Citiraj:
maaja prvotno napisa
Želim reći da svatko od nas drugačije percipira bol, događaje, iskustva a psiha tu radi čuda. Primjerice ako liječnici vide da je trudnica toliko izbezumljena i da s njom neće biti lako surađivati imaju pred sobom teškog pacijenta.
onda je subjektivna i bol rađanja bez obezboljenja.
ono što je objektivno,to je bitno. a objektivno jest da porod boli.kako koga i koliko tko ima granice podnošljivosti. i objektivno jest da je prirodan porod "najzdraviji" i najbolji porod,kako za majku,tako i za dijete..i objektivno je da shit happens pri porodu sa ili bez epiduralne..
složit ću se s tobom oko toga da zaista postoje žene koje vrlo teško podnose bol i iz takvih stanja se može izrodit svašta. u tom slučaju i jesam za epiduralnu. jer znam slučajeve žena sa niskom tolerancijom boli, isprepadane, padale su u nesvijest, gubile se, stiskale noge, nisu htjele tiskat...neke su završile na carskom, neke na epiduralnoj...
nismo mi ovdje da sudimo, niti da nekome držimo stranu.ponavljam po stoti put,svak za sebe zna najbolje.
ja ,osobno, nisam razmišljala o epiduralnoj. nakon 13 sati na stolu, iscrpljena ,gladna i žedna,kada su pitali, prihvatila sam. dobila sam na 4 sata...taj period sebi predstavljam kao period skupljanja snage za sam izgon..dva sata prije samog poroda sam odradila oipet bez epiduralne. i htjela sam tako. iako sam cijelo vrijeme osjećala i trudove i noge, nisam bila umrtvljena...ali htjela sam sudjelovati u porodu...htjela sam da bar za kraj moje dijete ne izađe ošamučeno...i da mi se ponovi ista priča, vjerojatno bih opet tako. ali to sam ja. jaka sam psihički (a bome i fizičkib
:mrgreen: ),potpuno svjesna svega oko sebe. nisam prošla kroz tranziciju. ja sam bila ta koja je doktoru govorila- ne valja, tiskam glavom, ajmo ponovo. prvorotka.
ali informirana o mogućim posljedicama uzimanja epiduralne za sebe i za dijete. u konačnici odluka je bila moja i samo moja. svjesno sam pristupila tome znajući što može i ne mora biti. odlučila sam tako jer mi je i samoj bilo jasno da nakon tolikih sati i njegova nespuštanja moram čuvati to malo snage za kraj. šuškalo se o carskom. njega sam pak potpuno htjela izbjeći. evo, ja sam, kažem imala sreće. i subjektivno i objektivno.
i nikad nikoga ne potičem na nešto za što znam da nosi moguće posljedice. informiram, upučujem i izražavam svoje mišljenje.
jer to što je meni sve prošlo super ne znači da će i svakom slijedećem.