Nataša,Sarajevo

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?

Ima li iko od vas ovakvih nedoumica???

---

o, draga :* ...

možda si i mogla naći "neko drugo rješenje" - ali tada bi djetetu uskratila majku... (ne fizički, nego psihički...)

budi uz svoje dijete. ono je nepresušan izvor radosti (i briga, naravno :lol: ). kad dođe doba kojeg se ti sad bojiš - imat ćeš i odgovor... nitko od nas nije imun na takve razgovore. i ja ih imam s kikicom. i guramo! nije idealno, ali uz ljubav - sve se može.

u tim godinama u kojima je tvoje dijete - nisam razmišljala o tome što će biti za 5, 10 ili više godina... bit će što mora biti... nastojala sam dati najviše od sebe, ponekad i više od toga - a rezultati se vide. ako mogu ja, možeš i ti :love: .

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

...
Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?...

---

Kad sama sebi (do)kazes da mu oca nisi uskratila, lako ces to i svom sinu objasniti. Ali, dok god se lomis, dijete ce prepoznati da je to pitanje bolno i tek tada ce ova nedoumica postati problem kakav jos nije, ali se bojis da bi mogao biti.

Prvo da se vratim na ovo

Quote:

---

Originally Posted by stray_cat

pa u tom kontekstu u kojem si postavljas pitanje jedino je rjesenje da sutis i rintas korobinja i da do kraja zgazis samu sebe

---

Nekako mi se čini da je mentalitet žena sa Balkana upravo da šute i trpe i rintaju nadajući se nečem boljem,
živeći za tamo neku neodređenu ljepšu budućnost.

Baš zbog toga, mislim da mi se prebacuje što nisam izvolila da živim kao i do sad i snalazim se kako znam.
Npr. rodica mi priča kako je neka njena kolegica ŠIZILA sa svojim mužem, djeca su bila mala, ona je giljala za sve,
od privatnog biznisa, kuće, djece, do njenih/muževih i svih ostalih potreba i poslova,
dok se njen muž ponašao kao pubertetlija, samo mu je bilo do izlazaka, utakmica isl.
E sad, meni se priča o tome kako je ona šizila, pregurala težak period i kako je sad kao bolje, zašto i ja ne pokušam.

Mislim, zašto?
Da li je normalno da žene u brak uđu sa nekim koga tek treba obikovati, odgojiti ili preodgojiti da bi bio dobar?
Da li je ijedna od vas dobila "kompletnog" pripadnika muškog roda ?
Da li su muževi dobri samo ako ih žene takvima naprave? ( ne kažem da nema istine u tome, al ipak...)


Elem, vidim da mi se u jednu ruku prebacuje zbog moje odluke,
u drugu ruku vidim da i sama mislim na taj "balkanski" način inače ne bih imala ovih nedoumica.

I po običaju uvijek mislim da je u meni problem. Da bi MM bio bolji da sam ja znala bolje,
da bi nam život bio sređen da sam ja znala da se organizujem,
da bi kuća bila urednija da sam ja znala raditi brže,
da bi mi dijete bilo, da ovo, da ono...

Samopouzdanje ... 0 bodova.
MM tome nije kriv, imala sam ja problema s tim od ranije. Iskreno.
Ja tek sad izgrađujem svoje samopouzdanje.

Ali zar nema svako od nas pravo da bude slab? Bar nekad ili u nečem?
I zar to daje za pravo onoj drugoj strani da tu slabost iskorištava na ružan način?

.....

Quote:

---

Originally Posted by mama courage

može biti divan otac, neovisno kakav je bio suprug

---

mama courage hvala ti za ovu izjavu, baš mi je bila pravo olakšanje i apsolutna je istina. :*

Do sad se nije desilo da sam ga odbila u bilo kojem momentu a da je vezano za njihovo viđanje.
Slobodan je u svakom momentu da dođe, da mu večeru, stavi ga na spavanje,
vikendom izlaze u grad, muzej, gdje god.
Zna mu dnevni raspored, kad je klopa kad je spavanje, i to je ono što tražim da ispoštuje, nikakvih drugih uslova nemam.
I sa tim nema nikakvih problema.

Meni je očito problem u meni samoj - dok shvatim da nisam loša osoba zbog želje da se rastavim.

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

Meni je očito problem u meni samoj - dok shvatim da nisam loša osoba zbog želje da se rastavim.

---

nisi loša osoba i to zapamti.
sa svojom željom o rastavi svom djetetu daješ oba roditelja, daješ mu da jednog dana može i on pričati kako mu je bilo ljepo u djetinjstvu
a ako trpiš i šutiš oduzimš mu oba roditelja i puno toga ljepoga
nije sramota rastati se, već je sramota ostati u takvom braku i psihički ubijati svoje djete.


šta meni vrijedi što sam sa svojim ocem živila kad i dan danas imam traume čim dođe 12 mj. ( stalno nam je radio probleme kad je obitelj trabala biti malo više skupa i u posebnom ozračju )

natasa, time sto si pocela vrlo precizno analizirati sebe i nacin kako si odgojena ti je prvi korak da se pomaknes

go girl!!

Evo jedna velika i sretna vijest!!!

Produženmijeugovorzajoššestmjeseci :D :D :D

:sing: :dancingfever: :klap:

:D :D :D

:D :D :D super! drzi se! :love:

nataša,kako god ovo završi ,ti ćeš izać kao jača i izgrađenija osoba. to će te ojačati i onda je svijet tvoj. ne slušaj savjete svih okolo, pa ni mi tu na forumu samo komentiramo, ali na tebi je da učiniš što misliš da je najbolje za tebe i tvoje dijete. I :D za produžen ugovor. jedna briga manje. :love:

MM traži da mu dovedem G. na spavanje, a ja nisam baš najsretnija zbog toga.
Imam li pravo reći NE?
Idu li vaši klinci kod tata na spavanje?

Nemate službeno nikakva viđenja, sve je po dogovoru?

Ne, ništa službeno, sve po dogovoru.
Do sad sam sve svoje planove prilagođavala njegovima, ali ne znam baš za spavanje, nešto nisam načisto s tim

Da, ako nije fisksirano, možeš reći NE. Trebaš li ili ne, ostaje ti da sama procijeniš. :/ Imaš se s kim stručnim savjetovati, kakvim dječjim psihologom, socijalnim radnikom, nekime za koga misliš da bi ti mogao pomoći?

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

MM traži da mu dovedem G. na spavanje, a ja nisam baš najsretnija zbog toga.
Imam li pravo reći NE?
Idu li vaši klinci kod tata na spavanje?

---

Zašto nisi najsretnija zbog toga? Tata će loše utjecati na dijete? Njih dvojica imaju loš međusobni odnos? ili

Strah od praznog stana cijelu noć? Šta ću sa sobom ako malom ne dajem večeru ne uspavljujem ga - gubim funkciju, smisao života?

Nemoj djetetu uskraćivati oca. Ako su oni ok onda budi sretna radi toga koliko god si usamljena u tišini.

A što se pitanja u pubertetu tiče - nemoguće je predvidjeti bilo kakav razgovor. Iznenadit će te s pitanjima. Mene npr. moja kćer (11 g) kadgod telefoniram na mob ili pišem poruku pita: mama jel ti to dečko? Pa ko će im prokljuviti u mozak :/

Quote:

---

Originally Posted by Stea

Nemoj djetetu uskraćivati oca. Ako su oni ok onda budi sretna radi toga koliko god si usamljena u tišini.

---

Jedan od osnovnih razloga što smo ostali zajedno ovoliko dugo je baš taj što sam smatrala da nemam pravo ni djetetu uskraćivati oca ni ocu uskraćivati dijete.

I nisam od tih "usamljenih u tišini", dani su tako kratki, ne stignem. :)

Onda ako je komunikacija između tebe i bm civilizirana, ima li razlog zbog kojeg ne bi dijete ostalo spavati kod oca? Mislim objektivni razlog?

A ti fino odi na piće s curama... :)

Objektivan razlog? Hmmm, ... mislim da ne.
Zapravo, neki strah me bio spopao, ništa više.

Kako li će izgledati kad mi kaže da će ići sa društvom na more??? :shock:

:lol: :lol: :lol:

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

Kako li će izgledati kad mi kaže da će ići sa društvom na more??? :shock:

:lol: :lol: :lol:

---

Mene ovo traumira, a djete nije ni u vrtiću :lol:
Kako si? Kako guraš?

Kako guram???

Paaaaa, sinoć sam gurala namještaj do pola 11 :lol: :lol: :lol:

Pročitala sam dvije knjige u posljednjih 10 dana,
pravim razmještaj po kući,
pletem!

Sve ostalo po ustaljenom redu i rasporedu, ja sam zadovoljna, hvala ti što pitaš :*

Kad ćemo organizovati jednu kolektivnu kafu sarajevskih Roda?

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

Kako guram???

Paaaaa, sinoć sam gurala namještaj do pola 11 :lol: :lol: :lol:

Pročitala sam dvije knjige u posljednjih 10 dana,
pravim razmještaj po kući,
pletem!

---

Prva faza čišćenja :) sviđa mi se pozitivna vibra....

Ja već i police postavljam.

Jedino još nisam odlučila sa čašama koje smo dobili za vjenčanje... Dal da ih ceremonijalno slupam ili poklonim.... :mrgreen:

Draga :love:

Primate li sretno udate iz provincije :)

Quote:

---

Originally Posted by smoki

Primate li sretno udate iz provincije :)

---

Misliš - na kafu??? Nego šta!

Mada, čisto sumnjam da ima šanse prije ljeta,
kako dogovoriti kolektivno viđanje u periodu kad su svi bolesni???

Ako ima ko kakav prijedlog, ja sam za!

Quote:

---

Originally Posted by Stea

Jedino još nisam odlučila sa čašama koje smo dobili za vjenčanje... Dal da ih ceremonijalno slupam ili poklonim.... :mrgreen:

---

Ne znam kakve te emocije za njih vežu, ali ja ih ne bi ni polupala ni poklonila.
Čaše ko čaše, služe valjda nečem

[quote="Nataša,SarajevoNe znam kakve te emocije za njih vežu, ali ja ih ne bi ni polupala ni poklonila.
Čaše ko čaše, služe valjda nečem[/quote]
Vibracije iz ovog posta su jako pozitivne, što mi je fantastično drago, i drago mi je da si bolje nego na početku ove priče.
Za kafu bi definitivno trebali dogovorit, al opet sa ovom epidemijom gripe bolje pričekat.
I ja sam sretno udata, pa mi to nije nikakva smetnja da pružam podršku, na kafi il na forumu, onim koji su manje ili više sretno neudati, a o provinciji bi se moglo danima raspravljat, tako da sastanak SA članica Rodinog foruma, bar se nadam, ne postavlja nikakve preduslove, osim pogodnog termina i mjesta održavanja.
Nataša, samo naprijed! :love:

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

Quote:

---

Originally Posted by Stea

Jedino još nisam odlučila sa čašama koje smo dobili za vjenčanje... Dal da ih ceremonijalno slupam ili poklonim.... :mrgreen:

---

Ne znam kakve te emocije za njih vežu, ali ja ih ne bi ni polupala ni poklonila.
Čaše ko čaše, služe valjda nečem

---

Ma to ti jedan od onih poklona za koje ne znaš čemu služe i držiš godinama u kutiji na dnu ormara. Nikakva emocionalna vrijednost.

Kad sam u depri zbog samoće ili ljuta što nije moglo bolje, e onda nađem tako neku stvarčicu - a najčešće je to stakleno - iz kao "sretnog zajedničkog života" i onda napravim pravu malu ceremoniju razbijanja ili paljenja ili rezanja škarama....

Pomaže mi u odvajanju.... :) (zvučim ko kad se djeca otkače od mamine suknje - al nema veze 8) )

Pomaže mi....

Čuj, ako ti pomaže, samo naprijed! (Ako ti bude trebala pomoć eto i mene :mrgreen: )

Kod mene na dnu ormara u kutijama stoje samo stara pisma i fotografije.
Sve što ne koristim, poklanjam,
toliko je ljudi kojima štošta nedostaje.

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

Evo jedna velika i sretna vijest!!!

Produženmijeugovorzajoššestmjeseci :D :D :D

:sing: :dancingfever: :klap:

---

I poništen nakon 10 dana :/

Pa valjda pripremaju onaj na neodređeno!!! :D

Ne kontam? Moraju makar napisati na osnovu čega raskidaju, pa nemogu ga samo poništiti.
Zapravo, izvini, zaboravljam gdje smo, i da mogu što hoće :evil:

Sad hodam po tankom ledu.
Granica između nekog normalnog ugovora i otkaza je jako tanka,
nikad ne znaš.
Ali sam skontala da čak i da dobijem otkaz, nije svijet propao.
Jedino što ću u tom slučaju biti primorana vratiti se kod mame ili tako neko rješenje, jer neću više moći sama, ne bez redovnog upliva novca.
A i to nije neka havarija, mada, ja sam više za solo varijantu.
( Ispadoh sad neko izvoljevalo, šta ću )

Ma nisi izvoljevalo... pa život te uopće ne mazi. Pored svih briga sad još i to.

Imam osjećaj da si čvrsta i borbena osoba s dvije noge na zemlji. Nadam se da će sve proći dobro :love:

Pa do sad hodaš čvrstim, i po meni gigantskim koracima. I očito pozitivno razmišljaš.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da se situacija sa poslom riješi onako kako će za tebe i Gabrijela biti najbolja i najkonfornija :love: (ono, puno para, puno godišnjeg odmora, super šef(ica), neograničene pauze za doručak, posao koji uživaš da radiš :lol: )
Samo naprijed!

To stvarno lijepo zvuči, kad ti neko kaže da si "čvrst, borben i da stojiš sa obje noge na zemlji".
Ali ja se baš i ne osjećam tako.
Uglavnom, puna sam raznih pitanja na koje namam ili ne znam odgovor,
puno je nedoumica, nesigurnosti,
kako ću, šta ću, šta bih, kako bih...

Pitam se da li je mom djetetu dosadno sa mnom,
a opet, kad počnem da nabrajam šta sve radimo čini mi se dovoljno -
crtamo, bojimo, reckamo sličice i lijepimo u njegovu kućicu,
gledamo crtane, čitamo slikovnice,
vozimo autiće po podu, igramo se sa plišanim igračkama...

Jedva čekam da oduži dan pa da i bicikl izvučemo napolje.

Patim najviše zbog manjka vremena.

Dani tako brzo prolaze i ja imam osjećaj da ne stignem ništa.
Da bi neko drugi to znao brže i bolje.
Da je jadno moje dijete sa mnom.
Da nemam za njega dovoljno ni vremena ni strpljenja.
Da se ne trudim dovoljno.
Da bih mogla i više i bolje ali ne znam kako.

Mislim da sam daleko od borbene.
I sad kad mali vikne na mene ja se rasplačem isto kao i nakon ispada te vrte mubm-a. :/

Draga Nataša, te epizode samosažaljenja su sasvim normalne i otplači sve što imaš.

A onda baci pogled na dijete kako mirno i zadovoljno spava i možeš biti ponosna.
:) :love:

:love: Ti si njemu sigurno najbolja mama na svijetu, ma koliko ti ponekad sumnjala u to!

Pa sad, definitivno si previše samokritična. A pitanje "da li sam dobra majka", mislim da postavljaju samo dobre majke. A vrijeme, ah... definitivno ga nikad nema dovoljno, i ja isto stalno razmišljam da li bi trebala više se igrati sa E., ali kad poslije radnog dana stignem kući, nekad stvarno nemam nikakvih kreativnih ideja ni snage :( . Ma Nataša, ni ja nemam puno odgovora, možda su pitanja drugačija, ali njih uvijek ima, nemoj padati u malodušnost, s vremenom će biti bolje, ti ćeš se ispraksirati. I nemoj se osamljivati. Ne znam kako stvari stoje sa društvom, ali priušti sebi sat-dva čisto ženske priče kao ispušni ventil.

Quote:

---

Originally Posted by Stea

A onda baci pogled na dijete kako mirno i zadovoljno spava ...

---

Ja uopšte nemam osjećaj da on mirno i zadovoljno spava.
I to me boli do neba.

Draga, daj mu vremena... Prošlo je tako malo vremena da bi se mogao naviknuti na situaciju. Izgubio je svoj ritam i to ga je vjerojatno izbacilo iz njegovog mira. Naviknut će se.

Polako, dan po dan. Što ti budeš mirnija, bit će i on... :love:

Ali kako da budem mirna kad će naš "sporazumni" razvod očito završiti kao kakva sapunica s televizije.
Svakim danom sve više novih momenata izlazi na površinu,
on hoda po mojoj familiji i kuka kako bi učinio ne-znam-ti-šta da ponovo budemo zajedno,
dok, kad me vidi, skoro da i ne razgovaramo, samo o malom, ništa više.
Pa onda, trubi svima kako ja IMAM nekog, kako je on NAŠAO dokaze,
kako sam išla kod doktora i dobila napismeno da sam depresivna :evil: :evil: :evil:

E sad, pitam se kako zapravo izgleda procedura tog "sporazumnog" razvoda
i na koji način se određuje kome dijete "pripada" ( ovo tako glupavo zvuči ).
Kakve su šanse da potegne pitanje da se dijete njemu "dodijeli"?
Ko odlučuje o tome i na osnovu čega?

On će za koji dan početi da radi
i u startu njegova će plata biti brat-bratu 6 puta veća nego moja :evil: :evil: :evil:
Koliko to veze ima?

I da, i RODE su krive :roll: jer se ja ovde "družim sa ogorčenim ženama koje mi glavu pune" :evil:

Sporazumni sastavljate ti i on. Ili tvoj i njegov odvjetnik i onda se međusobno dogovarate oko detalja. Možeš sa svojim odvjetnikom sastaviti kak tebi paše pa se onda cjenkati. Tj. ti daješ jasne upute svom odvjetniku i on će tebe savjetovati i pregovarati i obavještavati te kako stvari napreduju i slično...


A to kaj on priča okolo.... to gledaj s pozitivne strane - sad ćeš vidjet tko ti je iskreni prijatelj i di ćeš naći bezrezervnu podršku. :)

:love: