Poslušnost (ali) bez straha?!!

anita, točno tako. zato sam i napisala da bih i ja prije nekoliko godina mislila (teoretizirala) drugačije.
nevjerojatno je kako nas djeca dovedu pred zid iako mislimo da imamo sva polja pokrivena, sve taktike razrađene i razvijenu logistiku. malo sutra.
meni osobno pomaže kad me mm primi za ramena, pogleda u oči i kaže: "Ej, pa ti stvarno misliš da ona to i to (bilo što) radi zato da bi tebe povrijedila? Pa to joj nije ni na kraj pameti. Ima ona dovoljno svojih briga..."
onda se skuliram, izbacim svoju povrijeđenost iz igre i ponovno utvrđujemo pravila. i tako svaki dan... :)

Citiraj:

---

"Ej, pa ti stvarno misliš da ona to i to (bilo što) radi zato da bi tebe povrijedila? Pa to joj nije ni na kraj pameti. Ima ona dovoljno svojih briga..."

---

Mislim da ovo nitko u raspravi nije implicirao.

Citiraj:

---

dijete se buni jer mu se nameću pravila

---

Kao ni ovo (bar ja). Ja razmisljam da je mozda stvar u nesrazmjeru Ominih potreba za drustvom i maminih ocekivanja i (cak i prije) znanja sto je bolje za Omi u nekom trenutku. Ne tvrdim, nego razmisljam na glas. I ne vjerujem da me u mom razmisljanju diskreditira to sto mi dijete ima 6 godina.

Anita, razumijem zašto ti je žao što si otvorila ovaj topic... našlo se puno uvijeđenih osoba, a rješenja niotkuda... samo citiranja knjiga, ja ću ovako, ja ću onako....
Pa čak ako netko spomene sankcioniranje, kaznu, i sl. (to su famozne riječi na ovom forumu), bože moj, pa ne možete tako, treba pričati, pričati, dok vam se usta ne osuše... je, moš si mislit...
Stvarno je lako i prelako teorizirati, dok se ne nađeš u sličnoj situaciji.
Stvarno je lako razumjeti da djeca imaju potrebe, da im treba dopustiti da se izraze, ali, zamislite, ta djeca moraju doći kući iz škole, obaviti svoje obaveze tek onda se ići igrati, pa ma koliki postojao nesrazmjer između njihovih potreba i naših pravila!
Ja ti Anita tu ne mogu pomoći, iako imamo dosta sličih situacija s našom djecom, ovakva iskustva nisam imala...
Ne, znam, ja bi joj vjerojatno, nakon takvog slučaja nedolaženja kući zabranila izlazak van taj i slijedeći dan....
Pa bi možda naučila da ako ne dođe kući, slijedi SANKCIJA....

ajme meni... meni kažu da sam zločesta...

pitam ja kikicu, što bi ona napravila - a ona kaže:

dala bih joj malo više vremena za dolazak iz škole, a ako to ne bi poštivala - ne bih ju pustila u kuću. rekla bih joj da ide toj prijateljici / baki... s kojom je bila cijelo vrijeme.

:shock: :shock:

(rodila sam čudovište! :? )

:lol:

E, Sorci meni je moja curica odgovorila ovako: Prvo je bila jako začuđena, a onda jednostavno rekla, pa ako ne poštuje to da dođe kući iz škole na vrijeme , ja je ne bi pustila van, pa nek gleda kako se druga djeca igraju... možda da ubuduće za odgoj pitamo njih :lol:

Citiraj:

---

Dijete od skoro 9 godina sasvim sigurno zna na sat. Ako joj Anita dade veću odgovornost, možda se i potrudi držati svog dijela dogovora.

---

zna na sat, sigurna sam, ali u igri jednostavno ZABORAVI pogledati na sat. pa kad se sjeti provjeriti, vec je jedan sat vise nego sto je trebalo biti :shock:

9 godina izgleda jako puno (posebno mamama jednogodisnjaka ;) ) ali neka djeca (moj je jedan od takvih, a i Omi cini mi se) su i u toj dobi jako zaigrana, svaka cast ucenju, skoli, obvezama, sve oni to znaju i postuju, ali kada su igra i prijatelji u pitanju sve ostalo postaje nevazno.
i zaboravi se na vrijeme.
Sergej je za 7. rodjendan dobio sat, bas zato da ga se malo pouci kako postivati dogovor, i da ne mora svako malo zvoniti na portafon da upita koliko je sati i da li je vec doslo vrijeme da dodje kuci.
nije puno pomoglo.

meni osobno 5-10-15 minuta kasnjenja nikada nije bilo problem tolerirati, ali sat-dva itekako je :/

Citiraj:

---

nemaju oni vremena misliti kako se mame doma osjećaju dok ih čekaju i gledaju na sat zamišljajući prometne nezgode i ostale strave. njima to ni ne pada na pamet. dovoljno su zaokupljeni time tko je trenutno ostao vani poslije škole i tko nije, i što ova govori i što je onaj napravio i kako ju je ona gledala.......

---

potpisujem aletu.
sve znaju, sve razumiju i slazu se, ali sjete se toga tek kad "zaglibe" i mi doma im skrenemo paznju na to (citaj: drzimo bukvicu o kasnjenju, dogovoru, javljanju isl. :mrgreen: )

probaj razgovarati s Omi o ovome (sigurna sam da vec jeste), pitaj ju kako bi ona rijesila problem, i sto bi promijenila.
pa se nadjite negdje na pola puta.
:love:

Nikakva novost nije da najbolje rezultate daje autoritativni odgoj. Prema tome, treba se postaviti kao autoritet. Anita, ti si se i postavila tako u svojim zahtjevima: smatraš da si ti ta koja treba postavljati pravila, jer si dobro promislila sve okolnosti i znaš zašto si ta pravila postavila i u tome imaš posve pravo. I mi odrasli poštujemo pravilo da se ostalim ukućanima javljamo kad nekamo idemo i kažemo kad ćemo se vratiti i dogovaramo se o nekim stvarima u vezi toga. Posve je u redu da roditelj takvo pravilo nametne djetetu, ne samo zbog kućnog reda nego i zbog toga što djeca teško misle unaprijed: kad ona priča sa svojim prijateljicama ne misli kad će stići napisati zadaću, kad će jesti itd. Za to ima mamu i njezina pravila.

E sad, dogodilo se kršenje pravila koje nije baš zanemarivo i ti zapravo znaš što bi trebalo slijediti, ali se (oprosti ako griješim) ne usuđuješ primijeniti sankcije. Moj sin će uskoro imati sedam godina, još ne izlazi sam, ali i to će uskoro doći, pa su mi ovakve situacije dobra prilika da se pripremim. Pročitala sam sve prijedloge i sviđa mi se onaj o dolaženju po dijete - tako bih i ja postupila. Također, postoje i druge mogućnosti: zabrana izlazaka s prijateljicama na tjedan dana ili neke druge zabavne aktivnosti. Svakako, tu sam na tragu onoga što kaže Sorciere.

Od puno priče nema koristi i to djeca zapravo ne podnose. Ja točno vidim kod mog sina da mu tumačenje "dok ti se usta ne osuše" ne znači ništa, pogotovo ne u situacijama kada se sukobljujemo. Razgovor da, ali inače, nevezano uz neke prekršaje pravila - kada dođe do toga, potrebna je akcija, a ne razglabanje. Inače će se početi rastezati i ta i druga pravila.

Bome nemam ni ja vremena ispravljati (zlonamjerno ili nedostatak internetske komunikacije?) krive interpretacije. :predaja:

Ma pokušat ću joj dati još jednu šansu.

Mislim da je sad shvatila da je to ozbiljna stvar, dosta sam joj puta ponovila, a MM mi uporno tupi da ona to ipak ne bi napravila da Anina mama nije poslala poruku misleći da to automatski znači da dijete smije ostati s njom. Tu nisam bila jasna! Jer, stvari se s djecom (niti muževima :P ) ne podrazumijevaju, a nikad nisam jasno naglasila da dok ne čuje moj glas i "da" to znači da se držimo osnovnog dogovora. Sad jesam. Jer nekad smo s tom mamom bili puno zajedno i kako su susjede znale su zajedno šetati (uz sms potvrdu) i doći doma zajedno.

JA to dijete toliko beskrajno volim i kad me pogleda sa svojim očima, koje kao da su dijelići iskristaliziranog mora i te slatke pjegice.... tako mi je teško da budem gruba i da viknem ili slično (iako to činim kad se jako razljutim)... a opet neki dio mene se boji da ću radi te ljubavi biti iskorištena. Isto kao što se ponekad bojim i u odnosu s MM.... jer ljudi (i veliki i mali) idu dokle mogu ići.... i ja to radim.... vjerojatno to svi radimo.

Razgovarala sam s još nekim prijateljicama velike djece i imam još 3 primjera gdje su djeca upravo u 2. razredu ovo napravila nekoliko puta i nikad više.

__________________

Sorciere - ja sam jučer pitala Ominu frendicu kada ona sluša mamu u vezi dolazaka na vrijeme (jer je i ona to radila prije 2 god.)... da li je posluša kad je lijepo zamoli ili kad vikne. Rekla je onak sramežljivo: "Pa, kad vikne onda poslušam... ako se lijepo dogovorimo, onda ne poslušam."

Pitala sam i Omi što bi ona napravila svojem djetetu u ovom slučaju. Rekla je da bi joj 2 dana zabranila crtić, ako to ponovi pljusnula bi je po licu... a za 3. nije ni sama znala što bi odgovorila.

Što nam to djeca govore? :mrgreen:

__________________

A što se pravila tiče... u principu mislim da je dobro da dijete svaki dan pere zube, mijenja gaće i čarape, pojede 3 obroka (od toga bar jedan zdrav), napiše zadaću, bude vani na zraku s frendicama, ide spavati u vrijeme koje joj omogućava min. 8h sna....

Nametanje pravila? Ok. Ja ne mislim da bi moje dijete trebalo nositi na leđima teret organizacije života.

p.s. Nadam se da ja nisam nikoga uvrijedila. NAjviše se ljutim kad provodim vrijeme na forumu opravdavajući se. Cijenim mišljenje svakog, ali niti ja ne dijelim savjete na pdf 13-18 jer pooojma nemam o djeci te dobi, pa nekako gledam da je logično i obrnuto.

uduplao nam se topic pa prenosim brigitin post i brisem visak:

Citiraj:

---

brigita2 prvotno napisa

Vidim da ti nitko nije odgovorio pa ću ja dati svoje mišljenje. Kad se ja ne bih vratila odmah nakon škole doma, ako sam malo kasnila, moja baka je zvala bolnicu i policiju da provjeri jesam li još živa, da me nije pogazio auto i sl. Kad sam došla doma s vrata bi mi govorila da sam joj skratila život svojim ponašanjem itd. Meni je to uglavnom išlo na živce. Najgore je bilo da sam često imala razloga za kašnjenje jer se dogodila neka neočekivana situacija. Ponekad sam nakon škole srela neku prijateljicu i žarko željela popričati s njom, ali nisam mogla jer bi opet doma bila drama.

Iskreno mislim da i ti previše dramiš i pokušavaš sve kontrolirati. Daj malo razmisli ko je tu sebičan. Ona, koja svaki dan dolazi doma, a 3 dana nije došla na vrijeme ili ti koja ju tjeraš da svaki dan trči doma iz škole? Ima li neki razlog zbog kojeg mora odmah doći doma? Hoće li svijet propasti ako joj dopustiš da ostane s prijateljicama sat vremena nakon škole? Je li ona u kazni pa ne smije nakon škole ići prijateljici da se poigraju? Meni je to kazna. Odmah nakon škole brzo doma. Nisi ti njoj baš tako zanimljiva kak ti misliš.

Prvi put si bila u pravu kad si se preplašila jer je nema, ali 2. i 3. put te telefonski obavijestila da se ne brineš i to je dokaz da je skužila poruku koju si joj rekla prvim razgovorom. Ne shvaćam zašto si drugi put "ponorela" kad je otišla baki? Pa bila si obaviještena gdje se nalazi. Kaj ne smije ići baki?

Probaj se nekak dogovoriti s njom, napraviti nekakav kompromis. Dogovorite se koliko dugo može ostati nakon škole s prijateljicama bez da ti dižeš paniku. Dogovorite se da ti se javi telefonski kad želi ostati i sl. Uglavnom dogovorite se za pravila, a nemoj joj nametati svoja.

Eto malo sam te kritizirala, ali nemoj se ljutiti, bilo je dobronamjerno. Htjela sam ti malo približiti drugu stranu.

---

ja kuzim zasto Anita razdvaja roditelje skolske i roditelje predskolske djece. meni se cini da dok god imamo djecu predskolske dobi, mi imamo potpunu kontrolu nad njihovim kretanjem.
znamo kad su u vrticu i sigurni smo da cemo ih tamo zateci kad dodjemo po njih. zapravo uvijek su tu negdje oko nas ili su negdje gdje ih netko drugi isto tako dobro pazi (inace ih tamo ne bi ni ostavili).

a onda dodje skola i moras htio-nehtio pustiti taj dio kontrole. jer docekivanje djeteta svakodnevno pred skolom bilo bi doista pretjerano (osim u nekim specificnim situacijama, medjutim vjerujem da vecina nas to ne radi). i onda moras s tim djetetom dogovoriti neka pravila a ni sam ne znas kakva i koliko striktna, cvrsta, stroga... jer mu zelis istovremeno predati odgovornost, ali ga i zastititi od bilo kakve moguce nevolje.

vrlo je tesko tu odrediti mjeru i ne otici u krajnost. ako Anita zeli da joj se Omi javi SVAKI put prije nego sto zeli negdje otici poslije skole, to je njeno roditeljsko pravo (i duznost u konacnici). jer Anita je tu roditelj. ona je odgovorna. i ako ne zeli svaki drugi dan docekivati kcer u preinfarktnom stanju mora postaviti granice i odrediti moguce sankcije.

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Pitala sam i Omi što bi ona napravila svojem djetetu u ovom slučaju. Rekla je da bi joj 2 dana zabranila crtić, ako to ponovi pljusnula bi je po licu... a za 3. nije ni sama znala što bi odgovorila.

Što nam to djeca govore? :mrgreen:

---

da smo ponekad preblagi? :lol: :lol: ...

pa probaj 2 dana bez crtića...

ako opet zapne - onda se izgalami i dodaj još dva dana bez crtića :mrgreen: (tučnjava ionak ne dolazi u obzir)

ak ni to ne upali - reci da ćeš doći u razred i svima reći kak ona mora odmah doma, pa da ju ne zadržavaju.

u principu - meni se ne da gnjavit sa zabranama, pa se odmah izgalamim :mrgreen:

p.s. ako joj sada dozvoliš dodatne minute - mogla bi to shvatiti kao potvrdu da se na takav način može izboriti za ono što želi, a ne poštivati dogovor.

ili možda - da joj obećaš da će sljedeće godine dobiti te dodatne minute, ukoliko se do kraja školske godine bude držala dogovora...

ma ima 100 stvari - samo ja ne znam na što "pada" tvoje dijete...

Moj je Viki 2. razred, pa bi po defaultu trebala imati nekog iskustva...ali nemam. On je sam jako odgovoran i poštuje što mu se kaže, iako neku stvar moram ponavljati kao papiga i ujutro i navečer i stalno ga na neke stvari potsjećati.
Ali je činjenica da on još nema jasan pojam o vremenu (zna na sat, ali pola sata ili sat njemu nije baš jako važno)
Ima mobitel koji nosi sa sobom kad ide van (u džepu). Vidjela sam da se većina vas diže na zadnje noge kad se spomene mobitel, nama se pokazao kao užasno praktična stvar (ko bi reko?). Jer npr. ako sam mu ja odredila da može ostati vani do 19.30, a on u tom trenutku oko sebe ima još hrpu frendova i najžešće se igraju, onda me on lijepo nazove i kaže da bi ostao još malo. Mirnija sam kad je mob uz njega.
Iz škole uvijek ide ravno doma i mora me nazvati kad dođe. Desilo se par puta da je došao doma, pa me zaboravio nazvati. Šiznula sam od brige. Onda smo se dogovorili da kad me nazove smije naručiti što da mu kupim, tipa slatkač, kekse, slanac ili nešto drugo da prigrize i od tada ne zaboravlja. Ako ne nazove, nema narudžbe, pa nema ni slatkača.
Mada, napominjem on je sam ful odgovoran, što bi se reklo, dijete koje ful surađuje.
Imam ja još i Katju, koja će nam naplatiti sve što smo s Vikijem prolazili lišo. Trenutno ima 5 godina, ali iako je već svjesna nekih pravila, ona će ih bez beda sebi prilagoditi, odnosno ako će se njoj igrati ped školom poslije nastave znam da će mi trebati pola vojske da je pronađem...Uf, već se bojim. Pri tome, već sad, neko sankcioniranje njoj ne predstavlja prepreku da ponovi isto. Možda beskrajno ponavljanje i podsjećanje budu urodili plodom.

Moj je Viki 2. razred, pa bi po defaultu trebala imati nekog iskustva...ali nemam. On je sam jako odgovoran i poštuje što mu se kaže, iako neku stvar moram ponavljati kao papiga i ujutro i navečer i stalno ga na neke stvari potsjećati.
Ali je činjenica da on još nema jasan pojam o vremenu (zna na sat, ali pola sata ili sat njemu nije baš jako važno)
Ima mobitel koji nosi sa sobom kad ide van (u džepu). Vidjela sam da se većina vas diže na zadnje noge kad se spomene mobitel, nama se pokazao kao užasno praktična stvar (ko bi reko?). Jer npr. ako sam mu ja odredila da može ostati vani do 19.30, a on u tom trenutku oko sebe ima još hrpu frendova i najžešće se igraju, onda me on lijepo nazove i kaže da bi ostao još malo. Mirnija sam kad je mob uz njega.
Iz škole uvijek ide ravno doma i mora me nazvati kad dođe. Desilo se par puta da je došao doma, pa me zaboravio nazvati. Šiznula sam od brige. Onda smo se dogovorili da kad me nazove smije naručiti što da mu kupim, tipa slatkač, kekse, slanac ili nešto drugo da prigrize i od tada ne zaboravlja. Ako ne nazove, nema narudžbe, pa nema ni slatkača.
Mada, napominjem on je sam ful odgovoran, što bi se reklo, dijete koje ful surađuje.
Imam ja još i Katju, koja će nam naplatiti sve što smo s Vikijem prolazili lišo. Trenutno ima 5 godina, ali iako je već svjesna nekih pravila, ona će ih bez beda sebi prilagoditi, odnosno ako će se njoj igrati ped školom poslije nastave znam da će mi trebati pola vojske da je pronađem...Uf, već se bojim. Pri tome, već sad, neko sankcioniranje njoj ne predstavlja prepreku da ponovi isto. Možda beskrajno ponavljanje i podsjećanje budu urodili plodom.

Kada bi moje djete kasnilo,ja bih isla pred njega u skolu.Nasli bi se na pola puta.Mislim da bi 7 dana bilo dovoljno.
Moja djeca(7i13god.),za sada idu kuci iz skole,ne zadrzavaju se nigdje,bar ja tako mislim,ali sam se ja ,bas kad sam bila u uzrastu u kojem je Omi ,zadrzavala do mile volje!Potpuno je razumijem i proci ce je to i bez sankcija.Sva djeca POSTEPENO sticu osjecaj odgovornosti i postivanje dogovora,ona je radoznalo i veselo dijete i normalno je da joj paznju privuce igra sa vrsnjacima.

Moj primjer:
Odem kod drugarice da se igramo,i da ne bih kasnilla ponesem rucni sat 8) .Mi smo se zaigrale,u jednom momentu sam primjetila sat na mojoj ruci,on me podsjetio da sam trebala kuci,ali u koliko sati? :roll: Zakasnila sam samo par sati.Nisam bila kaznjena.Baki je mlijeko pokipilo,jer je otisla da me trazi...vece stete nije bilo.I meni je bilo zao sto sam zakasnila,ali to je jednostavno bilo van moje kontrole.Sad,kad gledam malo zrelije,mogu zakljuciti,da je za to kriva BEZBRIZNOST,ona i krasi djetinjstvo :heart: Omi je vec zakoracila u skolsko doba,.Mali korak je dijeli od termina,obaveza,strepnje da negdje ne zakasni...

Bas je simpaticna ta tvoja bezbrizna djevojcica :love: Ne treba je kaznjavati :heart:

ja sam u toj dobi setala od jednog kraja grada do drugog, mama bi dobila obavjest da me se vidjelo kako idem busem amo/tamo (a kuca pored skole), jednom smo nas troje dosli doma tek u 21.00...a jednom su nas nasli kod frendice vec obucene u pidzame, spremali smo se spavati, cak smo i zadacu napisali...
eto Anita, da znas da moze biti i gore :mrgreen:
sve je to bilo u 1 razredu os...poslije me prestalo, moram pitati starce sto su napravili - ja se ne sjecam.
sjecam se onog predivnog osjecaja slobode...ides gdje hoces i radis sto hoces...
samo mi je muka sad kad mi je proslo kroz glavu da bi to mogla i ova moja :/
:love:

Flower, draga moja, meni se čini da mi se sve što sam radila vraća! :mrgreen:

Sad si me sjetila kad sam s frendicom otišla (bez pitanja, poslije škole, cca 5r.) u kino i onda smo koristile iste karte da odemo nekoliko puta za redom u kino, a treci put smo se sakrile kod stolica i čekale dok svi ne uđu.... onaj u 21h je bio neki erotski, nismo ni znale. :oops: Sad mi nije jasno kako sam se tako nešto usudila kad sam imala iiizuzetno stroge roditelje.

Anita, jesi li resila problem sa Omi? Sta si preduzela i sta se desilo posle?

Citiraj:

---

Zoranova draga prvotno napisa

Anita, jesi li resila problem sa Omi? Sta si preduzela i sta se desilo posle?

---

Poduzela? Pa, od onog dana nije smjela ići van i gledati crtić. To je trajalo oko tjedan dana. Onda sam ja otišla na more s bebom. :oops: Vratila sam se i sad joj samo svaki put dodatno ponovim prije nego ode u školu da se odmah lijepo vrati doma da ne brinem i to je to. Imam povjerenja da je to dovoljno.

Ma, tako je divna i slatka. Čini mi se da se koprcam u novoj vodi koja mi se ne sviđa i to samo zato što sam u njoj manje potrebna. Tu sam i bitno joj je da zna da sam tu, ali joj više nisam centar svijeta. I ma koliko to bilo zdravo i normalno, mene to boli. Mislim da sam zato žešće reagirala na svakojake ovakve stvari, zato što mi je to nekako govorilo da se ona od mene odmiče, da gubimo onaj kontakt koji smo imale do jučer. Nisam spremna za tako veliko dijete... ali tko me pita?! Moram se suočiti s tim i sagraditi s njom novu vrstu prijateljstva i mislim da ćemo tada biti usklađene kao i ranije, iako ću ja nju obožavati kao ranije, a ona mene malo manje, jer tu ima milijun novih ljudi, iskustava, interesa i stvari koje su zauzele djelić mog mjesta u njenom srcu. Moguće je da nisam imala razumjevanja za sve to, pa mi je ona morala pokazati stvari na ovaj način. Pojma nemam... možda ja uvijek tražim u sebi krivca (tj. odgovornu osobu), ali vjerojatno bi svijet bio bolji kad bi to svi činili sami sa sobom. Nadam se da ću joj biti dobar primjer, te da neće iskoristiti moju ljubav, već da će je "oponašati" jednog dana sa svojom djecom.

Mislim da se sve ovo događalo jer sam dopustila da se naš odnos zapusti i ma koliko taj naš zapušten odnos bio blizak kao što neki roditelji s djecom nemaju ni u najboljim fazama, za nas je to bilo premalo i zato je zanemarila svoju potrebu da iskaže svoje poštovanje i "poslušnost" prema meni/nama.

Imala sam oko 8-9 godina. Išla sam se sa prijateljicom Damirom igrati u parkić. Trebala sam doći doma do sumraka.
Mi smo se zaigrale(nisam namjerno!!) i došla sam kad je već bio gusti mrak.Koliko sam kasnila zapravo ne znam.

Mama se naravno bojala. Gdje da me uopće ide tražiti po gradu?!
Dođem doma, mama pita da gdje sam bila i to smireno sa laganim tonom negodovanja.
Ja velim, pa u parkiću.
-A do kada smo se dogovorile?
Pa do sumraka.
-A zašto nisi došla u sumrak?
Pa ne znam kaj je to sumrak.
- Onda ćemo sutra ljepo ostati doma, pa ću ti pokazati.

I stvarno, nisam išla na igranje, kada je bio sumrak mama me pozvala na balkon i rekla. Evo, kokica, ovo je sumrak! Nimalo cinično, nego toplo i ljubazno.

Vrlo upečatljivo!!

Do udaje nisam nikad kasnila, razumjela sam da se boji jer mi je rekla kako se osjeća!!! a ne da meni ne vjeruje! ;)

Htjela sam u vezi ove teme samo dodati svoje iskustvo, ne kao mame, nego kad sam ja bila tih godina i skitala nakon skole i kasnije dolazila kuci...

Moja je mama prije svega bila jako zabrinuta, jer je popodne radila, nije znala gdje sam, ni kad cu doci doma. Pokusala mi je objasniti da se drzim dogovora, jer mi se moze svasta desiti, a da ona to ne zna.

Jedno popodne kad sam dosla doma, mama nije na vrijeme dosla s posla, a nije mi se ni javila. Znam da sam izbezumljena jedan sat zvala baku, tetu i sve njene prijateljice....Kad je dosla doma mi je objasnila da se ona tako brine svaki dan kad se ja ne javim i kad ne zna gdje sam i kad cu doci.. nakon toga smo nasle kompromis.

I kad sam vec bila jako velika, preko dvadeset i kad sam sama odlucivala do kad mogu ostati vani, morala sam starcima reci vrijeme dolaska (vrijeme od kojeg se trebaju poceti brinuti).

Ovo, naravno nije recept, samo moje iskustvo. Mislim da bi i mom sinu, kad bude poceo sam odlaziti, pokusala objasniti da se jedni za druge brinemo i da se moramo drzati naseg dogovora (bez obzira cega se ticao), jer je to nacin da zajedno funkcioniramo.

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

koji je to pravi način da moje dijete shvati da se ne može tako ponašati.

moje dijete shvati ozbiljnost ove situacije,:

---

jer ne može shvatiti ozbiljnost te situacije
da bude svjesna međunarnodne mafije krađe djeteta i prodavanja u bijelo roblje? postojanje pedofila? manijaka? ....

a da TI odustaneš od toga da ona shvati ozbiljnost situacije?

kao i svaki drugi ugovor i dogovor mora biti obostrano prihvačen sa jasnim pravilima i posljedicama (sankcije)
obostrano prihvačen
a ne da ti nakon šta se desi "nezgoda" određuješ pravila kažnjavanja i sl. to nije fer, a i na neki način zloupotrebljavaš položaj "majke" , mjenjanjem pravila u hodu

osobno mislim da nitijedno zlostavljanje se ne može oprtavdati da su djeca onda "poslušnija"
samo znaš manje o količini gluposti koje izvode, nemaš uvid u cijelu istinu

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

koji je to pravi način da moje dijete shvati da se ne može tako ponašati.

moje dijete shvati ozbiljnost ove situacije,:

---

jer ne može shvatiti ozbiljnost te situacije
da bude svjesna međunarnodne mafije krađe djeteta i prodavanja u bijelo roblje? postojanje pedofila? manijaka? ....

a da TI odustaneš od toga da ona shvati ozbiljnost situacije?

kao i svaki drugi ugovor i dogovor mora biti obostrano prihvačen sa jasnim pravilima i posljedicama (sankcije)
obostrano prihvačen
a ne da ti nakon šta se desi "nezgoda" određuješ pravila kažnjavanja i sl. to nije fer, a i na neki način zloupotrebljavaš položaj "majke" , mjenjanjem pravila u hodu

osobno mislim da nitijedno zlostavljanje se ne može oprtavdati da su djeca onda "poslušnija"
samo znaš manje o količini gluposti koje izvode, nemaš uvid u cijelu istinu

---

Ovaj post mi je promakao.

Definitivno prežestoko sudiš u njemu. Znam da ne misliš na mene, već općenito neke (u koje se ne mogu ubrojati)., ali ipak malo too much.
Neću ni ulaziti u detalje komentirati tvoj post, jer se ionako ne može odnositi na mene.

Ako ćeš istim ovim tonom jednom suditi vlastito dijete, uh, neće mu biti lako.
:*