Ja se još nisam uspjela javiti ni nakon našeg ročkasa, a već smo uspjeli još jednom zapartijati. :heart:
Prvo da se zahvalim svima što ste doprinjeli veselju za Franov tulum. Pokloni su preprepredivni. Još sam od prošlog rođendana pod dojmom kako se niti jedan poklon nije poduplao, i kako su svi super.
Teta domaćica nam je pala u nesvijest kad je vidjela koliko novih igračaka ima za slaganje.
A sad moram posebno pohvaliti hajvičinog M-a. Mi ženskice baš smo se načavrljale dok je S zabavljao veselu ekipu.
Domaćisi isto sve pohvale krastavčići+ dipići............mmmmmmmmmmmmmm
P.S. Samo da iskamčim malo pusica i srčeka, moj nestaško i ja smo danas zakrvavljeni završili u Klaićevoj. Hm.....veselo trčkanje i bacakanje po livadicama na boćarskom završilo je dlanom razrezanim staklom, a onda........krv tečeeeee, suze liju, traži maramice, zovi taksi, juri sa 17-kilašem u rukama do izlaza iz boćarskog....čekaj red 45 minuta, jer iz Frana ne šikti krv, a u isto vrijeme stiže dvoje djece iz koje šikti.....napokon ulazimo....sestra energično čisti ranu, tek smireno djetešce opet vrišti, rana je čista, nema stakalaca, ali treba izravnati smrežuranu kozu i zalijepiti preko mesa. Izbjeglli smo šivanje. Ručica je zamotana. On izlazi iz ordinacije kao heroj, ponosan na zavoj i traži da ga slikam.Dan je proveo objašnjavajući znanima i neznanima kako je zaradio zavoj. A onda oko 20 zaspao u sekundi.
A ja, preumorna sabirem dojmove od danas, promatram nove, bijele, hlače od četristoineštofakingkuna sa tri velike krvave fleke, i mislim si hvala ti Bože, jer moglo je proći i puno gore.
