Svako ima svoje mišljenje i to je to. Bez zamjerki.
Printable View
Svako ima svoje mišljenje i to je to. Bez zamjerki.
a čuj :/ moje je dijete znalo plakati i plakati i plakati... I sva nosanja i ljubljenja ovog svijeta joj nisu pomagala...
i nikad ju nisam pustila samu da plače i otišla, nego smo je ili ja ili MM držali, pjevali... često nije pomagalo ništa.
vjerovatno se u početku radilo o bolovima zbog probave, ali i danas kad je njurgava jer joj se spava zna počet plakat. otplače minutu-dve i zaspi. Rijekto se događa, ali - događa. I naravno da smo ju prvi put dignuli i sve navedeno isprobali, ali kad bi ju sve prestalo interesirat i kad bi opet skužila da joj se spava - plač. Dakle, tih minutu-dve kao da su joj neizbježan uvod u san. Ponavljam - rijetko se dešava! (da ne bi netko mislio da nam je to ritual za spavanje)
Tako da "nijedno dijete ne bi trebalo plakati. the end" :/
Kad se već priča o spavanju-eto i naše priče koja uključuje jedan veeeeliki bračni krevet i malo korišten kinderbet :mrgreen: .
M. je bila dijete koje je prvih 8 mjeseci dojila svaka dva sata-noću i danju i spavala s nama u krevetu. Naravno da mi je bilo lakše podojiti je na zahtjev svaki puta pa i uspavati na cici nego razmišljati zašto je to tako i što da radim da se to promijeni. Je li se ona budila zbog mene ili je bila zaista gladna....nisam se pitala. Nakon 8. mj. uvela je malo reda u te podoje (namjerno kažem da je ona uvela!), ali je zajedničko spavanje ostala praksa sve do njenog 4. rođendana.
Onda je jednom došla iz posjeta naših rođaka i rekla kako želi svoj krevet (vidjela je u toj obitelji kako djeca imaju tako nešto :mrgreen: ). Naravno da je krevet kupljen uz puno biranja i pompe već u idućih nekoliko dana, izabrana posteljina i noćna lampica, ali je krevet ostao u našoj sobi, a M. u njega uskočila sama i guštala svoj kutak, ali i mogućnost da iz njega preseli k nama kad poželi.
Za 6. rođendan je rekla kako je velika i kako želi preseliti svoj krevet u svoju sobu koja joj je do tad služila za igranje. Mama se primila posla, cijelu sobu preuredila, obojala, pribila na zidove sve što se pribiti moglo, postavila milion sitnica...Krevet je preseljen i M. je zatvorila vrata svoje sobe iznutra uz "Laku noć". I u tom trenutku shvatila sam da je gotovo, da je narasla i da me više ne treba onoliko kao prije. I bila sam tužna.
Danas kad je velika ponekad prespavamo zajedno kad je MM na putu ili se jednostavno zaželimo jedna druge, ali to više nije uspavljivanje bebe nego ženski razgovori u mraku, smijemo se ponekad kao dvije curice na izletu, pokrijemo se po zimi poplunom i pričamo....
Vama koji imate malu djecu ili bebe hoću samo reći jedno: prebrzo prođe taj period. Iskoristite ga dok možete jer miris bebe, malo toplo tijelo kraj vas i bebina spoznaja da će mamino lice biti tu kad god otvori oči.... Prevrijedno je da se beba stavi u kinderbet zato da nauči sama spavati. Eto, M. je to naučila kad je bila spremna i zaželjela biti sama, a meni je i to bilo prerano.
I, da, ima nešto u tom povjerenju. Čitam neke pjesmice koje je pisala u vrtiću. U jednoj piše:
" Ja volim svoju mamu jer me nikad ne ostavlja samu" :heart:
ja imam dvoje djece (4,5 g i 7 mj) i niti jedno ne zaspi samo. i nis nam ne fali. nikome. nit njima, nit meni a nit muzu. bez ljutnje, ali ja fakat ne kuzim zakaj bi djeca morala sama zaspat?
Moja Lola je tipičan primjer djeteta koje se u narodu naziva "dobrim": u svojih prvih godinu dana imala je možda 20 minuta plakačkog staža, nije imala grčeve, reagirali smo na k, nismo ni čekali ono me, cikila je i spavala i tako ukrug, sa dva mjeseca počela je noću spavati u komadu, jedino zbog čega sam ja bila tužna prvih šest mjeseci njezinog života bilo je njezino odbijanje co-sleepinga :).
Uspavljivala bi se na ciki, spustila bih ju u krevetić/na krevet/u kolica, na trosjed, gdje god sam bila ja bila je i ona, nismo joj nametali ni ritam spavanja, mjesto gdje će spavati ni vrijeme u kojem "mora" zaspati.
Iako nije tražila nošenje, ja sam uživala u tome, kud sam išla ja išla je i ona, kada je bila budna nije bilo šanse da išta radim, stan je često izgledao kao da su kroz njega projahali Huni ali nama je bilo najvažnije da je ona sretna i zadovoljna.
Ja smatram da je naš odnos prema njoj uvelike zaslužan za njezinu otvorenost, društvenost, osmijeh koji ne skida s lica i povjerenje koje ima u 99% posto ljudi sa kojima dolazi u kontakt.
Isto tako sam gotovo sto posto sigurna da takva nebi bila da smo ignorirali njezine potrebe, jer puštanje djeteta da plače, učenje spavanja, nenošenje "da se ne navikne na ruke" nije ništa drugo nego ignoriranje malog čovjeka koji neverbalnom komunikacijom pokušava dati do znanja što treba.
Adi, vjerujem da je teško ali cure su dale dobre savjete, oboružaj se strpljenjem i uživaj u svojoj maloj princezi :heart:
fridać :heart:
definitivno je 3 mj. beba premala za bilo kakvo vanjsko nametanje ritma sna/jela i sl.
mazi ju (ako ne na rukama legnite zajedno) i odgovaraj na njene potrebe, sve drugo je los put.
kod mene sve identično kao kod fride. jedino šta sam sklonija mislit kako je maja jednostavno "takvo dijete" jer se bojim da ako sebi pripišem zasluge za to da ću s drugim djetetom krvlju platit :mrgreen: svaku ovu prospavanu noć :mrgreen:
maja bi čak i spavala u krevetiću kad bi ja na tome ustrajala, ali meni bi nedostajala :heart:
Ma nije problem sto nece u svoj krevetic, kod nas je bio slucaj da ni pored nas sa svojom 1,5 godinom nije nijednu noc prespavao bez budjenja. A to da rukice moraju biti oko mog vrata, pa odlutaju ponekad da me i pocupaju, a ja :shock: Evo sad ima 22 mjeseca, poceli smo ga stavljati u njegov krevetic nakon sto zaspi kod nas, nekad se u neka doba probudi pa ga prenesemo sebi, a vec zadnjih par noci nije. Sad samo zove da ga ispiskimo, pa nastavi.
Moja Mia ima 6 godina i još uvijek se uspavljuje tako da ja ili MM legnemo kraj nje.
Tin se još uvijek uspavljuje dojeći.
Mislim da je uspavljivanje djece najprirodnija stvar na svijetu!
ja sam spavala u svom krevetiču, a budila sam se do cca 2.g.Citiraj:
mis-pis prvotno napisa
takvo dijete
moja je do jedne godine sama zaspivala u svom krevetu. i onda smo MI ucinili tu gresku da ju dovedemo u svoj i da pocnemo s uspavljivanjem. i od tada do dan danas je tako. da mi je to pocesto tlaka - jeste. jer dugo zaspiva, jako se vrti i pravi piruete po krevetu i takodjer zna me grliti po noci i vuci za lancic. sva sam istrzana.
stoga moj savjet svim mama je: ako vam dijete spava u svom kreveticu, ostavite ga tamo - budite dosljedni koliko god vam bilo tesko. lakse ga je ostaviti, nego kasnije privikavati da se opet vrati. to onda para srce :( ima vremena za mazenje i ljubljenje, a noc je za spavanje. dijete ce prezivjeti sto spava u svom kreveticu. nece imati nikakve traumcice. :mrgreen:
Zašto onda plače?Mislim,kad zna da si tu za njega...Citiraj:
Fairy prvotno napisa
Djetetu mamine ljubavi i blizine nikad dosta.
A inače se slažem sa MC-moji dečki spavaju u svojim krevetićima no nikada ih nisam puštala da plaču.Da su plakali,bili bi gdje treba-na rukama,uz mene.
ne bih baš rekla da djeca plaču samo kad misle da mi nismo tu za njih :/Citiraj:
Zašto onda plače?Mislim,kad zna da si tu za njega...
Plaču kada su zbog nečega nezadovoljni.
Ne plaču od sreće i spokoja,to je sigurno.
da, a to nezadovoljstvo može jednostavno biti da su umorni i da im se spava, a ipak bi se rado još malo igrali, pa se bore sami sa sobom dok ih ipak san ne pobijedi...
đizzz pa ga treba pustiti da u suzama zaspi. ono pa bude već jednom pao na krevet i zaćorio. :roll:
Ma ive mogle bismo nas dvije do sutra polemizirati o razlozima zašto djeca plaču....ima ih milijun,a to je već OT.
Ono što sam htjela naglasiti je činjenica da ih ne bi trebalo pustiti da plaču...koji god razlog to bio.
U potpunosti se slažem. I kao što sam gore navela, nikad ju nisam pustila da plače i otišla. Htjela sam samo reći da je moje dijete npr. prva tri mjeseca plakalo non-stop, da postoji definitivno milion razloga zašto djeca plaču (i kad su na rukama!) i da ne znači ako je mama živa i zdrava i drži dijete na rukama da dijete neće plakati (ta izjava me malo štrecnula).
Ja kao beba doslovno nisam tri put plakala, a nisam baš sigurna da sam uvijek bila najzadovoljnija beba na svijetu i da mi nikad baš ništa nije prifalilo. Mislim da puuuno toga ovisi o samom djetetu.
Nema smisla da više bilo što pišem jer vidim da imamo totalno drugačije stavove.
ronin ti odgajaj svoje dijete kako želiš , a ja ću svoje kako ja želim.
Vjerojatno smo i mi plakali,pa smo danas normalni, odrasli ljudi.
Ali da se tolika pompa stvara... :nope: [/b]
Misliš?Citiraj:
Fairy prvotno napisa
Koliko "normalnih, odraslih" ljudi poznaješ, a da nemaju manjak samopouzdanja i/ili samopoštovanja, nekvalitetan odnos s roditeljima, strahove i tjeskobe?
Uvjerena sam da je veliki dio nas određen načinom na koji smo odgajani, odmalo je bio jedan topic o odgoju, priče nekih cura su me prilično potresle tako da se nebih se složila s tobom, iako je OT morala sam prokomentirati.
Ovo mi je najjači argument,uvijek ga volim čuti. :roll:Citiraj:
Fairy prvotno napisa
Nitko tebi ne govori kako da odgajaš svoje dijete,govorilo se općenito o plaču prilikom uspavljivanja i odazivanju/neodazivanju majke na njega.
Niti meni niti tebi nikakva dozvola za odgajanje vlastite djece ne treba,no valjda se nekakav stav može izreći ...a da ne bude ljutnje.
Zabunom odgovor poslan na novi topic. Pretpostavljam da je ovdje trebao biti:
Citiraj:
alanovamama prvotno napisa
Ja moram reči da ipak ne mogu zamisliti dijete kojem baš ništ ne fali, a plače non stop.Citiraj:
ive prvotno napisa
A čemu služi porodiljni dopust? Tomu da dijete zaspi u krevetiču samo pa da se mama može odmoriti, da dijete samo šuti i ne traži da bude non stop na rukama? Da su djeca takva vjerojatno ljudi ne bi izmislili porodiljni....
Ja ne plačem kad sam sretna i zadovoljna. Znam da ni moje dijete ne plače kad je sve u redu. On se sam još ne zna boriti s umorom i frustracijom, zato sam ja tu da mu pomognem. Mislim, ako plače negdje sam, znači da tu nešto ne valja. S 3,5 mjeseci uvoditi red? Pa ni ja često ne mogu ići spavati kad mi je "vrijeme", a još da mi netko drugi određuje koje je to vrijeme? Jedino što dijete treba znati je da se noću spava, a danju se možemo igrati i ići van. Ali da ide spavati u 8 navečer, a da mu se ne spava, to ne ide. Tu se možemo samo boriti s njim i opet će ići spavati kad se umori. Jedino si možemo priuštiti suze i plač, a na kraju još teže uspavljivanje.
Mene nikad nisu uspavljivali plačem, moja mama se grozi kad čuje za to. Uvijek je ponavljala: "Pa to i babe znaju, beba nikad ne plače bez razloga."
I opet krivo. Nisam to htjela reći. Ja znam da sam probala sve što je u mojoj moći i da baš ništa nije pomagalo. Ni danas ne zna zašto je toliko plakala. Mogu samo pretpostavljati. I kako je prije plakala tako sad ne plače uopće. Mi smo i dalje isti. Jednako ju volimo i mazimo, a ona se sad stalno smije. Jest OT, ali da pojasnim.Citiraj:
TeinaMama prvotno napisa
[quote]
svojevremeno sam odlazila u nazorovu, dok sam pripremala jednu malenu za usvojenje. kroz staklo me gledao bebač, negdje između 10 i 12 mjeseci....
ustao je iz kinderbeta, gledao kako ja držim tu djevojčicu u rukama - a niz lice su mu curile kruuuupne suze.... bez glasa...
Sorciere, za Boga miloga! Pa to boli! :cry:
Razmišljam kaj da pametnog napišem al me sad ovo tak potreslo da nebudem ništ napisala.
:cry: :cry: :cry: ni meni nije do pisanja, samo mi se place ...Citiraj:
happyness prvotno napisa
Evo mene živo zanima kak ti provodiš to vrijeme dok ti dijete plače. Ja osobno ne bih bila sposobna ništ raditi. Dal si za to vrijeme nekaj prospremiš, gledaš tv, sjediš u drugoj sobi i slušaš kak plače, kaj?? Ne kužim.... Kaj je tak teško biti kraj djeteta dok ne zaspi??Citiraj:
Fairy prvotno napisa
Ma nema ljutnje... :) Ne plače on često, da se razumijemo... Zna se dogoditi da je premoren,pa neće zaspati. Kad više ne pomaže niti nosanje, niti maženje, pustim ga 2-3 min i to je to. Pa s njim sam u sobi za to vrijeme, gdje bi bila???
e to je druga stvar, ja sam shvatila da ga ostaviš da plače, samogCitiraj:
Fairy prvotno napisa
:shock: Ma ne, pa nisam tako bezosjećajna.
ima ih :/Citiraj:
Fairy prvotno napisa
a ja te ne znam
Meni je strašno što sam od više mama čula priču tipa: došli iz rodilišta, beba plače, tata uvjeri mamu da ju ne dižu jer ako ju ne dižu, to je dobro za bebu, a i za njih (plakat će par dana i to je to) i te mame su stvarno uvjerene i dandanas da je njihov muž bio u pravu. Kažu da im je bilo malo teško, ali, sigurne da rade pravu stvar, zatvorile bi vrata od sobice, pojačale tv... :cry: Znam mamu kojoj je muž zabranio da bebu diže već u rodilištu, ta beba nije nikada dizana i ta mama je također uvjerena da to tako treba biti. Strašno. A ta beba, danas dečkić je u krevetu od kada se rodio od 20 do 8 sati, mora spavati. Čak su se pohvalili da ga ne dižu ni kada je bolestan :evil:
da je meni MM zabranio da malu dižem isti tren bi iša leći u odvojenu sobu, a sex i ostaloi bi trebao napismeno tražiti s rezerviranjem u rokovniku :evil:
u biti, letili bi koferi kroz prozor skupa s njim
Ja ne mogu uopće zamisliti da netko (pa ni MM) takvo što zahtjeva od mene, a još manje da pristanem na to :/
takođerCitiraj:
vitekova mamuška prvotno napisa
i to se sve svodi i zavisi od toga sto djeca nisu zaspivala sa roditeljima ? a ne od tisucu drugih razloga i kombinacija razloga ? blago se nama, samo da docekamo ovu generaciju AP djece - ima na sve strane da prsti od samopostovanja :PCitiraj:
Frida prvotno napisa
vitekova mama - cemu spominanje ekstrema ? pa valjda ima roditelja koji su na blagi nacin uspjeli naviknuti dijete da spava u vlastitom krevetu. i ja sam jedno vrijeme kad sam je pokusavala odviknuti sjedila pored nje, mazila je po glavici, drzala je za ruku, al je nisam uzimala iz krevetica. ona bi negodovala, pa bi se smirila i zaspala.