Pokloni učiteljicama/razrednicima na kraju šk. godine

Ja volim poklanjati. Svima što mi nešto znače.
A tete u vrtiću su mi bile predivne. I kao odgajateljice i kao osobe. Zbog toga su uvijek dobivale neki poklon od nas, makar sitnicu. Odabrali bi je zajedno, zamotali lijepo i djeca bi je s osmjehom ponijela u vrtić, za sveku tetu isto.
Mlađi još ide u vrtić i mislim nastaviti sa tom praksom. Ne mislim da nikoga potkupljujem,niti je itko spao na to da preferira neko dijete jer će od njega na kraju godine dobiti teglicu cvijeća ili mali svijećnjak sa mirisnom lučicom...ali mislim da im na taj način pokazujemo da nam je stalo i da smo zadovoljni.
Za školu ne znam, tek smo krenuli. Mislim da je za školarce ipak primjerenije da zajednički kupe poklon,cvijeće ili nešto drugo, možda čak od njihovog džeparca, ne mora to biti puno, neka bude i pet kuna po učeniku, ali neka bude od srca.
I, na kraju krajeva, lijepo je da ta naša djeca, koja su naučena samo primati poklone, upoznaju i radost darivanja ( bez obzira da li poklon kupili ili sami izradili)

Razrednica mog sina je na prvom roditeljskom u 5.r. vrlo jasno, glasno, ozbiljno i strogo rekla da ne želi nikakve poklone nikada. Toga se do sada držimo što većini i nije teško jer nije baš omiljena. Kako će biti na kraju 8.r. ne znam. Ja sasvim sigurno neću pokretati nikakve akcije jer sam protiv kupovanja skupih poklona, ali svake godine potičem klinca i njegove prijatelje koji mi nalete da nešto naprave razrednici za kraju. Neku sitnicu ili joj odpjevaju fora pjesmicu. Do sada su moja nagovaranja bezuspješna. :(
Meni je osobno žena jako draga i mislim da vrlo dobro radi svoj posao i to joj pri svakom susretu dam do znanja, a kada završi 8.r. ne znam što ću. Vjerojatno ću joj doći u školu zahvaliti, pozdraviti se s njom i odnijeti joj čokoladu. ;)
Na kraju 4.r. skupljali smo po 100 kn :shock: za poklon učiteljici - dobila je neku sliku. Ja sam se nešto bunila i filozofirala oko tih 100 kn i poklona uopće, ali kasnije sam vidjela da je žena iskreno zadovoljna poklonom, pa sam se primirila.

Kada bi učiteljica rekla da ne želi poklone, to bih strogo poštovala.

Skupe poklone ne volim, jer skupoća ništa ne znači. Sama ne volim da mi drugi biraju parfeme, nakit i slike, pa ne bih ni drugima to kupovala. Volim lijepe i maštovite sitnice, uspomene na dijete. Više volim osobne poklončiće nego kolektivne. U vrtiću se nikada nije ni skupljalo za tete, u školi, vidjet ćemo. Napasnim mamama ne bih dala lovu, u takvom slučaju bih radije odnijela nešto osobno.

mi smo na kraju 4.tog razreda skupili novac i učiteljici kupili poklon kao uspomenu na generaciju.
to mi je sasvim u redu.
isto smo napravili kada smo se opraštali s tetama u vrtiću.
vanredno nisam ništa poklanjala.

AdioMare, ne kužim što ti je sporno.

Ništa, zaboravi.
Ovih dana pregorljivo sudjelujem u nekim temama da se sama počinjem pitati jel me netko za to plaća ili što je?! :roll:

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

Kada bi učiteljica rekla da ne želi poklone, to bih strogo poštovala.

Skupe poklone ne volim, jer skupoća ništa ne znači. Sama ne volim da mi drugi biraju parfeme, nakit i slike, pa ne bih ni drugima to kupovala. Volim lijepe i maštovite sitnice, uspomene na dijete. Više volim osobne poklončiće nego kolektivne. U vrtiću se nikada nije ni skupljalo za tete, u školi, vidjet ćemo. Napasnim mamama ne bih dala lovu, u takvom slučaju bih radije odnijela nešto osobno.

---

Ovako i ja razmišljam,na kraju male škole moja kćer je sama poželjela odnijeti teti ružu i mi smo otišle u cvjećarnicu i kupile jednu,jedinu ružu,malena je bila presretna,a i teti je bilo drago.Na kraju engleskog je isto tako poželjela teacher-ici pokloniti cvijeće,nije bilo ruža,pa je odabrala jednu granu ljiljana i poklonila je to.Profesorici je jako bilo drago,a moja je Rea bila sretna.eto,tako ja zamišljam idealan poklon,zapravo znak pažnje,a kako bude sada u školi to još ne znam,učiteljice nisu ništa rekle po tom pitanju,ali ja ne vidim ništa loše u tome da ponekad dobiju cvijeće od nas.
Što se tiče doktora,tu imam običaj davati poslije,dakle nikako prije,već poslije i to ne smatram mitom već zahvalom,a takve zahvale su se kretale od sitnica do vrlo skupih slika,s tim da u zadnjem slučaju je bilo riječ o zahtjevnoj neurokirurškoj operaciji koja je mogla imati i fatalan ishod,a ispalo je savršeno i kako onda ne zahvaliti čovjeku koji je spasio i život i zdravlje?

Quote:

---

Originally Posted by AdioMare

Ništa, zaboravi.
Ovih dana pregorljivo sudjelujem u nekim temama da se sama počinjem pitati jel me netko za to plaća ili što je?! :roll:

---

:lol: :lol:

a što napraviti kad UČITELJICA pokloni nešto vašem djetetu? :mrgreen:

Quote:

---

Originally Posted by sorciere

a što napraviti kad UČITELJICA pokloni nešto vašem djetetu? :mrgreen:

---

Procvast ko poriluk na mjesečini? Osim ako se slučajno ne radi o bontonu za tinejđere. :mrgreen:

Quote:

---

Originally Posted by blis

svake godine potičem klinca i njegove prijatelje koji mi nalete da nešto naprave razrednici za kraju. Neku sitnicu ili joj odpjevaju fora pjesmicu. Do sada su moja nagovaranja bezuspješna.

---

Nažalost, puno je lakše roditeljima dat lovu, a djeci donijeti lovu, nego uskladiti zajednička nastojanja oko nekakvog kreativnog dara ili zbivanja.

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

Napasnim mamama ne bih dala lovu

---

Pa da, na malim stvarima pada građanska hrabrost... :oops:

Quote:

---

Originally Posted by Vlvl

Procvast ko poriluk na mjesečini? :mrgreen:

---

kikica je to doživjela... dobila je od učiteljice za rođendan knjigu o prijateljstvu :heart: . naravno - da drugi ne vide :mrgreen: .

a mi smo onda organizirale roćkas u razredu na drukčiji način: kikica i ja smo za svako dijete napravile paketić s bombonima i čokoladicama, zavezale mašnicom - i to im je podijelila. grickalice i sokovi uobičajeno... a učiteljici smo odnijeli jednu lijepu ogrlicu (da drugi ne vide, naravno :lol: ).

s tom učiteljicom smo ostale super i dalje, čak smo se međusobno (privatno) ispomagale kad je trebalo... i opet ćemo ako zatreba... jer ona je živući primjer prijateljstva iz te knjižice... :love:

Quote:

---

Originally Posted by sorciere

a što napraviti kad UČITELJICA pokloni nešto vašem djetetu? :mrgreen:

---

Teta u vrtiću je često znala pokloniti mom M. neku sitnicu. Nikada to nije bilo nešto zbog čega bi mi moralo biti neugodno - sitna igračkica, slikovnica, bojanka. On je njoj nekako bio na srcu i to mu je tako pokazivala. Znala je dati poklončiće i drugoj djeci. On sve te stvarčice čuva i sjeća se prigoda u kojima ih je dobio. Ja sam to shvaćala kao znak nekog posebnog odnosa među njima, nečeg pozitivnog što je on izgradio izvan kuće i bilo mi je drago zbog toga.

M je dobio u 1. razredu na poklon od učiteljice zbirku zadataka iz matematike od drugog nakladnika nego što su imali redovno. To mu je poklonila kad je saznala da odlazi jer se vratila učiteljica s bolovanja. M je bio preponosan.
Adio Mare, sve OK. Nisam ni ja baš bila jasna. Nije običaj poklanjati profesoru iz solfeggija. Ukratko, to je tak. Svi dosadašnji prof iz solfeggija bili su nam stvarno super, ali ja vjerujem da bi se i oni iznenadili da im tko donese recimo čokoladu na kraju školske godine. Ako netko ima drukčija iskustva nek se javi, pogotovo ako je prof solfeggija.

Ja sam tetama u igraonici u King crossu kupila i poklonila Milkicu,jer se jedna teta taj dan sva oduševila kad je vidla moju Reicu i pozdravila ju imenom i sama bez da sam joj ja išta rekla počela upisivati njeno ime u popis.Da se razumijemo nije moja Rea tamo svaki dan,pa da ju ova može lako zapamtit,al baš zato je meni to bilo tako simpa.Bilo ima je drago,ali su bile i iznenađene,očito ne dobivaju baš poklone.Ista situacija je bila i sa tetom,učiteljicom klizanja.Naravno,sve tete su čokolade dobile kad smo mi bili na odlasku,nikako prije.

Quote:

---

Originally Posted by sorciere

a što napraviti kad UČITELJICA pokloni nešto vašem djetetu? :mrgreen:

---

Naša je razrednica u osnovnoj mojoj V. poklonila bombonijericu u obliku srca za imendan. Rekla je da je to zato jer se sjetila da joj je V. poslala razglednicu s mora.
Meni je oćenito lijepo kad čovjek čovjeka razveseli bilo čime i u bilo kojoj prilici. Nije dobro, a to vjerojatno želi reći i Maria 71, kad ovaj naglašeni konzumerizam, ovaj užasni potrošački mentalitet kojim smo okruženi, uništi radost, ljubav i zahvalnost koja cirkulira uz čin darivanja.

Za koji dan nam je matura... smatam da za nasu nastavnicu koja nam je uvijek bila spremna pomoc nista nije previse .... a
poklon smo izabrali svi skupa (cijeli razred) te smo se odlucili za set ogrlica + nausnice (bijelo zlato) :D te buket od 19 ruza :D