Dojenje kao glavna hrana...

Citiraj:

---

Mihica prvotno napisa

mi i nakon 11 mjeseci nismo baš na ti s dohranom.
bolje nam ide kada joj MM ili netko treći hrani (mene vjerojatno povezuje s mliječnim obrokom :)

---

ne nuzno.
al najlakse je cicati. i najfinije. i jos se i mazis usput. aj to nadmasi, nema sanse

mi imamo 15 mjeseci i ima dana kada je gotovo samo na cici......
uvijek je slabo papala dohranu i to je tako i dan danas......cicoljubac 8)

mozda mu izbija zubic? j. je skoro iskljucivo dojio zadnja dva-tri tjedna. za vikend mu izbila dva zuba i odtada se zeljno baca na hranu a doji puno puno rjedje.

Lunu zamišljam kao na crtiću,svaki dan kad sjedne da napiše post,izgleda sve nervoznija,raščupanija,agresivnija,cicofobična ...(oni koji gledaju Sponge Boba znaju o čemu pričam :mrgreen: )

mi nemamo 19, nego sutra 12 mj, i isto neprestano nacicavanje.

ono što mene izluđuje je da ona još uvijek isključivo doji. tako da kad pročitam da je netko pojeo 'samo' bananu i još par sitnica pride do nekog vremena, obuzme me teški očaj!

netko je na nekom drugom topiku napisao kako ne vjeruje u djecu koja niš ne jedu, jer djeca nisu suicidalna. e pa, nisu suicidalna, ali ih ima. ništa znači ništa. i tako već 6 mjeseci. svaki dan kuham i pokušavam. i ništa. niti da bi. uz obaveznu zvučnu podlogu. pitanje je dana kad će mi susjedi poslati nekog iz centra za soc. skrb. neki dan sam poludila i držeći ju u klinču joj sasula 2 žličice u usta. riskirali smo zacenjivanje i svu prateću koreografiju, ali jednostavno to više ne mogu podnositi.

s tim da sam znala uskraćivati cicu satima, pa se ona cijeli dan dere, baca po meni, trga majcu s mene, ali na žlicu ili komad nečeg je okretanje glave, stiskanje usta, i kad procijeni da je neposredna opasnost prošla, gromoglasno deranje.

broj cicanja opće nećemo spominjat, kao ni činjenicu da me mjesecima divljački grizla toliko da je krv lila. (nisam mislila da cica može tako krvariti).
ukratko, ne mogu više, a ne znam šta napraviti.

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Dakle, moj 19-mjesečnjak je već duže vrijeme u fazi pojačanog cicanja, a to se odrazilo i na njegov apetit. Ne znam je li prije bila kokoš ili jaje, odnosno, je li pojačano cicanje rezultat odbijanja hrane ili je odbijanje hrane rezultat pojačanog cicanja, no što je da je - neizdrživo je.

Uvijek je puno cicao po noći (minimalno 5, ponekad i 15 puta :roll: ) i na to sam se nekako navikla, držale su me one bolje (i rjeđe) noći. Nije mi baš bilo drago, ali sve što smo probali (osim barbarskih metoda s plakanjem, naravno) pokazalo se neuspješnim.

No, ova situacija mi se nimalo ne sviđa. Ja znam da on može biti na mom mlijeku i da mu ništa neće faliti, ali ja to ne želim. Želim da normalno jede, a cica da bude kao potpora, a ne obrnuto. Njegova hrana svodi se na 2-3 mandarine dnevno (obožava ih), eventualno malo kruha, par žlica juhice, koja banana, ponekad malo rižinih pahuljica s rižinim mlijekom... Naravno, čokoladu i muffine bi jeo kad god i koliko god, pa mu to više ni ne nudim. Ne dolazi u obzir da mi se tako hrani, kao što mu ne želim ni ponuditi hranu s milijun pojačivača okusa koju bi, vrlo vjerojatno, prihvatio. Normalnu hranu brlja i jedva da ima jedan obrok dnevno. Uz to ne želi više jesti za stolom, što me isto izluđuje.

Ne želim ga forsirati da jede - sam zna je li gladan ili nije, ali isto tako ne dolazi u obzir da siše kao kad je imao 5 mjeseci.

Ima li tko kakav savjet? Nismo imali nikakvih stresnih situacija, ne ide u vrtić, ne ostavljam ga na čuvanju... Koji mu je vrag?

---

...potpisujem od riječi do riječi...kod mene je rješenje jedino uvalit par žličica silom...nekad čak ni to ne pali jer onda počne takav cirkus da bi radije povratila nego da proguta...
...isto tako mislim da se ne radi o fazi jer to traje od proljeća...
...pedijatrica mi nije dala nikakve konkretne savjete nego mi je samo preporučilastrpljenje...čak si mislim da je jedini način uskratit sisu iako ćebit vrlo teško...zato odgađam...

evo i nas

noa ima 2 ipo godine i već dugo vremena doslovno živi samo od cice
ima 96 cm, oko 16 kg, jak je, pun energije, ali mene muči koliko je on kvalitativno u deficitu?
prije je obožavao sve (osim mesa), ali sad na jedvite jade proguta koju žlicu juhe, malo banane i jogutra

sve mi je to premalo...

...i mi smo u toj fazi već jaako dugo. Povrće uopće ne jedemo :evil: , od voća kruška i jabuka, kašice bilo koje vrste već više od pola godine niti okusili, prolazi: kruh, tost sa šunkom, pommes frittes, palačinke, palačinke sa naribanim voćem i naravno slatkiši - napolitanka, sušeni mango i papaja i PEZ bomboni. Rijetko kad malo pašte (samo sa maslinovim) ili mesa. :x :x :x

I ja se pitam kuda je nestao bebač koji je sa šest mjeseci tako lijepo prihvatio dohranu. Znao je poklopati po 2 dcl kašice po obroku. Miksala sam mu voće, poslije dodavala dječji keks, s jedanaest mjeseci i svježi sir. Povrće i meso također smiksano po 2 dcl po obroku.
Sada kad je gladan, samo hm-hm-hm - hvata me za majicu i pruža ručicu ispod.
Kuham mu i bacam :(
A on samo cica...dojke su mi najčešće kao dvije pljoskice :roll: , čudim se uopće što i čujem gutanje (otkuda li navuče).
Osim mog mlijeka voli prožvakati i malo kruha, pokoju piškotu i ništa više...
Na pregledu s godinu dana bio je visok 83 cm i težak 11 kg. Pedijatrica je rekla da ima 300 g manje od poželjne težine za tu visinu. Ali po knjižici MPG trebao bi imati barem 12 kg.
Nisam toliko iscrpljena od dojenja, koliko sam zabrinuta :/

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Na pregledu s godinu dana bio je visok 83 cm i težak 11 kg. Pedijatrica je rekla da ima 300 g manje od poželjne težine za tu visinu. Ali po knjižici MPG trebao bi imati barem 12 kg.
Nisam toliko iscrpljena od dojenja, koliko sam zabrinuta :/

---

ma daj ljiljana - poželjna težina za tu visinu :roll:
pa djeca se razvijaju svojim ritmom, ove mjere su sve totalno u svim dobrim parametrima. gledam u tablice, normalna težina s 12 mjeseci je od 9-13 kg. Fakat ne vidim razloga za zabrinutost! Opušteno metodom čestih pokušaja, sve to dođe na svoje kad tad :)

Hm, svjesna sam da od panike nikakve koristi. Razmišljat ću pozitivno, uvjeravam se da je slab apetit samo faza, ali kad gledam Ivanove slike od prije nekoliko mjeseci, ipak sa čežnjom promatram onu bucmastu bebu :)

Citiraj:

---

O Richteru nemam dobro mišljenje, ali možda je u pravu - no zašto onda neće jesti iste one stvari koje su mu nekad bile mmmmmm (tipa, cvjetača i mrkva) i zašto neće jesti ni kod drugih?

---

o richteru imam odlično misljenje, al ne mislim da je ovdje u pravu, jer mama - kako god kuhala - kuha uvijek najbolje :mrgreen: barem to djeca tako dozivljavaju. i moja za mene misli da kuham najbolje. :roll:

inače i zxuja je nakon odličnog početka dohrane, taman negdje oko 2-3 godine prestala jesti stvari (uglavnom povrće) u kojima se prije davila... cvjetača itd. pa sam počela eksperimentirati, zapečem cvjetaču s sirom i slatkim vrhnjem i sl. nešto kao više pojede, al nikad to više nije bilo to kao na početku.

dijete ti je svjesno da mu je cica uvijek spremna na gotovs, pa se ne opterećuje time što će pojesti. on točno kompenzira glad time da stalno nacicava... ne, to, mislim, nije više bit dojenja...


daj mu, bolan, pileći batak u ruke, pa ćeš vidjeti kako se jede! :lol:

Nisi primjetila da se ne javljam na ovaj topic? :saint: Dijete mi zadnjih par tjedana jede kao drvosječa!

Nego, kakva ti je to prostačka slika?! :shock: Nije valja...zxuja...na...sisi? :shock: :shock: :shock: :jezušimarijaisvetačkaekipa:

kasno marko na kosovo stiže :roll:

rekoh već da je cijela obitelj učestvovala u snimanju ovog prizora :mrgreen: ova je jedna pomirljiva, blagdanska :lol:

sad tek vidim kako dobro moje dijete jede :D
a do malo prije sam mislila da nista ne jede :mrgreen:

kod nas je to dosta povezano sa zubicima, ali i definitivno sa vrstom hrane. nekad mu neka hrana vise pase, a neka manje, a kako ne zna reci sto bi ostane ponekad i gladan dok ga ne ponudim s necim drugim, ili trazi jesti (ode u kuhinju i izvuce si svoj stolcic, ili ode do hranilice) pa vidim sto hoce.

dosta zdravo se hranimo, jede sa nama, osim nekih iznimaka, i sve jednako podnosi.
jedino u cemu bi se udavio je krumpir, na sve moguce nacine :roll:

ali u principu bez obzira na to koliko pojede uvijek je cica dosta u igri. jedino ako idemo negdje na cijeli dan, onda ne trazi svaki cas (tj. svakih sat, dva, plus svako uspavljivanje i budenje)

Nakon privremenog poboljšanja, faza nejedenja vratila se u punom sjaju. Pristaje jesti samo kruh i to kad tata dođe doma (18 h!!), do tad živi na vodi, pokojem grizu jabuke, eventualno kojoj brusnici i malo rižinog mlijeka. Kuhano - nula bodova, ni dinstano, ništa. Nije stvar u mom lošem kuhanju jer ne jede ni kod drugih, čak ni kod svog obožavanog frenda Kiana kojeg inače u svemu kopira.

Cicanje sam svela na minimum (cca. 5 puta dnevno, to je za nas minimum), po noći je sam došao u fazu (zadnjih par dana) da traži neka 3 puta (sinoć samo jednom!), ali opet ništa ne jede... U principu sam hladnokrvna, a onda skužim da je 3 dana na kruhu i puknem, jer mislim da to nije normalno za dijete u razvoju koje nema ni dvije godine.

Kužim da ima djece koja nikad nisu voljela jesti, ali on je volio... Ne želi ni otvoriti usta. Smeća tipa slatko bi rado jeo, ali to mu ne dam. I tako. Nikako na zelenu granu...

moji su obadvoje takvi. u principu cim me vide traze cicu.

m. je s godinu i pol znala zivit po dva tjedna dok bi bila bolesna samo na cici. istovremeno bi kod bake sasvim lijepo jela, ali kad sam ja u blizini, nema sanse. s 2 god sam je morala prestat dojit zbog druge trudnoce i sjecam se da sam mislila da ce to biti neizvedivo jer je i tada znala po cijele cjelcate dane i noci visiti na cici. ali odvikli smo je takoreci preko noci i bez ikakvih problema. dakle nije to bila neka ozbiljna potreba - jednostavno joj je bilo fino.

d. se ponasa vrlo slicno, sad ima 13 mjeseci i isto ima dana i dana da nece nis jest.
inace su oboje veliki i bucmasti, a ja imam 49 kg i ko neka kanta za smece hodam po kuci i trpam u sebe sve sto mi padne pod ruku. borba za opstanak!

nemam ti nis pametno savjetovati ali mozda te utjesi.

e da, zaboravila sam reci glavnu stvar. ta ista moja kcer koja nije nis zivo jela do 2 godine sada s 3,5 jede toliko da nemres vjerovat. kao prvo jede sve zivo i bas sve voli jesti, a kao drugo jede ogromne kolicine. cak mi je vec znalo pasti na pamet da sam im s tim "dojenjem na zahtijev" utrla put za neke lose prehrambene navike...

ajme Luna odakle ti ovaj odlican potpis?

Luna kod nas se je stanje malo poboljšalo od kada mu je pedica propisala sirup željeza Ferum (malo je slabokrvan). Bilo bi i bolje da se nije poklopilo i s polaskom u jaslice - tamo jede vrlo slabo, a kod kuće taj jedan obrok čvrste hrane pojede s apetitom. Dojimo i dalje, puno puta ali jako kratko.
Možda da se i ti posavjetuješ s pedijatrom? Inače se sjećam dok mi je kćer bila jednogodišnjakinja iste priče - nakon godine dana slabokrvna i slabog apetita; također je pomoglo željezo.

Nije slabokrvan, vadili smo krv prije cca. 2 mjeseca.