Skupljam iskustva - sto i tko vas je zeznuo s dojenjem?

Citiraj:

---

Maja prvotno napisa

pročitati da smo nekome promijenili život

---

ja sam tu zahvaljujuci vama.
Leu dojim, zaljubljena sam u dojenje, obozavam uciti o dojenju, obozavam siriti znanje o dojenju.
jer kad se sjetim sebe, totalna tabula rasa, s Leom na sisi u rodilistu i sve one krive smjernice i poteze, samo jedna velika zelja i vas koje ste mi otvorile oci, bile tu uz nas dvije kad nitko nije, kad su nas svi spustali, demoralizirali, okrenuli ledja, upucivali nas na put koji je vodio ka katastrofi ...rodin portal, forum, savjetnice, cure iza monitora i telefona dali su nam sve sto nam je u tom trenutku bilo potrebno.
i opet naglasavam da nije bilo vas ne bi bila tu gdje jesam :heart:
ooogggrrrloooommnnoooo hvala!!

nadam se da cu jednom uspijeti sve to vratiti!

ja ne mislim da je mama kriva.
ne znam zasto ali nema te sile koja bi me u to uvjerila.
ne ako je zeljela. i na kraju nije uspjela. kriv je netko drugi ali ne majka.
krivo je medicinsko osoblje koje bi trebalo biti tu i dati ti pravi savjet i potporu. ali ono je nedovoljno educirano i nedovoljno motivirano.
krivi su proizvodjaci nadomjestaka za majcino mlijeko. jer igraju tako podlo i tako prljavo.
krivo je nedojeci raspolozeno okruzenje. a takvo je jer je needucirano. a needucirano je jer je marketing tako jak.
ne, majka nije kriva.

svim majkama :love:

ma znamo svi što mi ovdje mislimo o tome :love:
...ali mi, zapravo ja koja nisam uspjela, kad na ovome forumu vidim da su neke majke i s puno većim problemima (npr. mastitis/ragade... - ja ga/ih nikada nisam imala jer sam se izdajala da bi moj :saint: uopće išta imao od mog mlijeka) uz silnu upornost i samo upornost uspjele, a ja nisam....onda počinjem uz sve ovo ostalo koje nije ništa manje krivo od mene, razmišljati da možda ja nisam bila dovoljno uporna.
Ali jedno je o tome razmišljati sada, hladne galve, dvije i pol godine kasnije, a drugo je bilo tada s gladnim (hipotrofičnim!) novorođenčetom u naručju, pod hormonima, dojmovima i inom već nabrojenom.

svaka osoba je individua za sebe. i svaka osoba se na svoj nacin nosi sa svojim problemima.
tako je i kod dojenja. vaganje je ovdje nemoguce. usporedjivanje je nemoguce.
ti si u datom trenutku ucinila sve sto si tada mogla (ma koliko ti se sada to cinilo drukcije) i ti si najmanje kriva. zapravo nisi uopce trebala prolaziti kroz to sto si prolazila. kao ni jedna majka. niti se osjecati tako kako se osjecas. i zbog toga mi je jako zao.

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

ma znamo svi što mi ovdje mislimo o tome :love:
...ali mi, zapravo ja koja nisam uspjela, kad na ovome forumu vidim da su neke majke i s puno većim problemima (npr. mastitis/ragade... - ja ga/ih nikada nisam imala jer sam se izdajala da bi moj :saint: uopće išta imao od mog mlijeka) uz silnu upornost i samo upornost uspjele, a ja nisam....onda počinjem uz sve ovo ostalo koje nije ništa manje krivo od mene, razmišljati da možda ja nisam bila dovoljno uporna.
Ali jedno je o tome razmišljati sada, hladne galve, dvije i pol godine kasnije, a drugo je bilo tada s gladnim (hipotrofičnim!) novorođenčetom u naručju, pod hormonima, dojmovima i inom već nabrojenom.

---

Definitivno je različito. Ali, znaš, svaka od nas ima i potpuno pravo ne uspjeti, reći "ne mogu više, ne želim više, dosta mi je dojenja", i na kraju, pravo i odustati. Neće svaka žena uspjeti u dojenju i to je jednostavno životna činjenica. Ni tada ne treba osjećati krivnju. Ali, ako nije uspjela jer je izostala podrška, pomoć, znanje koje je moralo biti tamo,a nije, onda ima posve pravo biti ljuta.

leonisa :love:
Blago vama koje ne možete shvatiti osjećaj krivnje onih mama koje nisu uspjele dojiti. Ja sam prošla zaista mukotrpan put relaktacije u kojem sam svaki dan (trajalo je 4 mjeseca) osjećala da sam manje vrijedna i krivila samu sebe što se nisam bolje informirala misleći da je dojenje nešto što jednostavno mora ići glatko...(hvala vam Rode na pomoći :heart: )

Nabrajam kako je išlo:
Tečaj za trudnice:
-dijete mora jesti svaka 3h
-podoj treba trajati 20 min.
-ne uspavljivati na sisi

Rodilište:
-oglušuju se na moje molbe da mi pomognu
-dohranjuju bez mog znanja i donose situ bebu

Patronažna:
-za povećanje količine mlijeka treba se izdajati pola sata, i to za svaki podoj po jednu dojku, da bi bilo slično dojenju (!)
-davati između obroka čaj

Citiraj:

---

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo.

---

o, ja sam se ovako osjećala dok nisam znala u čemu je kvaka, ali sada kada znam odgovore na sva ona pitanja koja su me mučila (zahvaljujući rodi) i na koja su mi svi davali poluinformacije, često i kontradiktorne, sada sustav stvarno okrivljujem za moj neuspjeh u dojenju. Pogotovo stoga, što se niti nakon šest godina stvari nisu puno pomakle s mjesta...

ne stignem procitati sve, ali savet o sesiricima je meni bio koban da mi dojenje bude iskljucivo nesto sto je potrebno radi djeteta. dojila sam 15 mjeseci s istim i mogu vam reci da sam si obecala nakon toga spaliti se sesirice. sad sam imala priliku da sve probam ispocetka. cak sam i kupila sesirice zlu ne trebali, ali dojim evo vec dva mjeseca iskljucivo i to bez njih. i moram reci fakat je drugacije, cak je i zadovoljstvo :mrgreen:

Nisam baš bila premlada kada sam rodila prvo, ali sam bila prva iz društva sa bebom, nisam imala pojma ni o čemu, pa tako niti o dojenju.
Na trudničkom tečaju sam čula osnovne informacije o dojenju i prednosti za majku i dijete.
Kako sam ja prvu trudnoću radila do kraja, jednom prilikom sam malo popričala sa kolegicom (inače pedagogicom) o dojenju, odnosno ona me pitala da li želim dojiti. Odgovorila sam da zaista želim, ukoliko budem imala mlijeka. Ona mi je na to odgovorila da će svaka majka, ako zaista želi dojiti, imati mlijeka. Samo moraš biti uporna. Tada nije bilo Rode, ali meni je bila dovoljna ova rečenica da si zacrtam cilj. Dojenje.
Naravno, nakon što sam rodila, otkrila sam zašto cure odustaju...naime, iako sam odmah po porodu dobila dijete na prsa, iako sam bila u sobi sa djetetom 24 sata, iako mi je bio po cijele danei noći na cici, od mlijeka miti M. Pao je u tri dana sa 3.700 na 3.300, pedijatrica uvela nadohranu na žličicu, ali mi je rekla da prije svake nadohrane stavim dijete da da vuče 15 min na jednu i 15 min na drugu cicu. On je bio nervozan, meni bradavice uvučene (nekako sam ih prstima izvlačila), ragade duboke, bolne, a ja očajna. Proplakala sam tri potopa... Moja cimerica mlijeka k´ó u priči, špricala je do prozora, svaka sestra koja je ušla u sobu štipala me za cice i govorila: ništa od mlijeka ovdje..a ja opet u plač...kakva sam ja to majka, kada ne mogu svog mladunca prehraniti...
Moja majka mi je stalno ponavljala onu famoznu: Nisam niti ja tebe dojila, pa šta ti fali! Bila sam iscrpljena od dugog poroda, imala sam puno bolnih šavova i hematoma, hemeroide da i ne spominjem.... ALI NISAM SE DALA! Puno mi je pomogao i moj šogor, ginekolog, koji mi je svaki dan govorio da mi dobro ide, da samo tako nastavim i da će mlijeko sigurno nadoći. I stiglo je, peti dan, na odlasku iz rodilišta. Nemam riječi kojim bi opisala taj osjećaj ujutro, kada sam osjetila teške dojke, pune mlijeka! Božji dar.
Sa drugim je sve išlo puno lakše, mlijeko sam dobila četvrti dan, ali sam bila potpuno opuštena, jer sam bila sigurna u sebe.
Tijekom svih mjeseci dojenja (prvo 11 mj, drugo 16 mj) nije bilo niti jedne situacije koja me pokolebala, iako sam se naslušala gluposti.
I mogu ponosno reći da su sve moje prijateljice koje su rodile poslije , mene zvale za savjete u vezi dojenja, a danas mi kažu koliko im je tada to značilo.

Citiraj:

---

ao je u tri dana sa 3.700 na 3.300,

---

poslije poroda sve bebe gube na težini, do 10% se smatra ok

u prva tri dana

Moje iskustvo je više manje pozitivno. Mislim da smo imali sreće i, naravno, RODU!
U rodilištu:
-dobila sam ju na podoj 10 min nakon poroda
-2 sata nakon poroda su mi je donjeli u sobu i više se nismo odvajale
-svaka sestra koja je došla u sobu je pitala: Mama, kako ide dojenje? Odgovor je bio: Super, nema problema.
-3. dan sam imala zastoj i prije nego su me otpustili jedna sestra mi je pregledala cice i objasnila kako da masiram cice i da stavljam obloge da razbijem kvrge.

Pedijatrica u rodilištu nas je (iz samo njoj poznatih razloga) naručila još 2 puta na vaganje nakon izlaska iz rodilišta i nagovarala me da joj dam AD. Naravno nisam ju poslušala i nisam više dolazila na vaganja.

Patronažna je bila prodojeći nastrojena ali svejedno je preporučila AD nakon večernjeg obroka jer je mala jako slabo dobivala na težini. Na kraju me pohvalila što ju nisam poslušala. (Oni se moraju opravdati nekako. Moraju preporučiti AD jer ih struka tako glupo uči.)

Pedijatrica:
-dojite ju svaka 3 sata po 20 min, između samo prokuhane vodice
-dajte joj AD zbog bljucanja i kilaže (nisam poslušala)
I ona je bila zadovoljna kad je mala počela dobivati samo na cici.

Roditelji i okolina:
-pa da, sve je to lijepo, ali ona ti slabo dibiva, morat ćeš joj dati nadohranu

MM - samo potpora i niti jedna riječ obeshrabrenja

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

ao je u tri dana sa 3.700 na 3.300,

---

poslije poroda sve bebe gube na težini, do 10% se smatra ok

---

Gle, znam ja to danas, mislim da se to zove fiziološki pad težine kod novoređenčadi, samo tada to nisam znala...

Danas smo bili kod pedijatrice na mjesečnom pregledu, i kad je vidjela kako je bebek bljucnuo i kako je dobro uhranjen, rekla mi je da ne smijem hraniti dijete u kraćim razmacima od 3 sata, a poželjno bi bilo i svaka 4 sata. Kad sam rekla da me zna tražiti svaka 2 sata, rekla je da je to samo za neuhranjenu djecu. :evil:

Naravno da sam ponosna što moje dijete lijepo napreduje isključivo od mog mlijeka!

U rodilištu sam jedva dojela, makar na SD imaju kao prodojeću politiku. Beba je bila kod mene, ali nije znao uhvatiti bradavicu, a ni ja se nisam znala namjestiti. Išlo je jedino kada ga je netko od doktora ili sestara uhvatio za glavu i (sorry na izrazu) nabio na bradavicu. Ali stave ga i odu, a drugi put opet ne znamo, a nikog nema da na nam pokaže... Pri izlasku iz bolnice on gladan i plače, ja nervozna, sestre samo gledaju kad ćemo više van da oslobodimo krevet. Pitam sestru da bih ga podojila, kaže ona da ga podojim kući, kažem ja da nam ne ide dojenje, na to ona mrtva hladna nek mu dam adaptirano.

Ali uspjeli smo i to bez kapi adaptiranog s moje strane! Hvala Rodi.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

patronazna:
- upotreba caja za dojilje odredjenog proizvodjaca radi kolicine i kvalitete mlijeka

---

Kaj je tu loše? Mislila sam kupiti taj čaj za svaki slučaj, ne znam da li kaj pomogne, ali valjda ne može štetiti... :?

sirius black, ne mogu sad naširoko, pa ću ukratko - količina mlijeka se povećava učestalim djetetovim sisanjem, tj. dojenjem na zahtjev, čaj ti nije potreban. i čaj sigurno ne povećava kvalitetu majčinog mlijeka, ono je kvalitetno samo po sebi, nema nekvalitetnog. ;) ali ako ti je fino, možeš piti.

Tko mi je zeznuo dojenje?

Ja. Sad se borim s osjećajem krivnje. No svakim danom si sve više opraštam. To je pravi problem.

da se vratim na temu:

- odvojene potpuno 2 i pol dana u rodilištu
- nakon toga donose mi ju najčešće nahranjenu, ona spava, kad se konačno probudi i krene dojit, dolazi sestra i skine mi ju sa cice jer je vrijeme da odnesu bebe :evil:
- zbog bočice u bolnici ne zna uhvatit cicu - ragade
-kad je mlijeko navrlo, ubrzo su mi se stvorile kvrge, zastoj - veli sestra "sad kad vam odnesu bebu, morate se izdajat jer ćete inače do jutra dobit temperaturu i nećete ići doma" umjesto da mi ostavi dijete
- izgubila više od 10 % na težini, u otpusnom napisali da je do pada na težini došlo zbog rijetkog hranjenja na zahtjev :evil:


sos nisam zvala, ali sam čitala tekstove sa portala i nismo se dale, uspjele smo. ali lako su nam mogli zeznuti dojenje, a da ne velim koliko su ga otežali i zagorčali nam sam početak..

super što ovdje imamo breastfeeding friendly zonu!

Citiraj:

---

macek prvotno napisa

- nakon toga donose mi ju najčešće nahranjenu, ona spava, kad se konačno probudi i krene dojit, dolazi sestra i skine mi ju sa cice jer je vrijeme da odnesu bebe :evil:
- zbog bočice u bolnici ne zna uhvatit cicu - ragade
-kad je mlijeko navrlo, ubrzo su mi se stvorile kvrge, zastoj - veli sestra "sad kad vam odnesu bebu, morate se izdajat jer ćete inače do jutra dobit temperaturu i nećete ići doma" umjesto da mi ostavi dijete
- izgubila više od 10 % na težini

super što ovdje imamo breastfeeding friendly zonu!

---

x

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

patronazna:
- upotreba caja za dojilje odredjenog proizvodjaca radi kolicine i kvalitete mlijeka

---

Kaj je tu loše? Mislila sam kupiti taj čaj za svaki slučaj, ne znam da li kaj pomogne, ali valjda ne može štetiti... :?

---

ne može štetiti , no ipak su bolji pravi čajevi a ne instant verzije
bitno je piti puno tekućine
bilo juhe, kompoti, čajevi ... no ako ti je ostalo dosta kila nakon poroda bolje je da piješ čistu vodu, da ne unosiš nepotreban dodatni šečer ;)

Prvo dijete (prije 11 godina):
rođena s 3200, iz rodilišta izašla s 2900, na pregledu s mjesec dana 3500.
Pedijatrica je rekla da je to malo i da počnem dohranjivati adaptiranim.
Ja sam smatrala da nije potrebno jer se beba ne buni.
Nakon 20 dana počinje neutješno plakati i ja nakon 3 dana posustajem i počinjem je dohranjivati adapiranim.
Dojila sam još 3 mjeseca, ali sve manje, a sve više davala adaptirano.
(tada se s dohranom, odnosno uvođenjem drugih namirnica počinjalo, bez obzira na dojenje, s djetetova navršena 3 mjeseca.)

Drugo dijete (prije 8 mjeseci):
težak porod (ruptura rektuma i analnog sfinktera), dijete 4100, stalno gladno, loše hvata sisu, ragade i krvarenje iz bradavica.
Na adaptiranom je od drugog dana rođenja i to svakim danom sve više.
Kupila sam i izdajalicu pa se pokušavala izdajati misleći si time poštediti bradavice, ali jedva da bih prekrila dno posudice.
Nakon 36 dana prestajem dojiti. :(

S prvim bih djetetom uspjela dojiti dulje i izbjeći adaptirano samo da sam bila educiranija i da sam znala da ću češćim dojenjem potaknuti laktaciju.
S drugim djetetom je problem bio u meni jer se nakon svih šavova, nemogućnosti mokrenja i bolova nisam uspjela nositi i s bolnim dojkama i mališom koji je uspjevao hvatati samo bradicu.
Uz to me ulovio i baby blues. Bila sam totalno demoralizirana i nesposobna za borbu.
Zapravo, ne krivim sebe već splet okolnosti koji mi je porod učinio hororom.

Porodilište
- carski, 24h bez bebe, donijeli je samo da je vidim
- sutradan ja temperaturu, ona CRP i bilirubin do neba - rezultat svaka na svoju intenzivnu na tri dana za koje vrijeme je hranjena na flašicu. Kod mene mlijeka niotkud :( (a niko ni ne pita :/ )
- kad su je donijeli, dali i otišli. na pitanje jel dobro radim dobila odgovor "odlično vam ide" a ja bradavice u krastama, boli do neba, suzdržavam se da ne vrisnem kad prihvati dojku... :(
- donošenje na 3h, nema dojenja noću (da se mame odmore)
- dodavanje adaptiranog nakon podoja (do 50ml, pitala sam koliko)
- noću dohrana adaptiranim, ali na čašu, ne na flašicu
- na polasku pitam jel treba da dajem adaptirano, vele, ne treba, navući će ona sebi, velika je :/
- u 23h to isto veče MM juri u dežurnu apoteku, jer M urla neprekidno već tri sata, ma šta mi radili da je smirimo. Mlijeka jednostavno nije bilo dovoljno da se najede :( Od tad nakon svakog podoja bar malo adaptiranog :(

Patronažna
nit smrdi - nit miriše. Ni pomogla - ni odmogla. Izvagala i poprašila pupak. Komentarisala da je u stanu prevruće i da trebam bebi dati vode. A i bila je samo tri puta. Što se mene tiče - tri puta previše.

Ostali
- što se patiš, daj joj da se najede
- plače - gladna je
- na spava - gladna je
- kako duraš kad samo visi sa tebe
- daj joj vode/čaja/soka
- ti pij mlijeko (!?) i dosta supe da mlijeko bude bolje
- ...

Upornošću mazge, uz podršku muža, i toliku silnu želju da dojim svoje dijete, konačno smo izbacili adaptirano na početku dohrane :D
HVALA RODE! :heart:

Citiraj:

---

Val prvotno napisa

sto hocu reci, po mom iskustvu, taj prvi rani podoj ne moze biti uzrokom nedojenja. moze biti jedan od vise njih, ali nikako jedini.

.

---

nije to bas tako jednostavno. svaki slucaj je prica za sebe, svako dijete drugacije reagira, i nikada ne mozes sa sigurnoscu znati da ti bas to nece zeznuti dojenje. super je sto su tvoje bebe odmah prihvatile cicu, ali mnoga djeca nisu, a to je onda potaklo niz problema, neadekvatnih rjesenja, nedostatka podrske..
nekoj djeci sitnica moze zeznuti dojenje, a neka doje uza sve ono sto se preporuca ne raditi kako bi se dojenje odrzalo, zato bolje ne riskirati!

moje dijete nije htjelo uopce prihvatiti dojku, stalno je spavalo kad bi mi ga donijeli, na kraju su prihvatili da mu ne daju caj, ali su mi ga stalno odnosili, a kad je bio sa mnom odbijali mi pomoci da ga stavim da sisa (uz komentare da mucim sebe i dijete, da sam nehumana jer ne dam drugim zenama spavati, jedna sestra je cak rekla 'roda, to su vam sve gluposti!' - kao roda je izmislila dojenje :roll: ). na kraju je dijete izgubilo vise od 10% porodajne tezine i predlagali su mi da ga nadohranjuju adaptiranim ili da ga stave na infuziju. pedijatrica u bolnici je rekla da ja ne mogu dojiti jer ne znam i jer nemam mlijeka, i dobrano se izderala na mene da sto ja izvodim i zasto ne sutim kao sve ostale zene tamo :shock:
kao veliku prepreku dojenje bi navela i one glupe jastuke u koje su zamotane bebe i neudobne krevete u kojima ja nisam nikako mogla naci udoban polozaj, i epiziotomiju :mrgreen:

da ipak uspijem u dojenju je pomogla moja tvrdoglavost i odlucnost da dojim, nesto malo znanja o dojenju sakupljenog na rodi, odluka da odem iz bolnice na vlastiti zahtjev kad su mi predlagali da ga nadohranjuju, velika, velika podrska i savjeti dvije prijateljice rode, podrska muza koji mi je masirao cice kad je doslo do zastoja mlijeka, moja i mm-ova prodojeca obitelj. imali smo nekih nesuglasica oko caja i vode, to mi jos danas ne moze oprostiti :lol:

Kod 1. djeteta:
1. rodilište - flaša bez pitanja, nikakva pomoć od sestara, živčane kad god bih ih pozvala u pomoć, a dojenje ne ide...
2. moje tadašnje neznanje
3. zatim od patronažne nikakve koristi po tom pitanju, bez obzira na moje traženje pomoći (ne osuđujem ju, valjda ni sama nije znala kako da nam pomogne) - pa sam krenula u izdajanje i hranjenje na flašu.
4. pa onda "pedijatrica" (koju smo kasnije promijenili i koja je zapravo dr opće prakse koja radi pedijatriju što smo tek poslije doznali :evil: ima ordinaciju u hotelu Phoenix u Sesvetama ) - najprije kaže premalo je dobio na težini, trebat će nadohranjivati, idući mj. ooops! - dobio previše, izbacite noćni obrok, ako plače dajte mu vode ili čaja.
4a. opet ista dr - 10 dana prije 5 mj. pita što jede. Izdojeno + adaptirano - rekoh, a ona i sestra gotovo u glas: "5 mj. i još ne jede?!?!" uz ovakav izraz lica :shock: :shock: :shock: , u najmanju ruku kao da izgladnjujem dijete :evil: . I mi s nepunih 5 krenuli s dohranom, zaradili najrazličitije alergije (koje je ista ta dr negirala dok dermatologica nije tražila testiranja koja su ih, naravno, potvrdila), a i danas ima osjetljiv probavni sustav.
5. opet moje neznanje - sa 6 mj. se sa flaše prebacio na ciku (jeeeee :D ), a sa 7 počeo "odbijati" :(. Tada nisam pojma imala o štrajkovima i prestala sam dojiti uvjerena da se dijete samo odbilo od prsa :cry:

S 2. djetetom se nisam dala smesti, puno toga sam naučila čitajući ovaj forum i unatoč tome što smo od 2 do 3 mj. bili na adapt. (moji lijekovi :sick: :roll: ) još dojimo ( :saint: 8 mj.) i nadam se da ćemo još duuugo duuugo :heart:! A ista patronažna, kad je srela MM-a dok sam sva u bedu izdajala i bacala mlijeko, puna suosjećanja je izjavila da ne zna koliko to ima smisla u cijeloj situaciji koja me snašla :roll:

Mene su prvi put pokušali zeznuti, ali nisu uspjeli. Odlučila dojiti unatoč ragadama žutici,strahu da je gladan, izdajala, prosipala...
Rođen sa 3200, sa mjesec dana imao samo 3440, nisam imala rodu, slušala sam pedijatre, umjesto moju strinu :heart: koja je govorila, samo ti njmu daj kad god plače...Pedrijatrica rekla da ima grčeve jer prečesto doji, te trebamo gledati na sat.
Dali nam adaptirano, koristili ga nekih mjesec dana na silu, moj mišonja, pametnica mala je mrzio bočicu, tako da smo je izbacili čim smo dostigli potrebnu težinu..
A drugi put, drugi put sam imali rodu :love: isključivo uživali u dojenju prvih 6 mjeseci pa onda nastavili sve do 15...

nakon prvog poroda:

- patronažna - "slobodno vi njoj dajte i (kršitelj koda)a uz dojenje, neće joj ništa biti, samo će bolje dobijati na kilaži"
- okolina - sijaset blesavih savjeta koje sam zdušno slušala

nakon drugog poroda:
- nisam slušala apsolutno nikoga. pa ni internet. dojim već 8,5 mjeseci vrlo uspješno i bez ikakvih većih problema.

puno hvala cure :)

zao mi je za sve one krivnje koje osjecate. mozda cete jednog dana kao djuli, kad skuzite kakvu ste podrsku trebale imati, prebaciti krivnju na one koji ju trebaju osjecati. pocelo je jos prije pedesetak godina kad su proizvodjaci nadomjestaka sustavno i namjerno unistili kulturu dojenja i znanje o dojenju, a zdravstveni strucnjaci nisu mogli zamijeniti prenosenje znanja o dojenju na nacin kako se to radilo oduvijek.

vidim da su one koje su uspjele imale neku cvrstu tocku za koju su se mogle uhvatiti, neku osobu od povjerenja, uz znanje o dojenju, pa onda cak i ako se poklopilo nekoliko ruznih stvari, dojenje je uspjelo. ali ako vam se poklopi bas sve lose, nemate se na koga osloniti, nemojte se pliz osjecati krive.

Nekoliko godina prije, a i tijekom trudnoće toliko sam se osnažila i informirala o dojenju (najvećim dijelom na Rodinom portalu i forumu, naravno :heart: ) da nije bilo te osobe ili situacije koja bi mi ga uništila, ali da je bilo pokušaja sabotiranja, o da, bilo je:

Tijekom trudnoće:
- neželjeni i netraženi savjeti žena koje su dojile max. 3 mjeseca koji otprilike odgovaraju onima koje je već navela leonisa

Nakon poroda i u bolnici:
- nitko mi nije pokazao pravilan položaj - srećom, znala sam teoriju i sve je išlo super, ali je činjenica da mi ga nitko nije pokazao
- žutica i 6 dana fototerapije tijekom kojih sam se doslovce morala izboriti za izdajanje (prvi dan), a zatim i dojenje (ostalih dana). Da sam šutila i trpila, ne bih ga niti vidjela 6 dana, a kamoli dojila. Vagali su ga nakon svakog podoja.
Isto tako, osobno sam morala zabraniti da mu daju čaj, pa je nad njegovim odjeljkom stajala napomena "isključivo dojenje - ne davati ništa" 8) Inače je cijeli sistem u rodilištima direktna sabotaža dojenja - razdvajanje, nadohrana, čajevi...

Tijekom prvih šest mjeseci:
- Daj vode! Daj vode! Daj vodeeeeeeee!!!!!
- (s 4 mjeseca) vrijeme je za sokiće/juhicu
- mastitis s 4 mjeseca zbog vlastite gluposti, odnosno nošenja žičanog grudnjaka na koncert Pixiesa (naravno da zbog mastitisa ne bih odustala od dojenja, ali bilo je bolno i puno mi je značila podrška savjetnice sa SOS telefona)
- (pedijatrica) pripisivanje željeza s dva mjeseca (bez vađenja krvi i to superzdravom djetetu) koje sam trebala davati s čajem uz vitamin C (!! needless to say, nikad nije dobio ni kap željeza, a kad je sa 17 mjeseci vadio krv, i to bolestan!, željezo je bilo idealno)

Nakon početka dohrane pa do danas:
- dojenje nakon 6 mjeseci/godine dana je bolesno/stvara se patološka veza između djeteta i majke/nepotrebno je/mlijeko nema vrijednosti/jadna, ne mogu se napiti (časna riječ, i to sam čula :lol: )
- aktualno: dojila buš do škole? :tele:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

ne mogu se napiti (časna riječ, i to sam čula

---

kaj se ceris?
pa mene uredno pitaju VRSNJACI (odrasle i zrele osobe) do kad mislim dojiti jer mi sigurno zivot smrdi jer se ne mogu napiti. :roll:

Tek sada sam vidjela temu, ali ne mogu odoljeti da se ne uključim. Naime, naše dojenje je završilo prije nego što je počelo, a najvažniji razlog je moje preveliko povjerenje u sestre u rodilištu. Evo njihovih savjeta i zaključaka:
- "nešto nije u redu s bebom, on samo spava i ne želi sisati" (naravno, jer je konstantno dohranjivan)
- zbog mojih bradavica "koje nisu baš nešto" forsirano je dojenje pomoću šeširića koje dijete nije željelo prihvatiti
- konstantno stiskanje dojki i pokušaji izdajanja rezultirali su strašnom upalom i grudima veličine onih Pamele Anderson (tek kada je bilo kasno postalo je jasno da mlijeko još nije nadošlo i da se nije imalo što izdajati)

Sve u svemu, više pameti sljedeći put ... uzdat ću se u sebe i poznavanje svog tijela i ne prihvaćati pomoć koja to nije

loptica :(
:love:

u rodilištu Petrova bolnica, sestre:
konstantno nadohranjivanje,
upotrijebiti šeširiće,
dijete se igra s vama ako sisa duže od pola sata.

Patronažna:
dijete treba odspavati bar sat nakon sisanja,

Ali nisu nas skroz zeznuli. Od drugog mjeseca lijepo doji, nekada uz malo nadohrane, a sad samo sika.


:D

rodilište Petrova:

prvi podoj nakon 6 sati
vrlo često bi je donosili uspavanu i najedenu , pa je kraj mene ćorila
stavili bi je na sisu , u položaju -sada znam- totalno neprimjerenom -iskrivljena ili ja ili beba - vrlo brzo bi ispustila bradavicu
ili nakon početnih ragada - pa mama, šta ste to napravila?
patronažna
prilično dobra
masirala mi je grudi 45 minuta jer sam imala zastoj mlijeka i temp.- i zato joj opraštam sve sitne grijehe
prva noć doma je bila katastrofa- sise pred eksploziju, Naja ljubičasta od plača a iznad glave svekrva sa savjetima...
neko vrijeme sam se izdajala - da navučem mlijeko..također . činjenica da imam bočicu izdojenog mlijeka kraj uzglavlja mi je pomogla da smireno dojimo..

ali, kad sam došla doma dočepala sam se Roda :heart:

prijatelji i rodbina
daj vode, čaja , dudu , dudu u med
doji predugo/prekratko
čaj,čaj ,čaj - mislim ovo je u nekim dijelovima moje obitelji čarobni napitak
toliko sam bila zbunjena da sam uredno nosila bočicu čaja kad smo išle van- ali, već nakon nekoliko mjeseci -očvrsnuh
ona ti ne jede već spava na sisi..
naviknut ćeš je previše na sebe..
ti si se sva predala tom djetetu..

a sada..
spadamo u frikove..nema veze što je dobro za dijete - nezgodno je za mamu :?
zar još imaš mlijeka?
do kada je mislim dojiti ?
tako velika curica a još doji?
zato ti se budi po noći ..
i da zato ne mogu normalno živjeti / čitaj : piti, tulumariti.. :roll: /

jedva čekam slijedećeg bebača- ovaj put 100% spremna

Potpisujem Leonisu (gore gdje nabraja razloge). Dodajem i mliječac, ragada, gnojni mastits, potpuno ukočen vrat od masiranja prsa, alergija na mineralno ulje iz baby ulja po prsima. I sve to ISTODOBNO. Na kraju sam ipak uspjela/izdržala i još uvijek uživam u komociji dojenja. :D

Citiraj:

---

Sanela-Naja prvotno napisa

r

jedva čekam slijedećeg bebača- ovaj put 100% spremna

---

također

prva beba bila u inkubatoru (imala je 2300g na porodu, znači niš kritično), iz bolnice su nas otpratili s "nemojte mučit dijete s dojenjem". i još puno toga al sad ne stignem pisat. drugo dijete slušala sam samo rode :* i dojimo već 14 mjeseci, prvih 6 isključivo

U rodilištu klasična priča manjak kreveta, dobila sam ju tek nakon 24 sata. Počeli dojiti tek peti dan, ja sam već bila luda žena maltretirala sve oko sebe doktore, sestre, koga sam našla, ali ništa nije pomagalo. Najviše me zaboljelo kad mi je cimerica došla reći koje adaptirano koriste u bolnici, kao da joj ne mijenjam vrstu. Mislila cura da će mi pomoći, a meni srce puklo.

Nakon mjesec- dva dobila mastitis noć, nedjelja. Na hitnoj preporuka: ne dojiti na tu dojku, zovem dežurstvo pedijatrija Klajićeve kažu ne dojiti na tu dojku, svekiji se trude pomoći zovu svog prijatelja pedijatra on kaže ne dojiti na tu dojku, zdravu izdojiti i vidjeti koliko ima pa razliku nadodati adaptirano :shock: .

I na kraju :naklon: savjetnicama za dojenje, dojimo već deset mjeseci.

citam ove postove shokirano i napeto i kad dodjem do ovakvog kraja:

Citiraj:

---

ale prvotno napisa

I na kraju :naklon: savjetnicama za dojenje, dojimo već deset mjeseci.

---

fakat odahnem :) :heart:

ajd da se i ja javim...
uvijek željela dojit. idealzirala dojenje. kontala kak djete staviš na sisu i to je to! kakvo izdajanje? što je to? mastitisi?? upale? nepoznati pojmovi za mene, sve do...grrrrr
carski rez. ja u komi. nemrem hodat. po 20min sam se natezala po bolničkom krevetu ne bi li se imalo uspravila. spinalna. prvi podoj unutar sat po porodu?? zaboravi :cry: :evil: . 24h moram ležat i gledat u palfon. da sam bar spavala. nikako. neka žemska je hrkala ko traktor (sorry, al tako je.). drugi dan il 24h dali mi malog. kao on povlači. a kolostruma ko ima nema. tak nep oko mene sestre i okolne babe/cimerice zaključuju. sise su mi sve tvrđe. potpore ni odkud. ako su sestre i govorile neš o izdajanju, ja nisam čula il skužila. samo bi koja došla, stiskla sisu i rekla "ma ide to". 3 il 4dan po porodu, ono u roku sat, dva iskočila mi je neka kvrgetina na sisi. odma me optužili da sam si sama kriva za to. da što nisam izdajala... moram li napominjat da bi učinkovitost mog stiskanja u sat vrimena bila ko sestrama u roku 10min... :( . koma sam. već sam se svima popela na vrh glave. "mučim" sestre da me izdajau. mali ne mre sve pojest, a još bi mi rekle kak su ga morale i nadohranjivat. ko je tu lud?? ja dobila masitis. miš ne mre sve pojest, a one ga nadohranjuju :shock: :evil: . padam u još veću komu. kažu mi da smanjim vodu. teško mi to pada. al, u svom očaju, smanjila sam i jelo i piće na min min razinu. ponead m,i se učinilo da bum pala u nesvijest. al ko da ikog briga. dapače, dežurni dr, na čijem sam dolasku inzistirala u ponoć!!, mi kaže oćete tablete?? i još, uzmite od sestara neš za smirenje :evil: .. eto, baš su mi lijepo pomogli. bila sam toliko na rubu: adapt, dojit, adapt, dojit...koma... :cry: . stavljaju me na antibiotik. 10 dana sam u rodilištu. puštaju me uz tablete van. i napominju da nakon svakog podoja izdajam :shock: (neš tipa da novo može doć...kad sam jednu sestru pitala da to matematički nemre bit ispravno jer po tom principu uvik ću imat mlijeka i 20god poslije poroda...ona me sam ušutkala...sad vidim da ni ona nema pojma. valjda misle da kad klinci napune 1god mlijeko negdje "pobignn" i sve super :roll: ). svaki podoj druga sisa je standard u rodilištu. izdajanje prije podoja u svrhu pripremanje sise. tak da smo se sve gnjavile po cijeli dan. mali taman podoji. zaspe. ti se ubijaš izdajajuć, nemrem ni na wc. kad li evo opet mališa jest. raspored preporučen svaka 3sata. jedna sestra mi daje svoje br tel da mi pomogne u dojenju. zovem je od kuće jer mi dečko nikak noću da spava, non stop je na sisi i sl... rekla je da kupim adapt, dam mu bocu, jer očito mojim sisama triba vremena da se napune :nope: ... ...kvrga je spala. ja na kontroli u tom rodilištu. dr sestra komentira po izgledu mog malog (ko grčio se), da je nemam dovoljno mlijeka...2put smo ko luđaci trčali do privat ped i u noćno dežurstvo dom zdravlja. ovaj prvi kaže podoj max 15min, uništit će vam bradavice. ova druga, treba vam kontrola podoja, vagat prije, poslije... patronažna ni sama ne zna. nije sigurna. konačno MM je naiša na Rodu. sos tel... zovem, čitam...shvaćam :!: ALELUJA :naklon: . od tad dojimo sve u 16. boce nigdje. dude nema. doharnu počeli oko 8mj.

HVALA :* :love:

da dodam: dojilja nigdje oko mene u kvartu..il ako koja i ima. mlijeko pobiglo s misec, dva, tri... ograničeni podoji. moja mama oće pomoć sam kad je boca u pitanju "ko se još gnjavi sa dojenjem" :shock: ...užas. što ima dite od dva mj noću jest. slabo, jako mlijeko... davat vodu, dudu. čaj...na Rebru su sestre malom gurale dudu....nema što on dojit po sat vrimena... i sl.!! nebuloze