sklonija sam vjerovati verziji tileo02.
u ovoj priči nema čak ni sivila. sve je crno-bijelo.
Printable View
sklonija sam vjerovati verziji tileo02.
u ovoj priči nema čak ni sivila. sve je crno-bijelo.
Ovako, dok dijete ne navrši godinu dana, zahtjev za razvod braka može podnijeti samo supruga!!! Ukoliko "pustiš da sama proba", to znači da će dijete živjeti s majkom, a običaj je pri dodjeli djeteta da se djetetu ne mijenja dotadašnje prebivalište što znači da će u konačnici ostati s majkom, a tebi će biti određeni susreti i viđanja! Predlažem da u vremenu kad čuvaš dijete, odeš u CZSS i prijaviš sve socijalnoj radnici koja će te savjetovati, a sam dolazak s djetetom potvrđuje činjenicu da ga čuvaš u to doba. Možda su sve to samo trzavice, možda nisu....ja sam uvijek stajališta kad je ovakva priča, da tu nema ljubavi s jedne strane i da takav brak ne treba spašavati. Kako ne bi bio kasnije iznenađen situacijom, odmah odi u CZSS da te supruga ne pretekne i izloži tamo svoju priču koju ćeš kasnije teško demantirati.Citiraj:
tata77 prvotno napisa
Bez obzira koliko ona bila loša supruga i možda ti se čini da je i loša majka, smatram da dijete treba ostati s majkom za koju sam sigurna da ima i svoju stranu priče....i oprosti na skepticizmu, ali čula sam mnoge očeve kako ovako govore o svojim suprugama, a da je priča bila totalno drukčija.
Znaci, zena ce otici sama u podstanare? U tom slucaju mi se cini da ste kao zajednica (ti+ona) financijski na istom, samo nece ici iz tvojeg dzepa, nego iz njezinog.
Ja bih na tvom mjestu ipak pokusala ici s zenom u podstanare - barem na neko vrijeme. Mislim da bi to njoj pokazalo da ti je zaista jako jako puno stalo do nje, jer postoji ta nesigurnost koga ti zapravo vise volis i ta gesta bi kod nje kotirala jako visoko, sigurna sam. Podstanarstvo je po definiciji samo privremeno rjesenje. Mislim da vam je bolje - a posebno za dijete - da pokusate sacuvati brak prije nego sto bude prekasno. Tko zna kakva ce biti situacija kroz godinu-dvije. Reci, idem s tobom, ali znaj da moram mami dati tot kuna mjesecno.
Meni je u biti u cijeloj prici najvise zao tvoje mame. I ja imam mamu koja je sama, a ja sam pola svijeta daleko; moji su se rastali kad sam imala 6 godina i ona me je odgojila na maloj placi. Ona je nasla utjehu u crkvi. Moj dragi i ona jedno drugoga ne mogu smisliti, i ako ona dodje u posjetu, oni su u stanju niti rijeci reci jedno drugome mjesecima. Zajednicki zivot je nemoguc. I jedan i drugi odvojeno su ok osobe, i volim i jedno i drugo, ali oni kao kombinacija - zaboravi. Dragi bi radije gladovao nego zivio s njom i nema tog novca koji bi on platio da ju ne mora vidit i cut. Nema tog nacina na koji se jedno ili drugo moze promijeniti da se prihvate. Mene to boli, ali sta cu. Ona si je sad nasla drustvo u crkvi. Mislim da bi i tvoja mama radije da ne zivi s tobom, nego da bude uzrok rastavi. Mozda mozes popricati s njom o cijeloj situaciji.
Takodjer, ja na tvojem mjestu ne bih sutila ako ti zena nesto kaze, nego pokusala komunicirati. Reci joj zasto ti se cini da njezina ideja nije dobra, kao da razmisljas na glas - "ako napravimo ovo, onda ce biti jedno, drugo i trece", bez uvreda, naziva, emocija itd, samo logicni slijed uzrok-posljedica.
Teatralije koje si spomenuo su nezrele, da, ali i njih razumijem. Ponekad se covjek, s pravom ili bez, ovisno koliko mu je voda dosla do grla, ponasa djetinjasto i govori gluposti. Ali gle, iako ljude tesko mozes mijenjati iz duse, mozes primjerom/kvocanjem/pogodnom primjedbom jako puno utjecati na to kako cete komunicirati i kako ce se ona ponasati, jer su i teatralije jedan (nezreli) oblik komunikacije. Govori ti osoba koja je prije 10 godina isto imala razne ispade i koju je dragi na taj nacin - mukotrpan i dugotrajan - "odgojio". Ili smo oboje jednostavno sazrili.
U svakom slucaju, cini mi se da je najbolje da ako zelis ostati kao full-time otac u zivotu djeteta, da podjes za zenom, bar na godinu-dvije.
tvoja zena mi se cini tako egoisticna, po tvojoj prici, i samo misli sto njoj treba...grozno
cak ide tako daleko da te ucjenjuje necim sto jako volis..sin i mama
Nekako kao da si razapet između tri strane, najmanje mislis na svoje potrebe...
Mozda treba lupiti 'sakom' od stol i kazati dosta...samo nagadam!
Ako bas zagusti moze se traziti vjestacenje strucnog tima...ako ti ona zeli oduzeti dijete
Zelim ti sve najbolje i da to rijesis uspjesno! :mrgreen:
ja se isto pitam o čemu se tu radi, da li je ta žena tako negativna ili cijela situacija djelovala na nju, da li njoj dolazi "neće mene nitko z..." dok tvoja mama šuti i marljivo radi po kući, ili tu dolazi do obostrane prepirke, žena neće ništa raditi ? - pa zašto onda mora raditi kad je sinčiću 10 mjeseci - morala se ranije vratiti na posao sa porodiljskog?
ako nešto nikako ne funkcionira - zašto to forsirati (život u zajednici), možda je bolje biti siromašan, ali miran u podstanarima , ili barem probati drugačiji život, pa ako se ni tada ništa ne promjeni najlakše se rastati, ako je žena totalno nezainteresirana za brigu o djetetu te kućanskim poslovima kako to da se odlučila sama brinuti o djetetu i imati svoje kućanstvo ? kako je mama zamislila svoju starost bez mirovine? da li je ti kao obrtnik možeš zaposliti ili barem uplaćivati da stekne pravo na mirovinu? od kuda će žena namaknuti sredstva za samostalan život sa sinom - ako će ona moći sama kako nemožete vas dvoje? ako je ona stvarno tako negativna i nema više smisla išta pokušavati svakako te podržavam da raskineš taj brak.
ma meni tu puno toga nije jasno...
tata radi ČETIRI posla - kad radi, ako nije "blokiran" pa ne donese ni kunu po par mjeseci... uz ta ČETIRI posla - on se STALNO brine za sina... mama je skoro pa komad namještaja (ne vidiš, ne čuješ, samo radi i šuti). on je vezan za nju, ali zapravo nije...
žena jedina ima stalni prihod, očito se ranije vratila raditi (pitam se zašto!?)... itd...
tata je idealan - ona je grozna.
halo?
a kad žena napiše takav post gdje je ona žrrtva, a on gad eee onda je to sasvim jasno i razumljivo :/
Zar je tako teško pružit podršku čovjeku kojem se nakupilo i došao se izjadati?
potpisujem. I moram reći da me svojim stavovima neki na ovom forumu ponekad silno razočaraju. :/Citiraj:
Sun prvotno napisa
A možda je u pitanju postporađajna depresija kod žene.
Ja mogu samo reći da se svaka žena osjeća jadno uz idealiziranu mamu i osjeća da sve što učini ne može biti toliko dobro kao ono što učini mama.
Nisam shvatila po čemu je konkretno tvoja žena tako loša, osim toga što
se bori za sebe i svoje dijete. Što konkretno kod nje ne valja, i osim toga što želi svoj život sa svojom obitelji, a ne da sluša tvoju mamu ?
Što konkretno ne valja kod žene koja tuče svekrvu, fizički nasrće na muža, kaže da mrzi dijete i ništa ne radi u kući?
U ovoj raspravi pojavljuju se teze koje svjedoče o tome da je osjetljivost na agresiju i nasilje u obitelji ideološki obojena, drugim riječima da postoji spolna diskriminacija u tom pitanju. Kad se neka žena požali na agresiju, prijevaru, ravnodušnost muža, svi su na njezinoj strani: Bori se, odbaci ga, što će ti takav itd. Tata77 nije ni blizu takve unisone podrške. Čovjek je smireno i suvislo iznio svoju situaciju i potražio razumni savjet. Iz svake njegove rečenice izbija odgovornost prema svima u toj situaciji. On radi jako puno da bi sve zadovoljio. Prema majci je odgovoran i ne može je ostaviti na cjedilu budući da je ona invalid i uopće nema prihoda. (ili vi mislite da može, da je može šutnuti i zaboraviti, kao što bi to htjela njegova žena?) On je stvorio mogućnost da se nađe kompromisno rješenje kojem bi se u situaciji u kakvoj jesu svi trebali prilagoditi, ako imaju imalo razuma. I zapela mi je za oko jedna njegova rečenica koja meni govori sve: A samo sam htio imati obitelj, koju nikad nisam imao.
Zašto je žena otišla raditi? Zato što je to htjela – za dijete se nevoljko brine, odnosno sve poslove u kući i oko djeteta obavlja svekrva, a za to je od snahe nekoliko puta dobila nagradu u vidu udaraca. (Kako biste reagirale da je neka žena napisala da muž tuče njezinu majku?) Žena je rekla da mrzi dijete i da joj je ono upropastilo život. Na muža je isto fizički, agresivno nasrtala. Ne želi razgovarati, ne želi kompromis, želi samo da bude onako kao ona hoće i nikako drugačije. A što ona zapravo hoće? Jesu li njezine želje realne i uzima li ona u obzir ljude koji postoje oko nje? Hoće da mama njezinog muža nestane, da zaborave da ona postoji i da joj treba pomoći da ne skapa sama. Kad bi se to dogodilo ona bi postala topla žena i nježna majka? Ja mislim da ne bi. Činjenice pokazuju da ne voli ni muža ni dijete. Ona je nezadovoljna svime – trenutno je to nezadovoljstvo kanalizirala prema svekrvi, dijelom i prema mužu. Zapitajte se, prema kome će se njezino nezadovoljstvo i agresivnost usmjeriti kad bude živjela sama s djetetom?
Nažalost, mislim da supruga tate77 nije osoba za koju bi se trebalo boriti i sad još čvršće mislim ono što sam i ranije napisala.
i mene. jer dijeliti nešto na "mušku" i "žensku" podršku - nije u redu. isto tako - nije u redu kad se ovako ružno priča o bračnim partnerima (neovisno o spolu). priča nikad nije crno-bijela.Citiraj:
mamma san prvotno napisa
meni je bitnija (ne)dosljednost:
Da, znam da sam vezan uz mamu i ona je to znala prije braka.
Ne bih rekao da sam vezan za mamu, prije da se osjećam odgovoran za nju.
Zdenka2, svaka čast! :heart:
Ja tu vidim samo dosljednost, jer ove dvije rečenice povezuje jedna te ista stvar, a to je odgovornost. Tata77 je za mamu vezan prije svega odgovornošću, a onda i normalnom sinovskom ljubavi, nema tu nikakve patologije. Njegova žena je i prije braka znala da mu je majka invalid i da nema nikakvog izvora prihoda, dakle da se on mora brinuti za nju. Samo joj valjda smeta to što je muž ostao dosljedan svojoj odgovornosti, uz sve ostale stvari koje je smetaju u obiteljskom životu, braku i majčinstvu.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
tata 77,kazes,da imate SOLIDNU KUCU KOJA JE SREDJENA.Morate ti i tvoja mama izvagati i odlucuti se hocete li solidnu kucu koja je sredjena ili cete SOLIDAN ZIVOT KOJI JE SREDJEN! Mijenjajte kucu za dva stana i pogledajte u buducnost:
U jednom stanu vasa mala sretna porodica,tu je sve VASE,nista nije MOJE ili TVOJE.
A u drugom tvoja mama pije kafu sa novom komsinicom,i jedva ceka da komsinica ode pa da ona svom dragom unuku ,koji sretno zivi sa svojom mamom i tatom na drugom kraju grada,pocne plesti(strikati)dzemper...mozda i neki simpa dedek bude u komsiluku,mozda se baki vrati osmijeh na lice!
Nemoj da se sazaljevas,jer nemas vremena,nemas ti vremena ni za ovakva razmisljanja:
...mogao bi otici sa zenom u stan,ali znam da to nije rjesenje....za taj novac bi radije uplacivao stambenu pa KASNIJE imao svoj stan ili kucu.KAD KASNIJE ? NEMA KASNIJE! Tvoja porodica pati.
Ja te ne sazaljevam,trgni se i daj buducnost svojoj porodici,hebes solidnu kucu :love:
Tvoj zadniji post sastoji se iz tri dijela,ukratko:
-osjecam se odgovoran za mamu
-sud
-MZ jos jako volim
Kreni redom:presjeci pupcanu vrpcu,i pusti mamu da uziva u svom zivotu-i starost moze biti lijepa!!! :heart:
Sud je suvisan ako procitas sta si na kraju napisao,a to je:
MZ jos jako volim :heart:
Zdenka2, potpisujem te u svakoj tvojoj riječi. :)
Tata77, onaj konkretni savjet koji si tražio a vezano uz skrbništvo djeteta, mislim da ti je dala Nattie2. :)
U svakom slučaju, želim ti, da bez obzira koju odluku donio, da je doneseš sa razumom. :)
:klap:Citiraj:
ciciban prvotno napisa
Bilo bi lijepo čuti i ženinu stranu priče.
Nažalost, iz iskustva znam da takav trokut jedva, teško ili nikako ne funkcionira i da svi pate.
ja ne. riječ "znam" nema isto značenje kao i "ne bih rekao".Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ma sorciere, tu stvarno nema ozbiljne nedosljednosti.
'vezanost' za majku je tako siroka i viseznacna kategorija da svatko od nas moze istodobno argumentirano tvrditi i da je vezan i da nije vezan. Ja sigurno mogu.
u ovoj situaciji s tatom77, cak i ako situacija nije u potpunosti onakava kakvom ju je on opisao, ne vidim odakle vam materijala da zakljucujete da je upravo suprotna?
koliko ja kuzim tata bas nema ambicija da se odvoji od vlastite mame, po cijenu gubitka partnerice
zivo me zanima koja je situacija predhodila situaciji da je njegova zena nasrnula fizicki na njegovu mamu, kakva ju je situacija natjerala da izjavi da ce se ubit skup sa djertetom. nekak si nemrem zamislit zenu koja iz cistog mira za vrijeme rucka onak odjednom veli, ja cu se ubit...
meni je ovo ispeglana muska verzija situacije
ciciban, :klap:
Zanimljivo mi je i to kako tata77 ne iznosi stavove svoje majke, i njeno viđenje situacije. Ona je opisana kao zemaljski anđeo!
Nikako ne mogu iz priče izuzeti važnost njenog viđenja situacije, jer i ona je sudionik nesretnog trokuta i mada nije s njima u braku, nije potpuno prirodno niti da živi s njima kao da je u braku ako svi to ne žele.
Čak i više od onoga što kaže žena, interesiralo bi me ono što sinu savjetuje majka u ovoj kriznoj situaciji, pa valjda su ona i sin razgovarali o tome? Bilo bi smiješno i glupo da nisu, jer tata77 je opisao kako vidi svoju suprugu kao histeričnu i agresivnu ženu, sebe kao požrtvovnog i realnog muža, a majka je automatski dobila status nedodirljive.
Interesantno mi je i to, što je osoba koja tako inteligentno piše (savršeno, ni u jednom trenutku ne bacivši sumnju na svoje postupke ili postupke svoje majke, dakle ne preispitujući se niti u jednoj napisanoj rečenici) previdjela ponašanje svoje supruge prije braka, jer tako tešku i nestalnu narav je nemoguće ne detektirati - osim ako si zaista sklopio brak preko noći.
Pa, kako? Supruga odložila vjenčanicu i krenula u svoj manijakalni pohod?
Ono što je meni ovdje jedino sigurno (kao da će sutra svanuti novi dan) je da je supruga jedno nesretno stvorenje koje svojim očajničkim potezima - slažem se - na ekstremni način alarmira svojem suprugu da nešto ide k vragu.Zašto je suprug gluh i slijep? Zašto vidi samo ono što si je zacrtao? Nije li to ograničeno? Svijet koji je tako savršeno zamislio supruga se drznula zaustaviti? A taman se uljuljkao...
Kako je moguće da jedno inteligentno biće ne uvaži želju svoje žene (s kojom je nakon braka postao jedno) i fizički se odvoji od svoje majke jer je to jedino rješenje? Pa skrbiti o nekomu se može i na drugom kraju grada.
Osim što je sam, za oboje odlučio izbivati iz kuće (po meni raditi 4 posla znači od jutra do mraka) cijeli dan, za oboje je odlučio da želi veći stan, stambenu štednju, zidove ovakve, onakve...
Možda ona želi gledati svojeg supruga, a ne svekrvu?
I tko je može kriviti radi toga? Trebaju li se rastati radi majke?
Financijska obveza sina prema majci (u ovoj situaciji) prestaje kod tanjura variva i tople sobe. Kome treba više kada je sreća sina u pitanju?
Ako i sama stanujem u podstanarskoj sobici, svojoj majci ne bih mogla pružiti više. Toliko o nekakvim basnoslovnim financijskim potrebama majke na drugoj strani.
Ako, pak, supruga tate77 dobije dijagnozu, onda joj više nego ikada treba podrška i ljubav njenog supruga, a ne rastava braka.
U dobru i u zlu, zar ne?
Tko od vas voli živjeti u zajedništvu? Nitko.
Neka se razdvoje. Ako je to način da se brak održi i izađe iz ove krize, ja bih svom sinu rekla da pusti mene kraju. Iznajmila bih svoju kuću i otišla u dom za stare i nemoćne.
Njima bih prepustila da sa svojim primanjima, brakom i djetetom čine kako im volja. Ja im ne bih bila kamen spoticanja. Osim ako bi patologija bila u pitanju?
Dozvolila sam si detaljnije analizirati ovaj slučaj bračne krize jer do sada nisam niti jedan koji je potpisala žena, tako da se kod mene ne može govoriti o spolnoj diskriminaciji. Ja sam njih sve uzela na razmatranje.
Zanimljivo je i kako tata77 reagira samo na komentare u svoju korist - zahvalom na podršci.
One koji sumnjaju u njegovu crno-bijelu verziju ne pokušava razuvjeravati.
Očito je on, kao i uvijek do sada, odlučio u ime svih. Nevažno što nije u korist svih.
Uliječem ovdje s brda sdola....Citiraj:
tata77 prvotno napisa
Ne pripadam na ovaj podforum al eto naletila na temu..
Imate veliku kući i kojoj zivi tvoja majka, a koja ce pripasti tebi... pa neznam zasto moras stedjeti za drugu kucu. Duple rezije su najmanji problem za spas braka, Sredi joj dio kuće u kojoj ce ona zivjeti ili vi , uglavnom da svatko ima svoj ključ od svojih vrata. Vjerujem da tvoja zena samo to zeli.. razgovarajte sto bi bilo najpametnije, a ne vuci na svoju stranu, pokusajte naci kompromis.. razgovarajte ali BEZ tvoje majke.. iako je ona bajna i krasna ona je treća u vasem braku koji se takoreći raspada..
Ako je volis kao sto govoris ...poslusaj je sto njoj smeta i zasto pokazuje agresiju, i zasto je nezadovoljna, razlog postoji...
Da, radim 4 posla u isto vrijeme, iako to mnogi ne bi nazvali poslom, a ponekad se i meni tako čini. U očima države sam na birou i to već 15 mjeseci. Kad sam rekao da sam obrtnik to sam i mislio, s time da nisam vlasnik obrta. Vlasnik je moj prijatelj i do prije godinu dana smo radili zajedno. Radili smo web design i ostale prateće usluge. On je tražio i dogovarao poslove, a ja sam izrađivao web stranice kod kuće. Posao je išao loše i on je odustao prije godnu dana, ali nismo ugasili obrt, nego sam ja preuzeo i traženje posla i izradu, ukratko sve. Sve što zaradim uzimam sebi, a njemu dajem samo da plati porez na obrt. Ove godine je posao dosta dobro krenuo, jer sam se i ja usavršio tako da sada mogu napraviti web stranice kakve god klijent treba. Imam mnogo drugih ideaj i projekata koje bi započeo, ali trenutno nemam vremena.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Moj drugi posao je honorarni posao za jednu kinesku tvrtku za koju prodajem njihove proizvode po cijeloj europi. Radim isključivo na proviziju. Kad sam krenuo s time sve mi je izgledalo sjajno, međutim išlo je jako teško u početku. Danas je teško prodati nešto nekome i za 10 kuna, a kamoi robe za 30-40000 USD. Tek u posljednjih 6-7 mjeseci posao je krenuo donekle i stim sam poslom zaradio oko 4500 USD u godini dana.
Treći posao je da za jednu veliku trgovinu ponekad radim "outsourcing" nekih proizvoda. Za taj sam posao bio siguran da će ići fantastično, međutim bilo je to previše faktora na koje nisam mogao utjecati. Bilo je tu nešto novaca, ali više brige.
Četvrti posao je otvaranje mog vlastitog obrta koji bi trebao kroz nekih mjesec dana profunkcionirati i moj plan je da krenem s jednim velikim internet projektom. Pošto nemam love da zaposlim par ljudi odmah u startu moram krenuti sam.
Još jedan posao koji sam često radio je i snimanje svatova subotom. To sam radi 9 godina i prestao sam prošle godie, jer sam htio subotu provesti s obitelji, a i 9 godina snimanja tuđih slavlja i veselica dopizdi.
Sve u svemu zarađujem neki novac, ali problem je što primanja nisu redovita, tako da ne mogu si ništa isplanirati koliko ću zaraditi ovaj mjesec.
Moja supruga radi u državnoj službi i ima oko 5000 kuna plać koju dobije svak mjesec. Plaća svoj kredit za auto i još jedan manji kredit (oko 1500 kn zajedno). Kućne režije uglavnom ne plaća već kupuje za sina hranu i pelene i ostalo. Kad hoće kupi si cipele, odjeću i ostalo što želi. Nikad joj to nisam branio niti želim braniti.
Za sina se stignem brinuti jer sam zapostavio sve druge stvari, umjesto da noću spavam ja radim do 2-3 sata ujutro. Radim i vikendima i praznicima. prednost mi je ta što mogu raditi od kuće ali ipak najozbiljniji posao napravim kada dođem u ured. Ona je išla raditi kad je mali imao 6 mjeseci, jer joj posao nije težak i jer porodiljni bi drugih 6 mjeseci iznosio dosta manje od njene plaće, a i zato jer je dijete imao tko čuvati.
nisi napisao kad imaš vremena za ženu.
ovo je sadguranje nosa u tudje zivote, ali kad je tako krenulao...
tko placa speceraj za tebe, zenu i mamu (ako ona kupuje za dijete)?
Da li je isla raditi nakon 6 mj. jer je to zeljela, ili ste se zajedno usuglasili da bi to bilo korisno zbog njene place?
Meni se čini da je daljnje seciranje besmisleno. Priča logično ima dvije strane, ali drugu stranu ne znamo.
Tata 77 bez sumnje ima dobre namjere, ali u suštini ne razumije svoju ženu ni njezine potrebe.
Dvije stvari bodu u oči. Koja to grozna, neodgovorna majka ostavlja dijete od 6 mjeseci na brigu svekrvi da bi išla raditi i zaraditi tu plaću koja im osigurava egzistenciju ? Stvarno je grozna.
Sigruno je sva sretna i bezbrižna išla raditi znajući da je dijete u sigurnim rukama, ali činjenica je da djetetu u toj dobi još uvijek treba samo mama.
Osim toga, tko se bavi s djetetom dok tate nema kod kuće, ostatak dana kad mama nije na poslu, i noću ? Svekrva, dok mama čita novine ?Prilično nevjerojatno. Dijete od 10 mjeseci zahtjeva puno brige i pažnje pa koliko god netko bio loša majka, a i najlošija majka ima majčinski instinkt.
Ma, dalo bi se puno još puno nagađati oko ove teme, ali nekako vjerujem da toj ženi ipak nije lako.
Za svoju ženu sm uvijek imao vremena. kad ona radi drugu smjenu, ja bih išao na posao tek oko deset sati. To vrijeme sam bio sa suprugom i sinom. Obično se vratim kući oko 3-4 sata. Tada preuzmem malog i igramo se ili odemo u šetnju. Svaku večer kupamo dijete i u ovih 10 mjeseci mislim da sam samo dva-tri puta propustio kupanje. Mama se povuče u svoju sobu oko pola osam do osam i onda smo sami i imamo vremena za sebe. Skoro svaku nedjelju provedemo zajedno cijeli dan, osim kada ona ode s malim kod svoje mame, onda ja dođem u ured raditi. prošlo ljeto u osmom mjesecu smo otišli supruga i ja na more na 5 dana, jer sam vidio da joj treba odmor, a i meni je trebao. Dijete su čuvale obje bake. Dva dana kod moje mame, a tri kod njene. Supruga kada radi često kada ide s posla skrene do mene u ured i popijemo kavu zajedno ili kupimo što nam treba.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Kad je bil trudna nekih 6 mjeseci totalno sam se maknuo iz ureda i od onda sam radio od kuće da budem što više uz nju. Dva-tri puta tjedno idemo na fitness zajedno, malog okupamo ranije, a baka ga stavi spavati.
kako za sve to imam vremena? Sve drugo sam stavio po strani. S društvom nisam izašao nakon što je zatrudnila. kad je bila trudna oko 4 mjeseca, morala je ostati u bolnici ko 6 dana zbog manjih komplikacija. Dolazio sam kod nje u posjete svaku dan dva puta, a ponekad i tri puta.
Kad god je išla na redovite trudničke preglede, uvijek sam išao s njom i strpljivo čekao u čekaonici s ostalim trudnicama. Nisam tamo baš viđao druge tate. Pokušavao sam biti s njom kada god je to bilo moguće da joj budem i podrška, ali sve je to uzalud bilo jer sam fulao i jednoj stvari: Nisam uspio razdvojiti nas i mamu. I sada kada to kinačno mogu, nju to više ne zanima.
Niti sam ja savršen, niti je moja mama svetica nit moja žena vještica. Sada kada gledam na sve probleme, čini mi se da su to jednostavno krive okolnosti. Moj san od malih nogu je imati svoju firmu i veliku obitelj.
Moja mama je imali drugačija očekivanja, ja drugačija a supruga isto tako. Mama je mislilia da će uz snaju dobiti i prijateljicu za razgovor uz kavu, a ja sam joj rekao da to zaboravi.
Prije dolaska supruge u kuću, mama i ja smo nekako funkcionirali. kad je supruga došla, pokušali smo se što više njoj prilagoditi. iako ja volim začinjenija jela, počela su se kuhati laganija jela. Kuća se promijenila, neki su zidovi srušeni, stavljene su zavjese koje su se suprugi sviđale. Supruga i ja smo birali novu kuhinju, novi stil sa stolicama, novu boju za zidove i sl. Pošto imamo i veliku okućnicu od oko 1000 m2 posadili smo i mali voćnjak, nabavili mačka po njenoj želji, a o kojem se sada ja brinem.
Kad mi je njen tata rekao prije svatova da se čuvam da je ona zajeba... shvatio sam to kao šalu. I njeni roditelji su isto veliki faktor. Kada sam išao kod njih razgovarati i objasniti nam što nam se dešava i da oni pokušaju s njom razgovarati dobio sam odgovor tipa: ti si pametniji i popusti joj. U prošlu subotu sam razgovarao sa suprugom i dogovorili smo se da ostanemo u kući još neko vrijeme, da ću ja mamu i nas razdvojiti, tj. napraviti joj mali stan u dvorištu i da će mo uplatiti dvije stambene štednje i za dvije godine podići brzi kredit i prodati kuću i kupiti kuću u gradu. Dan kasnije otišla je kod svojih i kad se vratila promijenil priču, da on to ne želi već da ide u stan i da nosi dijete sa sobom.
to te ja pitam...Citiraj:
tata77 prvotno napisa
Špeceraj obično kupujem ja i to obično budu dvije velike kupovine mjesečno, a za malog se kupuje kad mu treba. Ukoliko trenutno nemam dovoljno novaca onda osnovne stvari koje kupuješ svai dan uzimam u lokalnoj trgovini na "teku" pa platim kada dobijem novce. Ukoliko sam baš u škripcu posudim 200-300 kuna od prijatelja. Najveći račun u kući je telefon i to iznosi oko 800 kn mjesečni jer mi treba zbog interneta od kojeg i živim. za malog kupujemo u DM-u i skupljamo kupone, pa čekamo kad ja dobijem novce pa kupimo više stvari i iskoristimo popust od 15%.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Ona od svoje plaće plaća kredite (oko 1500 kn) gorivo za svoj auto, stvari za dijete i ostalo joj ostaje za nju. Ako ona ima novaca a ja baš taj tren nemam onda uzmem od nje.
Raditi je išla jer je to htijela. Ja sam isto bio za to, ali ne zbog novaca jer sam smatrao da će joj biti bolje na poslu među ljudima, a naš sin je čvrst momak (ima već 11 kg) i već pomalo hoda. Ona radi kao nastavnica u školi i nekad ima dva-tri sata a nekad i više.
Još jednu stvar. Njeni isto jako vole malog i njena mama mu često kupi neku sitnicu, kapu, majicu, bodić ili papuče i moja supruga kad se vrati kući uvijek ponosno kaže vidi što mu je baka kupila. Primjetim da moja mama bude tužna onda jer mu ona ne može ništa kupiti, a to onda i mene rastuži. ne znak kako će to izgledati kada mali bude stariji, pa vidi da mu jedna baka kupi sladoled, a druga ne.
Jednom prilikom sam ja mami dao 200 kn da da malom za cipele. Supruzi sam rekao da je mama dobila nešto novaca od svoje sestre.
Uh, tata77, :love:. Ne mogu komentirati izjave tvoje žene o trudnoći, niti fizičke ispade nasilja (MM i ja godinama pokušavamo doći do djeteta na koji god način, tako da mi je taj dio... mislim malo teže shvatljiv), ali znaj da se brakovi raspadaju zbog života u zajednici koji uvijek krene onako lagano - samo privremeno i logički dok se ne smisli fin. konstrucija - pa to privremeno traje, a ono što je trebalo bit trajno (brak) se raspadne. Život se sastoji od svakodnevnih malih stvari. Moja sveki je divna i nikad se nismo posvađali, ali meni je život kod njih u stanu bio istinska patnja, najgori period života, i nijedna bolnica i ništa mi se s tim ne mogu usporedit (a bilo je toga jer liječimo neplodnost) jer sam tip koji cijeni svoju intimu, i ljepši mi je definitivno bio period života u studentskom domu u sobi od valjda 10 kvadrata od čega je mojih bilo 5, nego u stanu sa sveki. A ti ljudi su bili prema meni divni, nisu naporni, baš naprotiv, samo to su ti doslovno nespojivi svjetovi i ja mislim da mlado i staro u zajednici nemaju što radit u današnje doba. Mislim, možda OK ako je izvedivo imat odvojen ulaz i odvojeno dvorište, ali ako se mama povuče u osam navečer, pa ne ostaje vam baš puno sati u danu za biti zajedno. Brak moje mame i mog tate se skoro raspao zbog toga što je mamina mama živjela s njima (isto je imala težak život - izgubila muža u 30.-toj godini, odškolovala i othranila u ex Jugi svoje dvije kćeri - none je radila, bila je učiteljica u školi). Moja mama i njena mama imale su često trzavice oko gluposti tipa što će se kuhat taj dan i sl. i nije to baš doprinijelo harmoniji u domu, ako znaš na što mislim. Tako da sam ja zbog svoje "obiteljske anamneze" kategorički protiv života u zajednici, ma rađe 5 kredita nego zajedno, sve što je dulje od 6 mjeseci zajedničkog života, ne znam.... Bojim se da su njih dvije (tvoja mama i tvoja žena) krenule s različitih polova, mislim, očekivanje tvoje mame da joj snaha bude prijateljica s kojom će piti kavu... Ne ide to, bar ne u današnje doba. Puno sreće i mudrosti i snage ti želim :love:. Naravno, sve to isto ovisi od tipova ljudi, stjecaja okolnosti itd.
Život je umjetnost mogućeg. Najljepše je kad mlada obitelj živi samostalno, stariji roditelji samostalno i kad svi imaju dostatne prihode, oko toga ćemo se lako složiti. Ali što ako to nije moguće? Ako treba prihvatit realnost u kojoj nije sve idealno? Treba li to prihvatiti i činiti sve da stvari budu što bolje ili postati agresivan i negirati realnost? Što učiniti s mamom koja uopće nema prihoda, dakle, potpuno je ovisna o sinu? Ja mislim da je tata 77 u poslovnoj i ostaloj situaciji u kojoj jesu, našao najbolje kompromisno rješenje i to u dogovoru sa suprugom, koja je kasnije odustala od tog dogovora. Taj tanjur juhe i topla soba se može riješiti ili tako kako je on riješio ili plaćanjem doma za starije osobe ili kupnjom/iznajmljivanjem stana za mamu uz obavezu kompletnog uzdržavanja stana i mame. Ja sam stekla dojam da je tata 77 učinio ono što je mogao i za sina i za suprugu i za mamu i za sebe.
Pa je li se može tvoja mama nekako zaposliti jer ovo sigurno utječe na njezino samopoštovanje?
:/
Pokušajte kod obiteljskog savjetnika ili psihologa jer svi naši savjeti ovdje tapkaju u mraku.
:/ Želi uzeti dijete i otići u stan - znači ne bježi od obveza.
Bolje pitajte stručnjake za obitelj.
Ne znam, ali znam samo da su se u mojoj okolini (prijatelji), stvari u braku počele opasno komplicirat u životu u zajednici - njih dvoje i malo dijete i baka. Nije bilo ni izdaleka ovako kako tata opisuje, ali od banalnih stvari je dolazilo do suza, nesporazuma, neprimjereno crnih misli itd. Radilo se o bolesnoj ženi za koju je snaha na racionalnoj osnovi znala da nema druge opcije i pristala je (naravno) na sve, ali im je svima svejedno bilo jako teško i između bračnih partnera su počeli malo otrovniji komentari, trajalo je kojih 4-5 mjeseci, iako su angažirali pomoć u kući i živjeli na dva odvojena kata. Moja je teza - ako je ikako moguće - odvojeno, ako privermeno nije moguće, onda uz jasan "exit scneario" koji bi relativno brzo trebao bit ostvariv, i uz puno razumijevanja od strane onoga u kući čijeg roditelja se živi prema bračnom partneru. A i tako će bit teško.
Netko će kroz neidealnu realnost trpjeti, a netko pokušati izvući maksimum. Zašto optuživati onoga tko to nije u stanju?
Općenito reagiramo drugačije, netko zrelije i odgovornije, netko malo manje. U braku smo zato da se nadopunjujemo.
Ništa nije nemoguće.
Gospođa majka ima svoju kuću. Taman ako je od strane snahe u tolikoj nemilosti, a ne želi da ona bude razlog zbog kojeg se sin rastao postoje mogućnosti:od one u kojoj će svoju kuću iznajmiti, a od rente plaćati trošak svog smještaja u domu; do one u kojoj će nekome s kime će sklopiti ugovor darovati svoju kuću u zamjenu za toplo i skuhano. Pri čemu neće biti u nemilosti ako ona i njen sin smatraju da jest.
Pitanje je samo što sin želi: ostati živjeti s majkom ili otići živjeti sa ženom? Zato mi je izuzetno važno kakvim očima majka gleda na sinove bračne probleme, a nemoguće je da ih ne vidi. Ona mu može puno olakšati- maknuti tu omču odgovornosti, jer očito se o omči radi.
Uh, a kako će bidna bakica gledati na to ako je očekivala da će sa snahom biti prijateljica i piti kave, ne znam... Sigurno nije sretna sa situacijom, blago rečeno, ali mislim da je ipak tu odluka na mlađima što i kako, sigurno je da se za bakicu treba skrbit, samo je pitanje kako. Nisam još upoznala bakicu koja bi rado prodala svoj stan, kuću i išla u dom i njene želje treba pošitvat, ali isto tako ne treba bit taoc situacije, po cijenu "glupih" financijskih odluka, osim ako nisu takve da će dovest obitelj u totalni bankrot. Mislim da ovako kako sad žive ne ide, bojim se, a i ako se svi opet primire, pitanje je vremena kad će situacija eskalirat, osim ako nemaju čeličnu disciplinu i kristalno jasne dogovore kako dalje. Naravno, sve ovo je lakše ovako napisati, pitala bih se ja što bi i kako u situaciji tate77, ali ja stvarno mislim da na duge staze zajednica snahe i sveki u istoj kući teško ide zajedno.
koliko ta "bakica" ima godina? i da li je ona stvarno - bakica?
ako je tata77 - pretpostavljam da on ima 30. ako je njegova mama radila 20 godina, a nema pravo na mirovinu...??
I ovaj post je otišao predaleko. Nije mi bila namjera ocrnjavati surpugu niti hvaliti sebe i svoju mamu. kao što sam rekao suprugu još uvijek volim i oženio sam se iz ljubavi. kada nam se rodio sin mislio sam da ću eksplodirati od sreće i nema toga što za njega ne bih napravio. Smatram se dobrim ocem i namjeravam sudjelovati što više mogu u njegovom odrastanju i životu. Meni kao dijetetu koje je ostalo bez oca je to često falilo. Sjećam se često kada su moji prijatelji se žalili na roditelje i braću i sestre, a meni je to bilo nepojmljivo. Nisam ih mogao razumijeti zašto to rade, zašto se svađaju s braćom i sestrama. Mog brata je ubio moj bratić iz puške kada je brat imao samo tri godine. Stric je bio milicioner i imao je oružje i bratić je uzeo pušku i moj brat mu je služio kao meta. Tužna činjenica je da za to nitko nije odgovarao. Stric je imao veze u sudu i policiji i nitko za to ubojstvo nije odgovarao. Pošto smo imali zajedničko dvorište, nekoliko puta me i ošamario i lupio nogom u guzicu kada bi mi lopta otišla na njegov travnjak. Taj čovjek za mene više ne postoji. On sada umire i kažu da se promjenio i da bi htio da mu ja oprostim, ali ja to ne mogu i neću. Moj otac je poginuo kada sam imao 6 godina od strujnog udara pred mojim očima i to kod susjeda kojem je nešto pomagao.
Izgibiti muža i sina u roku od 6 mjeseci za neke bi majke bilo nemoguće podnijeti. Izdržala je sve to i brinula se za mene koliko je mogla. Mogla se je udati jer je imal 30 godina kada se to dogodilo, ali nije. Tko zna kakvog bi očuha dobio? Možda dobrog, a možda i ne. To što se ja sada osjećam odgovoran za nju nije ništa morbidno i nevjerojatno.
Od 18 godine radim i uvijek sam prihvaćao izazove i upijao ono što će mi kasnije dobro doći. U bivšoj firmi sam dosta putovao. Bilo je to prije braka. Išao sam dva puta u Kinu i Hong Kong. Do tada se nikad nisam vozio avionom i iako mi nije bilo svejedno otići na drugi kraj svijeta, otišao sam jer sam smatrao da mi to iskustvo može samo kasnije pomoći. Nisam išao tamo preko agencije pa da i bude sve izorganizirano. Bilo je trenutaka i kada su me htijeli opljačkati i slično. Kasnije sam proputovao cijelu Europu. U školi sam učio njemački a engleski sam naučio sam. Jedan škola stranih jezika mi je ostala dužna, pa ću upisati i tečaj španjolskog. Iako živim na selu ne smatram se zatucanom seljačinom. Od kada sam izgubio oca i brata imam problema s mucanjem. Sada je to već puno manje, ali još ponekad "zapnem". Prije dvije godine letio sam u Pariz gdje sam morao održati kratko predavanje i predstavljanje firme za koju sam tada radio i hrvatskog tržišta općenito i to pred 300 ljudi i na engleskom. Nisam spavao danima prije toga jer sam se bojao da ću početi mucati i da će me svi ismijati, no međutim uspio sam.
Ne smatram svoj brak pogreškom, jer ipak imam divnog sina kojem ću nastojati biti najbolji tata na svijetu.
Ne smatram ni da sam bio loš suprug. Dao sam sve od sebe kako bi se moja žena osjećala voljenom. Niti ju krivim za bilo što, osim što je od mene tražila da biram između nje ili mame. To je kao da vas netko pita koje dijete više volite. Uz malo žrtve i popuštanja s obje strane, mogli smo imati sve, samo što ona nije bila spremna na žrtvu. Brak je odricanje i davanje, a ja sam dao i odrekao sam koliko sam mogao.
Pustit ću suprugu da ode sa našim sinom u stan. Neka isproba. Brinut ću se za sina da on što manje osjeti promjenu. Nastojati ću što više vremena provesti s njime. Isto tako želim ostati i prijatelj sa suprugom. Nisam u mogućnosti da padnem u depresiju i da se uništim alkoholom jer tada neću biti sinu od koristi. Želim da mu mogu pružiti sve što ja nisam imao, a najviše da budem dobar tata.
Trenutno me je najviše strah da neću biti kraj njega u trenutku kada me on zatreba. Kada se probudi po noći jer je nešto ružno sanjao.
Neznam, život ide dalje. Borac sam i sve sam do sada preživio. Preživjet ću i ovo. Nisam plakao od kada mi je poginuo brat. Rasplakao sam se prije par dana kada mi je supruga rekla da ide u stan i da vodi malog. sada vidim da i ako se rastanemo i dalje mogu biti važan dio njegovog života, a i on mojeg.
Toliko od mene za sada. Hvala svim na podršci. A poruka onima koji misle da sam samo ocrnjavao svoju suprugu isprika, jer mi to nije bila namjera, bile su to emocije. Valjda sam trebao sve to netkome ispričati da mi bude lakše.
Sretno svima!
Poruka za odgovorne u udruzi Roda, ukoliko trebaju pomoć u svezi webstranica ili slično da mi se mogu obratiti.