pošalji mi adresu na pp ja imam kopirano pa ako želiš kopiram ti i pošaljem bez ikakvih problema, kopija se od originala razlikuje samo u koricama, ove kopirane su crno-bijele :*Citiraj:
dolega prvotno napisa
Printable View
pošalji mi adresu na pp ja imam kopirano pa ako želiš kopiram ti i pošaljem bez ikakvih problema, kopija se od originala razlikuje samo u koricama, ove kopirane su crno-bijele :*Citiraj:
dolega prvotno napisa
Evo konačno smo se uspjeli naručiti kod prim.Sekušak-Galešev.Idemo za tri tj.al ne na Prisvlje već u Centar Slave Raškaj.Da li mi onda treba uputnica ili moram platiti ili šta.Zaboravila sam pitati,a trebalo mi je mjesec dana da se uopče uspijem naručiti.Molim vas ako neko zna.
Ma svako djete je hiperaktivno, zivo... voli igru, zabavu...ev ja sa 17. godina jos dan danas olim da se igram s djecom, da skakucemo, igramo se ganje, zmire.. ma sve.. to je normalno, barem za mene, i nevidim razlog zasto da se takva djeca zovu drugacijom djecom.Citiraj:
dolega prvotno napisa
Ne slažem se da su sva djeca hiperaktivna. Prije su zaigrana, nesputana i vesela...
Sindrom pomankanja pažnje je sasvim nešto drugo, a u to spadaju hiperaktivna djeca.
Evo što sam pročitala pa i prepisala u knjizi Stephana von Stepski- Doliwa "Sai Baba govori o odgoju".
Može biti pomoć...
• Beba u osnovi treba dvije stvari: mlijekoi tjelesni kontakt! A ne pravila i odjeljivanje. Zbog toga je nošenje bebe jako važno. Tjelesni kontakt, kretanje, glas, ljubav majke pružaju djetetu sigurnost i osjećaj zaštićenosti, koji će ga kao temeljni osjećaj pratiti cijeli život.
• Povjerenje koje dijete može izgraditi prema tebi, temelj je njegovog kasnijeg samopouzdanja. To je samopouzdanje baza njegove sreće i uspjeha.
Od odlučujućeg značenja za lječenje SPP-a je to da roditelji aktivno surađuju i s djecom i s lječnicima.
1. Roditelji se prem adjeci trebaju odnositi s ljubavlju i poštovanjem.
2. Na prvom mjestu trebalo bi biti motiviranje djece. To znači ako izgovorite jednu kritiku treba usljediti pet pohvala! Vrlo dobra mogućnost je bilježenje pluseva u dnevnik aktivnosti.
3. Vrlo je bitno da roditelji djecu čuvaju od poplave raznih «podražaja».
4. Od neprocjenjivog je značenja maženje, tjelesni kontakt, u kojem nikako ne smije biti prisutno profinjeno zavođenje. Ovaj je kontakt često od veće pomoći nego riječi!
5. Roditelji moraju postaviti jasne, dobro promišljene granice, o kojim ne treba puno raspravljati, odnosno «razvodnjavati ih».
6. Roditelji bi trebali imati na umu da je njihovom djetetu potrebno mnogo kretanja, sna, odmora, ali, prije svega uredan raspored dnevnih aktivnosti.
7. Roditelji bi trebali znati da moraju stalno usvajati novo znanje i raditi na sebi.
mamu hiperaktivnog djeteta hitno traze za Maju, snimanje u utorak.
molim javite mi se na mail ili na rodin mob: 091 5863717
natrcala sam na nizozemskim stranicama o cjepljenjima o podacima da postoje teorije (statisticki podaci) da su neka cjepiva i hiperaktivnost povezani. uz hiperaktrivnost povezuju cjepiva sa smrti u koljevci, alergijama i astmom
frendica u njemackoj hiperaktivnog klinca uspjela je srediti promjenom prehrane (secer iz neodgovarajuce prehrane oce izazvat hiperaktivnost)
ovdje skvadra masovno aktivnim (ne samo hiperaktivnim) klincima uvaljuje sedative. cak sam u dnevnim reklamama natrcala na reklamu u stilu "klinci vas izludjuju? smirite ih valerianom" i sljedi reklama za preparat za umirenje na bazi valeriana. sve to mozes kupit bez recepta i drogirat klinca kak oces, sam da imas mir u kuci a klinci nek vegetiraju drogirani, uzas
Upravo je to nonšalantno kljukanje klinaca sedativima odličan razlog za upozoravanje roditelja na problem proizvoljnog "dijagnosticiranja" hiperaktivnosti. Roditelji djeteta "s dijagnozom" imaju sve preduvjete za neometano drogiranje klinaca, čiji razvoj odlazi u... drugi plan.
Kod nas to još nije toliko uzelo maha, a nadam se da niti neće :cry:
Stručnjaci su već potvrdili da se hiperaktivnost dosta teško sa sigurnošću dijagnosticira, a konačna dijagnoza ne donosi se olako. Proizvoljne "dijagnoze" na temelju živosti nekog djeteta samo mogu napraviti nepopravljivu štetu.
Svim zainteresiranim roditeljima koji misle da im dijete pati od ADHD-a ili da ima problema s pažnjom na određene sadržaje te poteškoće u učenju, želim skrenuti pozornost na Udrugu "Buđenje" i sljedeću prezentaciju, naime i sama sam zainteresirana strana a vjerujem da nas ima jos...
Udruga "Buđenje" ima sljedeću web adresu www.budenje.hr, a sljedeća
prezentacija na temu "Zašto postoji ADHD?"će se odrzati u cetvrtak 19.05.2005. u 18:00 sati. Prezentacija ce biti odrzana u Klaicevoj bolnici (velika predavaona).
Otišli mi u nedjelju u kazalište (dječje) s obojcom. I naše malo dijete od 3 godine odgledalo oduševljeno predstavu (Plesna haljina ..?. maslačka, stvarno prekrasno i vrlo dinamično, plešu, pjevaju, pričaju, mijenjaju scenu) a naše veliko (6) dijete nakon 10 minuta hoće van... pitam ga poslije jel mu se sviđalo. Veli on da, ali mi je bilo dosadno.
Zna netko neku predstavu s bagerima, dinosaurima i sličnim? Možda bi to upalilo?
mamazika, i mi smo bili u nedjelju na "maslacku"!
bas mi je zao sto se nismo vidjeli :/ .
ono dijete koje se bojalo pauka i pocelo zvat mamu je bila moja curka.
Mi smo bili na balkonu (1. red). Ja neiskusna nisam znala da djeca neće vidjeti preko ograde.
A predstava je stvarno krasna. Ja uvjek pomislim koliko je toj djeci trebalo da sve to nauče otplesati... i onda sam žalosna kad Daniel nema strpljenja gledati.
Pauka su zbilja napravili opasno zastrašujućeg. Nije čudo da se prepala. Jeste li se onda nosili van s prestave (mislim ti nju ;) ) ?
to je bila neka druga beba ;) .Citiraj:
Pauka su zbilja napravili opasno zastrašujućeg. Nije čudo da se prepala. Jeste li se onda nosili van s prestave (mislim ti nju ;) ) ?
Klara je sjela sa strane, pa kad se pojavio pauk se prepala i dotrcala meni u krilo, al se kasnije opet okurazila i zaplesala sa strane s njima :lol: .
ona inace obozava ples, pa je gustala...a mladja seka je odmah navalila cicat i prespavala cijelu predstavu, a sestricna (21mj) je malo cicala, pa malo virkala da vidi sto se dogadja na pozornici.
i meni je bas lijepa predstava...uf, sad ce nas anchie da smo opet skrenuli s krusaka na jabuke, hi, hi..
Citiraj:
Citiraj:
Davor prvotno napisa
Ja sam mama kojoj je liječnik prepisao Meliril tablete za klinca od 5 godina dok su se još uvijek radile pretrage nebili se ustanovilo što se događa - Na upit zašto su te tablete - odgovoreno mi je -za smirenje.Mali je previše hiperaktivan ,doze su male i nema štetnih poslijedica.I ONDA JE SLIJEDILO UVJERAVANJE DA ĆE MENI TAKO BITI LAKŠE.
Danasnja tema na Sanja show u 17:45 je ADD/ADHD
Čitam već danima, razmišljam već godinama. Moj sin, star 6,5 godina krenuo je u prvi razre. Učiteljica me pozvala na informacije, i molila da smije obaviti razgovor s defektologom. Ima jako lošu komunikaciju s djecom. Tuče se i svađa, a jako se veseli školi i prijateljima. Prije godinu dana udario ga je auto, 40 dana je bio u bolnici, prohodao tek oko Nove godine. Vratio se tada u vrtić-djeca ga više ne poznaju, njegovi prijatelji imaju neke druge. Uz to, ima veliki ožiljak na soplalu kojeg se djeca plaše. On je živ, on je "zločest", ali je li tio zaista za defektologa?
JASNAKS, nemoj imati otpor prema stručnjacima - meni bi bilo drago da vidim kako je nekome stalo do mojega djeteta, kako se netko trudi...
Zašto ne dobiti informaciju više - pa to je odlična stvar!
Ako nema nikakvog poremećaja - super - bit će ti drago da ti to i potvrde.
A ako ima (pa što onda), bolje je reagirati na vrijeme - u tim godinama svaki dan puno znači.
Nasmiješi se, uhvati sina za ruku i odi hrabro kod defektologa - oni su studirali zato da nam pomognu.
Moguće da ima neki oblik ptsp-a. Svakako neka ga vidi stručna osoba, defektolog, psiholog...
Potpisujem. :)Citiraj:
apricot prvotno napisa
On nema hiperaktivnost, ni traumu nego zbo krajnika ne čuje dobro. Sve opcije treba otvoriti i o svim sitnicama razmišljati. Ja sam sama došla do toga (a liječnici potvrdili).
24. veljače od 9-19 h
na Učiteljskoj akademiji, Savska 77, 2. kat, soba 208.
održat će se predavanje "Hiperaktivno dijete".
Teta u našem vrtiću ga je toplo preporučila, biti će nekoliko raznih stručnjaka, neki od njih i sami roditelji djece s pp, ali zapisala sam si samo prof Dr sc. Slavicu Bačić,
izvanredni profesor za Opću pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Samo predavanje nije baš jeftino, košta 500 kn, a preporučuju ga svim roditeljima, pogotovo onima čija djeca imaju naznake hiperaktivnosti.
Zainteresirani se trebaju prijaviti najkasnije do 18. veljače na kontakt@pedagosko-uciliste.hr
Evo tek sada sam otvorila ovu temu i osjećam jaku potrebu da napišem par riječi.
Moja curica ima deset godina i ide u četvrti razred.Od prvog razreda ima problema u školi.Šta u učenju i pisanju,a šta u ponašanju.
Na kraju prvog razreda rečeno mi je da nije bila zrela za školu i na tome je stalo.
Udrugom razredu krenuli smo na razne preglede.Uglavnom da ne dužim ustanovljena joj je disleksija i disgrafija,a uz sve to i enureza.Od svoje druge godine muca usljed čaga točno - neznam.
Njeno ponašanje među drugom djecom je takvo da se ona poistovjećuje sa njima što nije dobro prihvaćeno.
Ona sada u školi radi po individualiziranom programu,a na tretmanu je kod defektologa i logopeda.
Njen defektolog kaže da će možda trebat uzimat neke medikamente da joj bude lakše.
Neznam šta ću treba mi puno snage,jer je ovo jako teško.Ona će ubrzo u pubertet pa neznam što će biti.
Molim savjet ako imate. :love:
MOj stručni savjet je da se što više informiraš o samom poremećaju jer što bolje razumiješ o čemu se radi to će biti lakše i tebi i tvojoj kćeri.
Kad ti je defektolog spominjao lijekove vjerojatno je mislio na psihostimulanse (Ritalin), koji kod neke djece budu dobra terapija, ali ja bih najprije krenula s modifikacijom ponašanja, a ne najprije s lijekovima.
Učlani se u Hrvatsku udrugu za disleksiju, odi na link
www.hud.hr
Sretno i možda ne bi bilo loše da i za sebe potražiš psihološku podršku, da se malo rasteretiš briga, jer ti svakako nije lako!
Upravo tako nije mi lako,neznam više šta napravit i kako se ponašat.Jednostavno pucam.
Ona treba ići na eskurziju ja neznam da li da je pustim.Primjetila sam da je počela lagati-ustvari kao da živi u nekom svom svijetu.Djeca je izbjegavaju a ona želi po svaku cjenu biti u njihovom društvu.
Možda se ja previše brinem,ali zar takvo djete ne traži posebnu brigu i pristup.
Hvala puno
Dobili smo preporuku od psihijatra da dijete za adhd uzima oikamid. Ima li tko iskustva?
http://www.strattera.com/1_1_about_s...jsp?eaf=ps0103
Na ovom linku je o nekom od najnovij lijekova za ADHD. Non-Stimulant Strattera® (atomoxetine HCl) .
Malo procitajte jer je taj lijek navodno manje kompliciran od Ritalina.
Od frendice mali ga je bas ovaj tjedan dobio pa cu vam javit kako ide.
Oikamid nije ritalin, to je nekakav navodno apsolutno neškodljivi psihostimulans koji koristi senilnim starcima, klincima, studentima pred ispit (to je moja generacija trošila kad je bila frka). No mene je ipak frka petljati s lijekovima, što kad prestaneš uzimati (ne izaziva ovisnost, ali ipak - prestaje djelovati, i to može biti dovoljno za negativne posljedice).
Dobro je što si oprezna i što razmišljaš o posljedicama davanja stimulansa svome djetetu - obavezno ju kombiniraj s psihoterapijom, najbolje modifikacijom ponašanja. Budi uporna, makar znam da je to puno puta iscrpljujuće, ali bit će rezultata. Ti si mama koja pitaš i tražiš rješenja, osvještavaš problem i vjerujem da ćete u konačnici uspjeti prevladati probleme.
Ja sam svjesna da se roditelji boje farmakoterapije, ali uvijek treba biti svjestan da dijete koje ZAISTA ima ADHD, ima drugačiji mozak od prosječne djece. Treba gledati dobrobit djeteta i odvagnuti sve pro i kontra.
Ponekad teškoće budu toliko ometajuće da se bez lijekova ne može, nažalost.
Što je ustvari ADHD?
to je dijagnoza, dolazi od Attention-Deficit Hyperactivity Disorder
U idealnom slučaju nastaje nakon dužeg promatranja od strane stručnih osoba i prilično je zahtjevna za sve koji se takvim djetetom bave.
U suprotnom, postavljaju je nestručne osobe iz nesposobnosti, pakosti ili hira. Sva živahna djeca su na meti.
Ti si meni Davore baš fora he-he.Citiraj:
Davor prvotno napisa
Po ovome što si napisao ispada da mi koji promatramo tu djecu promatranjem izazovemo taj poremećaj.
Bome sam se zamislila nad tvojom konstatacijom, evo od sad budem žmirila pa možda ne bude ni ADHD-a.
Inače ADHD nema veze sa zločestoćom jer bih ja kao takva odavno bila dijagnosticirana i pod terapijom hi-hi, a možda i jesam netretirani slučaj.
Šala naravno!!!
Eto vidiš kako se sve lijepo dade okrenuti naglavačke. Nekidan su na vijestima objavili kako su u Hrvata osnovane nekakve udruge koje se bave djecom s hiperaktivnim poremećajem i lupili su brojku od 40 000 djece s tim poremećajem u Hrvatskoj. Ovisno o kriterijima što jesu, a što nisu djeca, ispada da je svako cca. dvadeseto dijete hiperaktivno. To znači da svaki školski razred u prosjeku ima barem jedno hiperaktivno dijete.
Sorry, ne kupujem takve fore.
Ako se hiperaktivnošću bave stručnjaci, onda se djeca s rizikom promatraju neko vrjeme i dijagnoza se donese utemeljeno i medicinski opravdano, a terapija je smislena.
U suprotnom, BILO KOJEM djetetu kojem je u kritičnom trenutku dosadno njegov nastavnik, časna sestra, učitelj glazbenog ili bilo koji drugi frustrirani pigzibner može prikrpati "dijagnozu" i onda imaš 40 000 takve djece u Hrvatskoj i bilo kakva terapija je neutemeljena, besmislena i štetna.
Problem je i u tome što ja nisam sasvim sigurna u tu dijagnozu, radili smo neke pretrage i one su ok, malo je promijenjen eeg, ali on je imao hipoksiju pa nisam sigurna da nije i od toga. Neko vrijeme već smo na homeopatskoj terapiji koja je malo poboljšala situaciju, također ide i na (psiho?)terapiju.
A opet, taj oikamid je lijek totalno bez nuspojava, nije nešto čega bi se čovjek bojao kao Ritalin (od kojeg može stradati srce). Znam da je svojevremeno skinut s liste lijekova jer je maltene proglašen placebom.
Inače, Ritalin se kod nas ne uvozi, nego moraš naručivati posebno (čak nisam ni sigurna da li to funkcionira). Tako da djeca čiji roditelji ne mogu kupovati lijek dobivaju sasvim neprimjerenu terapiju u vidu psihofarmaka koji dijete smire ali mu smanje i svjesnost.
Pa da dijegnoze se ne donose preko noći, nego se prvo opservira dijete. I nastavnici, časne sestre, učiteljice, učitelji glazbenog i sl. ne donose dijagnoze nego stručni tim, ali svi prethodno nabrojani smiju uputiti roditelje po savjet ako im se učini da bi im to koristilo, jer ipak borave i rade s djetetom.Njbolje je kad roditelj sam traži pomoć na vrijeme da ga se ne mora upućivati jer to ponekad dovede do problema u komunikaciji.
Ne mogu suditi o toj vijesti i brojkama koje si ti Davore iznio, jer nisam naišla na taj podatak, ali napretkom medicine se povećava i broj djece koja imaju neke manje ili veće poteškoće. To je eto tako jedan apsurd, ali je istinito. Ne moram objašnjavati zbog čega jel da?
Ne, nikako.
Iako, to što pišeš fino ukazuje na vrhunac apsurda oko hiperaktivne djece. S jedne strane imaš normalnu situaciju u kojoj je roditelj svjestan posebnih potreba svojeg djeteta i konzultira se sa stručnjacima. Sve 5.
S druge strane imaš opće prihvaćenu fiks ideju da netko iz čistog mira može tijekom života POSTATI hiperaktivan, a na to će ukazati časna sestra, učitelj glazbenog ili bilo koji drugi frustrirani pigzibner. Sorry, opet ne kupujem.
Hiperaktivnost NIJE karakterna osobina.
Uzgred, ajd neka netko od upućenih nama neukima objasni razliku između ritalina i ecstasy-ja i zašto je ritaline OK, a ecstasy nije. Kome nije jasno o čemu pišem, neka škicne link.
Kome još uvijek nije jasno, neka pogleda slijedeći link.
Ne, nikako.
Iako, to što pišeš fino ukazuje na vrhunac apsurda oko hiperaktivne djece. S jedne strane imaš normalnu situaciju u kojoj je roditelj svjestan posebnih potreba svojeg djeteta i konzultira se sa stručnjacima. Sve 5.
S druge strane imaš opće prihvaćenu fiks ideju da netko iz čistog mira može tijekom života POSTATI hiperaktivan, a na to će ukazati časna sestra, učitelj glazbenog ili bilo koji drugi frustrirani pigzibner. Sorry, opet ne kupujem.
Hiperaktivnost NIJE karakterna osobina.
Uzgred, ajd neka netko od upućenih nama neukima objasni razliku između ritalina i ecstasy-ja i zašto je ritaline OK, a ecstasy nije. Kome nije jasno o čemu pišem, neka škicne link.
Kome još uvijek nije jasno, neka pogleda slijedeći link.
Razlika je u tome tko ga uzima i u kojim količinama. Ono što je uravnoteženom mozgu štetno uneravnoteženom je korisno, inače bi isti efekt imao ritalin i na zdrav i na neuravnotežen mozak. U tome i jest poanta pojave da psihostimulans smiri hiperaktivnost kod neuravnoteženosti, a podiže aktivnost uobičajeno funkcionirajućeg mozga.
No i opet ponavljam da se neravnoteža mora objektivno ispitati pa tek onda tretirati.
opisala si moje dijete, a tvoje sumnje sam i ja dijelila prije nekoliko godina, sa istim pitanjem kao i ti ovdje, na Rodi.Citiraj:
dolega prvotno napisa
kod nas se ponešto promijenilo, i onda mi je Davor rekao da se vjerojatno radi o Indigo djetetu, pa sam i danas sklonija toj "dijagnozi"
Tako je.
A sada lijepo napravi procjenu koliko je objektivno ispitanih unutar brojke od 40 000.
Mislim, brojku su očito "lupili" tako da su pomnožili populaciju u Hrvatskoj s udjelom ADHD u Americi, gdje je liberalnim načinom dijagnosticiranja (čitaj: stihijski) došlo do brojki nalik epidemiji. Mislim da nama ovdje to ne treba i da je potrebno glasno ukazivati na ovaj apsurd.
Amerikanci smi priznaju da je 5% incidencija debelo prenapuhana i da je u ostatku svijeta oko deset puta manja. Pojedini izvori govore o 16% incidenciji. Sorry, preskupo, ne kupujem.
Davore, slazem se stobom sto se tice brojke i statistike - farma kompanije znaju financirati studije koje uspjevaju mic po mic prosirivati granice tako da njihovi lijekovi obuhvate sto sire populacije - tj. ljudi koji su po starijim kriterjama bili samo granicni slucajevi koji bi mozda i uspjevali bez lijekova odjednom pripadaju skupini "oboljelih" pa "moraju" koristiti te lijekove. Neznam jel sam bila jasna u izrazavanju, valjda kuzis kaj hocu reci.
No, vracamo se na ADD i ADHD - moje dijete ima ADD, ne ADHD nego specificnije njemu fali koncentracije i po prirodi je "nervozan" - ne remeti mir u razredu, ALI nonstop nesto prcka, slaze i preslaze, miga se itd. Ima objektivne probleme s koncentracijom, i bez obzira sto je darovit (i to je potvrdjeno) - ima teskoce kod rijesavanja duzih ispita. Moze naglas rijesavati slozene matematicke probleme, u sahu rastura, ALI ako ima malkice previse zadataka na jednom papiru, gubi se u toj sumi i pocinje pisati gluposti.
To je uciteljica primjetila i psiholog potvrdio, i sto sad - kako mu olaksati zivot? Kako mu pomoci da sto bolje prodje u zivotu uz svojih nedostataka? Psiholog je dao popis piijedloga za uciteljicu, i srecom je ona otvorena i spremna na suradnju. Osim tih prijedloga za bolji sklad u razredu, sto mozemo poduzeti?