Printable View
:cry: Ja Juliana ne mogu nositi! Ukocila sam se i sad kad place- ne znam kako mu objasniti. Uzmem ga k sebi i mazimo se- ali on bi se setao. Tata ga isto ne stigne nositi jer su sve kucanske obaveze pale na njegova ledja.
Jucer ga je nosila teta-pa nije ni htio vise k meni... :(
ne, zasto?Citiraj:
pietra prvotno napisa
ti si otvorila pitanje ovdje, na forumu, u ocekivanju odgovora. imas u ovom trenu nekih 40-ak replya na svoje pitanje, preko 450 puta ovo je pitanje otvoreno i procitano...
kako bi se osjecala da ti nitko nije odgovorio? ili cak ni pogledao tvoje pitanje?
sto bi iz toga zakljucila? da te volimo? da te postujemo? cijenimo tvoje misljenje i stav o necemu? zelimo s tobom komunicirati? razmjenjivati misljenja?
dijete place jer je to jedini nacin rane komunikacije. nekad se umiri cim vidi dragu osobu, nekad ga treba podici, utaziti mu zedj i glad, presvuci prljavu pelenu, a ponekad, ponekad je jedino potrebno tjesiti ga. dogodit ce se cesto (i sa puno, puno vecom djecom) da dijete place neutjesno i dugo. ne treba inzistirati na razlogu (cak ni onda kad budu znali pricati). treba inzistirati jedino na tome da se djetetu pokaze ljubav i spremnost da se bude uz njega.
vama nikad nije dosla volja da vas netko vama drag zagrli snazno snazno. bez nekog posebnog razloga?
svaki tren ljubavi ulozen u dijete - sigurna je investicija :)
litala :love:
dva tjedna nakon carskog upala pluća plus išijas
plače Marko,plačem ja
nekako sam se uspjevala podbočiti jastucima i drtžati ga na rukama
sve bih dala da sam ga mogla nositi po stanu
Litala, :love: :love:
S Mirtom sam se još i patila s time i razmišljala da li da slušam dijete ili odrasle koji savjetuju ono što se radilo prije 30g.
S Ledom mi ni na tren nije palo na pamet da je pustim da plače jer koja korist od toga. Beba se ne može odgajati s 3 tjedna (sigurna sam u to) i ako je bila s tobom 9 mjeseci danju i noću, najmanje što za bebe možemo napraviti je da smo stalno s njima, ljubimo, hranimo i nosimo.
Kad beba osjeti da si uvijek tu, angažirana 100% oko nje i ona će biti drugačija (sretnija i zadovoljnija).
Svi su jako pametni što se tiče odgoja. Moraš sama odlučiti kako ćeš nositi, uspavljivati, hraniti bebu. I držati se toga. I biti svjesna da sve jako brzo prolazi. Kad prohoda, vrlo je vjerojatno da se više neće htjeti nositi. A nećeš se ni okrenuti, a tvoja mala beba već ide u vrtić i treba sasvim drugačiju pažnju.
Ja nisam nikog slušala, nego samo sebe ;) i nosila sam Taru kada god je njoj to pasalo, znači jako često, hehe. MM isto tako, znao ju je dugo držati sebi na prsima, ona bi bila mirna kao bubica, kažu da dijete tada čuje otkucaje srca pa se smiri, neznam dali je to istina ali nije ni bitno. Što se plača tiče nisam je ostavljala da plaće, znala je kada bi bila umorna u krevetiću onak "kenjkati" i nebi je dizala, ali to nije bio plač. Što se drugih tiče znali su je uzeti kada bi došli k nama, jednostavno nisam mogla odbiti bake i dede, tete i tako, ali nije to bilo ništa dugačko niti je Tara bila zbog toga razmažena. :*
Litala slažem se s tobom u potpunsti... čak mogu reći da sam već skužila da je moje djete zadovoljno i da ne plače "bez veze"...te da već sama mogu primijetiti povod plača..... :-) .... i dalje udovoljavam svakom zahtjevu, a on sve manje plače i pošeo se čak i smješiti, ili kad je budan samo zadovoljno promatra okolinu :love: .... mislim da se tako ponaša jedna zadovoljna beba :heart: .... tko zna kakav bi bio da nisam udovoljavala njegovim malim slatkim zahtjevima? Mogu skoro sa sigurnošću reći da bi vjerovatno više plakao ;) ...ovako imam zadovoljnu bebu koja se sve više smješi, a meni je zadovoljstvo "skoknuti" na svaki njegov mali slatki "zahtjev" :angel:
Ja imam problem sa 'puštanjem' Lee - ne sa puštanjem da plače jer to ne pustim nikada, nego sa tim da je ostavim samu, tj. da se ja ili MM ne bavimo s njom čitavo vrijeme dok je budna. Ostavljate li vi svoju djecu negdje - u kinderbetu, ili na podu, ili bilo gdje, da se sama igraju i zabavljaju dok su budna?
ja marka pustim da istražuje i igra se sam i ne namećem mu se
kad skužim da više neće istraživati ili slagati što mu padne šaka u cjedilo ( to mu je omiljeni rekvizit) onda ga nosam
pa mi on da do znanja da se hoće igrat lovice (četveronoške) ili skrivača
uglavnom pratim ga,ne namećem mu aktivnosti
osim naravno obaveznog vježbanja zbog distoni sindroma,a i to kroz igru,na rate
zara je otprilike godinu dana starija od lee - i nema šanse da je sama dok je budna :lol: zna se sama poigrati na podu oko 10 minuta, ali tada izrazi želju da se i mi uključimo u igru... u kinderbetu nema šanse da se sama zabavlja, vrtić nikad nismo imali jer mi se to ne svidja... e da, i postoji pola sata dnevno kada ne traži našu pažnju - od 8.00 do 8.30 svakog dana (da daaaaaaaaaaaaaaaa teletubbiesi....).
sve poslove po kući, uključujući i kuhanje, obavljamo samo kad smo oboje doma, tako da se jedan može s njom igrati, dok drugi radi već što je potrebno.
i preporodili smo se otkad je počela spavati od 19.00 do 24.00 u komadu, jer smo tek sad dobili neko vrijeme samo za sebe :lol:
Pa dobro, on je već veći, jesi li ga puštala samog u Leinoj dobi? Ja ostavim malo Leu u kinderbetu ili na podu pa me onda peče savjest :(
Kad ručamo je stavimo u ležaljku blizu sebe i damo joj igračku a ona nas gleda tužnim pogledom :(
mislim da je to od djeteta do djeteta, neki hoce da se zabavljas stalno s njima, neki vole i sami. ja se sjecam svoje mladje sestre koja se od najmanjih nogu voljela igrati sama i imala je neke svoje igre, doslovno od kad je bila beba. a moj marko bas i nece. ne moramo ga nosit ali pozeljno je da neko lezi kraj njega i onda se igra sa svojim igrackama. ali ako se dignes nesto obavit, pa savladao je nacin da privuce paznju i moras se lec kraj njega. a kad moram kuhat, pospremat i to onda u auto sjedalicu na kolica i non stop uz mene. gleda sta radim i zadovoljan je. al da bi u lezeci polozaj, nema sanse.odmah place.
ja sam počela raditi 1.9. znači kad je imao 5,5 mjeseci
a kad je imao 6,7 mjeseci
hm
dok smo odradili vježbanje,kao da je tražio malo mira (ne predugo 10 -15 min)
stavljala sam ga na trbuh na dekicu,a ja kraj njega pišem pripreme ili ispravljam testove,a on se zabavljao s igračkama ili smo si "pričali"
a on ti je i posebna kobasica :)
kad se probudi ,obično se sam zna zaigrati u kinderbetu (to je radio i tad,hvatao je onaj mobil iznad kinderbeta)
a javljao se kad mu dosadi ili je gladan i
no ima on faza,kad npr traži da ga nosim i po sat i pol i da plešemo uz glazbu ( i to ima ukus po meni bljak)
osluškujem njegove potrebe i prilagođavam se
Pa Lea u principu jako rijetko plače ili pokušava privući pažnju. Ja kad nju ostavim u kinderbetu dok, recimo, ujutro malo pospremim sobu, ona se igra sa nekim mjesecom koji svira koji joj objesim i okreće se uz pomoć tog mjeseca, i ne prosvjeduje uopće - ali kad ja dođem pruža ruke i smije se od uha do uha, tako da je meni jako žao ostavljati ju duže samu. Danas smo je malo ostavljali samu na podu - na strunjači koju smo kupili za vježbanje - pa smo je promatrali iz prikrajka :mrgreen: i ona se ponaša kao da ne može vjerovati da je sama :/ skroz je nekako zbunjena i ne zna što će (doduše okrenula se s leđa na trbuh - to je prvi puta izvan vježbanja).
evo da se i ja prikljucim tom ostavljanju...
cudo ima 3,5mj i ne ostavljam ga nikad da place, ako se javi brzo mu netko odgovara pricom ili dodirom ili nosanjem iako je ovo zadnje najrjedje opcija, nekako nismo za nosanje, a i ne inzistira
uglavnom, nikakvih problema oko toga, ali kad ostanem sama s njim, ja moram na wc a on bas taj tren mora razgovarati s nekim ili drzati cvrsto za ruku ili vec nesto sto zahtijeva moju 100% paznju znam se osjecati grozno jer ipak odem na wc (nakon sto sam izdrzala koliko se god moze)...
znam iam nekih koji bi dijete stavili u sjedalicu pa s njim, ali kod mene je to najhladnija prostorija u stanu nikako ne stane, a ne mogu ga spustiti ni ispred vrata pa mi zna pocet urlat u sekundu i pol...
a kad se vratim..veselja kakvog nema, i meni i njemu :)
nasa malena je 9.2. navrsila tri mjeseca i u zadnje vrijeme se zna desiti da ju ja dignem a ona pocne plakati,u pocetku mi nije bilo jasno sta se desava a danas sam ju nazad spustila i odmah se nasmijala i pocela "pricati" sa mnom.......ah,raste mi dijete :angel:
Ta prva godina života tako brzo prođe... i NIKADA više neće biti tako mali. Zato treba uživati svaku minutu i prekrasan je osjećaj kada doživiš tu moć da tvoja blizina utješi i smiri! Brzo će narasti i postati preveliki da ih strpate u krilo.
Sjećate se topica o baby jastuku. E pa ja sam dobila svog da iznesem Nikija iz rodilišta, ali je on ostao u njemu puuuuuno duže. Obzirom da mi je stalno bio na rukama (čitaj ciki) činilo nam se da mu je puno udobnije. Nikad ga nismo pustili da plače i dan danas je stalno na rukama. Ako nije na rukama onda se igra s baby gymom ili na kauču ili krevetu s igračkama, ali mi moramo biti tu.
Jedino se igra sam u krevetiću, ali to samo ujutro (to je nama oko 12 - 13) kad je čist i sit nakon noćnog spavanja. Onda priča s pčelicama na mobilu ili se igra s medvjedićem.
Prije 4 dana smo bili u none i tamo smo PRVI put svi skupa objedovali jer nitko nije morao nositi Nikija - frajer je u korpi čitao slikovnicu od platna!
Sljedeći dan u bake i dede isto - mali intelektualac zadubljen u knjigicu. :D Slikovnica i šuška, pa kad mu dosadi "čitanje" onda je energično trese.
I naša curka je non stop sa nama. Ostavim je samu kad mooooram na wc ili kad na par sekundi skočim u drugu prostoriju po nešto. Ako je MM doma niti onda nije sama uvijek je netko sa njom. Ako se sama zabavlja sa nečim, pustim ju ali ju gledam, pa nešto pričam ;) . Uglavnom se tako i igra "sama". Ona je na podu ili krevetu ali i mi skupa sa njom :lol: .Citiraj:
Mima prvotno napisa
Nekako se osjećam tak glupo ako ju ostavim baš samu, onda brzo dođem i obavezno ju pomazim. Valjda nisam prolupala :D
Moja isto neće biti sama. Nekad urla iz ljutnje jer nešto nije po njenome, ali ni onda ju ne ostavim da vrišti, jer si isprovocira povraćanje. Tako da moje dijete cendra cijeli dan, ali ne plače nikada jer mi to spriječimo. Inače, traži punu pažnju cijeli dan, i kod nas nema kućanskih poslova do navečer kad ona zaspi :lol:
Odgovor na topic: NIKAD
Dugo je ova tema bila off, pa da je podignem! Mi smo naime bili super do ovog tjedna. I onda je počelo cendranje. I to samo prije podne (za sad)! Cendra kad leži, kad ga se nosi, kad ga se ljubi…. Stalno! Mislim – gladan. Cica, pocica sve (imamo još problem manjka mlijeka), probam mu dati adaptirano, neće, pljucka, cendra, mislim hoće podrignut, idemo na rame – opet cendra. Legnemo (ja s njim) cendra. Nije pokakan, nije mokar, nije mu zima…. Šta mu je???? Pustim ga da malo sam cendra, ali to postaje sve gore i gore, pa ga dignem. Trpa cijele ruke u usta, mislim gladan je, i idemo opet iz početka. Onda malo zadrijema na cici, pusti je, ali nakon nekog vremena bljucne i opet cendra. Eto, sad cendra kod moje mame, pa moram ići. Ima li netko ideju šta mu je???
I možda glupo pitanje, ali šta sad: Kad beba bljucne znači li to da se prejela ili…?
A možda mala slatkica bljucka jer se nagutala malo previše zraka i ne zna podrignuti. Možda se je prejela.
A cendranje, pa to je jedini način kako može s tobom komunicirati. Tvoja bebica je mala. Njena crijeva se razvijaju. I to boli. Jako. I ne moraju biti koliko.
Ono što ona traži si ti. Tvoja blizina, toplina i ljubav. Uzmi je na sebe. Zavali se i stavi je potrbuške sebi na prsa, tako da joj je glavica na tvom vrata. Malo je miluj po leđima i nježno pričaj. Vidjeti ćeš da će se smiriti i zaspati.
Samo strpljenja i puuuunooo ljubavi. To je sve, izuzev mlijeka, što treba. :love:
koliko = kolikiCitiraj:
mamma san prvotno napisa
Draga ra nije mu nista, samo prolazi kroz jednu od brojnih faza razvoja. Mazi ga, mazi, mazi, nosaj, nosaj, pa i ako nastavi cendrat, drukcije je kad nije prepusten sam sebi, vec osjeca tebe uz sebe.
upravo tako kako je rekla mamma san - pa, bebica ti je tako mala i sve sto joj treba je tvoje mlijeko i ljubav. :)
momze, ja znam da si se ti nedavno porodila i kontam "Vidi kako je mudra a bebi tek dva mj." I tek onda vidim Sergeja... :D
hvala cure... :heart:
zaspao malo, izmoren! ma znam da je on mali i sve to, ali kad je bio još manji, bio je skroz cooooool! svi smo ga zvali individualac! i sad odjednom - cendravac! i šta ja znam, možda mu je nešto...
zove me... opet!!!
Citiraj:
ra prvotno napisa
Vito je svaki dan drugačiji...
Ne zabrinjavaj se. Koliko god izgledalo neizdrživo, prođe vrlo brzo.
Ja si stalno vizualiziram sliku u glavi kad bude veliki i kad mu budem dosadna i naporna sa svojim pusama, pa ga sam ljubim i mazim svaku sekundu...jer znam će me kasnije otepsti kad to pokušam :(
moja emma stvarno malo plače, skoro pa nikad,ali zato je ja stalno nosim, pričam joj, igramo se i izgleda mi stvarno zadovoljna.ako ne želi više ležati počne se buniti i ja jednostavno ne mogu je gledati a da je ne dignem jer ipak je ona malo bespomoćno biće koje potpuno ovisi o meni.MM se baš ne slaže s tim i pusti je da malo cendra kad je on čuva ali ni on ne izdrži dugo pa meni govori kako nije dobro stalno je nosati i sl. dok je i sam nosi! zato ujutro kad se ustanem plakala bi od boli u leđima (jer moje malo bespomoćno biće ima 6,5kg se 3 mj!) ali ipak kad je vidim kako mi se smije sve zaboravim i skupim snage jer ipak je njena sreća meni najvažnija!!!
Ja skacem na svaki Andrein poziv. Muz ne toliko koliko ja, ali imam nekak i osjecaj da njega ni ne trazi da ju nosi koliko mene. Kad je on s njom, zna lezati na miru i gledati okolo po sat vremena, ali cim mene ugleda - pocinje druga prica
I onda mama nosa...ljulja...pjeva...plese...
Samo sto Andrea vec ima skoro 9 kg, a mama u 10 tjednu trudnoce, pa se sve bojim kako ce to izgledati za koji mjesec kad ju vise necu moci toliko nositi :?
Josip je u zadnje vrijeme dosta nervozan(valjda ga zubi muče),pa je i cendrav pa se samo oće po rukama nositi.MM ne traži toliko koliko mene.Čim me ugleda pruža mi ruke moli pogledom da ga dignem.U većini slučajeva to i je tako mada zna biti jako naporno,ali ponekad jednostavno više ga ne mogu samo nosati.Onda ga uzme tata ili se zabavimo na neki drugi način.Pa čak i to nije dugog vijeka,sjedim pored njega,pridržavam ga,milujem ga,ali ne.On želi samo moje ruke i gotovo.Najgore mi je kad čujem razmazit ćeš ga,on zna da će to i dobiti pa zato i njurgapusti ga da malo plače.Ali što mogu.Ne mogu ja slušati to cendranje i gotovo.Probala sam,ali ne ide.Da li griješim u nečemu ne znam još uvijek,ali valjda mu je to potrebno,moja blizina,moj dodir i nastojim mu to kad god mogu i pružiti.
mamma san, potrbuške, na prsima .... spava ko anđelčić! nije ni trepnuo kad sam da spustila :*
:D
Ja sam zapravo htjela malo prodiskutirati o "high meed babies" ali nisam uspjela naći topic pa ću se nadovezati na ovaj (ili neka me moderator premjesti).
Ja bih naime isto voljela kategorički odgovoriti NIKAD na pitanje u naslovu ali to jednostavno nije izvedivo. Tin je sada 6 tjedana i ne plače samo ako je na siki ili se s njim na rukama hopsa po stanu. Preko dana spava također samo na siki, ili vani ušetnji (pod uvjetom da se kolica ne zaustavljaju). Znači, kad mama ide u wc ili nešto pojesti i on mi nije u rukama, urla iz petnih žila iako sam mu u vidokrugu i stalno mu pričam. To traje maximalno 10ak minuta, dok ja nabrzinu potrpam hranu u sebe i još je često zalijem suzama jer ne mogu slušati to vrištanje, ali DA ja puštam svoje dijete da plače. Sami smo većinu dana, pa se trudim reducirati svoje "potrebe" na najmanju moguću mjeru, ali polako sam luda od sjedenja u fotelji s jastukom za dojenje 15 sati dnevno. Nama su neprimjenjivi savjeti: 1.lezi s bebom, doji i odmaraj - ležeći položaj ne "leži" ni njemu ni meni (on puše i stenje, a meni leđa otpadaju u tom položaju jer imam maaale grudi pa mi se vrlo teško namjestiti tako da on pravilno prihvati siku)
2. spavaj kad beba spava - ne mogu sjedeći ili hodajući spavati (što su njemu jedine opcije)
Uuumooornaaa sam! A najzanimljivije od svega je da sam potpuno istu priču proživjela sa starijim djetetom! Frendica mi je rekla da ja jednostavno rađam zahtjevnu djecu i ako ću ići na treće da uzmem tuđu spermu ili tuđu jajnu stanicu jer ova kombinacija očigledno može ispasti samo zahtjevna (šala, naravno)
A mnogi vele da je drugo dijete pjesma naspram prvoga jer prvo bi trebalo biti škola.Dora je prvih mjesec-dva preko dana spavala u kući u kolicima.Kolica imamo 3u1 tako da je stvarno poslužila ona velika košara u kojoj može ležati(samo zato je i poslužila jer dok je bila budna nikad nije htjela biti u kolicima pa bi puno puta Doru nosila u jednoj a drugom rukom gurala kolica).Nosala sam je a po noći uspijavala dojiti i spavati.Ona bi tako prikačena bila i po nekoliko sati.Kad su prošli grčevi stvari su krenule na bolje,pa kad je počela sjediti stvarno je bilo puno bolje,a sad kad hoda otima se iz ruku.Meni je sad jako krivo što nismo kupili maramu ili klokanicu jer mislim da bi mi jako olakšala te prve mjesece.
Mamanatali i iz iskustva sa starijom bebom znaš da će to sve ubrzo proći ;)
Moj M puno plače, ali se zato puno i smije, pa je to sve nekako u ravnoteži. Po Pentley ga učim da spava pa sada manje plače kada je pospan, a dogodi se i da sam zaspe. 7 mj. ga nisam puštala da plače pa neću ni sada i svi mi govore da mi je dijete predobro. :angel: Samo ja znam koliko, jer je puno truda uloženo u njega i jako malo prospavanih sati s moje strane. A sada kada mu se plače digne ruke i nasloni glavu na moje rame pusti pokoju suzu i sve bude gotovo za minutu-dvije. Moja :heart:
Ahmed sve rijedje sam zaspi. Inace papamo, kiss tamo, kiss vamo, i spustimo ga i on spava. ALI ovih dana je samo na rukama. Ama non stop. Ni minut dok je budan nece sa ruku. Jeli primijeti da sam napregnula misic da ga spustim on vristi ko lud. Najdraze mu je na prsa, nasloni glavicu, pa se nosamoooooo, do iznemoglosti. Reko bi covjek on zaspao, a vidis samo okice se vrte. :angel: I tako bi satima. I ja uzivam ALI imam ja dvije male bebice...uzivam dok mogu. Jer naprosto znam da ce on biti najsretnija bebica kada propuza, jer MRZI biti na ledjima, nema sekund mira. Tako mu brzo dosadi jedna pozicija.
Pustila bih ga da plače...da ležim pored mrtva.
Dok sam živa, plakat će samo i isključivo u mom naručju. Možda neće odmah prestati, ni sad ne prestane svaki put, ali nikada neće iskusiti kako je plakati sam i ostavljen u krevetiću. Meni je to prebrutalno. Čak i "kenjkanje".
Btw, grozan izraz, voljela bih vidjeti kako bi mi reagirali da nam netko na nešto što govorimo kaže da mu se ne da slušati nas jer "kenjkamo". :roll: