Tate koji se ne bave djecom i njihove zene

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Da, da ne budem nepravedna, MM je uvijek jako brinuo za sve stvari što se tiču organizacije, odlasci doktorima, sve kaj treba za malog, tu je on nepogrešivo točan i brižan.

---

Istina je, MM je horoskopska djevica i organizacija mu je jača strana, i njegove kvalitete su u konkretnim slučajevima: npr. dok ja radim, on je klincima u stanju skuhati pošten obrok i iza sebe pospremiti sav nered, uposliti klince da rade zajedno s njim i dati im se na neki svoj način ali!

Citiraj:

---

ja mislim ipak da sam se otpočetka više trudila

---

očito u ovom grmu leži zec. MM nema toga šlifa, meni je žao zbog toga, ali već se polako mirim da je njegov krajnji domet izvesti dijete u šetnju ili na slatkač, a ja sam ta koja osmišljava kreativne radionice, kvalitetno slobodno vrijeme i sl. Nepravedno bi bilo da kažem kako MM zanemaruje našu djecu, ali kad npr. dođemo roštiljati u prirodu ne bi mu samom niti palo na pamet da bi mogao zaigrati nogač sa sinom ili badmington s kćeri. Prva mu je pomisao kako se došao odmoriti po načelu svojih vlastitih pogleda na odmor (ležaljka, novine.. nešto..), nego ono što je meni primarno:ponašati se kao dio obiteljskog tima. Ali kad mu skrenem pažnju na to - pokrene se. Dok opet ne zaboravi :roll: .
Kad se sada vratim i ponovno čitam što sam napisala, možda samo tražim pored kruha pogače :/ ...

Ni Sven nije htio jedno vrijeme od tate primiti ništa, niti jelo, niti piće...
Sada to više nije tako. Sada mu dopusti i da ga okupa i presvuče iako još uvijek više voli da ja to obavljam.
Kod nas u okolini nije bilo takvih slučajeva. Mislim, uvijek su sve moje prijateljice više oko klinaca nego njihovi muževi, ali djeca nisu odbijala tate.
Ja sam si naš slučaj protumačila da je tako jer ja imam više strpljenja sa njim, više se igram sa njim. MM nije baš previše spretan u ulozi partnera u igri jer se, imam takav osjećaj, ne uživi previše u Svenov pogled na stvari i događaje oko njega. kao da je zaboravio šta mu je bilo interesantno i važno dok je bio klinac kao on. Ja baš obrnuto, sve nekako gledam iz Svenove perspektive, pa čak ponekad imam osjećaj da mu i previše popuštam, baš iz tog razloga jer uvijek sebe stavljam u njegovu poziciju.
Što se tiče samog vremena koje je MM provodio sa njim, nije manje od onog što ga ja provodim, samo je možda nekvalitetnije. On ga je čak i čuvao od Svenovih 9,5 mjeseci starosti do iza godine dana dok nije krenuo u jaslice, jer sam se ja tada vratila na posao.
I interesantno, da u toj dugoj fazi Svenovog odbijanja tate, nikada nije bio problem kada su sami, samo dok sam ja prisutna. Kada su bili sami sasvim su se lijepo slagali.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

oni to vole čuti :roll:
a ja kao ne volim da mene netko dočeka s večerom uz svijeće, da meni netko kaže da me voli, da on bude maštovit i začini brak, da on mene pohvali za sve ....

---

Kao sto zene vole cuti kako su skuhale dobar rucak, kako lijepo izgledaju ili kako su dobro napravile ovo ili ono, tako i muzevi vole cuti koju lijepu rijec za nesto sto rade ... ni vise ni manje. Mislim da su tu spolovi sasvim jednaki.
Puno muzeva zaboravlja na te lijepe rijeci, a bogami i puno zena. Najblizi primjer iz prirodjene obitelji: jedna starija gospodja se ponasa prema svom muzu k'o da je malo dijete ili neznamnijasto, stalno ga grdi, pred svaki rucak ga salje prati ruke kao da je kopao po blatu ili da ne zna da to treba (A zna i cini to) a kad nesto dobro napravi i onda mu nadje neku manu ...

Ja osobno ne trazim priznanja ni medalje za brigu o djeci i kucne poslove, no zelim da "u zamjenu" dobijem malo slobodnog vremena za sebe, recimo koji sat za setnju po gradu (sto si sad mogu priustiti cca jednom mjesecno). Dok je MZ radila dnevna rutina nam je bila takva da sam ju odvezao do tramvaja i poslije ostavio klince u vrticu, zatim iz rtica otisao u ducan, kupio speceraj, zatim se preselio u firmu koja je 100 m od vrtica i ducana (dakle, bez sanse da se malo usput izvjetrim, prosecem, pogledam izloge itd), radim 8 sati i onda opet iz firme drito u vrtic pa s klinciam doma i onda sam jos sat vremena s njima (nahranim koga treba, premotam Zrinku itd) dok MZ dodje. Ona se u medjuvremenu moze malo prosetati do firme, skoknuti nakon psola do grada, kojeg ducana itd i onda opet u tramavaju na miru razmisljati o cemu hoce (a to je ono o cemu ja od jutra do veceri mogu samo sanjati) ... i onda naravno da ocekujem da se to prizna i "uravnotezi" kojim mojim trenutkom mira i povremenom njenom brigom za oboje klinaca.

Mozemo to nazvati dogovorom, trampom, kako god, ali to je to. A pohvala ... naravno da ju je lijepo cuti, ali nit je nuzna nit ju ocekujem.

A ovaj argumenat "budi sretna sto ja to sve radim, da ti je tu neki drugi vidjela bi ti ..." .... iskreno, pao je i meni na pamet 2-3 puta kad sam bio radi necega ljut na MZ, no nisam ga nikad izustio. Jer ni nju ni mene nije briga sto rade ljudi oko nas i kakvi su "vani" obicaji, jer je ovo NAS brak, NASA obitelj i u njoj vrijede NASI dogovori. Na zalost, vani je drugacije, muzevi zaista u puno slucajeva ne rade (sve) sto bi trebali ... ali o tome i o nekim razlozima za to smo vec dosta rekli u ovoj temi, i ja i drugi.

Citiraj:

---

Ja sam prvo mislila da je to zato što je on muško dijete

---

A ja sam upravo mislila da naša kćer od prvog dana traži isključivo mene da je to možda zato što je žensko dijete, a možda i zato što su nam rođendani sedam dana razlike, pa se horoskopski kužimo :mrgreen:. Zezam se, ali vidim zbilja da ima dosta slučajeva da klinci traže samo mame, iako se očevi trude. :?
MM isto spada u one koje se trude, ali ipak, kao što neko reče, i ja imam više "šlifa". On zna i prečuti kad ona nešto traži, pa ispuni tu potrebu tek iz trećeg pitanja, dok ja odmah čujem, ili je ne sluša dovoljno pažljivo, a ja svaku riječ upijam i sve propitujem, naprosto jer me SVE zanima.
Ili dok je bila manja, kad je spavala ja čujem i najmanji kme, dok bi mm-a valjda probudila tek kad bi urlala pola sata. Ne znam, valjda je to ipak priroda tako uredila.
A da je točno ono što tatek kaže i sama sam se danas uvjerila. Danas se ribica razderala da nek ne idem na posao, a muž me uvjerava da samo nek odem, on će to "srediti". A ona po običaju, "mama će obući", "mama će napraviti kakao". Jer, ako je iz njegove ruke, dere se :? . I ništa, poslušam ga i pokupim se na posao, i ma jedva da sam izašla ispred kuće, ona prestala plakati :/
Dakle, give them some credit :love:

Citiraj:

---

Istina je, MM je horoskopska djevica

---

I moj, ha, ha.

Citiraj:

---

I interesantno, da u toj dugoj fazi Svenovog odbijanja tate, nikada nije bio problem kada su sami, samo dok sam ja prisutna. Kada su bili sami sasvim su se lijepo slagali.

---

I kod mene je bilo tako.

Čini se da je djeci većinom prvi izbor mama i da je odnos između mame i djeteta ispočetka intenzivniji, a tate, većinom, tek kasnije dolaze na red.

e, al kad dodju na red, to je to. barem kod mene.

tek sad kuzim zasto se mm ponekad tako jadno osjecao dok su bili manji. otkad su obojica zaljubljeni u njega, kao da ne postojim.

Citiraj:

---

i onda naravno da ocekujem da se to prizna i "uravnotezi" kojim mojim trenutkom mira i povremenom njenom brigom za oboje klinaca.

---

i mi smo to uravnotezili bez puno rasprave... doslo samo od sebe... ona osoba koja dodje po nju u vrtic, najcesce provede i slijedecih sat dva s njom (druga ima slobodno), al se onda zna da druga osoba uskace recimo za veceru i i spremanje u krevet (dok ova prva moze provesti vremena na kompjuteru/tv il sl)...

imamo slucaj vrlo bliske (muske) osobe koja svoje dijete do njegove 1. god. zivota nije ni jednom premotalo. a kamo li da je svoje vlastito dijete samo izvelo van i sl. u ovom slucaju mislim da je to klasican primjer posesivne majke, ciji je jedini smisao zivota postao briga oko djeteta. kroz nista drugo se nije u svom zivotu uspjela dokazati i razviti, pa se usredotocila na majcinstvo. nama je to nevjerovatno jer mm je recimo sa nasim djetetom sam isao 7 dana na more kad je ona imala 9 mjeseci.

kroz nista drugo se nije u svom zivotu uspjela dokazati i razviti, pa se usredotocila na majcinstvo. nama je to nevjerovatno jer mm je recimo sa nasim djetetom sam isao 7 dana na more kad je ona imala 9 mjeseci.[/quote]

Pa meni je to ok. Na pravi je se način našla žena našla dokazivati i razvijati :D

Nema šanse da bih mogla bez svoje Nie biti razdvojena niti jednu večer a kamoli 7 dana :)

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

jednom sam prilikom pitala JJ kako potaknuti muskarce u Hrvatskoj da se vise pozabave djecom - odgovorio mi je onda kad im to zene dopuste...

---

To se zove "job security". Važno je zadržati stečenu ulogu pod svaku cijenu.

AdioMare i MM dolazi iz istog okruženja kao i tvoj, ali unatoč tome što je doma imao sve na pladnju, jako se dobro snašao u zajedničkom životu.
S tim sa smo mi počeli živjeti u svom kućanstvu.
Nikad neću zaboraviti kad smo došli kod njegovih i njegova ga mama pita: Jel ti larmama 8) skuha čaj ujutro prije posla ? A MM odgovori, ja kuham čaj, larmama voli ujutro duže spavati.

Ja bi mogla u potpunosti potpisati litalu i za MM mogu reći da je on moj partner u svemu pa tako i u bavljenju s djetetom. A da treba partneru dati vremena i slobode da sam kreira svoj odnos i da nauči neke stvari, treba. I naravno ne moraju oboje u dlaku isto napraviti.
Ja se sjećam prvih kupanja naše curke. MM je to u početku obavljao, ja sam asistirala koliko sam mogla. I tako je proslo neko vrijeme i krenem ja kupati L i uhvati mene panika kad sam ju trebala spustiti u kadicu. Tako da je ipak i tu vecer obavio MM. Naravno i ja sam to kroz neko vrijeme naučila :mrgreen:
MM i ja nikada nećemo zaboraviti naša prva dva mjeseca kako smo učili utroje. L je ljetna beba, pa je MM uspio spojiti godišnji i slobodne dane i biti dva mjeseca na porodiljnom :)

Citiraj:

---

Davor prvotno napisa

To se zove "job security". Važno je zadržati stečenu ulogu pod svaku cijenu.

---

Viš, viš... ova mi se paralela jako sviđa, misao dana! :klap:

ja sam se ozbiljno bojala kako cu reagirati kako se beba rodi. inace sam tip "koji sve najbolje radi" :lol: i vec sam vidla scenarij u glavi...M mijenja pelenu, a ja ga odgurujem i vicem ma pusti budem ja. no dala sam sama sebi medalju i to zlatnu. za puno stvari koje radim s janom konzultiram MM-a. tipa kaj mislis da mu namazem lice? hocemo mu stavit šal? jel pelena ok? on sve radi s njime. jedina razlika je sto ja dojim, tu mi ne moze pomoci. i zato se cudim mamama koje kukaju da nemaju ni trenutka vremena za sebe, da ne mogu ni na wc, a kamoli si priustiti kupku. i tada se ja pitam koju funkciju imaju tate u obitelji. nasa beba ne preferira mene vise od tate. tata ga zna nekada i prije smiriti i uspavati. ja bi da hocu mogla ici gdje mi se prohtije samo ostaviti mlijeko i stvar rjesena. ali vise volim doma s deckima uzivati, pjevati djecje pjesmice i valjati se po podu :love:
p.s. i jos pomaze u kucanskim poslovima iako ga s time ne zelim opterecivati radije ga pustim da uziva s janom kad dodje s posla, a ja poobavljam ostalo

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Pa meni je to ok. Na pravi je se način našla žena našla dokazivati i razvijati :D

---

po meni bas i nije.

Citiraj:

---

Nema šanse da bih mogla bez svoje Nie biti razdvojena niti jednu večer a kamoli 7 dana :)

---

pa nije ni meni bilo lako :) al izbor je bio ili da sjedi pored mog bolesnickog kreveta kad je u gradu plus 35 ili da s ocem uziva na moru i svjezem zraku.

citam vas vec jaaaaako dugo ;) al tek sam se sad odlucila nesto napisati, kao prvo mislim da vam je tema super

A sad sto se tice same teme, MM je oduvijek ravnopravno sudjelovao u svemu oko bebe - naravno koliko mu to vrijeme dopusta. On se super snalazi u svemu oko male, cak je bolji u nekim stvarima - recimo kupanju od mene ja sam od pocetka panicarila da ce mi dijete pasti u kadici i ne znam kakve gluposti. Jedino je odabir hrane prepusten meni i uvijek me pita sta mala smije ili ja unaprijed ostavim obrok - on stvarno nije imao vremna proucavati tablice dohrane napamet :mrgreen:

Eh sad, posto on stvarno dosta radi i njegov prosjecan radni dan traje od ujutro do sedam osam nekad i kasnije na vecer, bilo mi je zao gledati da mu vrijeme prolazi a da svoju kcer vidi vec kad zaspi ili samo vikendom kad je doma. Tako sam uvela jedno meni ZLATNO pravilo, posto sam ja 24 sata na dan s djetetom, mala ce od sad ici kasnije spavati, ali je vecer samo vasa - znaci ritual kupanja, veceranja i mazenja pred spavanje, kao i uspravljivanje je samo njihovo. Ja se tu maknem i mene nema, bavim se drugim stvarima. To smo uveli prilicno rano tako da je maloj sasvim normalno da je u to vrijeme tata tu i uopce me ne trazi, a meni je bilo vazno da oni imaju dio dana iskljucivo za sebe i za svoje fore i da MM dobije priliku da on meni govori njena najnovija dostignuca i fore.

Sto se tice pospremanja u kuci, MM to stvarno rado radi i uvijek je spreman pomoci (pogotovo sad kad cekam drugu bebu) ali ja to ipak dozivljavam kao njegovu pomoc i cijenim to tako. Vrlo jednostavan razlog - njegov posao je da ide na posao, ja sam doma i moj posao je da imamo skuhano i cisto. Ja imam privilegiju da mogu reci danas mi se nis ne da pa imamo razbacan stan, neispeglan ves a veceru donosi on iz nekog restaca jer se meni danas npr. ne da kuhati, a on nema privilegiju da ne ode na posao ak mu se ne da. Mozda je ta podijela na musko-zenske poslove gruba ali je kod nas trenutna situacija takva i zato posebno cijenim kad on jedan ili eventualno dva slobodna dana u tjednu posveti pomazuci meni.

Oprostite na dugom postu ali fakat mi je drago da imate ovak lijepu temu otvorenu od jednog tate i da vecina vas ima srecu da zivi sa super muzevima. Izgleda da su se nasa "balkanska vremena" fakat super promijenila.

Mislim da dijete ne može biti baš jednako vezano za oba roditelja istovremeno upravo zbog toga jer majka je ipak ta koja je na porodiljskom (većinom), samim time ona je s djetetom 24 sata, očevi ipak rade i viđaju i bave se djetetom kad dođu s posla.
Majka doji, otac još uvijek ne, pa onda valjda iz toga svega proizlazi da otac, bar u prvo vrijeme, kojih godinu dana, ipak samo pomaže u brizi o djetetu, ili smo to tako skloni reći. :)
O tome svjedoče i ovi postovi koji govore o većoj privrženosti djece majkama, koja mi je nekako razumljiva. Zlobnici bi znali reći - "previše su ih vezali za sebe", ali to se nekako dogodi spontano, ne treba majka baš neku znanost da bi svoje dijete vezala za sebe, očevima je to utoliko teže što manje vremena provode s djecom (htjeli-nehtjeli), a i onaj početak s dojenjem je ipak jako bitan...

Ja ne bih sa sigurnoscu mogla reci za koga je Filip vise vezan. Ima on faza mama-mamaaaa i tata-tataaaa, i izmjenuje ih i unutar istog dana kako mu padne na pamet. A zna nas i prikupit ko svoje stado, za ruke- i vuce oboje u zeljenom smjeru (ici van ili ici kuci ako mu je dosadno). Kad smo u gostima preferira MM-a, mislim zato jer se on tad vise igra s njim, ja koristim vrijeme za druzenje s odraslima. Cak i kad nocu zove, nije uvijek mama, najcesce zove onoga tko ga je uspavao (to sam cesce ja).

Istina je i da MM radi kod kuce pa su puno skupa, nekad i vise nego ja i Filip i istina je da MM od pocetka radi manje-vise sve oko Filipa. Sad pokusa izbjeci prematanje nakon kakice, nije lud ni za uspavljivanjem, ni za rano jutarnjim ustajanjem ako sam ja kod kuce, ali sve ostalo radi isto kao i ja.

Sigurna sam da je bilo vazno to sto sam ja to i ocekivala od mm. Moj otac se brinuo oko mene i brata i meni je to normalno. U MM-ovoj obitelji otac se igrao s djecom, ali nije imao nikakvih drugih roditeljskih obveza. Ja sam od pocetka trazila pomoc i ostavljala ih zajedno. Zbog mojih edukacija u nekoliko navrata su bili po 2 dana sami, i to ih je svaki put zbilizilo.

Citiraj:

---

enela prvotno napisa

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Od svog muža od prvog dana očekujem ravnopravnost i tako funkcioniramo. Divan je muž i divan je otac našoj kčerkici. Nema mojih i njegovih poslova - sve djelimo. Mada ponekad u žaru svađe on mi kaže kako moram biti sretna da koji bi drugi muž tako...na to apsolutno poludim i to jednostavno u svojoj glavi ne mogu shvatiti.... ali neka ja njega imam :heart:

Moram reći da on često očekuje aplauz za obavljene poslove na što ja uopće ne reagiram jer mi je to normalno btw ni meni nitko ne aplaudira. Mislite li da bih trebala?

---

Potpisujem! Mi smo i inače različiti. On kad nekaj napravi veli: "gle kolko sam puuno napravil", a ja za sebe "joj, nisam napravila još to i to". I naravno tu nastaje fight: kaj se ti stalno hvališ, zamisli da ja sebe hvalim za sve kaj sam napravila i da sve nabrajam. Nikak da nam taj translator proradi :lol:

---

Meni se tu radi o dvije različite stvari:

Jedino mi je normalno da oboje partnera ravnopravno sudjeluje u poslovima (što ne znači dijeliti ih ravnalom 50%). Komentar "da je netko drugi na mom mjestu" je u mom slučaju besmislen, jer drugačiji muškarac ne bi niti mogao biti na njegovom mjestu - takav mi je kontraindiciran.
No to ne znači da, znajući kakva je kultura u kojoj živimo, ne cijenim to što je normalan (po mojim kriterijima, iako zasigurno ne i po kriterijima "normalnosti" prosjeka ili većine). I to mu dajem do znanja. Cijenim da nije tipični predstavnik svog roda i vrlo sam ponosna i zahvalna što imam muža s kojim dijelim feministička i ina uvjerenja.
Pa mu se ne zahvaljujem na obavljenom poslu (a pogotovo ne "pomoći" :x ), jer mi je to jednako besmisleno kao da se on zahvaljuje meni. Ali izražavam svoju radost što je takav kakav jest (ne samo po pitanju kućanskih poslova), cijenim ga što je uspio postati takav i zahvalna sam što mi ga je "nabacilo" na životni put.

Evo jednog muža koji se vrlo malo bavi sa svojom djecom, MM. On je totalno lagano po mom mišljenju "dibidus" da se "sam" sjeti kaj bi mogao s njima raditi. Tako, ako ga slučajno ne spomenem da je vani lijep sunčan dan i da bi mogao s djecom prošetati, on se to sam vrlo rijetko sjeti. Dosta nezainteresiran, rekla bi, a i malo nemaran, prije svega.
Sve ok dok sam ja na poslu, ode van s njima, ali kad ja dođem doma on se totalno zadubi u neke svoje hobije i od njega više ništa ostatak dana.
Tako je i na onoj temi oko obavljanja zajedničkih poslova, to kod nas ne postoji ili postoji ako ja to zatražim i to maximalno kao kupanje djece, šetnje s njima i eventualno neki drugi posao oko njih ako sam ja na poslu pa me fizički nema tu da ja to obavim.
Od kad smo se oženili i od kad su se djeca rodila nisam nikad ni jednom rječju spominjala kako ja znam bolje obaviti nešto, pa ga time možda obeshrabrila da se prihvati nečega. Inače sam blage naravi i stvarno mora biti vrlo loš dan da bi ja poludila, pa u afektu izgovorila sve i svašta, nego baš suprotno, puna razumjevanja i svega ostalog, a on i dalje isti i ne odstupa od svoje rutine, već i ponekad odbija ako nešto spomenem da bi mogao napraviti. Tako sam vam se ja drage moje na neki način pomirila, jer kad o tome razmišljam samo se razbjesnim, pa sad fino teglim kao magarac sve, pa čak i npr.silikoniziranje kade, pa npr.mjenjanje žarulja ili čišćenje sifona, i još mnogo toga. Koliko god razmišljam ne vidim kako bi situaciju mogla okrenuti u svoju korist, jer on "tvrd orah" i ja se s njim više nemogu boriti.

rinama, mislim da ti je doslo vrijeme za "zescu" igru.
Ja bih ti savjetovao da lijepo "sazoves" obiteljsko vijece, kazes da to tako ne moze dalje, da si iscrpljena i da on mora preuzeti dio psolova i brige. Dogovorite sto ce tko i tocka. Ako bude vrdao, nemoj odmah pasti u afekt, ali budi uporna k'o mazga i nemoj odustati.

Ako je covjek OK, razumjet ce ... ako nije, razmisljaj o slijedecim koracima, jer takav zivot definitivno nije zabavan.

Ja mogu razumjeti nekakvu neravnotezu u prvom razdoblju nakon poroda (to ej ono sto je bilo spomenuto u dosta postova), kad je dijete vise vezano uz mamu, a tata to nadoknadjuje sa kucanskim poslovima i ostalom pomoci, no kod tebe to definitivno vise nije slucaj.

tatek meni je prekrasna misao da nakon poroda tata zapravo malo moze pomoci bebi u konkretnom smislu brige o njoj a najvise moze pomoci indirektno brinuti se za mamu i domacinstvo.

ne znam sto reci rinama, ili mijenjaj ili suti zauvijek...ima brakova koji tako savrseno funkcioniraju...ne znam da li je taj odnos tebi ok?

[quote="flower"]tatek meni je prekrasna misao da nakon poroda tata zapravo malo moze pomoci bebi u konkretnom smislu brige o njoj a najvise moze pomoci indirektno brinuti se za mamu i domacinstvo.
[quote]
Ma, moze tata pomoci i konkretno, ali obzirom da je mama pri ruci i to sa "orudjem" koje zadovoljava skoro sve djecje potrebe (cicom :) ) tad je tatina uloga definitivno manja na tom polju. No, po meni to ne znaci da se onda tata mora ograniciti samo na pranje sudja, vjesanje vesa i kupovinu, vec da onda makar jednom dnevno premota bebaca, zabavlja se s njim za kupanja, tu i tamo mu nesto isprica ili otpjeva ...

Kod nas je ta prva faza sa Vedranom bila k'o po spagici, smjenjivali smo se i MZ i ja u svemu (osim naravno ne u cicanju). No, kad ej dosla Zrinka situacija je postala puno kompliciranija - kao prvo, tu je bio Vedran koji je isto trebao svoje vrijeme za igru, prehranu, kupanje itd, a MZ je bila zabavljena skoro full time sa Zrinkom, cemu je definitivno jaaako doprinejal cinjenica da je Zrinka od svog 10 do 15 dana bila bez mame (zbog jakog krvarenja iz maternice je MZ morala hitno u bolnicu). Ja sam ju vozio tri puta dnevno na cuclanje u bolnicu, ali za tako malu bebicu je to bio sok od kojeg se tesko oporavlja - izgubila je na tezini, kad je mama dosla drzala se nje k'o mali priljepak :heart: ... i to je odredilo puno toga kasnije ... i tokom vremena je ispalo da se uglavnom ja brinem o vedranu, a skoro nista o Zrinki, jedva da sam joj promijenio pelenu 2-3 puta tjedno ili joj ispricao pricu jednom u nekoliko dana, izgledalo je da nekako gubimo kontakt Zrinka i ja ... i trebalo je puno truda da promijenimo rutine i to malo uravnotezimo, zaista nije bilo lako, i jos uvijek nije, jer cica jos uvijek rulz (o ovome sam vec dosta pisao na drugim temama tipa "odgoj") pa to treba nekako kompenzirati sa moje strane.

ima istrazivanja koja pokazuju da je to manja ljubomora st. brace na ml. i da je prisutna vec povezanost brace sto se vise tata bavi onim starijim. mislim da ste sasvim prirodno rijesili situaciju :)

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

ima istrazivanja koja pokazuju da je to manja ljubomora st. brace na ml. i da je prisutna vec povezanost brace sto se vise tata bavi onim starijim.

---

ovo je bas lijepo cuti :)
tako je bilo i kod nas, ali evo, vec neko vrijeme tonka i tata su sve vise vezani (iako i ona jos uvijek puno cica), i cini mi se da je taj trend jos uvijek u usponu, a dogodilo se skroz prirodno, bez neke velike namjere i truda.

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

ima istrazivanja koja pokazuju da je to manja ljubomora st. brace na ml. i da je prisutna vec povezanost brace sto se vise tata bavi onim starijim.

---

ovo je bas lijepo cuti :)
tako je bilo i kod nas, ali evo, vec neko vrijeme tonka i tata su sve vise vezani (iako i ona jos uvijek puno cica), i cini mi se da je taj trend jos uvijek u usponu, a dogodilo se skroz prirodno, bez neke velike namjere i truda.

---

Kod nas na zalost nije bio takav slucaj.
I morali smo se doista dosta truditi da stvorimo ravnotezu - cim se nesto desilo Zrinka trci mami i na cicu, a onda Vedran ima izbor ili meni (a mene vec ima vise nego dovoljno) ili nikome, jer ako ode mami onda nastane rastur, jer su mu, manire, na zalost k'o one slona u staklani, cak i kad ima najbolje namjere. A cesto ih nema, nego kad vidi da je Zrinka kod mame , onda ide to "minirati" i onda nastane frka.
Bas smo jucer imali takav slucaj pa je onda danas MZ uzela Vedrana sa sobom doktorici, a poslije ce se sami zabavljati po gradu i doma i nece ici u vrtic pa da malo imaju vremena samo za sebe.
(BTW mislim da je to reakcija na cinjenicu da prosli tjedan Zrinka nije isla u vrtic zbog bolesti,a on jest)

Sad je MZ opet nezaposlena pa ce moci to napraviti tu i tamo ... eto, makar neka korist od toga sto (opet) nema posla ...

Sto se tice te ljubomore, negdje u rujnu/listopadu je to malo pomalo bilo sasvim priguseno, mjesec-dva je bilo OK, no sad je to opet u porastu tako da sad opet moramo koji put planski "gasiti vatru".

Draga Rinama,potpuno te razumjem,ja sam morala imati jake živce i puno strpljenja da dođe do ovakve situacije,sad da bi rječ rekla.Nisam baš tako popustljiva i kad nešto hoću svim snagama to ostvarujem mislim psihički.Ako ti se neda nemoj se mučiti,ako zapneš ne odustaj,i slažem se sa tatekom da ne odustaješ :bye: Dug je to proces ali se isplati,moj je trajao 10 godina pa dobro,bolje ikad nego nikad.Blago ženama koje se odmah udaju za muževe koji ravnopravno sudjeluju u odgoju i kućanstvu.Sjećam se kad sam ja svom morala nosit krpu da obriše usta e onda mi je sjevnulo :!: i tako se polako počeo mjenjati mamin sin koji je sve imao na gotovo.E sad kad ga mama vidi da briše suđe,da usisava itd...diže joj se kosa na glavi.Bolje njoj nego meni :lol: Puno podrške i pozdrava :)

Citiraj:

---

ljubica krizanovic prvotno napisa

Draga Rinama,potpuno te razumjem,ja sam morala imati jake živce i puno strpljenja da dođe do ovakve situacije,sad da bi rječ rekla.Nisam baš tako popustljiva i kad nešto hoću svim snagama to ostvarujem mislim psihički.Ako ti se neda nemoj se mučiti,ako zapneš ne odustaj,i slažem se sa tatekom da ne odustaješ :bye: Dug je to proces ali se isplati,moj je trajao 10 godina pa dobro,bolje ikad nego nikad.Blago ženama koje se odmah udaju za muževe koji ravnopravno sudjeluju u odgoju i kućanstvu.Sjećam se kad sam ja svom morala nosit krpu da obriše usta e onda mi je sjevnulo :!: i tako se polako počeo mjenjati mamin sin koji je sve imao na gotovo.E sad kad ga mama vidi da briše suđe,da usisava itd...diže joj se kosa na glavi.Bolje njoj nego meni :lol: Puno podrške i pozdrava :)

---

Naslijedje je tu veliak stvar koja obicno igra protiv ravnopravnosti u obitelji.

Moj stari potjece iz tradicionalne seoske slavonske obitelji i njih djecu (bile su 2 sestre i 3 brata) nije nitko puno mazio, radilo se na polju i kako to vec ide, naravno, i otac (moj djed) je radio, ali zato kad je dosao doma onda je bio kralj kuce tako da mu je recimo baka prala noge navecer prije spavanja.

I onda kad se moj stari ozenio (moja mama mu je druga zena), em je donio sa sobom taj obicaj, em je imao autoritet po starosti (11 godina stariji od moje mame) i onda se podrazumijevalo :roll: da ce i moja stara njemu prati noge. I tako je zaista bilo, svaku vecer lavoric, kanta vode (nismo imali vodovod, vec se vukla voda iz susjedova bunara) ... i trajalo je jako dugo, mislim da sam ja vec krenuo u skolu, dok je stara odlucila to ukinuti ... i korak po korak se ona "oslobadjala", ali je to bio proces koji je trajao desetljecima.
Mislim da moj stari nikad u zivotu nije oprao sudje ili objesio ves (skuhati rucak je znao i to je radio dugo vremena dok je bio na visegodisnjem bolovanju,a mama je radila).

I kad onda dijete ponese takva iskustva iz roditeljskog doma nije ni cudo da zahtijeva/ocekuje slican tretman i u novom domu.

I zato je sad na nama roditeljima da se pobrinemo da nasi potomci ponesu zdrave navike u svoj buduci zivot.

tatek, ovo je tako istinito.
I baš zbog toga, ponekad mislim da i nije tako tragično što je MM odrastao u potpunosti bez oca (jedva ga je i poznavao), tako da nije imao od koga pokupiti takve obrasce ponašanja (a po pričama, rekla bih da mu je otac bio pravi patrijarhalni tip totalno nezainteresiran za djecu). Tako da se on Andrejem bavi od samog početka i nikad, nikad nije izbjegavao bavljenje djetetom. Vikendom se on s njim ponekad više bavi nego ja.
Što bi rekli - svako zlo za neko dobro.

Moram priznati da su moja konkretna iskustva oko naslijeđa različita od vaših. Već sam to napisala gore.
MM je imao sve predispozicije da budem u ovoj drugoj grupi nezadovoljnih, ali nije. Za razliku od moga buraza koji je odrastao u okruženju gdje ne bi tako trebalo biti, ali bez obzira na to nema baš nekog utjecaja.
Tako da kad gledam sve to meni se čini da sve ovisi koliko čovjek hoće raditi, i koliko ima empatije za bližnje. Jer takvi muškarci se automatski uključe u poslove, obveze koji su aktuelni u obitelji, a ne da čekaju "muške poslove" koji ih je sve manje i manje u svakodnevnom životu.

[/quote]
Naslijedje je tu velika stvar koja obicno igra protiv ravnopravnosti u obitelji.

I kad onda dijete ponese takva iskustva iz roditeljskog doma nije ni cudo da zahtijeva/ocekuje slican tretman i u novom domu.[/quote]

S ovim se slažem, jer u tome je i naš problem, koji i dalje traje jer živimo u zajedničkoj kući sa svekrom i svekrvom.

[/quote]Tako da kad gledam sve to meni se čini da sve ovisi koliko čovjek hoće raditi, i koliko ima empatije za bližnje.[/quote]

A slažem se i s ovim, jer po meni ne postoji "isprika" lošeg odgoja, već želja i količina volje da se prilagodiš situaciji, pa ni ja nisam imala savršeno djetinjstvo i savršene roditelje.

Citiraj:

---

larmama prvotno napisa

Moram priznati da su moja konkretna iskustva oko naslijeđa različita od vaših. Već sam to napisala gore.
MM je imao sve predispozicije da budem u ovoj drugoj grupi nezadovoljnih, ali nije. Za razliku od moga buraza koji je odrastao u okruženju gdje ne bi tako trebalo biti, ali bez obzira na to nema baš nekog utjecaja.
Tako da kad gledam sve to meni se čini da sve ovisi koliko čovjek hoće raditi, i koliko ima empatije za bližnje. Jer takvi muškarci se automatski uključe u poslove, obveze koji su aktuelni u obitelji, a ne da čekaju "muške poslove" koji ih je sve manje i manje u svakodnevnom životu.

---

Naravno, osoba je najbitnija (eto, i mome starom je stara prala noge dugi niz godina, pa meni ne pada na pamet traziti to od MZ :lol: ), no obiteljska situacija u roditeljskoj kuci udara jaki zig na svakoga ... neki slijede poznatu stazu, a neki idu u suprotnost (moj slucaj) ... po mojim saznanjima dosta ljudi ispocetka bira (svjesno ili nesvjesno) jedan od ta dva ekstrema i dosta im treba da pronadju neki srednji put.

I ja sam to, tatek, pokušavala reći: kao što je nekome prirodno da mu žena pere noge, tako je nekome prirodno da je dovoljno djeci osigurati egzistenciju, priuštiti im odmor na moru i ostale neophodne ili čak i luksuzne stvari.
E sad, daljnje je pitanje koliko je osoba fleksibilna za promijene, da li to kako se ponaša i radi smatra poželjnim, ili vidi da može puno bolje, da li ima namjeru, najkraće rečeno, učiti.
MM kuha, sprema, ima jednu hvalevrijednu osobinu, a to je da miče sve iza sebe: od kupaone, preko spavaće sobe do kuhinje. Nema tabua.
Ali zato s djecom, kao da ne zna što bi radio...
Meni bi bilo lakše svrstati ga u kategoriju Pucka - a nije, lijenčine - a nije, rastrošnika - a nije, onog koji više izbiva nego što je tu - a nije... svega će se on prije uhvatiti, a za djecu podrazumijeva da je OK ako su, tu negdje, zabavljaju se sami sa svojim igračkama, sami crtaju, pišu...
U stvari mu cijelo vrijeme pokušavam ugraditi neki "klik" (stvarno su klikovi traženi na ovom forumu ;) ) koji će mu se aktivirati sam od sebe i natjerati ga: posveti se djeci. Izvedi djevojčicu u šetnju (što inače radi) ali tako da joj osmisliš taj izlazak jer ćete ići biciklima do lokalne trgovine (npr.) pa ćeš joj primjerom pokazati kako u pekari pričekati red, zatražiti pecivo, dati novac, zahvaliti se i pozdraviti na odlasku. Nije da mi to inače svojoj djeci ne pokazujemo primjerom, ali velike kupovine su druga stvar, gužve na blagajni i žurba nakon posla oduzimaju svu draž koju ležerna, neobavezna kupovina slanca, može djetetu pružiti. Negdje prije sam se iznenadila kako je bila sva ponosna na sebe jer je otišla do pulta s lovom i u restoranu naručila i donijela slatkač za stol. To joj je bio ushit i potvrda.
Nadalje, znam ih zateći kako kao drvene Marije stoje ispred kuće (naravno, izveo ju je na zrak, lijepo od njega) ona baulja, a on zamišljen, isto bulji, ne znam, u susjedov krov. Na pitanje kako se zabavljaju, izašli su malo, baš lijepo. Kao da ne postoji lopta, voćke u vrtu iza kuće o kojima bi mogli razgovarati (da ih treba obrezati, pa kako će prvo listati, pupati, bla, bla) i spojiti edukativno s ugodnim. A u kući dok ona slika, on bulji u TV i misli si kako je OK kad svatko radi što ga opušta :roll: , umjesto da i sam uzme kist u ruke i pravi joj društvo. Eto, TO ja zamjeram svom mužu.
U jesen smo kupili požutjele listove i u krugu vrtića i svojeg vrta, radili vjenčiće, oslikavali ih ili lijepili na papir. Baš ništa komplicirano niti na zadanu temu. Kada sam, zadnji put pokušavala s njim razgovarati o tome kako je neprocjenjiva povezanost koju s klincima gradiš u igri i svakodnevnim zajedničkim aktivnostima, rekao mi je "Pa daj me, molim te, nemoj tjerat da ja kupim lišće, ja ti to ne znam i ćao".
Ne bih se ja toliko trudila da on spozna kako je lijepa stranica koju on ne želi okrenuti, već mi je žao što mislim da svojim odsustvom iz takvih angažmana direktno oštećuje djecu. A kad su oni u pitanju...
Evo, ja sam i opet rezervirala karte za kazalište s malenom, starijem sam prevrnula na internetu stranice zbog stvari koja ga zanima, ali ne zbog toga što imam viška vremena, već zato što u tom segmentu moram potegnuti za oboje. A to mi je preteško breme (roditeljstvo je samo po sebi zahtjevno, a kamoli x2) samim time što mi to nije jedina uloga u životu.

Shvacam te , AdioMare ... ali en znam sto bih ti tocno rekao. :/

Da li je u pitanju ipak nedostatak (dobre) volje. Ili mozda njegova premorenost (i ja se nekad tako ulovim da grabim trenutak odmora za svoje misli dok klinci kopaju po pjescaniku). Ili mozda zaista ne zna sto bi i kako (jer nije vidio u svojoj roditeljskoj kuci itd), mozda smatra da to niej njegov posao ili da ce mu se drugi roditelji smijati ...

Pretpostavljam da ste vec razgovarali o tome - sta kaze?

Htio sam jos dodati - sto njega zaniam u zivotu?
Mozda nogomet? Mozda radionica? Mozda auti? Mozda sakuplja marke ili stare predmete? Mozda fotografija?
Sve to se moze na ovaj ili onaj nacin prenijeti djeci - od crtanja auta po papiru, nogometanja sa klincima (mogu i cure malo nabijati loptu, nece im nista biti), gledanja marki auta po parkingu i koji je naj-ovo, naj-ono, prekapanja po starom alatu u radionici ... mozda on misli da to ne zanima klince, ali ih zanima, bez dileme.

AdioMare, a da nismo mi račice možda malo preblage po prirodi?
Malo mi je sumnjivo, vrlo vrlo slični problemi. ;)

Evo od preksinoć, mala:
"Mama, čitaj mi knjigu"
Ja: "Ljubavi, tata ti je već u krevetu, daj ga zamoli da ti on pročita, a ja ću vam se pridružiti kad objesim veš".
Mala, ode. Vraća se.
"Tata mi je rekao da mu se sad baš neee daaaa"
Ja: :evil:
Reci tati da ti je on jedini tvoj dragi tata i da ti nema tko pročitati slikovnicu ako on ne želi, a mama je zauzeta.
***
Nešta se zbilo, ne sjećam se što ju je skrenulo s puta, ali ne pročita on njoj priču.

E, sad. Da se njemu baš TE večeri nije dalo, ja ne bih riječi rekla.
Ali kako joj inače ne čita on nego ja, a još mu je i dijete došlo pitati ga, pa JA BIH ODAGNALA SVAKI UMOR S KAPAKA I PROČITALA TU &#"/%& PRIČU.

A inače, mislim da jest u pitanju to što nije vidio u svojoj roditeljskoj kući, ali zato ja cijelo vrijeme apeliram na njegovu dobru volju. I mičem ga i pomičem i onda shvatim da sam si na taj način osigurala joj jednu dodatnu umarajuću zadaću, pa se opet puknem i pustim sve k vragu.
On djecu pripazi i brine se o njima (kao što je to radila njegova mama njima, seoska žena sa hrpom obaveza na leđima dok je tata, kako sam već rekla, vječno bio odsutan) ali po mom mišljenju to nije dovoljno. I tu se on i ja razilazimo.

AdioMare, sto njega (TM-a) interesira u zivotu?

Misliš što radi u slobodno vrijeme?
Nije ludo športski tip, od sve rekreacije priušti si (ponekad) odlazak na bazen.
Mada mu to nije struka, dosta se kuži u mehaniku i uvijek sam servisira naš auto, a da se ne priča kako ga obožava držati čistim. Dakle, kad dođe ljepše vrijeme i po nekoliko puta u mjesecu naš auto ima generalku.
Ima svoj podrum u kojem obožava svoj dragi alat (svaki na svom mjestu) i i tu vječno klepa neke police i poličice, servisira bicikle, pumpa i krpa gume (btw, pored svog oca, moj 14god sin ne zna pokrpati gumu na biciklu :?, ali zato zna umijesiti pizzu).
Crta i osmišljava kako bi trebao izgledati ulaz u podrum iza kuće, sam se zanima šalovanjem, mada nije stručan. Uči i zanima se za građevinske radove.
Čita, a inače voli borilačke sportove.
Ne mogu se sjetiti što još, ali iz ovog gore što sam nabrojala, ima dovoljno materijala da pored sebe zaintrigira djecu.
Doduše, mala je zainteresirana, ali obično ostaje samnom kada on nešto važno :roll: radi u podrumu, jerbo - smeta mu, naravno.
A kad je čuva, opisala sam kako je čuva.

Rinama, ne znam. Ako ćemo sudit po našem horoskopskom znaku, on nam je (šatro) dao i oštar jezik pored meke duše. Nekad reagiram oštrije nego je potrebno, ali svejedno im, u konačnici, skidam zvijezde s neba.

Znaci, sin ti je vec 14 godina ... :/
Cudno da ga nije pokusao zainteresirati za tehniku i radionicu ... :/
Iako ... moj stari je bio genij radionice, jedva da je bilo stvari koju on nije znao popraviti ili sam napraviti - od starog lima je napravio tokarski stroj, gomilu aparata itd ... medjutim, od mene je "napravio" dibidusa za tehniku, jer ono sto sam ja htio raditi je uvijek bilo opasno/bez veze/nepotrebno ... a kad sam nesto i napravio nije bilo dobro. I onda sam odustao, a i sad mi je mrsko prihvatiti se nekog alata, iako inace volim baviti se fizickim radom (vrt, cvijece, kreativna aktivnosti ...).

Mislim da je TM tip mog starog.
A tu ti zaista ne znam nista pametno reci.
Moj stari je tu i tamo pokazivao zelju da podijeli neko svoje znanje sa mnom, u tome je bio dosta "nespretan" i meni se to brzo ogadilo. A imam dojam da je njemu bilo najbolje samom u tom svojem svijetu radionice, tamo je bjezao kad mu se bilo sto dogadjalo, to je bilo utociste.

I inace, zene obicno bjeze prijateljicama ili eventualno suzama kad je frka, muzevi odu u radionicu ili na posao i zakopaju se tamo u tisini sami sa sobom.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

... nije pokusao zainteresirati...

---

Eto, to ti je to. Ne treba praviti fame oko ovog ili onog posla, ali tko želi, uvijek ima načina (iz kupljenja šljiva u voćnjaku), nečemu naučiti djecu.
A radeći se uči. I igrajući se uči.
I zato je meni izuzetno teško kada drugima pokušavam objasniti što tražim od svog muža (a ima on svoje kvalitete, i te kako) a ispada da tražim pored kruha pogače.
A što je najgore od svega, puno muškaraca koje ja poznajem, ponašaju se sa djecom tako, da ih čuvaju da im se ništa ne dogodi, uče ih da budu pristojna i rade da bi im osigurali ono što se novcem može platiti.
Tek kod takvih ispadam da ne znam što tražim, kada ima gore.. puuuno gore.
Slažem se da ima.
Najbolje mi je uvjeriti sebe da su moja očekivanja nerealna.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Rinama, ne znam. Ako ćemo sudit po našem horoskopskom znaku, on nam je (šatro) dao i oštar jezik pored meke duše.

---

:naklon: hvala nam što imamo barem oštar jezik, kojeg vrlo spretno znamo koristiti. ;)