Produženo dojenje i reakcija drugih

Pa ja ipak smatram da je vrtić uslužna djelatnost...jer ipak one pružaju neku uslugu za naknadu, zar ne?

Naravno da se djetetu treba objasniti da se tete trebaju slušati, ali isto to dijete ne sluša svoju mamu non stop, tako da ne vjerujem kako će dijete.
A što se tiče ovog slučaja, raspravljali smo o vrtiću i tetama u kojem Dambo ostavlja svoje dijete, i ja mislim da ukoliko dijete ostavi i tete se bune protiv dojenja iskreno se ne bi začudila da dijete "preodgajaju" što se tiče dojenja i govore mu nešto u stilu:"Ti si veliki za dojenje, djeca ti se rugaju itd" - je li misliš da je nemoguće?
I da, u tom slučaju JA želim da se MOJA odluka poštuje... pa čak i ako to znači da mu se ne smije dati pašteta za doručak ili da mu se moraju prati ruke poslije nužde, jer samo ne zna, ili mijenjati platnene pelene...
Uslugu plaćam i teta je tamo zbog nas, ne mi zbog nje...
I u svakom slučaju treba postojati komunikacija, razumijevanje (!?), poštivanje odluka roditelja, što se dosta zna i preskočiti... i šta da se radi i na koji način da se riješi problem npr. dojenja ako teta misli da je upravu, a mama misli da je upravu - šta onda?
Mislim da teta ne sudjeluje u toj odluci... može dati svoj savjet i prijedlog, a roditelj daje svoju odluku koju bi tete trebale poštovati, zar ne?

već sam rekla da se moje(tvoje, nacijino, bilo čije) dojenje ne tiče nikog osim mame i bebe/djeteta koje doji.

Da, ima neuviđavnih teta koje vole soliti pameti biti prepametne, ali za njih je metoda- na jedno uho nutra, na drugo van.

Tete u svakom vrtiću moraju poštivati odluke i upute roditelja jer se brinu o njihovovm djetetu i moraju prati im ruke nakon nužde (šta ima teta koje to ne rade?), mijenjati platnene pelene (to barem staroj gardi ne bi trebalo biti strano) i ne dati im paštetu (većina vrtića ionako ne daje već neko vrijeme).

Niti jedno dijete ne sluša mamu ni bilo koga drugog UVIJEK, ali ako im se tete i vrtić prezentiraju-direktno ili indirektno- kad zalupane i nazadne žene čije mišljenje nije bitno, njih neće slušati NIKAD.
A to onda nije samo problem dotičnog djeteta i mame nego svih djece i mama iz te grupe.

I ne vidim zašto je muž bitna stavka u dojenju?Prosvijetlite me.

zaboravih: autoritet (kakav takav9 uvijek mora postojati i mora se poštovati, ali ga se ne smije bojati.
Ako se bojimo, to nije utoritet nego strahovlada.

A ja svoju djecu ušim da svakog gledaju ravno u oči, bez straha ili predrasuda sa čvrstom vjerom u sve svoje stavove i snažnim argumentima da te stavove potkrijepe.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

Niti jedno dijete ne sluša mamu ni bilo koga drugog UVIJEK, ali ako im se tete i vrtić prezentiraju-direktno ili indirektno- kad zalupane i nazadne žene čije mišljenje nije bitno, njih neće slušati NIKAD.
A to onda nije samo problem dotičnog djeteta i mame nego svih djece i mama iz te grupe.
.

---

slažem se
zato se o ovome ne priča sa djecom
nego sa odraslim ljudima

da li dijete reagira na mamino (neizrečeno) nezadovoljstvo tetom?

a čemu onda svo ono ispiranje mozga tipa:dijete osjeti vaše nezadovoljstvo i strah od vrtića, morate biti pozitivni ,itd...
ako dijete ništa od toga ne osjeti?
gdje je dijete dok mama raspravlja s tetom?
ili dok priča s odraslim ljudima?

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

Da, ima neuviđavnih teta koje vole soliti pameti biti prepametne, ali za njih je metoda- na jedno uho nutra, na drugo van.

---

Ok, ali u svakom slučaju se stvara negativno ozračje, a to što mi veliki možemo "propuhati" kroz uši njihove riječi dijete ne znači da može, jer ne možemo ni mi uvijek...

Citiraj:

---

i moraju prati im ruke nakon nužde (šta ima teta koje to ne rade?), mijenjati platnene pelene (to barem staroj gardi ne bi trebalo biti strano) i ne dati im paštetu (većina vrtića ionako ne daje već neko vrijeme).

---

Meni nisu prali, ako sam htjela prati, morala sam sama i njih nije bilo...ne uvijek, ali se sjećam da si mogao komotno išetati iz wc-a.
I sva ta nabrajanja sam samo karikirala, ne mora se raditi konkretno o toj stvari.

Citiraj:

---

Niti jedno dijete ne sluša mamu ni bilo koga drugog UVIJEK, ali ako im se tete i vrtić prezentiraju-direktno ili indirektno- kad zalupane i nazadne žene čije mišljenje nije bitno, njih neće slušati NIKAD.

---

Vjerujem da ima takvih ljudi, ali stvarno ne pričamo o tom slučaju....

I cijela priča je počela o tome da je tete vide dojenje kao problem, nešto negativno i da majke reagiraju na to... ja sam odgovarala Dambo koja je dosta teško to prihvatila i ja mislim da joj se negativno odrazilo na dojenje sa njenim djetetom... i dala joj podršku i rekla svoje mišljenje, koje je ovim slučajem drugačije od tvog. A topik je otvoren jer je majku ravnateljica napala i koja se sada osjeća loše radi tog napada.
I smatram da treba reći tetama da joj to smeta, jer isto kao što smatram da treba reći teti kaserki da ne mora biti ljubazna, ali ne smije biti ni bezobrazna... kao i doktoru itd....

Moje nerazumijevanje tvojih postova je nastupilo kada si spomenula Borg i nametanje mišljenja? Jer teta može imati svoje mišljenje o paštetama i misliti kako su dobre, ali ja ne želim da ih se daje mojem djetetu...pa na isto se svodi i o dojenju...

Što se tiče muža? Mislim da je jako velika razlika dojiti pored muža koji odobrava dojenje ili ne odobrava....

slažem se ja s tobom da je lakše dugo dojiti ako imaš podršku, a isto tako znam nemali broj cura koje su imale punu podršku i njm i okoline, pa svejedno odustale jer njima nije iz nekog razloga odgovaralo.

što se tiče dambo i njene situacije u vrtiću, to nije uredu i treba dati tetama na znanje da te smeta, ali ne se i truditi uvjeriti ih i preobratiti na svoje mišljenje i na to sam mislila kad sam spomenula borg.

One jesu tu zbog nas, ali obzirom da mi njih trebamo, jer dijete ide u vrtić iz potrebe, mislim da bi se svi trebali potruditi da to bude što je moguće manje traumatično iskustvo za sve zainteresirane, dakle, i za mamu i za dijete (tetu mislim da to ne dira puno).

A iskreno mislim da niti jednu mamu ne bi trebalo pogađati mišljenje drugih-pozitivno ili ngativno- jer mama je mama i najbolje zna šta je za njezino dijete dobro, a što ne.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

što se tiče dambo i njene situacije u vrtiću, to nije uredu i treba dati tetama na znanje da te smeta, ali ne se i truditi uvjeriti ih i preobratiti na svoje mišljenje i na to sam mislila kad sam spomenula borg.

One jesu tu zbog nas, ali obzirom da mi njih trebamo, jer dijete ide u vrtić iz potrebe, mislim da bi se svi trebali potruditi da to bude što je moguće manje traumatično iskustvo za sve zainteresirane, dakle, i za mamu i za dijete (tetu mislim da to ne dira puno).

A iskreno mislim da niti jednu mamu ne bi trebalo pogađati mišljenje drugih-pozitivno ili ngativno- jer mama je mama i najbolje zna šta je za njezino dijete dobro, a što ne.

---

Ma, gle. Briga mene što drugi misle o našem dojenju dokle god nas ne diraju... Po parkovima, baš me briga. No tete su netko tko je svaki dan 8h s mojim djetetom, a i ja ih moram vidjeti svakodnevno bar jedanput. Stvarno nisam htjela da se to produži i da me se dočekuje s ostacima njegovog ručka svaki dan. Kužila bih da sam na intervjuu ili u prvim danima rekla kako mi je bitno da pojede CIJELI obrok pa da se one pravdaju, ali sam se složila da je adaptacija složeni proces i da će možda doći do štrajka... sve su mi to prvi dan izdeklarirale i ja sam sve isklimala, kao ok. Na sve to 'normalno' su još rekle da su one dužne po naputku psihologice reći mi da moram smanjiti dojenje kako bi se dijete moglo prilagoditi na vrtić. To znači da se dojeno dijete nikako ne može prilagoditi - dobro, znam ja da može, ali ako se dogodi najgori scenarij- što onda- onda ćemo svi zajedno plakati???

E, tu ja postajem problem. Meni se nešto 'dogodilo s ušima' i ne mogu ih propuhati. Neke cure su me skužile :* . Ne želim ja nametati svoje mišljenje drugima, ali ne smiju ni drugi meni - i još me za nešto okrivljavati... Daklem, ja imam to što imam - čvor u srednjem uhu zbog kojeg si ne mogu propuhati samo tako takve stvari - naročito kad je u pitanju netko tko bi trebao biti stručan za bilo što (povjeravam im dijete na brigu i želim dobar odnos s njima, znači da imam i povjerenja u njihovu stručnost itd., one su tu da čuvaju moje dijete, da se brinu za njega- njima je to posao, a ja njih trebam).

Da su one tako nastavile -a nisu jer su vidjele da reagiram, da su me dočekivale s tanjurićima, s optužbama, bla, bla... jasno da bih ja vjerovala njima kao odraslim i zrelim osobama, osjećala bih se krivom za taj neuspjeh i baj, baj svemu - i vrtiću i dojenju... i naravno da bi mi dijete osjetilo da nerado odlazim s njim u vrtić... a ne želim niti da mi dijete sjedi u kutu i plače, a tete govore drugoj djeci ili jedna drugoj - gle, svi su 'dobri', a on plače jer ga mama nije odvikla od sise...

Citiraj:

---

"najbolja" djeca za tete u vrtiču su ona odgajanja sa cry-outom i teškim autoritetom
tj. najlakša

---

Znam to, MGrubi, ali mi se teško suočiti i pomiriti sa time...


Hoću reći, to nije mišljenje nekog 'bašmebriga' s ulice, nego teta do kojih mi je stalo da se dobro slažem s njima, no kako jesam kakva jesam - svi ljudi podsvjesno osjete kad je netko ranjiv i kad ga mogu gaziti, a od 'stručnih' osoba bi bilo za očekivati (znam da je to nerealno, ali na njihovom mjestu ja bih se trudila biti uviđavnija) da imaju razumijevanja, ne samo po svom osjećaju, nego i da stručno znaju pristupiti različitim ljudima - jer Bog nas je stvorio različite - ne kao opravdanje za neku zloću, ali različiti smo - i djeca i odrasli - ljudi smo, ne?

Eto, problem je bio (nadam se da je to sad prošlost!) što su one pune predrasuda prema dojenoj djeci i needucirane, tj. educirane su loše ali ne žele to priznati, vrlo netaktične i koriste podle niske udarce 'mama je kriva' i 'dojenje je krivo' i naišle su na emotivku kao ja pa je došlo do 'eksplozije'. I mislim da je bolje da sam odmah odreagirala i ovako kako jesam (bila kod pedagogice i složile se o ovoj dijagnozi o netaktičnosti, samo malo blažim riječnikom; i razgovarala s tetom koja je dizala frku oko ručka i dala joj do znanja da frka nije potrebna; teta koja je prognozirala teško uspavljivanje sama je rekla da nema problema - ne dere se kad treba spavati - a da ne zaspi odmah - a tko bi u nepoznatom krevetu!). Možda sam ih ja ocjenila mlađima nego što jesu ;) pa su mi još i dužne kavu :coffee: i nekako sam ih doživjela na prvom roditeljskom kao cool tete, a ispostavilo se da to nisu... :cekam: :roll:

Uglavnom, oni koji imaju propuh u glavi (svaka čast , blago takvima :klap:) kao i oni koji su skloni ugnjetavati druge svakakvim 'moranjima' teško mogu shvatiti da bih ja vjerojatno bila pukla ili na dijete ili na vrtić da sam to držala u sebi... Ili bih ga 'odbila sa sise' na najgori mogući način ili bih natjerala tatu da ga vodi na dežurstvo - što bi bilo jako jadno po meni, kad nije nužno
ili bismo odustali od svega...
Ovdje sam se dosta pojadala i nacendrala, hvala na strpljenju :naklon: ! Stvarno mi je to trebalo, a usput sam iščitala iskustva koja su me ohrabrila i utješila

u biti te tete su Borg 8)
nema tolerancije, ako za mm odstupaš od prosjeka .. onda je tvoja različitost uzrok teškog privikavanja na odvajanje djeteta a ne djetetov karakter

to nije fer

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

u biti te tete su Borg 8)
nema tolerancije, ako za mm odstupaš od prosjeka .. onda je tvoja različitost uzrok teškog privikavanja na odvajanje djeteta a ne djetetov karakter

to nije fer

---

podpis! 8)

To je što se tiče dojenja i jela/spavanja/razdvajanja od mame. Inače i dalje mislim da su ok, ali im nije trebao takav teror... Da mi nisu spominjale dojenje, vjerojatno bih ih sad na nekom topicu dizala u nebesa... :P

Napisala sam dugi post, a onda sam ga pobrisala.
Ne znam kakva si u stvarnosti, ovo je samo forum, ja sudim po onom sto si napisala.
Iskreno, ja bih se tebe bojala da sam teta.
I ne bih rado suradjivala s tobom.
I uopce nemam dojam da si emotivka. Samo nekontrolirana.
Drago mi je, zbog tvog djeteta, da prica ima hepiend.

Ovo gorenapisano se odnosi na Dambo.

:lol:

emotivka i nekontrolirana, to ti ide zajedno. Proizlazi jedno iz drugog. Ne čudim se takvoj tvojoj reakciji...

Ali sam na više mjesta naglasila, da sam sa tetama razgovarala na finjaka - onda kad sam razgovarala, a ovdje sam se izduvavala. Ne znam jesi li pročitala moj zadnji post ovdje jer je isto dug, možda sam ga postala dok si ti pisala svoj koji si obrisala.

To ovako ide kod mene: zove se 'zakašnjela reakcija' ili tako nekako.

One meni prvu loptu, ja šutim. Druga lopta, šutim. Treća lopta, šutim. Četvrta ide preko svekrve - dijete će zakržljati. Dolazim pod pauzom u vrtić jer je tad još odlazio prije spavanja i pitam u čemu je problem i zašto je baka uznemirena. Ona meni tanjurić pod nos-pojeo je samo tri žlice! Pa kaj? Ako mi danas govoriš o adaptaciji trla, la - a sutra prekoravaš mene ili dijete (svejedno) što nije pojelo odprve cijeli ručak -meni je to napad pa mi je normalno da se branim.

Zar ne bi bilo normalno reći: 'Gledajte, gđo. baka ta i ta, on je danas prvi put na ručku i pojeo je vrlo malo. Vi sad idite ravno doma i nahranite ga. Vjerujemo da će s vremenom bolje jesti, da će se to popraviti i tome slično? Normalna je reakcija da dijete prvi put ne pojede sve...'

Pa zašto be se mene bojala, hej, :saint: ?

...bi se mene bojala? :oops:


E, imamo i nešto slično... I ja sam prije nego sam 'pukla' često pisala duga pisma i kasnije ih derala (brisala), jer u ta doba nisam bila na netu nego sam pisala na papiru :raspa: .

Na stranu šala, lakše se izražavam 'na papiru' pa onda izađu svakakve gluposti van, a, eto, slična si mi bar po tom pobrisanom dugom postu pa budući da nisi teta nemoj mi suditi, da ti ne bi bilo suđeno...

:love:

ma i da jesi teta...nema veze...

Osim toga, nisam imala nikakve, extra prohtjeve, osim da ga čuvaju kao i drugu djecu...

Je li to neki bad? :?

Kako bi ti to, osim što bi propuhala uši? Kao neki kojima to pali - ja to ne mogu, želim a ne mogu. Mirno se vratim doma i onda me usred noći 'posjeti' teta i govori mi da će D sutra plakati u vrtiću jer sam ga navikla da doji kad poželi. Proživljavam cijeli razgovor nebrojeno puta i patim što joj ništa nisam odgovorila. Ne mislim ništa bezobrazno, nego ništa pametno i odlučno, u stilu :'to je moja odluka, moje dijete, a vas molim da ga čuvate i tretirate kao i ostalu djecu'.Ovo objašnjavanje je OT, ali moram.... Ne želim nikome da to doživi...

Bilo bi mi razumljivo, iako se ne bih složila, da je D otplakao prvih mjesec dana, da urla dok druga djeca jedu i spavaju pa da mi nakon što su se malo potrudile oko njega idu nešto prigovarati... Razumiješ li o čemu govorim?
Od prvog dana me ispituju koliko doji, kako se uspavljuje... Ja sve odgovaram iskreno jer drugačije ne znam i ne želim (čitaj: od sada tako radim). Imale su papir s intervjua - pa kako da im slažem?

Uživo, stvarno ne izgovorim ni pola ovoliko koliko na forumu i to najviše zbog raznih cry-out i sličnih 'šuti dok ja govorim' metoda...

Govorila sam, i nisu reagirale nego ponavljaju kao(...) da moramo smanjiti dojenje, govorila sam da nikakvih problema nema kad je na čuvanju 8h/dnevno bez obzira kod koga: ne plače za mnom, ne traži cicu, jede i spava, sve ok. Mjesec dana je bio bez mene kod bake i opet sve ok. Osjećala sam se stvarno kao debil. Kao dijete koje ima neki tik kojeg nije ni svjesno, a učiteljica ga svaki dan kori zbog toga. Počela sam se bojati odlaska u vrtić radi takvih pitanja/komentara/zahtjeva. Zar je bitan broj podoja ili ono što im govorim, kao da govorim zidu - da nikad nikakvih problema nije bilo, a jasno da ih u vrtiću ima i bit će ih- ali to nema veze s dojenjem - to svi znamo. I to ne samo s mojim, nego i sa drugom djecom koja ne doje...

Dojenje smo smanjili, ali ne koliko bi se to tetama svidjelo, ali to je naša stvar i razlozi, tj. sam 'neuspjeh' - se ne tiču nikoga.

Navela sam i da je bio bolestan i naravno da smo se vratili većem broju podoja, zato i jesmo tek sad u adaptaciji. Prve dane, prije bolesti, su me ispitivale pa sam to prešutjela i nisam pridavala neku veću važnost. Ovo s mojim reakcijama je počelo na tetino prigovaranje zadnjeg dana (petak) -drugog tjedna što je bio u komadu u vrtiću - prvi ručak! Možda si ti mislila da dolazimo cijeli 9. mj...

Hajde mi, molim te, reci, kako bi se ti osjećala...?

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Slutim da ćemo prestat dojiti toliko laganim tempom i neosjetno da i ja moram dobro paziti da ulovim zadnji podoj i utisnem ga duboko u srce da me za sva vremena sjeća na najljepše doba mog života :heart:

---

Ovo je tako divno napisano da su mi pune oči suza, jer na sličan način razmišljam o tome :heart:

Citiraj:

---

dramica prvotno napisa

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Slutim da ćemo prestat dojiti toliko laganim tempom i neosjetno da i ja moram dobro paziti da ulovim zadnji podoj i utisnem ga duboko u srce da me za sva vremena sjeća na najljepše doba mog života :heart:

---

Ovo je tako divno napisano da su mi pune oči suza, jer na sličan način razmišljam o tome :heart:

---

Hvala ti, dramica,

što si me podsjetila da ni u kojem trenutku i ni pod koju cijenu ne smijem zaboraviti zašto dojim svoje :heart:

Ne bih htjela biti neugodna, ali zašto si uopće spominjala tetama dojenje?

Ja sam svojim tetama to uredno prešutjela, i tako izbjegla ovo što tebe sad muči, prije ili kasnije će saznati, ali bar neće za svaki klinac biti krivo dojenje - toga se naslušam od rodbine i okoline i bar mi dijete neće biti 'obilježeno'.
Ako te još budu nešto tlačile možemo ih spojiti s M.-ovim tetama, pa neka razmijene iskustva glede adaptacije dojene djece.

Eto, sretno u borbi s vjetrenjačama, ja bih na tvom mjestu tetama rekla da je s dojenjem gotovo, zamisli samo kako bi njih time usrećila, kladim se da bi ti i dijete počelo jesti i biti divno i krasno, kako to samo kratkodojena ili nedojena djeca mogu biti, malo karikiram, možda nije etično lagati, ali štedi snagu koja ti je sada jako potrebna, a nikome ne šteti.

I možeš im poslije to nabiti na nos - ako ti to pruži neko zadovljstvo.

Draga Dambo, ja jesam pročitala sve što si napisala.
Iskreno draga, sjedi i porazgovaraj sama sa sobom, onako iskreno i sama sa sobom riješi zašto dojiš, što to tebi znači i tvom djetetu.
I povjeruj u ono što ćeš si sama reći, pa te možda neće toliko pogađati tuđe riječi i mišljenje teta, forumašica ili noname baba iz parka.

Ja nikad nisam pisala i trgala pisma jer ja nisam takva, ne držim u sebi i odbrusim svima (zato sve noname babe u mom parku misle da sm neodgojena i bezobrazna luđakinja, ali zaboli me).

Moje starije dijete sam dojila do 10 mjeseci, tako da u vrtić nije išao na sisi, pa svejedno nije jeo do 3, 5 godina kako treba i NIKAD nije spavao u vrtiću.
I tete su mi jahale po glavi zbog toga, ali smo riješile odma. dalje su one pričale, ja radila po svom i na kraju je jedna teta plakala kad smo odlazili zadnji dan iz vrtića jer joj je mali s vremenom postao toliko drag bez obzira na nejelo i nespavanje.

Tvoje dijete će ići u vrtić 5-6 godina i moguće da će imati stalno istu tetu. ti moraš sad s njom izgraditi zdrav odnos jer od toga tvoje dijete ima dugoročne koristi .
zamoli ju da se vidite nakon radnog vremena na 15-ak minuta i popričate kad malog nema u blizini da vam odvlači pažnju i objasni joj da je dojenje tvoja stvar, ali da bi voljela s njom dogovorit kako da adaptacija prođe što bezbolnije.
Ako ti kaže da je jedini način da mu ukineš sisu, reci joj lijepo da nećeš i zašto nećeš .

Nije istina da je se ne tiče, nje se tiče sve vezano za tvoje dijete jer s njim provodi jako puno vremena i mora znati kako će se postaviti u kojem trenu.

Ili mijenjaj grupu, vrtić ....

Citiraj:

---

asta prvotno napisa

dijete počelo jesti i biti divno i krasno, kako to samo kratkodojena ili nedojena djeca mogu biti,

---

Moje kratkodojeno i moje dugodojeno dijete jednako su divna.
To je stvar karaktera i odgoja, a ne dojenja.
iz sise ne curi karakter nego mlijeko.

P.S. najbezobraznija osoba koju poznajem je bila dojena do 4 godine

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

Moje starije dijete sam dojila do 10 mjeseci, tako da u vrtić nije išao na sisi, pa svejedno nije jeo do 3, 5 godina kako treba i NIKAD nije spavao u vrtiću.

---

s obzirom da nije bilo opcije "okrivimo dojenje" šta su tete navele kao uzrok njegove "neprilagodljivosti" tj. slabo jedenje i nespavanje?

tvoje dijete , tvoja cica, tvoja odluka
i bas te briga
moj smradac nije bio olesta dok je bio na cici
prestala sam dojit u 7mj trudnoce i sad svako malo
sta te briga sta drugi misle

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

Moje starije dijete sam dojila do 10 mjeseci, tako da u vrtić nije išao na sisi, pa svejedno nije jeo do 3, 5 godina kako treba i NIKAD nije spavao u vrtiću.

---

s obzirom da nije bilo opcije "okrivimo dojenje" šta su tete navele kao uzrok njegove "neprilagodljivosti" tj. slabo jedenje i nespavanje?

---

Ništa. JA sam navela. tvrdoglav je i tško prilagodljiv.
I to je istina.
Ali je i divan, i kad se prilagodio (kad su postali vrtička i prestali bit jaslička grupa), zavolio je svoje tete i one njega.

očeo je jest sam od sebe i molio tetu da mu posoli i popapri jer ne jede bljutavo, sam od sebe.

Citiraj:

---

asta (napisa):
dijete počelo jesti i biti divno i krasno, kako to samo kratkodojena ili nedojena djeca mogu biti,


Moje kratkodojeno i moje dugodojeno dijete jednako su divna.
To je stvar karaktera i odgoja, a ne dojenja.
iz sise ne curi karakter nego mlijeko.

P.S. najbezobraznija osoba koju poznajem je bila dojena do 4 godine

---

Da ne bude zabune, ne mislim uopće da dojenje nešto bitno utječe na djetetov karakter - ima tu još sto - stopedeset stvari jednako važnih/ili jednako nevažnih kako ko misli, ali stvar je (ili problem) u okolini koja percepira dojenje drugačije nego što ga percepiraju ovdje na forumu. I onda vide ono čega nema i onda izdvoje jedan razlog kojim opravdavaju sve.
A razloga je uvije više.

Pa da, razlika je u percepciji dojenja. Na forumu, u vrtiću, među babama i među mladim mamama.

Ali ja ne mislim da je smak svijeta ako ne dojim do četvrte godine, nije mi svaka sekunda dojenja fanatično divna, boli me kad me grize i tlaka mi je kad pola noći visi na sisi.

Ali to ne mijenja činjenicu da sam ja najbolja mama svom djetetu dojim ga zato što je to za njega dobro, zato što to njemu (prvenstveno) puno znači i zato što je to nešto što je samo naše.

I ne dam nikome da se petlja u to.

Ali koliko god ja podržavala dojenje, kad odlučim da je vrijeme za kraj, završit ću s tim.
Isto tako, kad JA zaključim da je potrebno reducirat količinu, iz bilo kojeg razloga, učinit ću to, bez pompe ili bilo čijeg odobrav anja.
Tražit ću savjete(kao što i jesam na drugom topicu , pa ih nisam dobila, hvala), ali od mama koje mi mogu pomoć.

Ne mislim da činjenicom da dojim pripadam bilo kakvoj povlaštenoj skupini ili da sam ja ili moja djeca po ičemu bolji od mama i djece koji ne doje i nikad nisu.

Ah, da okončamo više... :saint:

Izgladila sam s tetama. Počeo je više jesti tamo i priviknuo se, ali doma još traži svoju siku ;) . Napucao je i nekih 400g otkad ostaje tamo do 16h. O dojenju više ne razgovaram s tetama, ne raspravljamo. Odnos je ok.
Svaki dan ga pohvale kako je dobar, ne plače, spava i jede sve bolje...

Moj je problem što sam se uzrujala, stvarno one nisu pola toga vidjele ni čule i ne bi bilo fer jer je moj problem što sam nesigurna u sebe. Ja se dosad nisam puno zabrinjavala kako će naše dojenje teći, niti me ne diraju komentari - a čujem i puno pozitivnih. :love:

Iskreno, jedan od razloga što ja još dojim jest to što idem linijom manjeg otpora, nisam još razmišljala o kraju niti ne želim...Ali naravno, najviše zato jer vidim da mu treba i da voli sikiti. Uživamo oboje u tome. I ne samtram katastrofom što nismo smanjili ni prestali jer znam da ga mogu zaokupirati nečim drugim samo uglavnom moramo izaći iz našeg malog stana jer mu je tu dosadno i previše je 'nazovi konfliktnih' stvari - ne diraj, ne možeš itd. Znam i da može cijeli tjedan bez mene i da ne gladuje nego traži jesti...

Malo sam se osjećala okrivljena i napadnuta... :?

Citiraj:

---

Ne bih htjela biti neugodna, ali zašto si uopće spominjala tetama dojenje?

---

-pitali me na razgovoru za upis pa sam rekla... A mislim da je i dobro reći jer znaju i pedijatri, a možda i vrtići raditi kakva istraživanja...možda neka interna, samo za sebe...pa nek se nađe....

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Slutim da ćemo prestat dojiti toliko laganim tempom i neosjetno da i ja moram dobro paziti da ulovim zadnji podoj i utisnem ga duboko u srce da me za sva vremena sjeća na najljepše doba mog života :heart:

---

Nevaljalice jedna :cry: rasplakala si trudnu dojilicu :cry:

E, sad ću te rasplakat još više :lol:

Leonin zadnji podoj je bio jedne ljetne večeri u krevetu, kad je par puta povukla iz obje cici, onda je uzela desnu cici u ručice, protrljala obraz uz nju, poljubila je i rekla joj "volim te najviše na svijetu!", ponovila to s drugom i zaspala :heart:

Moju Pave (27 mj.) i ciku restavio je telfast, čiju primjenu više nisam mogla odgađati...i još uvijek nisam spremna pregledati pomno snimljenu snimku njenog oproštaja... :cry:

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

E, sad ću te rasplakat još više :lol:

Leonin zadnji podoj je bio jedne ljetne večeri u krevetu, kad je par puta povukla iz obje cici, onda je uzela desnu cici u ručice, protrljala obraz uz nju, poljubila je i rekla joj "volim te najviše na svijetu!", ponovila to s drugom i zaspala :heart:

---

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: pa stvarno nisi feeeer :cry: :cry:

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Leonin zadnji podoj je bio jedne ljetne večeri u krevetu, kad je par puta povukla iz obje cici, onda je uzela desnu cici u ručice, protrljala obraz uz nju, poljubila je i rekla joj "volim te najviše na svijetu!", ponovila to s drugom i zaspala :heart:

---

:cry: eto ti sad, rasplaka i mene, a nisam trudna

Dosta ženske, bum se i ja rasplakala :P