je li to sve samo jos jedan mit?
Ljudi moji, pa toliko nas je s ovim "problemom" da bi trebalo zakljuciti da smo zapravo normalni! Mozda je ideja o dohrani od 6. mjeseca zivota zapravo mit! Mozda je i to jedna velika izmisljotina pedijatara, kao i sve one druge slicne "normalnosti" zbog kojih mame zanemaruju signale zivog bica u svom krilu, poput one o odvojenom spavanju beba ili one po kojoj ih je dobro ostavljati da placu jer da to "jaca pluca", ili one o dojenju samo svaka cetiri sata, da nabrojim samo neke...
Janko ce uskoro osam mjeseci i najvise voli sisu, a pogotovo po noci. Noc mu je toliko mila kao prehrambena kulisa da cak pomisljam da je zamijenio dan za noc! Ali prema drugim znakovima nije tako... Naime, po danu jako malo spava, vrlo je aktivan i sve normalno, samo sto jako malo jede. Inace mu uopce ne nedostaju ni dekagrami ni centimetri, dapace, spada u grupu (opet te generalizacije!) velikih beba. Ne znam sad tocno, jer kod pedijatra idemo jako rijetko (srecom!), ali rekla bih da ima cca. 9 i 1/2 kg...
Po noci jede skoro svaka tri sata, i tako je oduvijek. A to i jest razlog zbog kojeg se brinem/zalim, jer to, naime, kao sto sigurno i same znate ;) , jako umara. Da nije toga, ne bih uopce imala razloga za trazenje foruma i mama sa slicim pricama... Janko je super napredan i zdrav. Samo sto me strasno umara... Je li to razlog za brigu? Ili je moj scenarij sasvim uobicajena dojenacka prica...?
Bilo bi lijepo i korisno cuti neko strucno (nezatucano) misljenje, ali pretpostavljam da su jako malobrojni pedijatri koje ne brine to sto nasi maleni ne samo prezivljavaju nego i napreduju iskljucivo s nasim mlijekom i po punih 12 mjeseci. Stoga, kao i u slucaju npr. kolika (vidi ovaj forum), preostaje nam da ucimo na vlastitim primjerima. A to mozda i nije tako lose... :heart: