Ja sam nemajka koja svojim curama ne kupuje lutke koje plaču, piške i ostalo. Općenito izbjegavam markirane igračke koliko god mogu, pogotovo one koje zahtijevaju svoju vlastitu odjeću, obuću, pelene i sve ostalo, jer im oprema od drugih (jeftinijih) lutaka ne odgovara. To mi je nekako stvaranje potrošačkog mentaliteta od najmanjih dana. :/
Fiona je za Božić kad je imala 20 mjeseci dobila jednu običnu lutku s ful opremom - kolica, nosiljka, klokanica (koju je Fiona proglasila autosjedalicom :mrgreen: ), sva sila bešteka, tanjurića i, naravno, neizbježne bočica i duda.
Lutka joj je sad jedna od najdražih igračaka, obavezno s njom spava, često ju vozi u kolicima, a za nju ima piđamicu (u njoj je kupljena) i haljinicu (kupljena naknadno, u kompletu s jednom Fioninom ljetnom haljinom, slučajno odgovara baš ovoj lutki). Bočicu i dudu je negdje bacila, jer je zaključila da to bebama ne treba (pametno moje :mrgreen: ).
Sad smo sličnu lutku (isti proizvođač, samo manja) s kolicima kupili Flori, također će ju dobiti za Božić. Bit će jednako stara kao Fiona kad je dobila svoju, a skužili smo da će ju vjerojatno razveseliti, jer se voli igrati s Fioninom lutkom. Vidjet ćemo.
