Kako reagirate kada...?

Ja isto ne volim "prognozirati" budućnost sa past ćeš, udarit ćeš se i sl. Ježim se na to, a primijetila sam da se pogotovo stariji ljudi tako izražavaju. I puno više imaju nemoj, ne smiješ, od mlađih. Čisto moje subjektivno zapažanje.
Ja obično u potencijalno opasnoj situaciji kažem "nemoj ... jer možeš pasti", "nemoj... jer možeš se udarit".
Ali, ne eksperimentiram i ne puštam je da pada, da se "nauči". Otkud ja znam da kod nekog naoko bezazlenog pada neće razbiti glavu ili slomiti nogu? Pa da se poslije tučem po glavi.
O da, ja upozoravam, i smatram da dijete time učim, jer dijete nema toliko životnog iskustva i ne zna gdje se sve opasnosti mogu kriti.
Primjerice, moja kćer je jučer lampu (koja je bila uštekana u struju) prislonila uz deku, što može izazvati požar. Ona to ne zna, pa sam tu ja da joj to objasnim.
Isto tako, kod bake je uzela lijepu starinsku ptičicu za bor (ukras) od nekog vrlo lomljivog materijala. Svekrva ju je čuvala valjda trideset godina. Budući da ju je stalno skidala sa bora rekla sam joj da ako ptičica padne na pločice da će se razbiti. Skidala ju je puno puta, nosala po kući, ali ipak joj je jednom ispala i razbila se.
Para mi je izašla na uši, ali samo sam joj rekla: Kad ti drugi put kažem da nešto ne radiš, hoćeš li se sjetiti ove ptičice? Rekla je da hoće, tako da imam "asa u rukavu". :mrgreen:

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Uglavnom izbjegnem to "past ces" ili "pazi" (nekad mi izleti i uvijek ugizem jezik) jer smatram da se moze i bolje prenijeti poruka da dijete bude oprezno... ovako mu se salje poruka da je nesposobno (moje osobno misljenje). Najcesce koristim "drzi se cvrsto" ili "budi oprezna".

I nikad, nikad, cak i ako mi izleti to bezvezno "past ces" ili "pazi" i ona padne ili se dogodi nesto na sto sam upozorila, ne kazem joj "rekla sam ti" ili "eto vidis", ... to mi je bezvezna poruka s visoka i omalovazavajuca (opet meni, osobno). Zagrlim je, utjesim, sredim ranu ako se ozljedi.

---

X

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

a zašto vam je mrska riječ "pazi" ? :? pa nek pazi... jel djeca ne bi trebala paziti ?

---

i mene ovo zanima :?

sad kad analiziram svoja upozorenja šefici (a dnevno ih izreknem mali milijun) najčešće budu: ne skači, opalit ćeš negdi glavom; ne trči ko muva bez glave, gledaj di hodaš, vodi noge sa sobom, ne diraj to, opeći ćeš se, pazi na to i to.....

nakon što milijun puta upozorim na nešto ona opet ponavlja to na što je upozorim i na kraju se udre i eto je plačući. e tad najčešće ide moje: dobro koliko puta sam ti ponovila da to ne radiš!? da si me poslušala ne bi se udrila. oćeš li napokon počet slušat mamu kad ti govori šta je opasno.....bla, bla, bla.....onda poljubim dio di se udrila, ali je ne zaboravim priupitat: oćeš opet radit (to što je već naopako radila)?
e neće, kaže (do prve slijedeće zgode).
a naravno da sve to popratim: jesam li ti lipo govorila.....

Osobno sam stava da ta upozorenja i predvidjanja sto ce se dogoditi, a osobito "lijepo sam ti rekla" retorika ubijaju samopouzdanje i svaki gust igre i istrazivanja.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

a zašto vam je mrska riječ "pazi" ? :? pa nek pazi... jel djeca ne bi trebala paziti ?

---

i mene ovo zanima :?

---

Trebala bi paziti.

Ali, ja stvarno ne mogu znati hoće li moje dijete pasti, lupiti se i sl.
Kćer mi je 100 puta spretnija od mene. Barem dio toga pripisujem i tome što ne da smo je sprečavali i upozoravali, već smo je poticali.
Padne, digne se, ide dalje.. Ako treba, zagrlim je, poljubim i stvar sređena.

Zašto joj davati poruku "nespretna si"; "ti to ne možeš", "sigurno će krenuti po zlu ako me istog trena ne poslušaš"?

Citiraj:

---

"sigurno će krenuti po zlu ako me istog trena ne poslušaš

---

Ja ne kažem da će sigurno krenuti po zlu, ali je manja mogućnost da krene po zlu, ako me POSLUŠA. Zar je nepoželjno da djeca slušaju svoje roditelje?

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Osobno sam stava da ta upozorenja i predvidjanja sto ce se dogoditi, a osobito "lijepo sam ti rekla" retorika ubijaju samopouzdanje i svaki gust igre i istrazivanja.

---

ja ne mislim tako.
već da će u istraživanje i gušt igre možda krenit s više pažnje ako je na vrime upozorim.

banalan primjer: ispred kuće imamo bazen kojeg se ja ježim kad je mala u pitanju i kad se krene vrtit oko njega meni je muka. i normalno mi je i objasnit joj i upozorit je da bazenu ne prilazi jer joj se može dogodit to i to.
normalnije nego je pustit da sama isražuje šta bi joj se moglo dogodit ako upadne u pun (ili prazan ista je stvar) bazen.

a tim "pazi" ne smatram da prizivam da se nešto dogodi. samo upozoravam.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Citiraj:

---

"sigurno će krenuti po zlu ako me istog trena ne poslušaš

---

Ja ne kažem da će sigurno krenuti po zlu, ali je manja mogućnost da krene po zlu, ako me POSLUŠA. Zar je nepoželjno da djeca slušaju svoje roditelje?

---

Ja nekako ne volim rečenice "moraš slučati mamu". Pa nisam ja Bog (ili što već), savršena i nepogrešiva.

Nađem se često u situacijama u kojima slušam kako mama ili tata pričaju djetetu "mamu i tatu se mora slušati!", "nisi poslušao mamu?". Ja na to pomislim "da, i?". Kao pasivni sudionik ne osjećam se ugodno. A sumnjam da dijete uživa u takvom odnosu.
I želim da me dijete sluša. U bitnim stvarima (što je naravno opet relativno). Ali nikako ne bez rezerve, i objašnjenja.

Citiraj:

---

sanja74 prvotno napisa

Ja nekako ne volim rečenice "moraš slučati mamu"......

....I želim da me dijete sluša. U bitnim stvarima (što je naravno opet relativno). Ali nikako ne bez rezerve, i objašnjenja.

---

pa kad mu sve objasniš zar opet na kraju ne očekuješ da te dite posluša :? jer si mu objasnila zašto bi te trebalo poslušat.

na samom kraju objašnjavanja i uvjeravanja kažem joj da tako mora biti jer sam ja tako rekla..i gotovo

i naravno da me mora slušati ipak je njoj tri , a meni tridesettri, pa ako nisam u nekim stvarima pametnija i neprikosnoveni autoritet onda ga ježi

i onako dozvoljavam sve preko mjere, jučer je primjerice u dnevnoj sobi kuhala pitu s brašnom i šećerom što je sve zalijevala vodom..ali ne smije gurati ruku u utičnicu zato što je to opasno (malo joj je mutan taj pojam) i zato što JA ne dam

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

pa kad mu sve objasniš zar opet na kraju ne očekuješ da te dite posluša :? jer si mu objasnila zašto bi te trebalo poslušat.

---

ne bezrezervno. i ne zato što sam ja Mama.

i ne upozoravam 100 puta dnevno. vrlo rijetko mi pobjegne "pazi". a dijete mi se penje maltene na plafon, skače, trči, baca se...

Citiraj:

---

sanja74 prvotno napisa

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

pa kad mu sve objasniš zar opet na kraju ne očekuješ da te dite posluša :? jer si mu objasnila zašto bi te trebalo poslušat.

---

ne bezrezervno. i ne zato što sam ja Mama.

i ne upozoravam 100 puta dnevno. vrlo rijetko mi pobjegne "pazi". a dijete mi se penje maltene na plafon, skače, trči, baca se...

---

blago tebi.
ja upozoravam milijun puta dnevno.
i stalno mi je na vrh jezika ta riječ "pazi". :mrgreen:

Citiraj:

---

i ne zato što sam ja Mama

---

ne zato jer sam ja Mama, već zato što još uvijek veliku većinu stvari znam bolje, znam moguće posljedice, i jer joj želim dobro, a ne iz želje za vladanjem nad djetetom. Kad odraste i stekne životnog iskustva ja ću vrlo rado primati savjete od nje.

I da nadodam, NARAVNO da uvijek objasnim zašto nešto treba napraviti, ili treba tako i tako napraviti. I više puta, nije mi teško. I što se MOŽE dogoditi ako se tako ne napravi, ili se to napravi. Pa to je jednostavno učenje o svijetu.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

Citiraj:

---

sanja74 prvotno napisa

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

pa kad mu sve objasniš zar opet na kraju ne očekuješ da te dite posluša :? jer si mu objasnila zašto bi te trebalo poslušat.

---

ne bezrezervno. i ne zato što sam ja Mama.

i ne upozoravam 100 puta dnevno. vrlo rijetko mi pobjegne "pazi". a dijete mi se penje maltene na plafon, skače, trči, baca se...

---

blago tebi.
ja upozoravam milijun puta dnevno.
i stalno mi je na vrh jezika ta riječ "pazi". :mrgreen:

---

nije mi to došlo "preko noći". kontroliram se, nekad više-nekad manje.
al isto kako mi je bilo usađeno (iz mog djetinjstva) "pazi, past ćeš! nemoj!", ili "bravo!" za svaku sitnicu, uspjela sam se preodgojiti. i sad povremeno kažem "oprezno", ili "vidim te".

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

sad kad analiziram svoja upozorenja šefici (a dnevno ih izreknem mali milijun) najčešće budu: ne skači, opalit ćeš negdi glavom; ne trči ko muva bez glave, gledaj di hodaš, vodi noge sa sobom, ne diraj to, opeći ćeš se, pazi na to i to.....

nakon što milijun puta upozorim na nešto ona opet ponavlja to na što je upozorim i na kraju se udre i eto je plačući. e tad najčešće ide moje: dobro koliko puta sam ti ponovila da to ne radiš!? da si me poslušala ne bi se udrila. oćeš li napokon počet slušat mamu kad ti govori šta je opasno.....bla, bla, bla.....onda poljubim dio di se udrila, ali je ne zaboravim priupitat: oćeš opet radit (to što je već naopako radila)?
e neće, kaže (do prve slijedeće zgode).
a naravno da sve to popratim: jesam li ti lipo govorila.....

---

meni je ovo sve dokaz da pazi ničemu ne služi.
a jesam ti lijepo rekla i slične izjave su mi i samoj poprilično iritantne (pokušaj zamisliti kad nešto napraviš krivo pa ti je muka od same pomisli na grešku i onda ti netko još kaže "jesam ti lijepo rekao da se to tako ne radi" - ne dođe li ti da ga katapultiraš na mjesec?!) pa ih ne koristim

Citiraj:

---

meni je ovo sve dokaz da pazi ničemu ne služi.

---

Ovisi kakvim glasom, intonacijom se kaže. Ako se kaže monotonom istom bojom glasa, u kojoj je već sadržano da ne očekujemo da će nas se poslušati, onda to tako najčešće i bude. Ja to famozno "pazi" nekad kažem tiho, nekad pjevam, nekad razdvojim na slogove. I ne kažem samo pazi, to je preopćenito, već konkretiziram, na šta da se pazi i zašto.

A ovo "jesam li ti lijepo rekla", mislim da isto kad se dogodi nešto neželjeno (uz prethodno upozoravanje) da ipak treba rezimirati, analizirati situaciju (ovisi koliko je dijete veliko) da se ipak iz toga izvuče nekakva pouka, a ne od djeteta očekivati da samo izvuče pouku, barem ja volim biti sigurna da je shvatila. Nisam primijetila da je mojoj kćeri to iritantno, i ne činim to da bih razbila svoju frustraciju zato jer se nešto dogodilo. (znam primjere).

Dijana ja često rezimirama, ali tako da mu kažem da mu prepričam šta se desilo i gdje je greška. Bez te iritantne forme jesam li ti rekla. Pa nisam ja važna u cijeloj toj priči. Zašto bi trebala skretat pozornost na sebe - JA sam rekla, Ja najbolje znam, JA... Pobrinem se za njega i kažem mu kako je opasno hodati po rubu i kako treba biti jako usredotočen ako radi takve ludosti itd..

Nisam rekla da koristim baš tu rečenicu. Naprotiv, ja radim baš kao i ti, prepričam i donesemo zaključak. Isto se slažem da ne treba sebe isticati JA ovo, JA ono, osim kad sebe uzimam za primjer kad nisam nešto dobro napravila pa mi se nešto dogodilo.

sve mi se čini kako ću se morat odljubit od sebe same :mrgreen:

a da je počenm pitat: ma ko ti je ono govorio da paziš :lol:

btw, nisam primjetila da je baš iritiram s tim svojim "jesam li lipo rekla".

a šta mogu kad joj ja govorim, da joj netko drugi govori onda bi njega spominjala.
meni je to već postala poštapalica ko što je nekome psovka.

sad tek vidim koliko grešaka u mom prethodnom postu :shock: :roll:

Dijana moje se odnosilo baš na tu određenu rečenicu (i slične). Protiv prepričavanja nemilog događaja nemam ništa, mislim da je to sasvm ok i poučno.
Protiv bezbroj upozorenja jesam jer smatram da nikamo ne vode i samo uznemiruju i obeshrabruju dijete. Ako je neka opasna situacija ja kažem, ali ne ponavljam u beskraj i ne upozoravam bezveze u svakodnevnim situacijama koje nisu opasne jer bi se eto u nekom crnom scenariju moglo desiti da zvizne i razbije glavu. To mi je bezveze, onda se život sastoji od konstantnog upozoravanja koje kroz neko vrijeme djetetu na jedno uho ulazi, na drugo izlazi.

Ja ne upozoravam skoro nikad i puštam ih da se penju , skaču i još svašta. Ako hoće s godinu i po hodat po zidiću visokom metar: super, ali mi obavezno trebaš dat ruku. Ako hoće skakat po skalama: odlično, ali daj ruku. Sada, s tri godine, kad hoće preskočit zadnje tri skale i pita ruku, ja pitam: a bi li ti to sam? I onda on skoči sam i vidi da to može. Po krevetu mogu skakat, ali im naglasim da dobro paze da nisu blizu ruba. Eto, i ja ipak govorim da paze. Tanjure i šalice nose više manje od kad znaju hodat. Ne zato što ja mislom da im se ne bi mogli razbit, nego zato što mi je sasvim ok da im se razbiju. Međutim, kad su kao jako mali nosili nešto lomljivo, onda bi im rekla: hodaj polako i drži čvrsto s dvije ruke. U ukupno malo manje od jedanaest godina njihovog života, razbili su zajedno možda tri stvari. Skupocijene i rijeteke predmete ne dam da nose dok su mali. Ne da smo puni skupocijenih i vrijednih predmeta.
Ne mislim da im se nikad ništa neće dogoditi i da se ne mogu ozlijedit. Što se mene tiče, neka se tu i tamo udare, padnu i ogrebu. Slobodno, to me uopće nije briga, dapače, mislim da je jako korisno. Ipak, ozljede su nam izuzetno rijeteke. A. je jednom bio na hitnoj pomoći kad mu je curica iz vrtića namjerno zapela nogu pa je rasjekao nos, a D. kad je kao beba pao s kauča glavom na lego kocku dok je tata bio tik do njega i koncentriran baš na njega. Nitko nema šavova ni lomova.
Ne mislim da sam neodgovorna, upravo suprotno. Mislim da ih osnažujem i osposobljujem puno bolje na ovaj način, nego da ih stalno upozoravam na vrebajuće opasnosti. Jednostavno mislim da je ovo bolja preventiva, jer čini djecu spretnijom i sposobnijom, a da ne govorim zadovoljnijom i samosvjesnijom.
Naravno, da imam dijete koje na ovaj način svaki dan završi izubijano i raskrvareno, promijenila bih pristup. Ali unaprijed stalno strepiti mi ne pada napamet.

ja dio svojih "pazi" upozorenja zasigurno vućem iz djetinjstva. bila sam ko živo srebro, neuhvatljiva, poprilično živo dite koje nije moglo kontrolirat ni deset odraslih.
a moji su isto išli ko vertex - neka sama istražujem svoje granice uz njihovu budnu pažnju, ali bez (mojih sadašnjih) "pazi, past ćeš".

pa jednom završila na šivanju cile glave jer sam s prvog kata kuće pala direktno na glavu, a usput me poklopile i cigle s neozidanog balkona na koji sam se popela. a sve u djeliću sekunde da mama nije uspila niti reagirat i skočit za mnom (ne na glavu nego se popet na tu teracu).

drugi put šivala cilu bradu jer sam tako ljusnila sa željezne konstrukcije za čišćenje i sušenje tapeta isprid kuće da su mi svi zubi povirili vani.

i x drugih padova i razbijanja, srićom koji nisu više završavali u bolničkoj traumatologiji :mrgreen:

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

a da je počenm pitat: ma ko ti je ono govorio da paziš :lol:

---

a zašto je uopće bitno tko je šta rekao i tko je bio u pravu/krivu kad se nezgoda desi?

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

btw, nisam primjetila da je baš iritiram s tim svojim "jesam li lipo rekla".


meni je to već postala poštapalica ko što je nekome psovka.

---

bit će da se navikla. Ali ja te opet pitam i predlažem da si zamisliš da hodaš sa mužem npr po šumi i kliže ti se i on ti kaže 35 puta da neka paziš. I onda se posklizneš i padneš. I ležiš tako i boli te noga, guzica, rame... a on slavodobitno iznad tebe: "jesam ti lijepo rekao da paziš!" Ne bi li ga poslala u rodni kraj?

Evo ja se trudim da mi uvijek polazište bude da ne činim njemu ono što ne bih i sama volila iskusiti i stvarno se trudim zamisliti si kako bi se osjećala da sam na njegovom mjestu. Kažem trudim se, jer desi mi se da automatski izgovaram te fraze usađene duboko u podsvjesti. Ali eto borim se protiv njih tako da ih osvješćujem pa svjesno odbacujem :)

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

ja dio svojih "pazi" upozorenja zasigurno vućem iz djetinjstva. bila sam ko živo srebro, neuhvatljiva, poprilično živo dite koje nije moglo kontrolirat ni deset odraslih.
a moji su isto išli ko vertex - neka sama istražujem svoje granice uz njihovu budnu pažnju, ali bez (mojih sadašnjih) "pazi, past ćeš".

pa jednom završila na šivanju cile glave jer sam s prvog kata kuće pala direktno na glavu, a usput me poklopile i cigle s neozidanog balkona na koji sam se popela. a sve u djeliću sekunde da mama nije uspila niti reagirat i skočit za mnom (ne na glavu nego se popet na tu teracu).

drugi put šivala cilu bradu jer sam tako ljusnila sa željezne konstrukcije za čišćenje i sušenje tapeta isprid kuće da su mi svi zubi povirili vani.

i x drugih padova i razbijanja, srićom koji nisu više završavali u bolničkoj traumatologiji :mrgreen:

---

misliš da bi da su tvoji starci kojim slučajem ponavljali PAZI! od jutra do mraka stvar bila drugačija?
ja ne vjerujem :/

i sorry što te toliko kvotam, nije ništa osobno, samo su mi zgodni tvoji primjeri jer baš predstavljaju ono što želim izbjeći :*

Citiraj:

---

Sun prvotno napisa

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

a da je počenm pitat: ma ko ti je ono govorio da paziš :lol:

---

a zašto je uopće bitno tko je šta rekao i tko je bio u pravu/krivu kad se nezgoda desi?

......Ne bi li ga poslala u rodni kraj?

---

ne bi, spomenila bi mu mamu :lol: :lol:

ovo moje pitanje/konstatacija je tribalo bi za nasmijat samu sebe (jer je i smajlić takav). nikako za daljnje analize jer vidim šta tribam minjat.

ok ok, sorry nije ništa zlonamjerno :*

Citiraj:

---

Sun prvotno napisa

ok ok, sorry nije ništa zlonamjerno :*

---

naravo :*

bili smo maloprije u parkiću sa sveki i glava me zabolila koliko je puta rekla: pazi, past ćeš i sl.
nisam prije išla za tim, moram priznati. ponekad i meni vjerojatno izleti, ali sigurno ne toliko. uglavnom nastojim biti tu za njega dok radi nešto potencijalno opasno.

npr. prije sam se užasavala kad se sam penjao na tobogan, ali nisam ga sputavala. samo sam stajala pored i pružila mu ruku ako je to tražio.

Ja koristim i pazi i pasces, a istovremeno i izbjegavam taj atak na samopouzdanje... i odmicem ga i odmicem se, a nekad mu naprosto kazem - Nemoj nervira me to....Mislim da je posteno. :mrgreen:

OS - ovo kazem podrazumijeva raspone unutar 3 oktave. :mrgreen:

Citiraj:

---

MalaSirena prvotno napisa

Meni je najgora stvar kad uzme viljušku i držeći je šiljcima prema gore penje se na stolicu i tu kipim jer postoji vrlo realna opasnost da se posklizne penjući se na stolicu i drito licem nabije na tu viljušku. Stalno mu govorim neka prvo sjedne za stol, a onda drži pribor za jelo, ali nekak mi je učinak slab :/ .

---

a

A zašto mu ne daš vilicu tek kad sjedne za stol?

Ili i tvoj ima neke fetiše, moja kćer recimo hoće jesti samo sa žlicom okrugle drške :shock:. Zašto, ko bi ga znao, ali ja pazim da uvijek bude čistih u ladici. :mrgreen:

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Citiraj:

---

MalaSirena prvotno napisa

Meni je najgora stvar kad uzme viljušku i držeći je šiljcima prema gore penje se na stolicu i tu kipim jer postoji vrlo realna opasnost da se posklizne penjući se na stolicu i drito licem nabije na tu viljušku. Stalno mu govorim neka prvo sjedne za stol, a onda drži pribor za jelo, ali nekak mi je učinak slab :/ .

---

a

A zašto mu ne daš vilicu tek kad sjedne za stol?

---

Zato što smatram da je dovoljno velik kako bi mu se postavio pribor kao i nama odraslima :/ (naime, pribor je postavljen, skupljamo se za stol i on prvo uzme viljušku i krene se penjati na stolicu) . Doduše, ima napredaka, takve situacije su sve rjeđe, ali svejedno...

ne da mi se sad kvotat nekog posebno, ali sve u svemu

meni nije iritantno "told you so" jer to (bar kod mene) nije slavodobitno. primjer

imamo vrećiu za sjedenje na moju se zaletava preko sobe i skače. smije. rekla sma mu da se odmajkne od štoka jer će bubnut glavom

i bezveze su mi konstatacije "kak da ja znam kaj će bit" - naravno da znam. jer su 2+2=4 i fizika nalaže da ako se jako zaleti bubne glavom

i 5 put nije bubnuo, 6. put je. došao mi je cvileći, ljubila sam i grlila. i na kraju sam rekla, ajde sad napravi kako sam ti rekla, odmakni vreću. je.
- da si je odmah maknuo ne bi se lupio, i ne bi te bolilo - to je jesam ti rekla, u razgovoru i ojašnjenju, sasvim normalnim tonom i on se složio i sad pripazi svaki put na glupi štok

Ja potpuno rezoniram sa stavovima tanje_b, apricot, BusyBee.
Cure, hvale što ste se potrudile razloge tako lijepo pretočile u riječi,
uvijek se dobro podsjetiti zašto što radiš :)
(svi vjerojatno ponekad preispitujemo svoja uvjerenja,
pogotovo ako povremeno dobiješ komentare da si "neodgovoran" ili "ne brineš o svom djetetu dovoljno"...)

Kako se točno ponašam, ovisi o konkretnoj situaciji i o dobi djeteta.

U principu, razlikujem tri razine "ozbiljnosti" potencijalnih posljedica:

(1) "bezazlene" - masnice, površne rane i sl. - tu potpuno prepuštam dijete da uči smostalno, odnosno interveniram samo ako me se pita za to
(2) "granične" situacije - reagiram samo u slučaju kad procijenim da je stvar krenula tokom koji za mene postaje neugodan
U slučaju da se radi o djetetu ispod dvije godine, izbjeći ću verbalne komentare. Umjesto toga, svjesno povećam pažnju i pratim situaciju, a istovremeno se svjesno trudim da dijete ne dobije osjećaj da to radim. U slučaju da stvar krene prema tome da će se dijete ozbiljnije ozljediti, spremna sam da reagiram (uhvatim ga i spriječim ozljedu); ako procijenim da neće doći do ozbiljne ozljede pustim ga da se udari. (Ujoj, ovako rečeno, možda zvuči bezosjećajno, ali pouzdam se u konkretni instinkt koji mi kaže da je upravo izostanak reakcije s moje strane "prava" reakcija...).
U slučaju da se radi o starijem djetetu, najčešće ću verbalno izraziti svoju nelagodu zbog konkretne situacije, trudeći se da opišem ono što kod mene izaziva taj osjećaj (NE djetetova radnja, nego npr. kosina je klizava; uz rub kreveta nalazi se oštri rub radijatora, ili sl.). To je često dovoljno da dijete postane opreznije. Ako se ništa ne promijeni, uputiti ću jasnu molbu, trudit ću se da bude afirmativnog oblika ("Molim te uspori trčanje"; "Molim te, skači po podu"). Najčešće, djete posluša. Napominjem: to rijetko radim, "čuvam" za specijalne situacije.
(3) Taboo - hodanje po ogradi balkona na 3 katu, pretrčavanje autoputa i slične situacije se po definiciji "ne događaju". U praksi, ako se nešto takvo dogodi, autentično ću i sa najvećom mogućom iskrenošću izraziti sav horor koji osjećam kad to čujem/vidim. Djeca pokupe poruku.

Teško je to ovako generaliziravati, i naravno da nije uvijek sve savršeno, ali funkcionira ("još su ti svi živi", da citiram MM :lol: )...

--
J 28.03.2001.
T 24.07.2003.
R 24.03.2005.

Citiraj:

---

U normalnim situacijama podrazumijevam da je pazljiva, ne pretpostavljam da ne razmislja kako hoda

---

moja ima 4 godine i znam (jer već 4 godine je pratim) da ona ne podrazumijeva da je pazljiva niti razmislja kada hoda. jer da to čini ne bih joj morala govoriti da ne može dvije stepenice odjednom skakati itd.

Citiraj:

---

sanja74 prvotno napisa

Zašto joj davati poruku "nespretna si"; "ti to ne možeš", "sigurno će krenuti po zlu ako me istog trena ne poslušaš"?

---

to možda važi za sportske aktivnosti, al ne za skakutanje niz stepenice. ja ne zelim da ona može skakati sa stepenice na stepenicu zatvorenih očiju i želim da me posluša.

Citiraj:

---

ne zato jer sam ja Mama, već zato što još uvijek veliku većinu stvari znam bolje, znam moguće posljedice, i jer joj želim dobro, a ne iz želje za vladanjem nad djetetom. Kad odraste i stekne životnog iskustva ja ću vrlo rado primati savjete od nje.

---

veliki potpis. i ovo joj nastojim prenijeti, da ona zna da joj mama želi dobro, a da joj ne govorim iz obijesti nemoj duso skakati niz stepenice. primjer kad sam rekla:"jesam ti rekla" naravno nisam rekla oholo, nego je podsjetila na moje riječi u nadi da će sad skužiti njihov smisao i shvatiti (čak i tako mala) zašto mama govori da se niz stepenice ne glupira, nego fino silazi.

Citiraj:

---

moja ima 4 godine i znam (jer već 4 godine je pratim) da ona ne podrazumijeva da je pazljiva niti razmislja kada hoda.

---

joj, moram priznati da bi me uvrijedilo da netko za mene kaže nešto ovakvo :(
zaista mi je nevjerojatno da nisi primjetila napredak na njoj u tom pogledu tijekom 4 godine.
ne misliš li da bi imalo više smisla (bilo produktivnije) usmjeriti (svoju i njezinu) pažnju na pozitivne pomake,
umjesto donositi ovako kategorične izjave?

Citiraj:

---

jer da to čini ne bih joj morala govoriti da ne može dvije stepenice odjednom skakati itd.

---

što ima objektivno loše u preskakivanju stepenica? (ja to svakodnevno radim, ups... :oops: )
Ok, možda je to za tebe neprihvatljivo, ali jesi li 100% sigurna da ti je od presudne važnosti uvjeriti i svoju kćer u to?
Ako jest, onda ok (potpuno se slažem da kao roditelj imaš pravo na to)...

Citiraj:

---

ne zato jer sam ja Mama, već zato što još uvijek veliku većinu stvari znam bolje, znam moguće posljedice, i jer joj želim dobro,.

---

I ja vjerojatno znam mnoge stvari bolje od svoje djece, i želim im dobro. Samo, upravo iz tih razloga opredjeljujem se za šutnju.
Savjet ću s veseljem pružiti svaki put kad me se pita za njega. I, u stvari, kad bolje razmislim, to i nije tako rijetko! ;)

--
J 2001, T 2003, R 2005

I am not at all concerned with appearing to be consistent.
In my pursuit after truth I have discarded many ideas
and learnt many new things. Gandhi

suma sumarum...
ima nas svakakvih roditelja, kao što ima i svakakve djece...

imam 21 godinu vozačkog iskustva i jedan jedini put sam razbila auto: onaj jedan jedini put kad mi je tata rekao: pazi kako voziš (jer sam u 3 ujutro vozila prijateljicu doma, nakon 72 sata neprekidnog crtanja)...
naravno da se to nije dogodilo zbog njegovog upozorenja, ali mi se to strašno urezalo u sjećanje...

nema "pazi": ili vjerujem ili ne vjerujem da nešto može.
ako ne vjerujem, neću joj ni dopustiti da se dovodi u tu situaciju.

najtužnije mi je kad dođemo na Bundek, pa kad djeca žele isprobavati svoje mogućnosti/sposobnosti... a mama i tata stoje iznad njih i viču "nemoj, još si mali, ne možeš ti to, past ćeš"...

a tako sam upoznala i tanju_b (tobogan u Maksimiru) :heart: