Printable View
Bas smo pricale ja i prijateljica: ja dojim 3 godine, ona je dojila 3 tjedna, a obje imamo isti osjecaj - da ljudi misle da nista nismo dobro napravile.Citiraj:
A i nije mi jasno da vas netko krivo gleda jer dojite, iz moje perspektive većina krivo gleda one žene koje ne doje
Meni se cini da uvijek netko nekoga krivo gleda. Pretpostavljam da je to normalno. Bitno je samo ne dopustiti da ti to smeta. :)
Mislim da nitko nikoga nije uvrijedio - ovo je vise bilo prakticki polemiziranje o pogledima na dojenje i dojilje.
I slazem se sa Spooky:Pa cure koje niste dojile - bez uvrede, jer je nije ni bilo ;) :* :heart:Citiraj:
Moji komentari su bili više iz revolta zbog toga što drugi kritiziraju mame dojilice u smislu da rade nešto krivo
Moja iskustva s dojenjem su jako traumaticna. Marka sam uspjela dojiti (naravno u kombinaciji s flasicom na inzistiranje patronazne) cak(!) tri mjeseca, a onda sam jednostavno pokleknula pod pritiskom starijih (“Vidis da se stalno dere, sigurno je gladan”, “Nemas ti ni dovoljno mlijeka, niti ti je ono dovoljno jako za njega”, “Pa i ti si se odhranila na flasici i nis ti ne fali”, “Ja sam rodila dvoje djece, valjda ja znam…”). S Magdalenom sam jos odavno u trudnoci odlucila da cu ignorirati sve komentare, napraviti po svome i niti ne pomisliti na flasicu cak ni u najkriznijim trenucima. I sto se dogodilo - dojila sam ju kad god bi zaplakala, znala mi je biti na prsima i po par sati. Prvih tjedan dana sam imala velikih problema s pronalazenjem pravilnog polozaja, sto je za posljedicu imalo skoro unistene bradavica, izuzetno bolne podoje, ali nisam odustajala. Konacno smo se nasle, prestalo je boljeti i sve je izgledalo vrlo obecavajuce. A onda je pocelo…nakon svakog podoja ona bi 10-tak minuta zadrijemala, a onda je pocelo urlanje i vristanje uz strasno kruljenje u crijevima, sto smo pripisali prvim grcevima. Iz dana u dan je bivalo sve gore - sve je vise vristala, a sve manje sisala, no ja ni dalje nisam zeljela ni cuti za flasicu, histerizirala sam po kuci kako “moje dijete nece jesti umjetno mlijeko!” Izbacila sam iz prehrane sve sto bi moglo biti uzrokom grceva, na mlijecne proizvode nisam niti pomisljala (iako ih obozavam i tesko da mogu zamisliti jedan dan bez mlijeka, sira, jogurta…), pila sam najmanje tri litre tekucine (vode, caja od kamilice ili komoraca), jela sam sve kuhano, puno juhica…A Magdalena je naocigled kopnila… Na prvoj kontroli s mjesec dana imala je tocno 550g MANJE nego na porodu. Naravno, odmah je savjetovana dohrana adaptiranim, no i dalje sam uporno odbijala flasicu. Pokusali smo sa svime – od strcanja medicinskom spricom u kraj usana dok beba sisa, preko zlicice i salice, pa sve do gumenih cijevcica spojenih s najlonskom vrecicom, koje se nalijepe na bradavicu…a ona je i dalje vristala i vristala, a ja zajedno s njom…sve dok jednog dana MM nije puknuo film, slozio je flasicu i uz komentar (glas razuma!):”Svaka nam cast na upornosti, ali ocito je da ovako dalje nema smisla” nahranio bebicu uz moje uzasnute proteste (da nisam bila tako iscrpljena vjerojatno bih mu je iscupala iz ruku). I tako je Magdalena slistila svoju prvu flasicu i po prvi put u vise od mjesec dana ZASPALA KO TOP! Preko noci se pretvorila u sretnu i zadovoljnu bebu, od grceva vise NIKADA nije imala niti’g’, a u sljedecih tjedan dana je dobila 1100g! A ja i dalje po noci nisam mogla spavati od jada zbog neopisive griznje savjesti i stalnog preispitivanja gdje sam pogrijesila??? Ona ce uskoro napuniti dvije godine, a ta griznja savjesti niti malo ne jenjava, dapace sa svakom majkom i bebom koje s ponosom doje u javnosti meni se srce stisne i strasno me zaboli zeludac od ocajnog osjecaja neuspjeha i nemoci! I to vjecito pitanje – u cemu je bila greska???
A da ne spominjem komentare poput:”Kako sam ja sa svojim malim cicama uspjela dojiti dvoje djece, a ti sa svojim velikim – nista!”(sveki, naravno!) I zato vas molim, nemojte biti bas tako jako strogi prema nedojilicama, svaka od nas ima neku svoju tuznu pricu o neuspjehu.
Za cca 5 tjedana trebam roditi po treci put i vec se mjesecima ne skidam s interneta i upijam sve, ali bas sve moguce informacije, dezinformacije, iskustva, savjete… I ako mi niti ovaj put ne uspije – ubit cu se!
Eto, dobili smo i odgovor na pitanje iz prvog posta - žene koje ne doje opravdavaju se zato što zapravo znaju da je dojenje najbolja stvar za njihovu bebu, pa osjećaju krivicu jer ne doje.
Kad god se dojenje spomene, ja imam potrebu ispričati kako je Lea bila dugo u bolnici, kako sam se ja izdajala ali je mlijeka bilo sve manje itakodalje itakodalje. Osjećaj da svom djetetu nisi pružio ono što je za njega najbolje zaista je strašan.
Ono što je na ovom topicu zaista ružno je to što se nedojenje automatski povezuje sa svekolikom nebrigom o djetetu, sa davanjem djetetu špeka i luka i slično.
Hej, curke - nemojte pretjerivati - jedino bitno je da su vam bebice zdrave i to je doista jedino bitno!!!Citiraj:
dille prvotno napisa
Sad mi je cak i malo zao sto sam se ukljucila na ovaj topic :/
dille, mala Mirela će cicati ko luda!
Do škole, ako bude trebalo :lol:
:*
Upravo tako.. Izvrsno sazeto Mima :* .... i zbog toga sto one vec znaju da je dojenje najbolje i nisu uspjele u tome, stvarno im nije potrebno da im zena koja je uspjesna u dojenju govori kako je trebala biti upornije ili sta god vec... To ce samo povecati taj osjecaj griznje savjesti......Citiraj:
Mima prvotno napisa
Live and let live :angel:
Dille
Super je da si tu na forumu! To je vec jako dobar znak da si na dobrom putu sto se dojenja tice :love:
Pitaj nas sto god te zanima.... a i poslije poroda, mi smo tu i slobodno nas pitaj... pomoci cemo ti koliko god mozemo :love:
Moja mlada susjeda (18 g) rodila djete i imala je puno dobrog mlijeka. I onda su došle njena mama i baka i uvjerile je da djete ima grčeve (novorođenče je malo više plakalo) i da njezino lijeko NIJE KVALITETNO :/ i da nek mu da adaptirano. I kraj dojenja
Sad ona već malog od 2 mjeseca hrani na bočicu i daje mu kukuruzni griz i mali ima 7,5 kg.:shock:
Nisam se imala volje tu nešto komentirati. A baka od malog je 66-to godište. Užas.
To je ono sto je dr. Stanojevic rekao u Sanji - mlade zene danas ne dobivaju savjete o dojenju od svojih mama ili svekrva ko sto su one mogle dobiti od svojih mama - naime, u vrijeme nasih mama je postalo "in" hraniti adaptiranim mlijekom i one su danas potpuno uvjerene u to pa takve savjete i daju svojim kcerima. Steta!Citiraj:
Poslid prvotno napisa
Moja baka nije dojila a mama je :lol:
Baka je imala užasne mastitise pa zato nije dojila, i to joj je vječna trauma, pa tako svaku ženu s malom bebom odmah pita jel' beba na prsima i onda slijedi njena tužna priča kako nije mogla dojiti svoju djecu. Eto, moja baka i nakon šezdeset godina osjeća krivnju.
Evo vrlo brzo se nadamo nasoj prvoj bebi i moje znanje o dojenju je, naravno, teoretsko. Medjutim, nakon svega sto sam procitala, cula na tecaju za trudnice... odlucna sam da dam sve od sebe i da dojim bebaca sto je duze moguce.
Kao nova buduca mama, trazila sam neke spiskove sta sve treba za bebu (BTW, zakon je ono sto sam isprintala s naseg foruma :D :* )
Sta mislite sta je na broju 1. kod popisa za bebu sto sam ga dobila od prijateljice? 1. Bocica, 2. bebi hrana (ne znam sad NUK 0 ili vec sto), 3. duda varalica :shock:
MM dobronamjerno kaze da je to mozda iz predostroznosti, nek' se nadje u kuci, na sto ja bjesnim, pa nece dijete umrijeti od gladi ako se malo potrudimo oko dojenja (a i ne zivimo u Tunguziji da se ne moze svakog momenta do dezurne ljekarne ako je bas, bas kriza!).
Naravno, ako ne ide, iz ovog ili onog razloga - ne ide, ali ja sam za to da se pokusa! Ja inace vjerujem u prirodno (koliko je danas to moguce)
Zato sam i kupila blender da mixam voce, makar time ubila dio vitamina, ali ja ne vjerujem bas u sokice bez konzervansa koji traju tri mjeseca :? :shock: Jesam li blesava? :? 8)
pa mislim da svi osjecaju neku nesigurnost, osim mozda vec veteranki dojenja. ja dojim skoro 5ipo mjeseci a uvijek imam kutiju (kršitelj koda)a iako nikad nisam dala malome jer se bogu hvala nije ukazala potreba, ali se bez obzira na zelju i na kraju ipak uspjesnost dojenja osjecam sigurnije kad to imam doma.
Nina
Nisi blesava :angel: :) ;)
Zaista te sve stvari na listi nisu potrebne... imati adaptirano mlijeko u kuci je zaista velika pogreska... Vecina majki je nesigurna kad krece s dojenjem (to uvelike i ovisi o podrsci okoline!), i cinjenica da joj adaptirano stoji na par metara udaljenosti samo ce odmoci u nekim kriznim situacijama... kao npr... dijete ti place... i svi te uvjeravaju da je gladno, i predloze kad vec imas ad. mlijeko, da mu probas dati da vidis jel gladno - i on naravno pojede i spava nakon toga (jer mu je adaptirano puno teze za zeludac i teze ga je probaviti) i svi ti kazu: "evo vidis da je bio gladan".... Da tog adaptiranog nije bilo doma, ova prica bi mozda drugacije izgledala....
Mlijeko je u majcinim grudima, i nikud ono ne nestaje... ono je tu... i kad god je dijete gladno moze dobiti jesti.... a za kupiti adaptirano uvijek ima vremena.... nece mlijeko nestati u 3 u noci pa da sad nemas sto djetetu dati jesti... to se ne desava, mlijeko ne nestaje, pa nema ni razloga za paniku....
Vjeruj mi... puno sam cula mama da kazu:"jooj, bilo mi mi je tako tesko... e da sam u tom trenu imala adaptirano pored sebe, sigurno bih posegnula za njim... sva sreca pa nisam imala, kriza je prosla i sve je bilo ok"
Educiraj muza o dojenju, zasto je to tebi vazno... bitno je da imas njegovu podrsku jer tvoj uspjeh u dojenju ovisi i o njegovoj podrsci :)
Sretno :)
na kraju krajeva mislim da svi u vezi djeteta imaju neke osjecaje krivnje sta god napravili. ja sam imala osjecaj krivnje sta sam rodila na carski, osjecala sam se kao da nisam bila uz svoje djete u tom najvaznijem trenutka, pa kad sam to preboljela citajuci po forumu sam dobila osjecaj krivnje sta mi beba spava u svom krevetu a ne sa nama i tako...valjda se uvijek nadje nesto u cemu mislis da nisi dovoljno dobar?
I ja sam imala osjecaj krivnje sto sam rodila na carski (al me brzo prosao, fala Bogu), ali jos uvijek imam osjecaj krivnje sto sam mu dala dudu varalicu :(
ja sam dusu isplakala kad sam u pocetku imala sve one probleme i mislila da cu ostati bez mlijeka a i patronazna mi je rekla da ce tako biti....
mogu misliti kako je onima kojima se to i desilo :/
ja bih samo nadodala da ste cure imale sreće......... jer ono šta sam ja doživjela u bolnici nakon poroda bilo je na granici sloma živaca..... sto upala i neprospavanih noći, temperatura.... itd. A znate od kuda je sve počelo? Iz bolnice :x ... Dakle, u mojoj sobi su bole već dvije iskusne mame kojuma je mlijeko odmah špricalo, a meni NULA...I pozovem ja sesre već prvi dan, Kažem im: "ovo mi je prvo dijete, molim Vas možete mi pogledati grudi, pokazati malo "stavljanje na cicu" . Ona kaže: "joj evo budem , samo da odnesem druge bebe po sobama". Nije se vratila. Bila sam uporna i dva dana "maltretirala" sestre da mi nešto pokažu, mali je stalno plakao, moje bradavice su bile uvučene, a položaj ukočen i nepravilan (Pročitala sam ja sve o dojenju, ali se uvjerila da je praksa drugo) . Moj mali je povraćao prva dva dana puno plodne vode, te vjetovatno zato nije htio odmah. Nakon dva dana bez mlijeka, ja već luda....sestre su me počele izbjegavati, ja se počela plakati. napokon dođe jedna pogleda cice i kaže. Hm, kupite si sprey za nos, bit će tu mlijeka, al ide sporo.... Kupio mi muž sprey, a meni mlijeko došlo preko noći.... prva upala. Ja vrištim a "vještice" se guštaju tiščući mi cice tri sata. Rezultat grubog tiskanja ujutro bile su još više uništene bradavice, otvrdnula koža, i refleks otpuštanja= NULA. Molila sam Boga da odem doma četvrti dan, moj muž je zvao vaš telefon te mi je donio KUPUS :-), malo i je to "ohladilo" cice. ;) Sva sreća četvrti dan otišla sam doma. Imala sam dvije upale, ali fala Bogu bez antibiotika, samo sa bolnim tiskanjem, mali je papao na šeširić, i tek sad nakon mjesec dana, počeli smo dojiti. Htjela bih reći da mi je to skoro bio najtraumatičniji događaj u životu, a da ne govorim kako mi je bilo gledati mališu kako plače. bila sam u stanju tužiti bolnicu.(SVDUH). Jer meni nije jasno..... Tko žapošljava te žene????? :/ Vjerujem da bi svi htjeli dojiti, ali prvih par dana je najbitnije. Zašto ne stave prvorotkinje u iste sobe, dofuraju neku sestru koja će se brinuti samo za njih??? Ja bih to tako riješila :) Jer ovo je stvarno jakoooo bilo grozno.... A mislim da je "štos" cijelog dojenja u prvih par dana.... Zašto se ne obraća pažnja na to? Ja bih apelirala da cijela udruga možda malo preispita "stvar" jer vjerujem da nisam jedina koja je imala ovakvo iskustvo. :angel:
A, vidiš, mene su upravo višerotkinje spasile - pružale mi podršku na sve načine, masirale grudi, izdajale... Hvala im na tome!Citiraj:
pietra prvotno napisa
moje cimerice nisu bile takve...njima je čak "smetalo" što moj mali toliko plače :cry:
moje nisu bile bas takve,ali nisu bile ni daleko od toga.... :cry:Citiraj:
pietra prvotno napisa
mozda bi bilo bolje da nadjes neku strucnu pomoc, neku sluzbu koja se stvarno dobro kuzi u dojenje, a mogu doci doma. pretpostavljam da u NL toga ima. nekad je jednostavno nemoguce shvatiti neke stvari citajuci, a onaj tko npr. savjetuje, neke stvari moze vidjeti samo uzivo, kad su neke kompliciranije situacije.Citiraj:
dille prvotno napisa
kod tebe je problem najvjerojatnije kombiniran i vjerojatno ces trebati paziti na vise stvari.
ne znam jel imate la leche leadere u nl?
i da me ne bi krivo shvatila, samo citaj i dalje :) dobro je informirati se sto vise.
Pietra, i moje je iskustvo sa SD slično, noćna mora. Srećom, moje cimerice su obje bile super (jedna isto prvorotka, druga drugorotka). Što se tiče dojenja (i plača naših mališana) sve tri smo bile na rubu živaca i međusobno smo si pomagale (bebe su prestale plakati samo kad nisu bila kod svoje mame :) ). Za podršku dojenja u bolnici, nula bodova. Srećom kad sam stigla doma pomalo je krenulo uz pomoć MM, a sve krizne situacije sam kasnije rješavala uz pomoć SOS telefona. Na žalost obje cure s kojima sam bila nisu bile uporne i uopće nisu dojile nakon izlaska iz bolnice.
Mi dojimo već više od 10. mjeseci.
Više nikad na SD.
ja sam imala isto odurnu upalu i dosta dugo mi je iz bradavice isla krv, a kad sam plakala u bolnici jer nisam znala kako cu dojit isto su se derale na mene da izvolim izdajat ako necu antibiotike i prestanak dojenja. pomogla mi je zena u sobi koja je rodila vec trecu bebu.
mislim se ako imaju sestru koja ide od sobe do sobe i pokazuje vjezbe protiv tormboze, zasto zaboga nemaju jednu koja pokazuje dojenje jer sestre na odjelu misle samo na ciste plahte a one sa pedijatrije ti vicu i uvjek se zure!
Zato što ogromna većina njih ne zna dovoljno o dojenju da bi mogli pomoći kad nastane problem ili ga, još bolje, spriječiti.
Evo ja ću reći da sam s prvim djetetom imala istu priču kao Mina. Sve žene izdajaju na čaše, a ja u papirnatu maramicu... doma nismo imali ni flašice ni adaptiranog, zbog upute u bolnici smo nabavili ali nakon 2 tjedna činilo se da je mlijeka više, i ja (ne znajući da se to tako ne radi) potpuno prekidam adaptirano i kombiniram cicu i ruke MM-a (bio je ili na cici ili ga je MM nunao - tako da se nije uspio previše ni rasplakati od gladi). Nakon 2 dana počinju zelene stolice (mala zelena točkica na peleni), prije pregleda kod pedijatra smo dali bočicu adaptiranog i kad smo došli doma imao je jednu stolicu (obilnu) kao varivo od špinata... a pedijatrica je rekla da je malo dehidriran... i jurimo na Rebro (petak navečer, naravno) i dobijamo dijagnozu poremećaj prehrane. I uputu, pazi sad, izdajajte se, izmjerite i do nekog volumena ne znam više kojeg dajte čaj da ne ide na to gladno crijevo odmah adaptirano, a da se rehidrira. Ja ne mogu izdojiti ni 10 ml... dojim i dajem čaj po osjećaju.
Nakon par dana smo prešli na režim dojenje+adaptirano, poneki obrok bez. Velika greška: dojenje na 3 pa na 4 sata, ograničeno trajanje (2*20 minuta). Izdajam kad god mogu. I tako dojili uz adaptirano do 13 mjeseci.
Drugo dijete, opet carski, dobivam tek 3. dan jer je bio u intenzivnoj. Mlijeka ima 2. dan nakon poroda (izdajam se) a onda odjednom puno manje jer sam izvan sebe što su me s bebom stavili u sobu s ženom koja ima gripu (petrova, rooming in). Ovaj puta postepeno ukidam formulu (nisam znala za SOS telefon, ne znam da li ga je tad i bilo (ožujak 2002) nego to radim po nekom osjećaju, po tome da li bljuca (znači previše adaptiranog) ili zadovoljno zaspi nakon samo dojenja (znači dosta mu je)) i nakon 2 mjeseca izdajanja, kompresije i dojenja na zahtjev dijete je sasvim na mom mlijeku. Dojili smo do 15 mjeseci i žao mi je što nismo i duže.
Uz sve to, ipak nisam sigurna da li bi, da sam isto postupila i prvi put, uspjela izbaciti adaptirano. Čini mi se da su moje cice "napredovale" od prve trudnoće, i da sad opet rodim da bi od početka sve bilo bez dodataka.
Rahela je bila 3 tjedna u bolnici na Rebru. Ja sam se sve vrijeme izdajala svaka 3 sata (možete si misliti muke, al dobro (kršitelj koda)ova sisalja je zakon) da bude što više mlijeka. Kad sam dolazila tamo u posjetu izdojila sam i po 3 dcl samo da njoj bude više mog mlijeka.
Kad je nakon 3 tjedan došla doma ja sam ju stavila na prsa i od tad dojimo. Nikad nije poslije bolnice ni okusila adaptirano. 6 mjeseci je samo dojila.
Zato mi je smiješno kad netko odustane zbog gluposti.
Mamazika, evo sad si mene malo utješila da će sa drugim biti bolje... :love: A i sad znam još puno više. Pokazale su mi nešto sestre u bolnici, nešto došlo s vremenom... Imala sam puno teorije, ali nimalo prakse... Prije poroda sam pročitala svašta, isprintala neke tekstove, ustvari napravila dvije knjige i ponijela sa sobom u bolnicu (i čak pokraj žena koje već imaju djecu ja jedina skužila da jedna mama ne zna izdajati i rekla joj da ne radi dobro i kako ide)...ali nigdje dotad nisam uočila da nekad nema mlijeka i to me još više zbunilo... Valjda nisam razmišljala da ga neće biti odmah pa nisam ni tražila takve tekstove nego uobičajene o bolnim bradavicama, zastoju, izdajanju...
Ali eto, svatko ima svoju priču i tu se više ne da ništa izmijeniti, prošlost ne možemo promijeniti... Ali možemo pomoći budućim mamama da riješe svoje probleme i uspješno doje, više ih informirati i pokazivati u praksi... Sviđa mi se ideja o nekoj vrsti radionica o dojenju... ili bi možda bilo super da ima u rodilištima npr. jednom tjedno obilaženje novih mama i da one mogu pitati sve što ih muči i da ih netko stručan može savjetovati i pokazati... Trebao bi to biti posao sestara, ali pošto ga one većinom ne obavljaju možda bi se našlo ljudi koji imaju vremena i volje za tako nešto... Ili kao što netko napisa da sve prvorotke budu zajedno i da je sa njima sestra koja bi im pomagala...Mislim da se svi slažemo da je najveći problem u neznanju... I što mame koje prvi put rode nemaju prakse... (a još i svi oni osjećaji nakon poroda) i onda ako ih nema tko savjetovati, objasniti i pokazati nastaju problemi i mnogi uz nedostatak podrške i odustanu. I na tome treba još puno raditi... Informirati i vikati na sav glas da svi čuju...
Ovako raspravljajući stvarno samo potićemo osjećaj krivnje mamama koje ne doje, a on je ionako prisutan... Znam, jer ga i ja osjećam... I puno puta sam se pitala zašto meni mlijeko ne curi i gdje sam pogriješila i zašto se to događa baš meni... Možda bi i odustala i osjećala još veću krivnju da nisam imala sreću i naišla na prilično dobre sestre i pedijatricu koji su govorili samo neka ustrajem i pokušavam da će doći... I okolinu koja je isto govorila pa pokušavaj, ali i tješila me ako ne uspijem da nije smak svijeta... I pomalo je mlijeko došlo, nedovoljno, ali ipak nismo samo na adaptiranom i za mene je to uspjeh i sad sa vremenom ne želim razmišljati da sam ja kriva i vjerujem da sam dala sve od sebe, iako će netko reći da je neuspjeh što nisam isključivo dojila i da sam se mogla više potruditi
Nije lako kad si mama cije mlijeko dolazi tek peti dan ili kasnije, a za to vrijeme slusas kako druga djeca na par metara udaljenosti zadovoljno i halapljivo gutaju u potocima i na kraju junacki podrignu...
Kako smo svi razlicitog apetita, imamo razlicite potrebe za spavanjem, razlicitu probavu, dakle razlicite fizioloske osobine, mislim da imamo i razlicitu laktaciju. Neke se mame fizioloski sklonije odgodjenoj i slabijoj laktaciji od drugih. O tome bas nisam cula, ali cini mi se da je tako.
Ili se ipak veliki dio slucajeva moze svesti na nedostatak prave informacije i podrske okoline?
I ja volim vidjeti onu ohrabrujucu recenicu "svaka zena moze dojiti", iako znam da ta recenica nije sasvim tocna.
Evo - napisala sam upravo poduzi post i naslonila se na tipku esc i sve se obrisalo...
Mene ljute izjave tipa- Mlijeko ti je slabo! ili Nemas kvalitetno mlijeko! - Upravo su takve izjave krive sto su neke moje prijateljice i poznanice prestale dojiti. Poznato je da se majcino mlijeko ne moze proizvesti umjetnim putem zbog svojih specificnih sastojaka- pa zar onda netko moze na prvi pogled procjeniti kvalietetu mlijeka? Zar netko isprobava okus tog istog mlijeka pa na temelju toga moze zakljuciti da ono nije dovoljno dobro? Da je mlijeko jedne krave kvalitetnije i bolje za necije dijete od majcina mlijeka?
Moja sestra ima tri curice. Prvu je dojila godinu dana, drugu svega 2-3 mjeseca i trecu jos uvijek doji (2 god i 3 mjeseca). Nedavno sam ju pitala zasto je drugu curicu dojila tako kratko- odgovorila mi je da nije imala vise mlijeka- sto me zacudilo. Zapravo radilo se o bebi koja nije htijela sisati i smanjila se proizvodnja mlijeka. I danas ta curica jede jako malo i dosta je izbirljiva. Takva sam i ja bila kao dijete i isto nisam htjela sisati duze od 3 mjeseca. Pa kako u takvoj situaciji nastaviti sa dojenjem?
Imam i prijateljicu koja je rodila 4 sina- i koja mi je rekla da ih nije dojila jer nije htjela- zbog stresa i zato sto nije imala vremena za dojenje- jer je morala brinuti i o ostaloj djeci.Ali ta ista prijateljica mi je u rodiliste donjela knjigu o dojenju- koja mi je prvih dana bila velika utjeha.
Jedna druga prijateljica je dojila samo 10 dana- razlog prestanka dojenja je bio plucni infarkt- 10. dan nakon poroda- zavrsila je u bolnici, pila jake ljekove, trpjela strasne bolove...Za njeno prvo dijete- kaze da je imala mlijeka ali je bilo vodeno- to joj je rekla patronazna - kad ju je malo izdojila- i stvarno je bilo vodenasto! Nastavila ju je dojiti- ali je uz dojenje uvela i mlijeko i keks.- Nikad joj nisam rekla da je imala dobro mlijeko- vec da u pocetku mlijeko bude vodenkasto- ali do kraja podoja pocne curiti i ono kaloricno i gusto. Ne zelim da zbog toga osjeca krivnju- jer tako i tako vise ne moze nista uciniti.
Jos jedan razlog kojeg sam cesto cula je - stres. Radi se o mojoj buducoj sogorici- i posto namjerava imati jos djece- potrudit cu se da joj dam sto vise informacija kako bi joj drugo dojenje bilo uspjesno.
Ali kakva korist od toga da joj sad kazem da je mogla nastaviti dojiti - kad vec ima veliku curicu i i kad ju sad muce drugi problemi.
Znam i puno majki koje su dojile do 4 ili 6 mjeseci- taman onoliko koliko se mora (njihove izjave)- ovisno o tadasnjim preporukama o dohrani.
I da- nedavno sam pricala sa bratom bas o dojenju- on jos nema djece- ali sam mu govorila o tome kako se neki ljudi zgrazaju kod dojenja u javnosti ili kod produzenog dojenja i kakvi se sve savjeti daju- pa mi je rekao da mu je tata uvijek pricao kako nasa baka nije imala mlijeka- pa ga je nosila u selo kod neke druge zene na podoj i da je to bilo skroz normalno. :)
i moja je baka dojila jos jedno dijete uz moju mamu pa je uvijek govorila da mama ima i brata po mlijeku.
Naravno da je normalno. To se radilo od kad je svijeta i vijeka...
Jedino sad uz sve te boleštine nitko to baš ne prakticira. Ali zato dati ruku da ti natoče transfuziju... e to je kao bez rizika :roll:
I moja mama i ujak su imali dojilju, jer baka nije mogla dojiti.
A transfuzija .. ha, sjećam se naše rasprave o AIDS-u i tranfuziji kad se dogodio onaj slučaj proljetos. Mislite li da sam razmišljala o tome kad su mi na porodu dali transfuziju? Nisam :mrgreen:
tebi su to mozda gluposti a nekome je to ozbiljna stvar.Citiraj:
Poslid prvotno napisa
svi smo mi inividue i drugacije razmisljamo i reagiramo.
to sto je tebi bila glupost nekom drugom je bila stresna situacija zbog koje je mozda ostala bez mlijeka.....tebi svaka cast sto su uspjela u tome ali nije li zlocesto smatrati ako si ti uspjela da moraju i drugi? ;)
Slazem se da ne mozemo suditi druge na osnovu sebe - nismo svi isti, i to nije fer prema drugima.... :angel:
Samo bih se htjela osvrnuti na ovo
zbog svih drugih cura koje se educiraju o dojenju pomocu ovog foruma htjela bih reci da se prilikom stresa ne moze ostati bez mlijeka... Bez mlijeka se ne ostaje tek tako - to je jedan poduzi proces, i preko noci ga ne moze nestati... moze se polako poceti smanjivati kolicina mlijeka, ali nestati ne moze...Citiraj:
lidac2004 prvotno napisa
Tjekom stresa dolazi do jedne druge stvari - mlijeka ima, cak je dokazano da ga se stvara vise (jer se razina prolaktina povisuje), ali tjekom stresa se mlijeko tesko otpusta jer stres utjece na oksitocin... i u tim trenucima se majka mora opustiti i koristiti neke tehnike relaksacije da bi se mlijeko otpustilo djetetu (doktor cak moze prepisati umjetni oksitocin koji se moze spricnuti u nos i na taj nacin pokrenuti otpustanje mlijeka)....
Eto samo toliko... sorry sto sam uletila :angel:
i ja sam citala jednu studiju o tome kako se pod stresom stvara jos vise mlijeka, jer se priroda pobrinula za to (valjda dok nije ni bilo industrije) ali da se ne izlucuje oksitocin pa to moze bit problem.
Dajte to pošaljite doktorima koji mamama govore da će im mlijeko nadoći kad se prestanu živcirati :mrgreen:
e kod ovakvih situacija mislim da je takticnost presudna-kako reci istinu, a da ne povrijedis osobu da se ne osjeti krivom.Citiraj:
Nikad joj nisam rekla da je imala dobro mlijeko- vec da u pocetku mlijeko bude vodenkasto- ali do kraja podoja pocne curiti i ono kaloricno i gusto. Ne zelim da zbog toga osjeca krivnju- jer tako i tako vise ne moze nista uciniti.
vjerujem ako joj to na lijep nacin kazes, da ti nece uzet za zlo.
covjek se uci dok je ziv i nema si smisla zamjerati za nesto sto si nekad (pogresno)mislio i radio, jer je to najbolje sto si tada znao.
ali mislim da ipak treba upozoriti o cemu je zapravo rijec, jer inace se takvi mitovi("vodenasto mlijeko") nastavljaju i dalje prenositi.
a mozda je to onda lakse uciniti tako da nekome posudis neki tekst ili uputis na Rodu :mrgreen: ili nesto slicno.
U potpunosti se slažem :) :angel:Citiraj:
mina prvotno napisa
He,he... samo znate i sami koliko je teeeško relaksirati se kada ste napeti.... Ja sam taj problem uočila sama, jer sam imala veliki problem otpuštanja mlijeka, ali sam primijetila da dok sam spavala, mlijeko je počelo curiti samo :love: ... Onda sam počela sa joga vježbicama za disanje i gledela bebaća dok spava... to mi je isto pomoglo :) Živjela joga ;)... sada sam se "navukla" i vježbam kad god stignem ...i jako pomaže... :love:Citiraj:
anchie76 prvotno napisa