naš hladnjak je uvijek prazan, samo sir i jogurt u njemu.
plus ono što se kuha za ručak.
i voće.
Printable View
naš hladnjak je uvijek prazan, samo sir i jogurt u njemu.
plus ono što se kuha za ručak.
i voće.
e da je moj takav ne bi imala ovoliku guzičetinu i trbušinu....pamti ,mare i djeluj
eh, ali kada djeteta nema, otvaraju se ladice...
otud... sve to što si i sama nabrojala :(
:love:
uf, trebam očeličiti svoj karakter....
a što veliš na onu moju gornju teoriju?
i sama vjerujem u to.
klinci osjete tu nervoznu vibru, to očekivanje i rengenski pogled...
e daaaa, osobito kad kuhaš u sebi a složiš kao cool facu....Citiraj:
apricot prvotno napisa
a iznutra goriš od jada što on ili ona melja po tanjuru i premeće amo-tamo hrpe povrća i komadiće mesa
moje dijete je na Staru godinu sjedilo sat vremena nad tanjurom kelja (htjela sam joj želudac popuniti nečim korisnim prije no što dođu gosti i navali na budalaštine).
Vikala je "bljak, ja to ne volim, to mi nije fino"...
Nisam je abadavala, ali sam joj rekla kako nema šanse da išta drugo stavi u usta dok ne pojede to što ima ispred sebe.
Pojela je jednu porciju i... tražila drugu; bilo joj je jako fino!
(kod nas se količine znatno razlikuju od uobičajenih, porcije su nam vrtićke)
Ali, to je nije spriječilo da pojede barem deset kolačića i komadinu torte.
Neka, nije svaki dan Nova godina!
Kužim, zato sam ti i navela taj primjer.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Mislim da je upravo mama MM-a njega udesila zato što je išla linijom manjeg otpora.
A ne vjerujem da će se Kaleb izgladnjivati, jednostavno mu je draža sisa (i Čokolino u njoj :mrgreen: ) od voća i povrća.
Pisala sam već na drugom topicu da sam jednostavno prestala sebe žderati oko njegove prehrane i ostavila mu jelo u kuhinji....
kad mu je guza ogladnila, progutao je svoj ponos i pojeo ručak tj ono što sam mu ostavila...
i sada tako funkcioniramo
ne mora jesti, ali nema međuobroka
Mi ni toliko.... :(Citiraj:
Možda je rješenje da jedemo svo troje, ali to možemo samo jednom dnevno...
a ukljucivanje u proces pripremanja hrane i kupovinu voca i povrca?
neka si plasticnim nozicem izreze voce za vocnu salatu. na kuglicu pire krumpira nataknes oci od mrkve i usi od brokolice i ruke od karfiola.
napravite lice na tanjuru. opet razno povrce. ogrlica od tijesta.
Pa bar prek vikenda mozete svi zajedno jesti? :/Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Luna, ja zbilja mislim da je to faza..mislim da klinci ispituju granice u svemu..zele vidjeti nase (javne i skrivene) reakcije..
Rekla si da mu sok nebi davala, spada li ocijeden limun/naranda/mandarina+voda pod sok?
Mojoj Bubi to naime ponekad jako otvori apetit..poslje toga smaze puni tanjur bilo cega.
Rijetko, jer tako radimo radi cuvanja H.Citiraj:
Pa bar prek vikenda mozete svi zajedno jesti?
Ni mi nemamo kada jesti svi zajedno, rijetki su trenuci kada je ručak na stolu i uz to obitelj na okupu :/
David već više od 2 mj ne jede ništa osim cice i kruha.
Meni je dosta toga da visi stalno na meni jer sam kronično umorna od toga.
I da...dolazim u iskušenje da mu dam bilo šta samo da nešto pojede
Danas je jeo malo maneštre sa mesom (ne posoljeno/popapreno) pred tv-om i sve je pojeo
Dolazim i u iskušenje da ga hranim pred tv-om, koliko god to loše bilo, jer ja više ne znam što da drugo radim :(
Probaj ovo s uključivanjem u pripremu hrane- neka pere krumpire, mrkvu, brokulu- to kod nas zna trajati i po pola sata! Pa jedva pristane dozvoliti mi da skuham njenu blitvu :)
Ne, ozbiljno, možda bi to moglo upaliti. I neka postavi tanjure itd. za stol...
Ne mogu se više sjetiti što si gore napisala za dojenje, dal te to još brine, ali moja mlađa kćer doji i jede ama baš sve (naravno, primjereno njenoj dobi). I količinski dosta sisa. Starija ne doji- i brlja.
oni kao da znaju što nije za njih i baš to traže...
Mihael je na početku dohrane imao štrajk od mejsec i pol, i tek sa 7,5 mjeseci počeo jest...dotad bi okretao glavu čim vidi žlicu....probali svašta al uzalud.
al kad god sam ja jela čokolino, keks, kolač, ručak, doručak došao bi i tražio i onda plakao kad ne dam....
i jedan dan pojedem do kraja čokolino on dođe i traži, ja mu smiksam bananu i probam dat iz iste zdjelice i on neće.....a nije mogao znat okuse kad nikad nije probao čokolino...
nam je upalilo da sam mu svaki dan nudila ono što je za nejga, svježe napravljeno i odjednom je prihvatio i sad ne bira....
E da, imam jedno pitanje za Apricot
ove epizode kao kod vas s keljom se događaju i kod nas. Neću sigurno umjesto kelja ponuditi čokoladu ili kekse. Ali zna se dogoditi da ona taj kelj sa stola ne pojede do 8 navečer i kao npr. neku večer kaže da je gladna i da joj napravim žgance s jogurtom. Vidim da je gladna jer znama kako se ponaša kad je gladna, ali kelj ni taknuti.
I napravila sam žgance, pojela puno, s 2 jogurta- normalno kad je dijete gladno.
Što bi ti da ti kćer nije taj put htjela pojesti kelj?
Nisam jednostavno za to da se dijetetu ponudi npr. brokula ili nista. Uvijek usporedim sa sobom. Ja volim brokulu, ali ima dana kada mi jednostavno ne pase i ne bi je pojela pa makar bila gladna cijeli dan. Ali ja necu biti gladna, jer cu uzeti nesto drugo. Zasto da dijete trpi jer jos ne zna adekvatno prepoznati i reci svoje zelje? Ne treba dati hrenovke, ali mozda ce pojesti zgance s jogurtom. Ne bi mogla ostaviti tanjur sa brokulom cijeli dan dijetetu pred nosom, uz razmisljanje: ako bude gladno, jesti ce. Mislim da je to put da dijete samo jos vise zamrzi tu hranu, jer ce pojesti jer je gladno, a ne sa gustom i zeljom.
da, to je ono što nas čini majkama vlastite djece: ja orku znam i znam da je problem u tome što se "čuvala" za kolače i razne salate s majonezama, vrhnjem...
svaka mama će znati procijeniti ponašanje svojega djeteta: ja sam znala da orka voli kelj, ali da joj je zgodnije reći da je to "bljak", nego ga pojesti...
naravno da ne bih izgladnjivala dijete.
S ovim se slažem. Ja ponudim puno, puno toga, ali od onih namirnica koje smatram prihvatljivim. I nije mi isto pojede li pola muffina nakon što se dobro najeo za ručak ili umjesto ručka - ovo drugo ne dolazi u obzir.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Jutros smo opet pokušali foru "svi skupa", ali nije nas fermao, pa smo MD i ja na kraju potamanili sve narezane jabuke za stolom. :lol:
Ipak, kasnije je pojeo nešto pahuljica s rižinim mlijekom i trećinu jabuke, super!
Ja se sjećam svojih svakodnevnih, višesatnih sjedenja uz već polusmrznutu juhu za stolom, grča u želucu, knedle u grlu i suznih očiju, ali ne, juha je i dalje bila tu... satima, onakva odvratna. Ne bih to svom djetetu priuštila pa da je ne znam koliko zdravlja u toj usra..oj juhi!Citiraj:
Anci prvotno napisa
Ne sviđa mi se ovakvo citiranje jedne rečenice izvučene iz konteksta.Citiraj:
paci prvotno napisa
Po tome ispadam kao terorist s kuhačom i uplakanim djetetom, a vjeruj mi, daleko smo od toga. Možeš pročitati ponovo obadva moja posta.
Onaj kelj je bio ponuđen u 5 popodne i rekla je da nije gladna i da bi se igrala. OK. Igrala se i za večeru rekla da je sad gladna. Pitala sam hoće li kelj. Nije htjela, jela je drugo jelo.
Bez ijedne suze s njene i bez prodika s moje strane!
Slazem se. Mislim da su psihicke posljedice takvog pristupa vece od koristi tog zdravog obroka. I dijete ce onda povezati zdravu hranu sa tim losim osjecajima. I u kasnijoj dobi, kada ce kao odrasla osoba sam birati svoj jelovnik, moze se desiti odbojnost prema zdravoj hrani.Citiraj:
paci prvotno napisa
ajd mooolim te, kakav terorist, kakvi bakrači, citirala sam tu rečenicu jer me podsjetila na moje traume s hranom i šta su meni radili, a u tvoj odnos sa djetetom se ne petljam, pa valjda svaka mama najbolje zna... ;)
ovo je bio odgovor anci
A da mu probaš "podvaliti" zdravo u "nezdravo" ili probaš s nekakvim trikovima tipa posuti malo lanenih sjemenki i sezama u čokolino, kad jede kruh uvali mu uz to i onaj sir u zrnu, ali Dukatov je najfiniji jer je i najslaniji. Napravi mu teletinu sa keljom :mrgreen: ili tijesto sa umakom od rajčice i teletine pa unutra ubaciš još neko povrće ili zrnje. Probaj mu skuhati rižoto, ali ne od bilo koje riže nego od riže Scotti. Najskuplja je, ali i stvarno fina. Patrik se davi u tome pa mu ja u to stavim i malo amarantha, zobi, sezama, lana :mrgreen: Možda bi ti prošlo da malo više posoliš ili da mu probaš finije skuhati( nemoj sada misliti da sam rekla kako ne znaš kuhati fino). Nema veze ako je i tjestenina svaki dan na meniju, možeš sama valjati rezance i unutra dodavati raznih zdravih sjemenja i praviti razne umake sa zakamufliranim povrćem. Negdje malo popusti da mu podvališ zdravo. Ako voli kruh sama ga iscpeci. Našlo bi se još puno ideja. Probaj ga nadmudriti na taj način.
Inače u mrvice kada pohaš možeš ubaciti sezama i to bude jako fino. Pa bar nešto zdravo. :mrgreen:
sori onda :oops:Citiraj:
paci prvotno napisa
krivo sam shvatila
;)
Ja mu ograničim jelo na 20 minuta, ako ne pojede sklanjam....i bacam ili što već
i nema drugog do slijedećeg obroka.........
Nisam mučiteljica :mrgreen:
jer mi je mama pričala o svojim traumama sa hranom i višesatnim prisilnim hranjenjem
Ja sam kao mala uvijek imala slab apetit.
Moji su muku mučili da me nahrane.
Mama mi je znala stisnuti nos prstima da ja udahnem na usta i onda unutra ubacila žlicu s hranom :shock:
Sjećam se sjedenja za stolom, nakon što su svi pojeli i otišli. Nagovaranja i maltretiranja kak je nešto fino, pa moram jesti, pa ovo pa ono. Pokazivanja: gle, tu ti je salata, gle, tu ti je kruh, kao da sam slijepa pa ne vidim što je na stolu... Ucjene: nećeš dobiti ovo dok ne pojedeš ono...
Počela sam jesti kad sam uzela tanjur, otišla u dnevni boravak i tamo u miru, sama, pojela. Još uvijek ne volim jesti za stolom, osjećam odbojnost prema "obiteljskim obrocima", jer to kod mene znači pritisak i osjećaj da svi bulje u mene.
Moje dijete slabo jede, ali ne bih se ni upola brinula koliko se brinem da me stalno ne ispituju iz okoline: koliko je težak, jel to normalno?, koliko je danas pojeo, jel jeo danas, jel mu daješ vitamine, hoće on ovo jesti da mu dam?, pa kad smo u gostima, bake trče za njim s hranom (zamislite nekog da trči za djetetom s kinder pinguijem) :roll: Oni ne vjeruju da on doma (po meni dovoljno i količinski i dovoljno kvalitetno) jede, a kod njih NE! Ne vide da je normalno razvijen, živahan i bistar, što pothranjeno dijete nije. I meni je dugo trebalo da se osjetim i toliko sigurna što se tiče njegove prehrane. Ništa-mu-ne-fali.
meni se čini kako nijedna od nas nije takva mama i kako svi imamo traume iz vrtića/boravka kada su nam u juhu sipali drugo jelo...Citiraj:
paci prvotno napisa
kad napišem kako je pustim da sjedi sat vremena iznad tanjura kelja... zvuči prilično nehumano... ali kad vidim da je gladna i da joj pogled sijeva prema frižideru iz kojega samo trebaju iskočiti kolači, francuska i kojekakve budalaštine...
e, neš, majke ti!
ne dopuštam da mijenjaš ručak za neručak.
ne dopuštam da danas govoriš "bljak" za ono za što si jučer rekla "mljac") a već si dovoljno velika da možeš reći kako ti se baš DANAS to ne jede)...
i ne dopuštam da kažeš kako nisi gladna, a poslije bi pojela 14 kolača i po tri zdjelice salata s majonezom.
i, ne... nisam tip koji nudi alternativu osim ako baš ne mora: ručak je ručak i imaš ga jesti... ja hranu bacati neću.
uostalom, :lol: , kod mene alternativa ni ne postoji: u kući postoji samo no što je skuhano za ručak.
možeš glodati namještaj, ako hoćeš.
sva sreća pa to iskušavanje "sreće" nije često... moooožda tri puta do sada.
ali zato sam sigurna da je mogu poslati nakraj svijeta i da barem s tom domenom neće imati problema: jest će sve, probat će sve...
možda i jesam malo militantna ;)
ajme, zapravo sam došla ovo napisati: ili smo danas u gradu i otišli ručati u "nocturno".
Ona valjda od djece u vrtiću čuje za te obiteljske odlaske na picu, pa je sva sretna vikala kako hoće picu.
ok, naručila je picu sa sirom (zna da gljive nisu za nju)...
i onda pojela muževo kuhano povrće, pa moju salatu, pa muževu pečenu puretinu.
od pice je pojela jednu suhu koricu...
a ja ostatak :roll:
Lola danas tražila pizzu svaki puta kada bi prošli ispred Sunca, treći puta smo popustili, pojela je par grizeva, suhe korice naravno, a ostatak sam naravno dokrajčila ja :roll:.
Jeste bili na špici oko 1? Mislim da sam vidjela TM kako nosi Orku na leđima ali tebe nisam vidjela :mrgreen:.
Ja mislim da treba djetetu dopustiti da odbije jesti par jela (meni su uporno gurali tripe kad sam bila mala a meni se od njih želudac doslovno diže), ali da to zaista bude nekoliko jela koje ne može progutati.
apri meni se to s juhom doma dešavalo, ne u vrtiću :mrgreen: a juha je samo slikovito, jer šta god da su stavili pred mene - isto. makar i najmajoneznija francuska i poslije toga zaherica, nema šanse, kost i koža sam bila, stalno bolesna i jadna... npr. prvi paradajz u životu sam pojela kad sam s MM-om počela živjeti.
Luna, ni ja svojoj maloj ne dajem junk svaki dan, ali taj junk ajmo reć jede vrlo često, kao i ne junk. Potpuno razumijem tvoj stav o ne davanju junka i sve to, ali me fakat zanima do kad ti to misliš provodit i zbog čega vjeruješ da bi malo junka puno našetetilo Kalebu? Ovo nije provokacija, nego čisto ne mogu izdržati da čujem odgovor?
I da odgovorim na pitanje, ja bih radije dala bilo što nego da bude gladna, pored toliko hrane pa da bude gladna, to je šteta :no:
Lavić je daleko poznati nejelac :mrgreen:
Kod nas doma je pozitivno to što niti MM, niti ja ne jedemo previše junka i ne skladištimo ga doma. Kada bi lavić usvojio naše kućne navike, ja sretna.
Za razliku od Kaleba, Leon je takvo dijete da kada neće, onda neće ništa.
Mogu ja dubiti na glavi, kuhati ne znam šta, nuditi paštete, hrenovke, smokije (nisam, ali karikiram), on ne otvara usta.
Pokušali smo dati čokolino, nije želio niti probati.
Jučer smo bili na dječjem rođendanu i osim štapića i klipića nije ništa drugo jeo, a na dohvatu su mu bili i pizza i kolači i torta i naresci.
Ne bi dramila da je pojeo išta od toga.
Cica i dalje naravno, jako puno.
I danju i noću :(
Ne silimo, ne drzimo je za stolom dok ne pojede ono sto je stavljeno pred nju, ne prijetimo, ne cuvamo klopu od rucka za veceru (kao kaznu jer je nije pojela za rucak). Gotovo svaki dan se dogovaramo sto cemo kuhati (od onoga sto ponudim, obicno dvije-tri varijante) i najcesce ne moze odbiti argument da je sama rekla da je ok da danas kuhamo i jedemo xy.
Moze pojesti 3 zalogaja ili pun tanjur, to ostavljam njoj na volju (iako mi ponekad bude tesko prihvatiti da joj je dovoljno tri zlice), ali ne dozvoljavam da nakon 3 zlice rucka dopuni zeludac necim sto je primamljivije od rucka (iako kod kuce imamo na raspolaganju jedino zdravu hranu, i slatku i grickalice (prihvatljivu onome sto je za mene zdrava hrana)). Voce i sirovo povrce smije jesti kad hoce.
ja bi ti ipak preporucila Juula na temu hranjenja, ja ga procitala ovaj vikend - kao i obicno, odlicna je knjiga.
Nema gotovih recepata, zagovara ideju da su svi oblici hranjenja OK ukoliko su toj obitelji OK. Pa, ako dijete uporno zahtijeva jesti jamo jedno jelo - i to je uredu, ukoliko je to roditeljima u redu. Jer, najvaznija je poruka koju dajemo djetetu i nacin na koji rjesavamo ove konflikte oko hrane.
Ono sto jos preporuca je da se dijete ukljucuje u proces nabavke i pripremanja hrane, da se doma kuha i da je, sto je moguce vise zajednickih obroka pri kojima dijete i njegovo jedenje/nejedenje nije centar paznje nego da se paznja jednakomjerno rasporedi na sve clanove obitelji.
Njegovo je misljenje da (jer upravo tvrdi da se stvarno radi o njegovom misljenju i iskustvu a ne znanstveno dokazanim činjenicama) ukoliko postoje problemi s hranjenjem djeteta roditelji su ti koji se trebaju preispitati što to dovodi do tih problema. Protivnik je bilo kakve primjene sile (fizičke ili psihičke) pri hranjenju djeteta, ucjena, manipuliranja, nagrađivanja ili kažnjavanja zbog pojedenog/nepojedenog. Sve se rješava bez puno price, "ja" recenicama i postivanjem (tipa - suprugu ne branimo da zatrazi ili si osigura zamjenski rucak ako smo mu skuhali nesto sto ne voli, dapace - nikada mu to namjerno ne bi niti napravili...).
Dakle, B je dijete koje dosta selekcionira hranu, sklon je jesti dvije vrste jela (npr. kruh i sir za dorucak) mjesecima a onda to zamijeni necim drugim i tako po nekoliko mjeseci. Ja s time nemam puno problema, imam vrlo malo ogranicenja iza kojih cvrsto stojim (npr. nikada ne kupujem lizalice ili neke slicne gluposti i nikada nece svoj rodjendan slaviti u MacDonaldsu). Oko njegovog jela se obično dogovaramo, ako znam da kuham nesto sto on ne voli onda za njega skuham nesto drugo i to mi nije problem. Trudim se s vremena na vrijeme da proba novu hranu (u sedmoj godini zivota se prvi puta odlucio probati marmeladu :mrgreen: ), u tome je vrlo tezak jer po izgledu ocijeni da nesto nije dobro (a takva sam i ja bila pa sada jedem gotovo sve).
I, stvarno, nista od onog sto ja jedem ne branim njemu da jede. Hrana se ne moze svesti na isti nazivnik sa alkoholom i cigaretama, a u čokolinu bogami nema ničega dobroga niti da djecu niti za odrasle .