Printable View
Ja mislim da to nije problem vrtića već današnjeg tempa/načina života. Ja prva moram odraditi svojih 8 sati na poslu+još koji sat i pol koje izgubim na put, a mislim da je većina roditelja u toj kategoriji. Dakle, netko (vrtić, čuvalica, baka, ...) mi za sve to vrijeme mora umjesto mene čuvati, odgajati i maziti dijete.Quote:
Upravo to je meni kod vrtića tako problematično. Uopće nisam načisto s konceptom da rodim dijete koje će odgajati drugi i koje ću viđati puno manje nego drugi.
Nikako nije. Oko sebe vidim dosta mladih roditelja i djece... i ta su djeca do 3. godine već bila sa bakom i djedom na moru po 2,3 tjedna.... no, privikavanje na vrtić nije funkcioniralo.Quote:
Originally Posted by Mima
ja sam u vrtić krenula s 3 godine i dan danas imam traume, to mi je bilo najgore životno razdoblje. upala sam u grupu, oni su bili škvadra iz jaslica i nije bilo šanse da me prihvate,a teta nije znala prepoznati(ili nije bila zainteresirana) isključeno dijete. moja starija kćer krenula je u jaslice s godinu dana i plakala je svega par puta i to kad je imala skoro 3 godine jer su neka djeca bila na adaptaciji pa joj se činilo da bi bilo zgodno da i ja ostanem. vrtić obožava, ima škvadru, sređuje se, bira robu i igračke koje će nositi u vrtić, teta joj je idol(meni na halo efekt nikak nije legla, ali kad sam skužila koliko ju moje dijete i zašto voli zavoljela sam ju i ja), jedva čeka da prođe ljeto pa da ponovo krene u vrtić. ali smo se zato napatili s bolestima...
evo me prvi put na forumu, i odmah sam na ovoj temi jer našeg malog sad planiramo dati u vrtić (2,8 god) i nisam sigurna da li da ga tamo ostavim i na spavanju ili da ga kupim prije spavanja-valjda oko 12:00, da mu se tamo ne bi odužilo. Inače je jako veselo i društveno dijete, i stalno traži djecu, tako da mislim da će to biti puni pogodak za njega. Nekad me muči jeli još premali... :?
Evo i mog iskustva. Mi smo se za vrtić odlučili kad je D. bilo 2 godine i 2 mjeseca, jer mi je uz drugu trudnoću i obaveze na faksu postalo preteško baviti se s njom 24h na dan. Prije toga se nikad nije odvajala od mene i bilo mi je grozno čak i pomisliti da je dam drugima na čuvanje. Ali njoj je bilo super! S privikavanjem smo bili gotovi u manje od tjedan dana, čak je ona mene molila da je ostavim na spavanju. Ja sam naizmjenice bila :D pa onda :shock: i malo :(
Važna stvar pri tome je da na državne vrtiće nismo ni pomišljali! Odmah smo potražili privatni koji je jeftiniji od tete čuvalice, a gotovo jednako fleksibilan po pitanju sati kad rade. Na grupicu od 15-ak djece dolaze 3 tete, nema kazni, nema agresije, nema prisile. Rade razne dodatne aktivnosti i druže se bez obzira na dob (miješana je grupa). D. prije vrtića gotovo da i nije pričala, a otkad je krenula, u 2 mjeseca mi je počela recitirati pjesmice! Otkad smo na ljetovanju, ne prođe niti jedan dan da ne pita kad će opet u vrtić.
Zato mislim da je jako važno pronaći vrtić po mjeri djeteta, a ne a priori odbacivati pomisao na njega. Sretno :*
istina. ja pamtim vrtić kao jako lijepu uspomenu, najbolja frendica mi je iz vrtića, a teta marcela mi je bila omiljena - toliko da sam preko praznika htjela u vrtić kod nje... ;)Quote:
Originally Posted by mamanatali
doduše, da mogu, dala bi F tek s 3 godine, ali ne mogu... teta čuvalica mi je rizična opcija, bake nemam, a raditi moram i želim... nisam tip koji bi ostao s djetetom doma... a i nisam struka koja može raditi od kuće...
ali većina roditelja radi 8 sati (ja npr. - 8 sati + 2 na put) i više vremena provodim s kolegama na poslu nego s obitelji, ali to je realnost. ne mogu si dozvoliti ne radit. a i ne mogu promijeniti radno vrijeme, jer tko bi mi onda čuvao F?Quote:
Originally Posted by Luna Rocco
što se tiče organizacije vrtića - ima boljih i lošijih, a i puno ovisi o tetama...
a ovo zadnje - malo zvuči surovo, ali to kasnije u životu može puno značiti... puno pomoći... naravno, ima djece kojima je vrtić trauma od prvog do zadnjeg dana (najstariji sin mog brata)... tu ipak roditelj mora odvagnuti prednosti i mane vrtića za svoje dijete...
svi mi želimo svojoj djeci sve najbolje, ali nekad smo ograničeni - što novcem, što izborom koji nam se pruža...
mene veseli što je nakon proljetnog lošeg iskustva s jaslicama (zbog bolesti) F postao puno komunikativniji i otvoreniji... ali se jako bojim ponovnog odlaska za 10 dana, jer par tjedana nakon što krene u jaslice, mm odlazi na 2 godine zbog posla... bojim se da će to jako utjecati na adaptaciju ....
Ja sam Marka planirala upisati u vrtić s 3 godine (dakle u 9.mj 2008). Sad ga čuva teta čuvalica i baka. No kako bih trebala roditi u 04. 2008. glupo mi ga je davati u vrtić par mjeseci nakon što se beba rodi. Bojim se da se osjeti odbačen. A i ako bude stalno bolestan, s bebačem u kući to bi bio pravi pakao. Kad bi ga i dala, to bi bilo samo na pola dana, da se malo druži s djecom. On je jako brbljavi i živahan dečko, čak se doima stariji od 2 godine (i fizički i psihički) i čini mi se da bi se dobro uklopio u grupu (no naravno ne znaš dok ne probaš). Također me brine da li ću mu se moći dovoljno posvetiti i zadovoljiti sve njegove potrebe sa malom bebicom. Jel ima neko slična iskustva?
Da se malo vratim na ovu temu - djeca kolega koje znam su sva u vrtićima, i krenili s 1god u jaslice. Dosta sam se raspitivala, i izgleda da kod njih nije bilo problema za adaptaciju. Možda mi to nisu htjeli priznati, ko zna ;)
U svakom slučaju, ne treba forsirati ni tete čuvalice, ni jaslice kao rješenje ako to ne funkcionira. A to će se vidjeti nakon kojih par mjeseci.
Osobno, imam VELIKU averziju prema ideji za tetu čuvalicu (a može i barba čuvalica, meni skroz svejedno). Odnosno, da nekog stranca pustim u stan i prepustim mu malenog na čuvanje - brrrr.
Pogotovo ako nije educiran(a) za njegu i odgoj djece te dobi.
Ili da malenog vodim u neku kuću gdje teta čuva nekoliko djece - ima i takvih rješenja.
Ipak imam više povjerenja u vrtićke ustanove. Uz sve minuse koje, kao takve, na žalost, nose.
Meni je bar uvijek bilo žao što nas roditelji nisu dali u vrtić. U OŠ sam stigla kao jako nekomunikativno, stidljivo i povučeno dijete, zatvoreno u svoj svijet. Trebale su godine da riješim te probleme.
Ne bih htjela Nikoli priuštiti tako nešto.
[quote="la_mama"]
U svakom slučaju, ne treba forsirati ni tete čuvalice, ni jaslice kao rješenje ako to ne funkcionira. A to će se vidjeti nakon kojih par mjeseci.
Osobno, imam VELIKU averziju prema ideji za tetu čuvalicu (a može i barba čuvalica, meni skroz svejedno). Odnosno, da nekog stranca pustim u stan i prepustim mu malenog na čuvanje - brrrr.
Pogotovo ako nije educiran(a) za njegu i odgoj djece te dobi.
Ili da malenog vodim u neku kuću gdje teta čuva nekoliko djece - ima i takvih rješenja.
Ipak imam više povjerenja u vrtićke ustanove. Uz sve minuse koje, kao takve, na žalost, nose.
/quote]
ovako i ja razmišljam.
srećom, S. još ne mora ništa od toga, ali mislim da ćemo u sljedećih par mjeseci morati početi razmišljati o nekoj od opcija :/
Ja mislim da ti to nema veze s vrtićem. Vjerojatno si bila takva po prirodi. Nisu svi isti. Možda bi ti u vrtiću bilo grozno, pa bolje da nisi ni išla.Quote:
Originally Posted by la_mama
Naravno da postoji vjerojatnost da bi mi bilo stvarno loše. Ali postoji vjerojatnost i da bi se dobro prilagodila. Sve ovisi o karakteru djeteta, tako da ne možeš 100% reći da bolje da nisam išla. Mislim da bi jako pomoglo da sam, bar u svojoj predškolskoj dobi, zezala se i igrala sa svojim vršnjacima.Quote:
Originally Posted by Karin
Odrasli ljudi ne mogu pružiti djetetu takav način komunikacije i igranja kao njegovi vršnjaci, uz svu ljubav koju imaju za njega/nju.
Zato mi je važno da Nikola bude u vrtiću. Sad, za ove prve godine, ... slažem se da jaslice nisu najbolje rješenje za svu djecu. Neki se adaptiraju bez problema, neki nikako. Zbog toga sam i rekla da ne treba upirati jaslice ako to ne funkcionira.
Naravno la_mama, sve je to jako individualno. I ja bi htjela da Marko u nekom trenutku ide u vrtić, baš zato da se druži s drugom djecom.
ja sam obožavala ići u vrtić - tako veli mama. S jednom tetom smo bili kućni prijatelji, a i druga je bila super. Dan danas ih se sjećam, a i one mene prepoznaju na ulici :)
Moja L. će iduće godine (tada će imati 3,4 god) krenuti u vrtić i po nju će dolaziti baka i dida (i trenutno je na čuvanju kod bake i dide), jer da mene čeka - ostala bi s čistačicom :roll: .
Ona već jedno 6 mjeseci žica da ide u vrtić :lol: jer se jako voli igrati, brbljava je i preprepuna energije koju baka i dida bez obzira na svakodnevne odlaske u park, šetnju...jednostvano više ne mogu potrošiti.
Njezini zahtjevi su jednostavno svaki dan sve kompleksniji i kompeksniji i teško ih je pratiti mladom čovjeku 8 sati na dan, a kamoli baki i didi.
Zna se izboriti za svoje mjesto u grupi i u grupu ulazi sigurno i bez straha. Nitko ju to nikada nije učio niti joj nešto nametao. Jednostavno je takva.
Zato sam mišljenja da prilagodba (u vrtiću, školi, škavdri - bilo kakvom obliku grupe) uvelike ovisi o karakteru djeteta pomiješana s odgojem.
Nadam se da će kod nas proći sve po PS.
Jedino me strah bolešćura... :roll:
zasto sad nekrene u jaslice?Quote:
Originally Posted by Karin
Ako ćemo gledati iz perspektive djeteta i njegovih potreba, ne treba zaboraviti da je za optimalan psihički razvoj djeteta važno da do treće godine većinu vremena provodi s osobom/osobama s kojima može (i uspostavilo je) duboku emocionalnu povezanost i na koje može uvijek računati, dok je nakon treće godine važno da ima kontakt s raznim ljudima (sve dobi, ali su im najzanimljivija djeca) zbog socijalizacije.
Socijalizacija prije treće godine nema toliki učinak, kao ni emocionalna povezanost s čuvalicama nakon treće (ovo s tri godine je naravno individualna stvar, ali je dobro uzeti kao neki okvir).
A naravno da sve odluke s kime će dijete biti tokom dana treba donositi imajući na umu specifične potrebe i karakteristike djeteta..
Slažem se s aqua-om. Prije treće ga ne bih nikako davala. Pogotovo jer ima super čuvalicu s kojom smo i on i mi jako zadovoljni.
Mi smo odlučili djecu tek s 3 godine dati u vrtić.
Karlo mi sad kreće, Korinica će čekati još godinu i pol.
Iako sam ja doma ( odlučila sam da ću do Korinine 3. godine biti doma ), Karlo mi ide od sad u vrtić čisto na socijalizaciju.
Primjetila sam da dosta teško prihvaća novu djecu.
Ima hrpu prijatelja i sve to super funkcionira, ali čim se pojavi novo dijete, on postaje sramežljiv i počne se povlačiti. A moram primjetiti i da je malo škrt.
Nadam se da će vrtić to promijeniti.
popisujem osim zadnje rečenice.Quote:
Originally Posted by aqua
naime, velika večina roditelja je prisiljena dati djecu u jaslice jer nema drugi izbor, tako da odluke donosi prvenstveno na temelju financijskih mogućnosti. a unutar toga, ako može, bira bolju opciju
Mi smo stalno u parkiću od jednom super privatnog vtića.Preko ljeta je bio prazan, no sada u subotu tete su se u njemu pripremale za početak tjedna.Zala se inače stalno vrti oko njega jer na staklu ima raznobojne cvjetiće i svakave visuljke pa joj je to jako zanimljivo.I tada je skuzila da je netko unutra i pocela je lupati po staklu.Tada je do stakla dosao jedan veći dečko i njih dvoje su se počeli "razgovarati"preko stakla dok nas jedna od teta nije pustila unutra.Zala je bila oduševljena, dečko je bio naš domaćin (ima 5 godina) i proveo nas kroz cijeli vrtić, pokazao Zali igračke, kuhinju, wc, grupe za male i velike i sl.mama mu je teta u vrtići u on je njoj pomagao taj dan.Zala se jedva dala van, bilo joj je ful zanimljivo.Naravno, ja sam stalno bila uz nju.Danas smo opet morale ući u vrtić dok smo bile u parkiću, mada je bio pun djece i mama, na žalost nismo se smjele pridužiti jer nismo imale šlapice sa sobom.Samo smo malo gledale,a ona je silno htjela ići djeci i opet se jedva dala van. :) Eto, nadam se da će ta faza potrajati i kasnije kada ćemo stvarno morati u vrtić.Ovako na prvi pogled mi se čini da je ful zanimaju druga djeca, nove igračke i nove tete!Možda se još koji puta pridružimo djeci u vrtiću, vrtić je privatan i jako su ljubazni, teta nas je danas htjela pustiti da se slobodno družimo i igramo! :)
Kada u vrtic? Uvijek aktuelna tema :)
Ja mislim da smo mi pioniri po tom pitanju, jer R. je krenuo sa tacno navrsenom godinom zivota. Na neki nacin smo morali to napraviti, jer iako smo trazili tetu da ga cuva, nismo uspjeli nacin ama bas nikoga iole prikladnog u to vrijeme, a vremena da trazimo nismo imali puno. Zena koja ga je do tada cuvala, nije vise htjela, navodno prevelika joj je obaveza jer ima dvoje svoje djece vec (zivi kuca do nase, a djeca su joj divna, mirna, super se slagala sa R. i vrijeme im je prolazilo uglavnom u igri s njim), medjutim zena je malo stradala na zivcima, jer smo ukapirali da se precesto dere i psuje svoju djecu, tako da smo skontali da R. svakako ne dajemo njoj na cuvanje.
Uglavnom, R. je krenuo sa 1.g., bilo je problema u pocetku, plac na rastanku itd., vrtic kao vrtic, pretrpan, 2 tete na 25-30 djece, cijela ludnica. Pustila sam tako jedan mjesec, jer rekla sam ako vidim da se dijete ne uklapa i stalno odbija odlazak tamo, izvadicu ga pa kako god. Medjutim, kao najmladji, djeca su ga odmah prihvatila, bio je u centru paznje, tako da se odmah ugnjezdio. Naravno i dan danas ima dana kad otplace na rastanku jer mu se ne ide, ali plac prestaje u toku 1 minute od ulaska u vrtic. Ponekad i sam udje unutra i pridruzi se djeci.
Vrtici kao vrtici, nijedan nije idealan. Nigdje nije kao kod kuce, da se razumije.
Dakle, kao sto su vec neke mame rekle, vrijeme kada poslati dijete u vrtic je individualno, ako niste ogranicene sa vremenom i obavezama, onda pustite da taj momenat odvajanja i socijalizacije dijete samo odredi, s tim da ga naravno postepeno ucite socijalizaciji.
Nisam pobornik majki koje se grcevito drze svog djeteta i ne pustaju ga nidje od sebe, niti ga nikada ne ostavljaju sa nekom trecom osobom. Iako to razumijem, ali Boze moj, pa svi mi jednako volimo svoju djecu, ja samo zelim najbolje za njega i s tim smatram da ga moram uciti samostalnosti, pa i da se od malena pocinje boriti za svoje mjesto u drustvu.
To je to. :)))
sve najbolje mamama :) :)
Zanima me ta teorija od cca 3 godine.
Postoje li kakvi statistički pokazatelji o psihičkom razvoju djece, koji idu u prilog mališima što ostaju na čuvanju kod kuće ?
:?
moja Anja ima 2 godine, a u jaslice je krenula sa 1g. i 10-mj.- u jaslicama je u mješovitoj jasličkoj-od 1.-3. godine), tako da ima manje djece u skupini. jako se dobro priviknula. drago mi je da je nisam ranije morala davati u vrtić, makar sam zadovoljna jaslicama. a mislim da je za dijete idealno da krene u vrtić sa tri godine-radi socijalizacije i druženja s vršnjacima,