:lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Printable View
:lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ja bih još malo filozofirala o ovom
u principu ne vidim suštinsku razliku između nogometa, "školice", badmintona... i igrica za koje su bitni refleksi/spretnost, osim što je jedina posljedica nakon par sati nogometa zaprljana roba i eventualno izgrebana koljena, dok je dugo netremično gledanje u ekran štetno za oči i kralježnicu... to je meni glavni razlog zašto ograničavam vrijeme na kompuCitiraj:
tatek prvotno napisa
isto tako čitanje može biti (i uglavnom je) jednako pasivno kao i gledanje TV-a, sve ovisi o tome što se čita/gleda
kreativne igre kao igre s ulogama, građenje... su mi nekako viša kategorija
Jedna strana medalje je ta fizicka: treba razvijati sve dijelove tijela, en samo guzu na kojoj se sjedi. :mrgreen:
Druga strana je ta kreativna, odnosno razvijanje maste. Za nju nisam ekspert, no vjerujem strucnjacima koji kazu da su igre u kojima je sve servirano, slika, zvuk, pokreti, dijalozi, manje poticajne za razvoj psihe od onih u kojima dijete u jednostavnom komadicu drveta, plastike, brdascu pijeska ili grani vidi jednom sjekiru, drugi put alat, treci put carobni stapic i onda SAMO kreira neki svoj svijet igre, bez gotovih rjesenja.
s druge strane, imaš ljubitelje igrica (ne znam baš hoće li se naći takav na forumu :mrgreen: ) koji će ti reći da su moderne igre jako složene i poticajne... i da potiču i socijalizaciju jer igra puno igrača, rade se strategije...
nemam pojma, ja sam od igrica odustala pred puno godina jer mi je tetris uzrokovao užasnu glavobolju
Ja sam zadnju odigrao prije 15 godina, u pitanju su bili lemminzi i dugocasni dani mobilizacije u HV-u ...Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Poštujem sva mišljenja, ali moje je takvo da su elektronske igre dio današnjice, svijeta u kojem je elektronika jača nego ikad.
Ne mislim da djeca koja ne igraju igice nešto gube, kao niti da djeca koja igraju nešto posebno time dobivaju. Niti mislim da igra (generalno igranje) uvijek nužno mora nešto razvijati. Neki puta je dovoljno da je zabavna. Niti je nužno da oni koji igraju na PS-u sjede satima. Moj Viki bi igao uglavnom do iznemoglosti, ali postoje djeca (njegovi frendovi) koji nisu toliko zakačeni. Jednostavno nisu ludi za igricama.
Ali mislim da je to jednako kao i kod svega. Doziranje, dogovaranje i sl. je ključ.
Niti sam pro niti sam contra. Mi ga imamo, kupila bi i trojku da imam love.
Inače Zdenka, TMNT je igrica u kojoj ima puno tučnjave, ne znam je li baš najbolji izbor za početak. Mislim, zabavna sigurno je, ali sve ovisi bi li ti se svidjela količina tučnjave, eksplozija, čudovišta i neprijatelja s kojima se bore; Jer Ninja Kornjače su ipak ratnici, borci protiv zlih...
Adrian već 6 mjeseci skuplja za PSP. Kako nije nešto lud za igricama na compu, a i kad dođe proljeće do jeseni skoro pa i ne ulaze u kuću, ne vjerujem da će PSP kad uđe u kuću donijeti neku veliku promjenu čitaj ovisnost. Sviđa mi se da je skupljao lovu, sviđa mi se što iako je skupio tih dogovorenih 2/3 (mi dodajemo zadnju trećinu jer je onda deal da će dati i Lukasu da se igra) ne forsira da ga kupimo jer je dogovor da se ne kupuje prije kraja školske godine. Uglavnom u cijelom tom projektu pokazao je novi element zrelosti.
i to je točno :naklon:Citiraj:
vikiikatja prvotno napisa
I ja se slazem.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Ocito nam dolazi vrijeme kad ce se umjesto kucica i drveca i sunca crtati PS konzole, akcijski junaci u trku i njihova oruzja kako razbijaju oklope neprijatelja.
(malo karikiram, ali upravo to crtaju decki u Vedranovoj grupi, ima gomile tih crteza ... a kad su radili stvari od kartona, decki su napravili PS konzolu i stiskajuci kartonske gumbe su ubijali protivnike po igralistu)
Da ne korim samo decke (i njihove roditelje), djecja psihologica s kojom sam razgovarao je imala slucaj u praksi klinke koja se toliko uzivila u svijet teletubbiesa da se izrazavala gotovo iskljucivo kao oni (rijec je bila o vec povecem djetetu) i zaostala je u razvoju.
Ovo su sve ekstremi, no neki roditelji cese morati i sa time suociti.
Ah, ima dosta pro et contra. Ima ih i u mojoj glavi, zato sam i postavila pitanje da čujem što drugi misle i kako se s tim nose, pogotovo oni čija djeca imaju PS. Moja sestra iznosi mi sve argumenta vas koji ste protiv PS, ali njezina djeca ga ne žele, odnosno žele sasvim druge stvari koje isto ne moraju sve biti idealne.
Uza sve rizike kojih sam svjesna, na tragu onoga što tatek kaže o virtualnom svijetu, ja ipak mislim da je to realnost naše djece kojoj ne treba nužno prilaziti sa strahom, u kojoj treba mjere, kao i u svemu ostalome. Djeca ne postaju ovisna o virtualnom svijetu zbog samih uređaja nego zbog praznine u obiteljima, zbog toga što se njima nitko ne bavi i ne pruža im druge stvari. Glede kreativnog kutka, tatek, to što svi ne pišemo tamo ne znači da ne idemo na izlete, u šetnje, u istraživanja, u parkove i u tuđa dvorišta. M. je svaki dan vani, sve ove grančice i kamenje i pijesak su prisutni u njegovom životu (a i posvuda po stanu). On je jako dobro socijalizirano dijete, aktivno, tako je zdrav i normalan u glavi da se ne bojim nekih opsesija virtualnim svijetom. Osim toga, kad pretjera, ja ga upozorim. U najvećem broju slučajeva posluša, a ako ne, ja sama gasim uređaj, izvlačim utikač iz zida, bez frke, ne libim se poslužiti se svojim autoritetom. Mislim da se M. neće osamiti, štoviše, mislim da god njega u želji za PS-om upravo potreba za socijalizacijom igra veliku ulogu. Svaki put kad spomene PS ne zaboravi napomenuti da moramo imati dva joysticka kako bi njegovi prijatelji mogli dolaziti na igru. I uopće se ne bojim da će PS izbaciti sve ostale oblike igre kod kuće i vani. Ni na PC ne pretjeruje, jedino bi s gledanjem crtića debelo pretjerao kad bi mu to bilo dozvoljeno. Ali, mama gasi, ne trepnuvši okom.
Ovo s pasivnim i aktivnim igrama - meni je tijekom mog djetinjstva (i kasnije), uza sve igre kod kuće i vani, najdraže ipak bilo povući se s knjigom u neki tihi kutak. Čitala sam užasno puno, satima, po knjigu na dan, to me je vuklo više nego bilo što drugo. A ipak sam se normalno socijalizirala. Ja sad mogu razmišljati da je literatura koju sam čitala bila kvalitetna za razliku od igrica koje bi M. mogao igrati, ali, kao što kaže Vikiikatja, ne mora sve što radimo biti dubokoumno. I mi svi, tko više tko manje, za svoju zabavu uživamo i u nekim trivijalnostima, zar ne?
I još nešto, ta sintagma "današnja djeca" nekad se odnosila i na nas. Mojim roditeljima se nikako nije sviđala glazba koju sam ja slušala, čak su mislili da su njihove odgojne metode poražene, kada djeca, koja sva idu u muzičku školu, ne slušaju samo klasike nego te stvari koje su za njih bile samo grozomorna halabuka. Ali, nisu nam to zabranili i imali su pravo. Koliko god se to njima ne sviđalo, prihvatili su da ne mogu birati sve u našem životu. Tako i ja mislim za M. Dakle, ipak bude on dobio taj PS dvojku, a trojku (ili četvorku) nek' si sam zaradi.
Mojoj djeci je otići van, igrati nogomet, voziti bicikl, igrati se u pijesku (mlađi) i sve drugo uvijek ispred PS-a pogotovo sada kad je vani krasno vrijeme. Oni imaju svoje treninge (judo i Dino nogomet), tako da zaista ne mislim da će zaglupiti uz PS jer ga niti ne igraju svaki dan, a kada igraju, mijenjaju se i nikada im ne dozvolim previše. Mislim isto kao neki da je elektronika tu i da ne treba od nje bježati pogotovo ako dijete to žarko želi, a roditelj mu može priuštiti. Ni moj Oliver nije imao blage veze o Ninja Kornjačama jer mu nisam dozvolila gledati ih, ali kada je došao u vrtić sva su djeca o tome pričala i naravno da sam popustila jer se on tamo nije uklapao u razgovore i u njihove igre. I nije mi žao zbog toga, mislim da zbog toga nije postao nešto naročito agresivan. I opet kažem sada na PS-u igraju većinom sportske igre jer ih to momentalno najviše zanima. Zdenka, TNMT igrica ima puno, u svima ti se nešto bore, slično kao u crtiću, jedan ili više kornjača protiv onih nekih protivnika (zaboravila sam kako se zovu :) ).
Zdenka, dobru zabavu sa PS-om, ne sumnjam da cete ju upotrebljavati s mjerom! :love:
Najgore od svega je to kaj će on htjeti da ja igram s njim, a meni je to :roll:.Citiraj:
tatek prvotno napisa
MM je veliki ljubitelj strategija, ja volim tu i tamo nesto odigrati.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Opet molim da mi netko kaze ima li ovih gore opisanih igara na PS-u ili je sve u tucnjavi, pucacini i sportsko-natjecateljskom duhu. Buduci da imam ogranicene informacije o PS-u, imam puno predrasuda prema njemu (u odnosu na PC).
Nintendo Wii, Nintendo Wii :lol:
Ovo ja navijam. :)
Ne znam ima li igrica tipa Risiko jer baš i nismo proučavali igrice za odrasle ( ne mislim na porno, već na neke kompliciranije). Vjerujem da ima vrlo složenih jer igrica za PS ima more.
Mi smo se do sada susretali samo s onima za djecu, i to s onima za do 12, jer su kategorizirane. Ima, naravno glupih igrica i nezanimljivih, ali ima i onih kod kojih moraš odgonetavati zagonetke da bi mogao proći, imaš karte s blagom, pa kad nađeš blago osvojiš neki extra bod...
Ali što sam već napomenula, sve su na engleskom i moraš biti prisutan da bi djetetu prevodio.
Ima i onih kod kojih je samo pucačina vodilja, npr, kod jednog malog sam vidjela neku ratnu gdje fakat padaju bombe, tijela frcaju...nešto preodvratno.
Za već veću djecu ima onih sportskih kod kojih kupuješ igrače, slažeš momčadi, igraš tekme...mislim da za takve stvari moraš imati uključen mozak, inače ispadaš odmah.
ps3 je trenutno najbolja konzola
psp koristimo za gledanje filmova kad idemo avionom, i voli gledati da za njega igramo loco jer je premali da igra sam
game cube igra donkey konga, ima dvd-kids od berchet, ima v-smile sa bar 12 igrica (za to jos planiramo nabaviti madrac po kojem skace i tako igra, dodatak za crtanje je vec dobio)
ima za pc igricu od little tikes, sa volanom, ima tastaturu od bercheta i ima od playscool onu kuhinjicu koja se kao i berchetova baby keyboard zakaci na obicnu tastaturu i pece kolace
igra ponekad, ali kad sjedne onda je ko hipnotiziran, i obozava uletiti u ducan za igrice i onda se tamo gura sa starijom djecom jer sebastian ima 3 godine i 3 mjeseca
wii ima sugavu grafiku u odnosu na ps3 i ps3 takodjer razvija igra koje zahtjevaju 3d mahanje sidewiderom da bi se igralo. igra ce biti neko letenje na zmajevima, sa vitezima i slicno
besmisleno je usporedjivati igranje sa konzolama za igranje sa igranjem vani, pa djeca kao i svi drugi mladunci obozavaju uciti i njima je ucenje najbolja igra. sve te konzole razvijaju koncentraciju i hand-eye koordinaciju
opce ne kuzim u cemu je to prednost da satima voze bicikle ili igraju nogomet u odnosu na igranje sa kompjuterima. pa u divljanju po vani se klinci cesto povrijede pa se to moze uzeti kao lose kod takvih igara. da ne velim da su sve te aktivnosti na otvorenom a sunce bas i nije zdravo
nemojte kupovati ps2 jer je presugava grafika, i stvarno je zastarjelo
Slazem se da je besmisleno usporedjivati igranje sa konzolama sa igrama vani u NEKIM aspektima. No, igranje vani ipak najcesce razvija i razmrdava SVE misice, dok sjedenje za ekranom samo mali broj njih, a ni previse gledanja u istoga nije bas zdravo, ni za mlade ni za stare oci.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Suncu se moze lako doskociti sesiricem, dugim rukavima i nogavicama, kremom za suncanje ako bas treba, a dosta igara se moze igrati i vani u hladu.
(mozda nisam ni trebao odgovarati na ovaj post, ali me bas svrbe prsti jer sam jedan od onih kojima je najbolji omjer igara vani (ili pak crtanja, slaganja, lijepljenja, izrezivanja itd) prema igrama za ekranom 10:1 )
Ne, upravo suprotno, hvala ti sto si odgovorio... da ne moram ja. :)Citiraj:
(mozda nisam ni trebao odgovarati na ovaj post, ali me bas svrbe prsti jer sam jedan od onih kojima je najbolji omjer igara vani (ili pak crtanja, slaganja, lijepljenja, izrezivanja itd) prema igrama za ekranom 10:1 )
Pa mislim da je baš u tome prednost, mislim, u tome dijelu koji ne kužiš. Igra s drugom djecom, igra na otvorenom, su nepredvidive igre i iz njih se puno više uči o životu nego od konzola i računala (koji također imaju svoje mjesto u odrastanju današnje djece). To su igre bez plana, djeca ih sama stvaraju, to je slobodna igra i toga im treba najviše. Malo koji odrasli se može tako igrati s djetetom kako se oni igraju međusobno. Igra s računalom je opet strukturirana igra, nešto sasvim drugo. Otvoren prostor samo povećava mogućnosti i sigurno dobro djeluje na psihu, i dječju i odraslih.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
vertex, hvala ti sto si spomenula socijalni aspekt (nekih) ne-ekranskih igara, mislio sam i njega spomenuti pa sam zaboravio. Za ekranom je ipak najcesce tek virtualni suigrac, a i on je najcesce tek neprijatelj kojeg treba sto prije neutralizirati.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Baš sam mislila otvoriti jednu takvu temu pa me Zdenka preduhitrila ;)
Ja se potpisujem ispod tateka i BusyBee
Ja uopće ne kužim pozitivu u tim konzolama, igricama... Po meni djeca poglupave sa tim igricama.
Moj brat (9 god) ima PS već godinama jer ga je bio kupio još moj prvi brat (23 g.) Naknadno je kupljen PS2, a sada se već razmišlja o kupovini PS3. Ja jednostavno poludim kad odem kod njih i mali brat igra a moj D.sjedi pored njega i navija. Kakvo je to druženje ??? Šta ima tu zdravoga za dijete???
Ailish napisa:
E pa draga, velika je razlika između nogometa, školice, badmintona... i igrica na konzolama. Neču ulaziti u daljnje objašnjenje razlika jer mislim da su očita. Dovoljno je da usporediš fizičku aktivnost, a da ne govorim o svježem zraku, vježbanja motorike, druženja...Citiraj:
u principu ne vidim suštinsku razliku između nogometa, "školice", badmintona... i igrica za koje su bitni refleksi/spretnost, osim što je jedina posljedica nakon par sati nogometa zaprljana roba i eventualno izgrebana koljena, dok je dugo netremično gledanje u ekran štetno za oči i kralježnicu... to je meni glavni razlog zašto ograničavam vrijeme na kompu
isto tako čitanje može biti (i uglavnom je) jednako pasivno kao i gledanje TV-a, sve ovisi o tome što se čita/gleda
kreativne igre kao igre s ulogama, građenje... su mi nekako viša kategorija
Navesti ću jedan primjer:
Prije 2 tjedna smo bili sa vrtićem na planinarenje. Popnemo se na vrh i djeca (neka) neznaju šta bi sa sobom. Dosadno im je u šumi :roll: Sve dok jedna curica nije izvadila nintendo i eto veselja. Točno se vidjelo koja djeca vrijeme provode pred raznim ekranima a koja vrijeme provode u prirodi. Daniel je (naravno :mrgreen: ) zajedno sa još nekoliko klinaca otišlo u istraživanje, penjalo se, trčalo, igralo nogomet, proučavalo bube, hvatalo skakavce...
PS u moju kuću NE ulazi :mrgreen:
pliska, nemoj klincu dozvolit da nauci citati da ti se slucajno ne dogodi da dijete recimo pocne mahnito citati knjige umjesto da sa skvadrom mase macevima i mlati se medjusobno (kak vidim da se klinci masovno ovdje zabavljaju)
p.s. mi imamo role, bicikl, tricikl, bicikl za hodanje, setove kantica za modeliranje u pijesku (zivim blizu obale) i tonu igracaka za igranje vani ali kako je u postu rijec o ps samo sam popisala slicne zanimacije sa kojima nas klinac raste i koje su mu zanimljive.
možda se nisam jasno izrazila, aktivnosti na zraku smatram boljima od PS iz potpuno istih razloga koje i ti navodiš - jedino ne stoji nužno da je sve na kompu nekreativno i zaglupljujuće, a sve igre vani su kreativne. Igra po pravilima je toliko kreativna koliko su pravila dobro smišljena, bez obzira gdje se igraCitiraj:
Pliska prvotno napisa
stray_cat, ja se trudim da mi dijete ne pretjera s čitanjem (a sklona je tome, ima i na koga biti :mrgreen: ), ne zabranama nego poticanjem na drugačije aktivnosti - točno se sjećam kako je meni kad sam bila mala čitanje služilo da se isključim iz stvarnosti... to ne smatram nečim naročito pozitivnim, nikakvo pretjerivanje nije dobro[/quote]
Moje dijete zna čitati i čita kad i koliko ga je volja. Ja mu stalno kupujem knjige i ne vidim ništa loše u tome. A možda ćeš se čuditi ali zna i koristiti kompjuter. Igra igrice, crta, ... Ne smatram da je to loše ali mislim da treba ograničavati korištenje. Kod nas je dozvoljeno 15-ak min na dan.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
E još nešto, ekipa od mog sina se zabavlja biciklom, nogometom, lovice, žmurice... Nikakve agresivne igre jer su i one naravno kod nas zabranjene :mrgreen: kao i agresivni crtići, filmovi...
Mislim da smo zaista rekli sve o PS-u, i za i protiv, i daljnja rasprava mi se cini nepotrebna. Netko je naklonjeniji jednom, drugi drugom i to je to.
ma znas kaj je bizarno, da sve ove mame koje su mhnito protiv modernizacije igracaka nisu isprobale sve te konzole ali i bez toga znaju da su protiv i da je to fujCitiraj:
tatek prvotno napisa
Znam šta je PS i zato i imam mišljenje o njemu. Po čemu si ti zaključila da mi nemamo pojima šta je to ?
Duje ima nintendo,PSP,PS2 i PC.Svaki dan u radnom dijelu tjedna ima otprilike sat i pol vremena koje moze iskoristit kako god hoce.Nekad igra igrice,nekad gleda telkac,nekad surfa po netu ,nekad cita,nekad preslaze svoju kolekciju vojnika........sve ovisi o njegovom raspolozenju i mi se tu ne uplicemo .
Igrice koje ima su razlicite i njih isto tako bira po raspolozenju.
Nitendo, PSP i mali DVD player su nam super kad putujemo.
Neke od igrica posebno ove za PC su ga zainteresirale za povjest......Rimsko carstvo,Aleksandra Makednoskog,Kralja Artura,I.s.rat,II.s.rat,Kartaga........i jos puno toga.....onda je informacije trazio od nas,pa na netu ,pa u knjigama i tako naucio puno toga( a bome i mi)
Neke od mojih poznanica djeci aposolutno ne dozvoljavaju nikakve igrice jer smatraju da je to stetno kako fizicki tako i emocijonalno.Ja njihovu odluku postujem i njihovoj djeci nije dozovljeno da igraju igrice kad su kod nas (ovo je stvarno srceparajuce sprovest u djelo svaki put)Moje dijete od svoje 3 godine ima PS, fizicki je i te kako fit ,bilo kakv vid agresije mu je stran pojam. :love:
Imam i 3 necaka u dobi od 14 do 18 godina.Sjajni su momci iako su imali i imaju svu "opremu".
Evo curke to su moja iskustva....
Pozdrav
[/b]
Vjeruj mi, nisam ni ja isprobao, niti jednu jedinu, casna pionirska. 8)Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
A zadnju igricu sam odigrao na kompjuteru prije 15 godina, vjerovali ili ne. No, to mi ne smeta da dozvolim Vedranu da odigra ponesto ponekad na PC-iju i da to pogledam sa njime, no ja osobno uopce ne osjecam potrebu za igranjem igrica nakon radnog dana pred ekranom (a bio bi sretan i da provodim jos manje vremena pred doticnim).
Svatko ima svoje sklonosti i principe i moji ne iskljucuju djecje igranje pred ekranom, no obzirom da ga Vedran dobije dovoljno pred PC-ijem ne vidim ama bas nikakvu potrebu da ima jos i PS. To mi je kao imati solidan auto koji zadovoljava svekodnevne potrebe (ajmo rec nekakav VW, Ford, Opel, bilo sto tog tipa) i svejedno kupiti recimo najnoviji BMW za x desetaka hiljada EUR. Ako netko ima gomilu para OK, no ako bih ja zbog toga morao uzimati kredit i ugrozavati si zivotni standard - no way. Tako je i sa ovim - PS nije nuzan, to je luksuz, vrlo slicnu stvar ima na PC-iju i to je to. A vrijeme igranja pred ekranom je ograniceno, stajao taj ekran na PC-iju, PS-u, TV-u/DVD-u ili bilo kojem drugom uredjaju.
Ako ce on htjeti kad taj luksuz, OK, nek ima, ali ce si ga sam platiti, a ja cu radije potrositi taj iznos tako da mu platim putovanje u neki zanimljiv grad, nekoliko dobrih knjiga ili nesto slicno.
Capischi? ;) :)
(ajd da zatvorimo sad raspravu, mislim da smo zdenki vec dovoljno toga rekli, a nastavljanjem ce samo potec jos krv tu na Forumu ... :mrgreen: )
Jes, tatek, ja nisam htjela izazvati rat nego samo dobiti savjete o PS. Odluka je donesena, M. dobiva PS i mislim da je ta odluka u ovom trenutku njegovog života ispravna, a isto tako mislim da je ispravna i tvoja odluka i odluke drugih roditelja koji važu razloge za i protiv i odlučuju hoće li to svom djetetu kupiti ili ne.
proučila sam odgovore i ja sam za PS,dobit će ga kad krene u školu
zasada mislim da mu je dovoljan PC
u svemu ostalom potpisujem tateka,osim onog dijela o igranju
ja se još uvijek igram :mrgreen:
Razumijem te.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
I volio bih da se javis na ovu temu za 2-3 mjeseca kad prodje hura-bura oko PS-a da cujemo(o) reakcije i misljenja. Moze? ;)
ja se ne bum ukljucila i vatreno za i protiv. :mrgreen: a i nemam neki poseban stav, odnosno da budem precizna, ne moram ga imati:mrgreen: , posto moja cura zasad nije uopce zainteresirana. (mislim, da ni ne zna sto je ps)
samo bih htjela uputiti na jedan zgodan clanak u proslom globusu "djeca digitalnog doba"... analogno-digitalno; linearno-nelinearno; kartezijanski-zakrivljeno.....
moj maleni ima play station kojeg se ja namjeravam rijesiti jer je prevrsio svaku mjeru , on cim se digne pravac tv i ps cak nece ni da doruckuje ni da obavi jutarnju higijenu po cili dan sjedi ko zombi ispred tv-a i igra puste igrice :evil: , ja ga moram TJERATI da ide van da se igra s drugom djecom ali on nece , sad mi je tako krivo sto sam MM gnjavila da klinci u svojoj sobi imaju tv , play station i dvd , i sad planiram da im sve to maknem iz sobe
jer oboje najvise vremena provode ispred tv-a , malena gleda crtice , a malac igra ps
ma uzas teski :roll:
Vidiš :mrgreen: Nije PS spasitelj djece :mrgreen:Citiraj:
emi prvotno napisa
Hvala ti što si se javila na tu temu :*
To bi se, vjerujem, svugdje dogodilo kada bi roditelji dopustili. Znači ti si ta koja mora to dozirati i ne dozvoliti da se tako nešto desi. Jednostavno makni PS na neko vrijeme i neka si nađu novu zanimaciju. Poigraj se ponekad s njima neke društvene igre (čovječe ne ljuti se, crni petar, domino i sl.) Animiraj ih. A to za dječju sobu se slažem, čak i stručnjaci savjetuju da nije potrebno da djeca u svojoj sobi imaju TV. Ja ću to odgađati koliko god ću moći, kad budu teenageri onda možda.Citiraj:
emi prvotno napisa
Ja mislim da se slazu da je stetno. TV u sobi.Citiraj:
A to za dječju sobu se slažem, čak i stručnjaci savjetuju da nije potrebno da djeca u svojoj sobi imaju TV.
Mi ga nemamo u sobi, nece ga ni ona imati.
Preporuča se da i PC i TV, pa i PS budu u dnevnom boravku. A vrijeme na PC ili PS ili uz TV djeci moraju ograničiti roditelji, pa ne može se očekivati da oni to sami reguliraju. Jedni moji prijatelji čiji se sin malo previše zakačio za PC poduzeli su drastične mjere - obrisali su sve igrice i pomalo su ih kasnije vraćali, kad je dijete prihvatilo ograničenja. Mom M. je dosta samo da mu spomenem taj primjer da se odmah makne od računala.
Pošto se tema nastavlja, i ja ću još malo o ekranima.
Netko je rekao da je čitanje jednako pasivno kao gledanje televizije. Čitala sam da je gledanje televizije najpasivnija moguća aktivnost, u smislu da pri gledanju televizije metabolizam radi još sporije (znatno) nego kad sjedimo i ne radimo baš ništa.
I primjećujem da televizija ima neku čudnu moć nad ljudima. Ako je upaljena, gledaš u nju makar ti je program potpuno nezanimljiv i rađe bi razgovarao s ljudima oko sebe. Kod roditelja mog muža je televizor stalno upaljen pa se to tamo jako dobro primjećuje. Provedemo popodne buljeći u dosadne emisije, s kratkim stankama za razgovor.
I A. je to pred par godina dobro opisao: "Ugasi mi tu televiziju, ja ne želim gledat, a moram".
Mi sigurno nećemo staviti televizor u dječju sobu, a računalo pogotovo ne. Kad počne surfanje internetom, stvarno želim imati kontrolu nad tim što se tamo radi.