Printable View
Ne znam ima li tu veze, muško-žensko. Ali mislimda je moj mali totalno neozbiljan i nasamostala. Kada hodamo ulicom ide bez glave i bojim se za njga jer na jesen kreće u školu. Ista stvar je i za ostajanje kod kuće! Ne znam kako bi to izgledalo! Dok kolegica ima malu iste dobi koja već sada zna biti sama i samostalno ide u trgovinu! Jel da se zabrinem!? Jesam li ja kriva!? :?
nisi ti kriva, ili ja tješim sebe, mija se ne želi sama ni obuti ni skinuti , a kamoli takvo nešto, tako smo ih naučili ali su anas malo drugačija vremena nego kad smo mi bili mali.
eto djete se uguši žvakom, pregazi ga auto na pješačkom prijelazu pa po meni opreza nikad dosta
Tatjana, ne verujem da imas razloga za brigu. Kao sto nisu progovorili ili prohodali svi na isti dan, tako se nece ni osamostaliti. Svako prema svom unutrasnjem osecaju. Ipak, mislim da mi i jesmo pomalo krivi (barem ja) za to sto su nesamostalni. Mnoge radnje izvodimo umesto njih jer nam se zuri i tako nam je lakse. I onda, naravno da se naviknu da ih oblacimo i hranimo i tesko ih je nagovoriti da to cine sami. Moja I. jos i sada nekad ujutro trazi da je umijem i pomognem oko oblacenja. Za samostalno vecernje tusiranje nije bas raspolozena ako je umorna. E, tu joj popustim, jer vidim da joj taj ritual pruza kontakt sa mnom koji joj preko dana fali, pa se onda i ispricamo i izmazimo...
Sto se ostajanja kod kuce i odlaska i povratka iz skole tice, vidim da je svakog dana sve samostalnija, sve vise trazi i osvaja slobodu.
Ono sto mene kao roditelja cini nespokojnom nije njena eventualna nepaznja, vec surova cinjenica da je u ns za nedelju dana nestalo dvoje dece od 14 i 15 godina. Ali to je vec druga tema... :(
Hvala na utjehi! Stvarno nekada mislim da sam sama kriva , a opet istina je da su svi različiti i netkome nešto prije sjedne. Gledajući moju malu koja je sada već samostalnija nego što je on bio u njenoj dobi, ona sama ide na nonu, pere zubiće, jede sama od 1.. zna oburi cipele sama, a njega sam do nekidan hranila , obuvala i oblačila. Misli da tu ima ono nešto prvo i drugo dijete. No što se prometa tiće to je strašno. Moja mama meni kaže da sam ja u 1.r. išla sama sa kraja grada i vodila sestru mlađu 4 g. u vrtić. Ma uf.... ali kažem ja nije danas vrijeme kao što je nekada bilo. Manje prometa, manje ljututih ljudi, a i luđaka koji su spremni na sve.A naša djeca su nama predragocjena da bi na to ostali ravnodušni!!!! :no:
Malo listam po forumu, pa da probudim i ovu temu jer mi je nadasve zanimljiva!
Nekako mi se čini da će većina mama koje su pisale o ovoj temi, ugušiti svoju djecu i da nit' sebi nit' djeci ne čine dobro. Naravno, ne možemo trpati sve u isti koš, jer ima djece koja zaista imaju razloga biti pod stalnim nadzorom (djeca sa posebnim potrebama, hiperaktivna djeca).
Radim sa djecom godinama, i imam svoje klince, i sve što mogu reći.... pustite djecu da dišu!
Učite ih pobogu! Učite ih kako da budu sami, da budu samostalni, objasnite im sve što im treba za par sati "samoće", malo odgovornosti za početak neće biti od viška!
Djeca imaju potrebu biti sama ponekad, nemojte to zaboraviti!
Biti će i sretnija kad uspješno "savladaju" lekciju "biti sam"!
Dajte im male zadatke što moraju učiniti dok se vi vratite kući!
Dajte im slobodu da izađu sama iz zgrade, da odu do trgovine...
Nemojte dopustiti da dijete sa 8 ili 9 godina ne zna zaključati vrata od stana, ne zna se samo odijenuti, uzeti jelo, otići u trgovinu na uglu...
Naravno, sve ovisi i gdje živite (odlazak u trgovinu), ali učite ih, procijenite kad je najmanja gužva, dajte im do znanja da imate povjerenja u njih!
Trenutno ne živim u HR i nažalost, imam konkretan primjer što su ljudi napravili od djece (jer ono što je u ovoj zemlji bilo prije 15tak god, kod nas je sad u tijeku).
Nemojte od svoje djece napraviti parazite.
PS
Sorry ako sam malo gruba, ali jednostavno sam morala ovako odgovoriti jer ostadoh šokirana pisanjima pojedinih mama.
Pazite gdje brižnost prelazi u "freek controling".
Evo, da se i ja javim sa odmakom od godinu dana.
Moja I. je za ovo vreme stekla podosta samostalnosti - sve cesce ide sama u prodavnicu, knjizaru kada joj treba nesto od skolskog pribora, na engleski (u kvartu), u skolu (autobusom ili peske, 15,20 min)...Odgovorna je i pazljiva, vodi racuna o prometu, svojim stvarima, vremenu...
Ali, sto se tice ostajanja kod kuce, tu smo se vratili korak unazad zbog jednog neprijatnog dogadjaja od prosle jeseni...
Jednog petka je sa drugaricom dosla kuci. Cule smo se telefonom, bile su vesele, 'vazne' sto su same, jele su i igrale se. Dogovorile smo se da ja sa posla odem u nabavku i vratim se kuci. Taman sam krenula, kad mi na parkingu zazvoni telefon. One, unezverene, placu. Neko je zvonio na vrata, pitao gde su mama i tata, kada ce doci... verovatno nekakvi prodavci kojecega. Nisu otvorile, ali to je bilo dovoljno da se deca uplase. Dok sam dojurila kuci, vec su se smirile, ali posle tog dogadjaja Ivana ne zeli da ostaje sama nakon skole.
Sada je svekrva saceka nakon casova i odvede kod sebe, a ja svratim posle posla po nju, pa zajedno idemo po malu u vrtic...
To bas nije najsrecnije resenje, jer se sa babom bas ne slaze najbolje, ali ipak radije istrpi tih sat, sat i po nego da odlazi u prazan stan...
Prihvatili smo to, ne pritiskamo je. Cekamo da prevazidje taj strah...
Kada je malecka kod kuce, rado ostanu same kraci period dok ja nesto obavim.
Ma možemo mi dosta utjecati svojim stavom koliko god se opravdavali da dijete nije sposobno ostati samo ili biti samostalnije.
Već samim našim ponašanjem možemo dati djetetu do znanja vjerujemo li u njih ili ne.
Moji ostaju sami (6i9) do sat, dva i ja na to gledam kao nešto potpuno normalno. Ne radim od toga drame- recimo odem na plac, a njima je draže ostati uz crtiće. Ne dramim i ne zivkam ih.
Pravila su jasna: ne otvaraju vrata dok me nema i to je to.
Kad se vratim pohvalim ih i jako su ponosne što ih ostavljam s toliko povjerenja.
Ali da su današnji klinci nesamostalniji od prijašnjih generacija je činjenica, ali u prilog tome ide stvarno veća količina potencijalnih opasnosti. U našem slučaju manjeg broja vršnjaka-one su jedina djeca u zgradi.
Nekad je u kvartu bilo daleko više djece-svi su išli zajedo kući iz škole i to je bilo zabavno, a danas kući prije boravka ide dvoje toje djece-po koje dolaze djedovi i bake.
To je problem!!
Nema djece i sve je prometnije i moram priznati veći broj odraslih ljudi koji su nezaposleni, sjede po klupama, stoje ispred obližnjih dućana s pivom u ruci.
I nisu svi potencijalni pedofili, ali vremena su se definitivno promijenila na gore priznali mi to ili ne.
vidim da ima 4godišnjaka koji su ostajali sami.
Meni je NEVJEROJATNO da M. ostavim samoga sada il za koji mjesec, imat će 4 u svibnju :shock:
ne osuđujem, nego mi je nevjerojatno, on je jako pametno dijete, ali sam :shock:
negdje sam pročitala da je zakonom zabranjeno ostavljati djecu do 15 godina same doma...kažem NEGDJE SAM PROČITALA i nemogu to sad pronač
ja nemam druge opcije....
moj stariji ostaje sam, za školu se sam sprema, sam si uzme jesti, spremi iza sebe, ode u školu i vrati se iz škole dok sam ja na poslu.
sad mi je super kad je međusmjena tako da to sve skupa obavi dok mene nema doma, pa kad smo doma, doma smo svi skupa....
bit će jako teško dogodine kad bude u popodnevnoj smjeni pa bude sam svaki dan do 14:30 doma... e to će već biti zeznuto...ali preživiti ćemo
e da....prvašić je 7,5 godina
brane nema šanse! pa ja mislim da bi tinejdžeri poubijali svoje roditelje da je tako :P
Obiteljski zakon
Članak 94.
(2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.
A i Sonja je bome napredovala u ovih godinu dana....Ulazi sama u školu :lol:Citiraj:
Vishnja prvotno napisa
XX :lol:Citiraj:
yaya prvotno napisa
Članak 94. stavak 2. Obiteljskog zakona -
(2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.
malo je pretjerano nadzirati 15-godišnjaka koji praktički u toj dobi već može početi raditi - pod još uvijek važećom pretpostavkom da nije obvezan ići u srednju školu
Naš malecki je tako bebast da ga se jedva usuđujem ostaviti samog u prizemlju kad ja odem na kat. A za pola godine će u školu - ne mogu zamisliti kako će to biti.
Ok, on je pred nepunih godinu dana došao nama i još mu se sve sliježe.
Kod nas isto tak.Citiraj:
sir_oliver prvotno napisa
naša ostaje od prvog razreda sama. Jako je samostalna, ali opet mi je krivo kad znam da je sama od jutra do 13 sati (kad ima popodne školu), ili kad dođe iz škole iko 12,30 i nema nikog do pol 4.
Znam da joj ponekada nije lbilo lako, meni još teže, ali eto trudi se, čujemo se nekoliko puta telefonom, šta možemo kad nemamo druge opcije.
ali mi se ponekad čini, da što je starija više uživa u tome da može raditi ka j hoće (čitaj: gledati crtiće više nego tata i mama dozvoljavaju) :mrgreen:
Hm... ne volim da ostaje sama...
Ovo je tema koja je već danima u središtu svih naših razgovora...
Opetovano pitanje je, naime: "Zašto M. i G. (stanuju u istoj zgradi) mogu ići sami doma ranije, a ja moram čekati da vi dođete po mene?"
E, sad - naše dijete je IZRAZITO samostalno dijete i vjerojatno s "ostajanjem sama doma" ne bi imala nikakvih problema. Međutim, osim što je samostalna, ona je još i izrazito samouvjerena (ovo možete čitati još i kao: "misli da je najpametnija od svih"). I tu sad nastupaju moje dileme: nisam baš sigurna bi li ispoštovala sve naše dogovore (prvenstveno one koji se tiču neotvaranja vrata nepoznatim i inim osobama, to me ustvari najviše brine)...
Pa dok ne steknem tu sigurnost radije gledam da ne ostaje sama (ukoliko baš ne MORA, iako smo to "ostajanje na kratko vrijeme" već "odradili")...
Pa joj onda pokušavam objasniti da M. i G. mogu ići ranije doma jer kod njih doma uvijek IMA nekoga (djed i baka; stariji brat i sestra), a kod nas doma NEMA nikoga...
Ali to njoj nije argument...
Toga je i mene bilo strah. Razgovarali smo o tome da NIKOME ne otvara vrata. Ako netko pozvoni, mora ići na kat, otvoriti balkonska vrata i vidjeti tko je. ČAk i ako je poštar, ako treba npr. nešto preuzet, potpisat, rekli smo da mu kaže nek ostavi obavijest i da će mama i tata doći kasnije po to. Može samo pustiti prijatelje - najbolju frendicu i najboljeg frenda koji žive blizu nje i koje poznam od malena i koji su takoreći stalno kod nas.Citiraj:
Forka prvotno napisa
Dobila sam par puta povratnu informaciju kak se kćer pojavi na balkonu kad netko zvoni...a i kada sam ja znala npr. ranije doći, nisam joj se javila, a zvonim, čujem ja nju tap, tap kak trči po stepenicama i onda se javlja s balkona 8)
[/quote]
moji klinci N 02 i Z 04 ostaju sami oko 2 sata kad ja radim ujutro,naime čuva ih svekrva koja živi u prizemlju,a mi smo na katu,kako ona ujutro voli odspavati a dečki su budni već oko 7 dogovor je da idu dolje u 9.To smo uveli prije cca 5 mjeseci do tad se sveki dizala i dolazila gore.
N je sav važan jer se "brine" za brata.Za vrijeme dok su sami dečki se obuku,popapaju što im ostavimo i naravno gledaju crtić ili crtaju
Nikada ne ostaju same kod kuće zajedno (to mi se čini kao SF).
D je jednom ostala sama pola sata i nije joj baš sjelo pa ne forsiram jer nemoram.
Nekako mi se čini da će istovremeno biti zrele za ostati same doma. :(
Mislim da je klinca lakše ostaviti doma samog u zgradi gdje su susjedi blizu nego u kući - ili se samo tješim. :P
Ja sam prvi put ostala sama kuci sa 15 (nikad prije nije bilo potrebe) i bilo mi je jako neugodno... Nije me bilo strah, jednostavno se nisam osjecala prijatno... Sestra mislim nije nikad prije 14-te... brat ima 11 i još nikad nije ostao sam u kući, ni na 5 min... Verujem da ne bi bilo problema, ali ja se ne bih osjecala dobro da ga ostavim samog, kao i ostali ukucani, tako da uklapamo obaveze prema njemu :)
:shock:Citiraj:
alef prvotno napisa
Kod mene u kvartu je 90% djece u prvom razredu ostajalo samo doma , išlo samo u školu i iz škole i jednako tako i ja.
Ne sjećam se nikakvih trauma, neugoda, problema, a sa 14 sam javnim prijevozom išla u školu u grad i uopće mi je nepojmljivo da netko od 15-tak godina mora konstantno biti uz roditelje.
ovdje djeca zakonski ne smiju ostajati sama do napunjene 12te god.
Ovo nije tocno, po ovome samo Georgia, Illinois i Nebraska imaju zakonom reguliranu minimalnu dob djeteta koje smije ostati samo kod kuce. Ostali imaju ili preporuke ili ni preporuke.Citiraj:
Mejra's mommy prvotno napisa
Neke druge americke drzave isto imaju dobne granice (al ne sve 12) koje se odnose na ostavljanje djeteta bez nadzora na potencijalno opasnim mjestima.
cuj ovdje je socijalna sluzba oduzela djecu nekim nasim jer su bili 8 i 10 god. i sami kod kuce...neko je prijavio i policija se stvorila...Citiraj:
Ancica prvotno napisa
Vjerojatno ne samo zbog toga sto su bili sami kod kuce...
moji su jako samostalni od prvog dana. Sin ima sad 13 i ostaje od 1. razreda sam, doma, od 3. ide sam na bazen na plivanje, a kcer ima 10 i ista priča, ostaje sama od 1. razreda. Minimum su sami 2 sata a maksimum 5 dok se ja ne vratim s posla. Uzimaju si sami jesti, naprave zadacu, ja samo prekontroliram i radim ono sto im nije jasno zajedno s njima. Mislim ovo za ucenje se tice kćerke, jer mi je sin vec velik pa uci sam. Ne ispitujem gradivo vec od 5. razreda. Hvala Bogu kaj se tice ostanaka kod kuce uvijek je bilo sve u redu. Da sam opustena dok ih ostavljam i nisam!