Printable View
Pa naravno da ćeš je maknuti od nekog tko psihički maltretira. Ne moramo djecu izlagati svjesno nečemu da bi ih ojačali. To nema smisla.Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
Ne znam koliko je Ema stara, no kad bude veća sigurno će razumjeti, pogotovo jer bolest nije za osuđivanje.
BB, nije off topic. Skroz je on topic.
Stvar je u tome da baka nije uvijek takva, ne znamo kad ce je uloviti i jedini nacin da je zastitimo je da je skroz izoliramo od bake, u periodima u kojima je "ulovi".
To je baki dodatni okidac za sizu pa se dogadja da prividno mirna dolazi u vrtic u grupu s hrpom slatkisa, a tete to trpe (ne znam jesu li zeljne malo materijala za trac ili ih je strah ne dozvoliti da dodje, nemam pojma, jedino sto me uvjeravaju da je baka uvijek izuzetno ugodna kad dodje, iako ja MRZIM sto ona tamo ide i s Emom je van nase kontrole)... kao sto nisam sigurna mogu li od teta traziti da je ne puste u vrtic pa da si priuste drvlje i kamenje... no to je vec debelo off topic.
leaB sve sto pises debelo potpisujem... :)
bb, cini mi se da je ovo situacija u kjoj ces morati nauciti dobro zonglirati ako ne mislis emu potpuno izolirati od bake...
pitanja za odgovorit sebi samoj:
zar ne vjerujes tetama u vrticu da je baka ok dok je tamo?
sto kaze ema?
mozes li ema nauciti iz te situacije u obitelji o ljubavi i suosjecanju za bolesne a istovremeno i zastitu od frustracija istih?
u kojoj mjeri dozvoljavas da povrede koje je baka nanijela tebi nesvjesno prenosis na emu?
sigurna sam da znas odgovore na to... sad ti je situacija emocionalno napeta pa ti je mozda tesko doci do njih... ali nekako uopce ne sumnjam da ces doci do njih a oni ti mozda daju par ideja za vjesto zongliranje...
Ne kuzim ovo za prenosenje na Emu.Citiraj:
u kojoj mjeri dozvoljavas da povrede koje je baka nanijela tebi nesvjesno prenosis na emu?
Ne radi ona meni direktno skoro nista (frka je sto moji starci i mi zivimo na istom katu u zgradi pa i kad ne zelim, cujem kad baka dodje i napravi frku pred vratima ili mi dodje u firmu frkovito ispricati sta joj je moja mama napravila), samo me "casti" kad stanem u obranu mame, mama je zrtva.
Jedino sto meni direktno radi je sto odlazi Emi u vrtic, nenajavljena, i nosi joj slatkise u neumjerenim kolicinama (sve sto zna da sam molila da se ne radi - vrtic je Emino mjesto i ne osjecam se ok da joj drugi dolaze u vrtic uznemiravati je ikako, osobito bez mog znanja i dogovora s tetama) i huska Emu da meni nista ne kaze (ovo mi je "nadrazi" dio).
Ma jako kompleksno i jako off topic. :saint:
vidis, ja bi prije rekla da
TEBI radi to sto ti dolazi u firmu i uznemirava te, prica ti protiv mame - a ti odrasla pa joj to toleriras a radom na tome ces mozda emu najbolje primjerom nauciti kako da se sama zastiti... ovako ce od tebe samo nauciti biti previse tolerantna, dozvoliti da joj se gaze granice)... a EMI radi to sto je posjecuje u vrtic...
kako povredjues emu?
tako sto joj prenosis svoj negativan stav prema baki, npr. (na nuzno rijecima ali svojom nervozom , ljutnjom isl kad je ona u blizini ili kad se o njoj prica...),
tako sto vjerujes da bi ju baka mogla nahuskati da ti ne kaze da je bila (a, prizaj, uvijek ti kaze jer imate iskren odnos i u stvari se nemas cega bojati)...
a problem sa slatkisima JE off topic... :mrgreen:
Ma nije tako, ali je prekompleksno za ovaj topic.
Naravno da meni slaze frku dolaskom u firmu (srecom, firma je moja, ali opet nije ok zbog ostalih koji u firmi rade, a ja nemam nacina da se toga rijesim, osim da pozovem policiju jer drugacije ne znam kako bih je maknula), ali meni radi frku i odlaskom Emi jer ja to ne dozvoljavam, a ona ne ide Emu uznemiravati nego je "posjetiti" i djeca budu vesela, donese im slatkise i malo bude s njima i bude ok, bar kako tete tvrde(frka je meni jer ja smatram da ona ni bilo tko treci ne bi smio remetiti rutinu djece u grupi dolascima koji nisu najavljeni, o slatkisima da ni ne govorim, ali to je eto kompromis koji napravim, jer vecim dijelom sve zavrsi u smecu).
Ovo s Emom, koliko mogu osvijestiti, ne stoji.
Ne prenosim joj nervozu bez da joj objasnim sto me i zasto iznerviralo (a tu je po meni svejedno da li me iznervirala baka ili susjeda), osobito ne negativan stav. I ofkors, pricamo o tome, puno.
Za huskanje - nije mene strah da meni Ema nece reci (na srecu, za sada sve kaze, prije ili kasnije), nego mi je ruzno i nedopustivo da je se proba uciti da je ok nesto tajiti od roditelja. Milijun puta sam objasnjavala svim odraslima oko nas da to nije ok, da ona jos uvijek ne bi mogla odvojiti je li ok imati tajnu s mojom bakom, a ne i "tajnu" sa stricem koji je pipa (karikiram i uvelicavam, ali mojima se jedino tako moze nesto dokazati).
I onda, kad se skuzi da mi je rekla (a trudim se ne napadati, li zahtijevam da se postuju nasa pravila u bitnim stvarima), onda joj se govori da je zlocesta ili nesto jednako ruzno, sto ja prekidam pa je opet kaos da ja ne postujem starije... zaarani krug u kojem sam ja prva od svih koja ne trpim nego se borim da se postuju neka pravila koja sam ja postavila.
Hvala za ovo. :* Obicno slovim u obitelji kao netolerantna ostrokondza.Citiraj:
previse tolerantna
Ajd' da ne zauzimam topic, kad budem imala inspiracije, otvorit cu jedan bas o ovim problemima.
previse tolerantna si, koliko imam dojam, prema narusavanju svojih granica... pozovi policiju ako mislis da je to jedini nacin da zastitis sebe i svoje suradnike od uznemiravanja...
a za emu i ja mislim da si ostrokondza... :mrgreen:
ajde, drzi se, znam da ti nije lako... slicna situacija je bila i izmedju moje mame i bake... pa sam ja bila mirotvorac sa grcem u zelucu dok nisam malo dosla sebi...
luki to necu priustiti...¨
a ovo je sad preslo granicu koju ja mogu otrpiti od nekoga tko me zna iz dva posta :mrgreen:Citiraj:
a za emu i ja mislim da si ostrokondza
bas sam si mislila kad sam napisala da sam pretjerela, pogotovo bez da sam objasnila...
oprosti... :heart:
ako te zanima sto mislim pod time mogu ti na pp...
A ja sam pomislila da sam te vrlo vjerojatno shvatila krivo. :mrgreen: Moze pp. Ubit ce nas moderatorica.
prisutna 8)
ponekad je kontraproduktivno preanalizirati atvari - ljudi se ljute i rade grozne stvari u ljutnji...ono sto mene tjesi je to da nije toliko vazan dogadjaj vec objasnjenje tog dogadjaja, a tu je uloga mame i tate golema.
npr. nakon sto mi je nesto jucer rekao mm, ja sam ostala - paf i valjda par sekundi imala nekakvo lice... ona je dosla i rekla - tuzna si, jel tata nesto napravio...ja sam rekla - nisam tuzna, iznenadjena sam. Ona je ostala i rekla - da si iznenadjena ne bi imala ovakvo (i onda ga je napravila) lice.
- da D. u pravu si, moguce da me je i rastuzilo to sto je tata rekao - morat cu kasnije s njim o tome popricati ...
i sve pet :)
imali smo mi scene obiteljskih svadja - ono zecih pred njom - ona tad trazi objasnjenje sto je bilo????
- pokusam joj objasniti (ne temu) vec kontekst, da smo ekplodirali, da smo si rekli ruzne stvari, da se i dalje volimo i postujemo, ali da nam treba malo mira i sl...da razmislimo...
i Lina nam pomogne (njen zlocesti alter ego) - ona zna reci - jel u nonica usla Lina, zato je tako vikao, izadje ona ja znam, samo da se smiri...
a BB vjerujem da dobro zna kad treba postaviti svoju granicu, i kao i svi vazemo da li nam je u nekom trenutku osobna granica bitnija od ljubavi koju osjecamo za neku osobu i razumjevanje, pa onda imamo gastritis, ali znamo da smo si ga sami uzrokovali - ali to je i bit ovog svijeta, skidanje ostrih rubova :)
steta sto nije na nasem pdf :lol:Citiraj:
Ubit ce nas moderatorica.
a pliz javno - zasto je BB ostrokondja - naime ja se skroz slazem ;)
hoćete vidjeti tko je prava oštrokondža? :raspa:
Ovo mi je super.Citiraj:
flower prvotno napisa
I ovo mi je super i posložilo mi je neke stvari.Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
I mene to brine.Citiraj:
seni prvotno napisa
ja mislim da se od nekih stvari ne mozes obraniti, kad netko vice a nije ti jasno ni sto se desava a kamo li da li to ima veze s tobom - normalno da te je strah...
e da se i ja malo ukljucim u ovu zanimljivu raspravu. ja zapravo na svoju curu nikad ne vicem. i kad me izbaci iz takta ja mogu ostati cool i normalno joj reci, zapravo mozda sam i malo previse popustljiva prema njoj ali to je druga prica. nego, znam dignuti glas na MM , nije to cesto ali desava se pogotovo kad oboje dodjemo umorni doma s posla sa raznoraznim brigama a doma ceka jos 1000 stvari. i onda se zakacimo oko nebitnih stvari. i moja cura svaki put kaze: mama nemoj vikati, dakle svejsna je da vicem i da to nije ok. i ja kazem oprosti necu vise. ali pitam se koliko njoj skodi kad se nas dvoje tako zakacimo jer vidim da je jako zalosna kad se to dogodi. tjesi me da je JJ u svojo knjizi rekao da je to normalna stvar da djete cuje i svadje jer nitko nije savrsen. ali kad vidim koliko nju to cini tuznom, bude mu uzasno krivo i najradje bi vratila vrijeme nazad. zapravo grizem se sto sam uopce mogla vikat zbog bilo cega. na svu srecu to je ipak stvarno jako rjetko pa se tjesim da i nece ostaviti neke "posljedice"
sve ostavlja poslijedice... ne iste... svjedociti nasilnijem ponasanju i biti zrtvom nije isto ali oboje je traumaticno....
na mene je dosta negativno utjecalo sto sam svjedocila fizickom kaznjavanju brata... redovitom...
mene mama nije tukla, jer sam kao bila 'dobra'... a, eto, nekako me ipak tukla...
ono sto mene brine - ajte mi recite - na putu dok postanem savrsena cool i super-trooper gledanjem da rijesim u sto vecoj mjeri neke negative iz glave - ipak imam napade ljutnje i bijesa, a posto sam jednoroditeljka nemrem se bas sam tako povuci dok me ne prodje... luka ima tek 20 mj. ...
mislite li da je trumaticno za njega ako me vidi da boksam jastuk ili urlam u isti? :mrgreen:
opcenito zanima me: koji su prihvatljivi nacini izrazavanja bijesa? opcenito ali i pred djecom?
posto ucimo primjerom ipak najvise, znam da ce se luka onda najvjerojatnije s bijesom nositi kako je mene i bliznje vidio da se nose...
Izražavanje bijesa ne ostavlja posljedice ako ga ne usmjeravamo prema nekome. Vikanje u jastuk i plakanje su prihvatljivi načini a kojima djete uči da te emocije postoje i da se dobro suočiti s njima.Citiraj:
lucky day prvotno napisa
Potiskivanje djeluje destruktivno na nas a izbacivanje kažnjavanjem drugih na one koji to doživljavaju.
Samo ti tuci jastuke. :D
ljutnja je dio zivota. bijes isto tako. e sad, kako ga na neki nacin uciniti "konstruktivnim"? i pomoci djetetu da se nosi s njim?Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
cini mi se da nema jednostavnog recepta koji bi bio jednak za svih.
te da nacin uveliko ovisi i o nasem temperamentu. mozda to da se ti u tim trenutcima zelis izolirati i nije samo po sebi lose, ako to odgovara tebi kao osobi. (fizicki ventil je vrlo ok rjesenje. jednog ljeta sam bila tako malo desperatna zbog nekih sada nebitnih razloga, pa sam otplivavala rute makarska - krvavica. :lol: rezultat: ljutnja i bijes prosli, super trbusni misici dosli!)
pitanje je naravno da li time saljes poruku svom sinu, da je dobro izolirati se u trenutcima bijesa i ljutnje, ili saljes poruku da je to tvoj nacin kojim pokusavas smiriti sebe i i ne biti niti agresivna prema drugima ni prema sebi.
meni se cini da je vazno da dijete pronade nacin koji je za njega najbolji, a to ne mora nuzno biti kopija naseg nacina.
i to i za slucaj kada je samo ljuto i bijesno na nekoga ili nesto, kao i u slucaju kada su drugi ljudi ljuti i bijesni na njega.
kada je moja kcer ljuta i bijesna na nas ili nekog drugog, pokusavam joj pomoci, tako da s jedne strane, osjeca moju podrsku da ima pravo biti i ljuta i bijesna, a s druge strane da pokusa s tim osjecajima izaci na kraj, da pokusa razumjeti i otkloniti uzrok ljutnje, rjesiti problem, isplakati se ili nesto drugo ovisno o situaciji.
kada sam ja ljuta i bijesana na nekoga ili nesto, pokusavam ini objasniti kako se osjecam, zasto se tako osjecam i pokusavam to stanje uvijek predstaviti kao nesto sto je prolazno, nesto sto cu rjesiti, dakle dati neki pozitivan odsjaj u stilu: uvijek ce biti problema manjih ili vecih, ali svaki se problem da rjesiti.
( sto rezultira time da me u nekim trenutcima mog ocaja, moja kcer pogleda i kaze: ali mama nemoj biti tuzna/ljuta, za svaki problem postoji rjesenje. :heart: )
kada sam ljuta na inu, pokusavam joj smireno reci zasto i kako.
uvijek ne uspijevam biti smirena i pocnem vikati ili budem onako kao si ti opisala namrgodena, otresita, neugodna. to ne volim kod sebe i trudim se sto cesce naci bolji nacin.
jako su mi pomogle dvije stvari:
1. primjetila sam da moja kcer pocinje u situacijama kada joj nesto nije po volji, reagirati tom istom otresitoscu ili optuzujucim glasom. kada sam shvatila da ona zapravo kopira moj nacin, doslovce sam se smrzla i uzasnula. i to mi je postao nenadmasan motiv, da nadem bolji i konstruktivniji i autenticni, meni srodni nacin izrazavanja ljutnje i bijesa.
(ne cijenim bas nacin "pretis lonca", ono na oko sve fino, a vidis da bi osoba najradje ekspolodirala - to je umijetno kontroliranje ljutnje, nije autenticno i djeca to odmah registriraju kao "fake")
2. uvijek sam se izvinila svojoj kceri, kada bih izgubila kontrolu, jasno sam joj davala do znanja da nije u redu da vicem na nju i da nije u redu da bilo tko vice na nju. puno sam/smo razgovarali i razgovaramo o tome i ja i mm sa nasom kceri. misli da je rezultat sada vidljiv u smislu da je ona uvjerena da zaista nitko nema pravo vikati i biti agresivan prema njoj, tako da cim pocnem gubiti kontrolu ona me podsjeca na nase dogovore, kaze da to nije fer, da nije u redu. to me nekako brzo "spusti" , smirim se i pocnemo konstruktivno razgovarati.
(moja kcer ce skoro biti 7, ona je dosta zrela i socijalno inteligentana. na znam s koliko godina djeca dobiju tu snagu da se tako mogu razgovarati.)
pred neki dan smo se nesto pokoskale i onda me je pitala:
mi se volimo do neba i dalje, pa kako mozes imati taj neugodi glas prema meni? (moram priznati da sam se skoro rasplakala)
dakle, mislim da je jako vazno to "jacanje" djecije svijesti i samosvijesti i njihovih granica, koje nitko (ni roditelji) nemaju pravo povredivati.
a to je proces. koji traje. i s kojim treba poceti jako rano. dok ste jos 9 mjeseci jedno. i nastaviti poslije kad ste zajedno. :)
granica je jako osjetljiva, u smislu da se ne smije pod krinkom "i roditelji su samo ljudi" prebaciti nasu odgovornost na djecu, vec da to da smo samo ljudi znaci, da se mozemo mijenjati, postajati bolji, i da nasa djeca takode utjecu na nas, kao sto mi utjecemo na njih.
dobro ja nauciti zaista slusati i osluskivati druge u smislu razumjevanja, ako vec sami nismo imali srecu to nauciti u vlastitom roditeljskom domu.
Ja sam tako ljuta na ovo! I kad se ljutim u vezi bilo čega, čini mi se da sva moja ljutnja i zatomljene emocije (radi ovog što spominjes gore) izviruju van i sve se zajedno zaakumulira i stvara jedan grozan kaos. Zato imam straaaašan otpor prema potiskivanju i preoblikovanju emocija, jer čak i kad to pokušavam, na kraju ispadne još nešto gore.Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
A vidim svoju mamu kojoj je cijeli život skrivanje intenzivnih emocija i kao dijete nisam presretna što sam imala takav "uzor".. uvijek sam je cjenila i beskrajno voljela, ali nije prošao dan da samoj sebi nisam obećala da ću prema sebi biti iskrena i da nikad neću dopustiti da netko manipulira sa mnom niti ću ja isto raditi drugima.
I sada sam ja, suprotna njoj, iskrena mama koja plače kad joj se plače, viče kad je jako ljuta... i onda se kasnije beskrajno ispričavam svima i uopće ne znam što je ispravno. Mislim da bi me ipak više ljudi voljelo da sam kao svoja mama, nego da sam kao što jesam. Mislim da mi moje dijete zamjera vikanje više nego išta drugo. Možda je ona baš taj tip... ne znam... :( Ovdje mi fali ponešto znanja... :/
Evo nešto stihova što se potiskivanja tiče....
"To your kind face manipulation is forgiven,
for you do not shout like I do.
And so you can deceptively smile afterwards
and no one will know
your bones were screaming just a minute ago...."
Sad sam i ja zaoftopicarila... iako je ljutnja moj on-topic vrlo često.