Moja je mama rodila četvero djece i rijetko kada uopće želi pričati o porodu. Kaže samo svi su preživjeli valjda ćeš i ti!
Mislim da to sve govori"preživjeli"!!!!!!!!!!!! :evil:
Za dva mjeseca se spremam roditi i to u Petrovoj i mogu vam reći da me nije strah ni boli niti poroda,jer to ne može nitko obaviti umjesto mene.
Strah me je doktora i sestara i da oni svojom "ne brigom" ne osjetljivosti na tuđu bol,umišljenošću i stavom ja sam Bog i što ti kao pacijent znaš,ne naškode mome dijetetu i meni.
Nisam moja mama za koju su doktori svemogući nedodirljivi Bogovi,koji su joj usput kada je bila pred porod s drugim dijetetom rekli da je mrtvo i ostavili je da satima čeka u agoniji(imala je 21godinu),sestra mi se rodila živa i zdrava,meni su iščašili ruku,a nakon četvrtog poroda moja je mama skoro dobila sepsu jer joj nisu izvadili svu posteljicu!!!!
Sva sreća da doma nije ležala pa joj je posteljica na Wc-doma izašla tj.doslovno mama ju je izvukla sama.
Pravo je čudo što nije umrla!!!!!
Kao trudnica ne smatram sebe pacijentom jer nisam bolesna,već se spremam na najveći životni zadatak koji poslije Boga samo žena može obaviti-DONJETI NOVI ŽIVOT NA OVAJ SVIJET!!!!! :saint:
To je čast i privilegija i ne želim da mi to jedinstveno iskustvo novoga života pokvari ljudska ograničenost.
Borit ću se svim silama za što prirodniji i humaniji porod i ne mislim imati milosti sa bezobraznim medicinskim osobljem,ako ga oni već neće imati prema meni,onda prema mome dijetetu.
Moje dijete nije stvar,nije roba sa police i nije nečiji RUTINSKI POSAO.
Ne razumijem kako ljudi nemaju ni malo strahopoštovanja,ljubavi,ni nježnosti prema to malom bespomoćnom biću što dolazi i potpuno ovisi o njma.
Kako sebe neko uopće može dovesti u mogućnost da ga zbog svoga nemara ozlijedi ili ne daj Bože da zbog njegove greške umre,
Kako jedan takav doktor može mirno spavat i to svojoj savjesti opravdat???!!!
Mama mi kaže da ne pametkujem previše,jer će tek tada biti još gori prema meni,Ignorirati će me ,derati se......Da rekla je da slučajno ne vrištim i ne plačem jer to najviše mrze.
A,ja kažem.ovo je moje dijete,ja sam ta koja rađa,oni samo asistiraju i ja sam ta koja ima pravo odlučiti po zakonu o sebi i svome dijetetu,nije njihovo i tko su oni da odlučuju o njegovoj sudbini!!!!!
Ako za operaciju dijeteta treba potpis roditelja,e pa onda isti taj roditelj ima pravo odabrati način kako će mu se dijete roditi(jer to je osona stvar)dokle god to ne ugrožava majčin i dijetetov život!!!!!!
Još se uvijek nadam da će sve proći u redu i da ću imati sreće i naletiti na dobru ekipu,jer i takvih ima,samo je žalosno što ih je toliko malo,da moraš imati sreće da na njih naletiš.
Imam puno prijatelja medicinske struke i svi se većinom slažu samnom.
Ono što čujem od pacijenata da doživljavaju od doktora,ništa je spram onoga što čujem od svojih prijatelja medicinara koji rade po bolnicama.
Pitajte njih što misle o radu većine kirurga,doktora,medicinskih sestara,pitajte ih o njihovim kolegama,i nećete vjerovati kakve će te priče čuti i kakvo loše mišljenje imaju o njima i njihovom radu!!!!!!!!! :/ :cry:
