Hvala, ali ja sam si zamislila neku na preklop koja se može otvoriti. :lol:Citiraj:
ivana7997 prvotno napisa
Nika, onda ja isto spavačicu zafrknem do vrata i briga me.
S kakvom dekicom su pokrili Timija na ta 3 sata koje ste proveli skupa?
Printable View
Hvala, ali ja sam si zamislila neku na preklop koja se može otvoriti. :lol:Citiraj:
ivana7997 prvotno napisa
Nika, onda ja isto spavačicu zafrknem do vrata i briga me.
S kakvom dekicom su pokrili Timija na ta 3 sata koje ste proveli skupa?
Samo ju zafrkni i reci tu molim!
Obicna deka. Pošaljem ti fotku da vidiš.
:( i ja patin (carski)
mora bit da je neopisivo...
Nika, pošalji i meni sliku.
Fidji, ne znam, ja sam prije prvog poroda kupila u Aniti neku spavaćicu s preklopima za dojenje. jest da je baš nisam ni koristila, nekako mi je bilo žao u bolnici kak je bila sva neka fina :roll: , pa sam imala samo one njihove
Ili negdje nabaviš običnu s gumbima ili drukerima. Valjda ih ima negdje
moram prizant da se ne sjecam ali meni je beba bila na kozi, nekako su te spavacice ogromne i meni je taj v izrez dosao do pupka pa nije problem potpuno rastvoriti spavacicu, a moze biti i da sam je povukla gore, ali sigurna sam da mi je beba bila na kozi (doduse tri sekunde) i prekrasan je taj osjecaj kad isti cas prestane plakati i pogleda te onim prodornim okicama :heart: htjedoh reci, neka vas ne brinu spavacice, to je najmanji problem...Citiraj:
Fidji prvotno napisa
Toliko tulim na ovaj topic da to nije normalno.
Nas je zeznula gužva i zaostala posteljica. Dobila sam ga na golu kožu, stisnuo se uz moju ciku i zaspao, baš sam dobila dojam da se osjeća sigurno. :heart: Taj veličanstveni trenutak prekinula je strka oko te šugave zaostale posteljice i onda su ga brzo odnijeli, a MD istjerali van...Sljedeći put sam ga vidjela za nešto manje od 5 sati i dan danas sam uvjerena da je bruh kojeg ima posljedica plakanja nakon poroda jer je bio sam.
A shit, sad opet tulim...
Fidji, držim fige da ti porod ostane u lijepom sjećanju.
ja sam u neznanju totalno imala više sreće nego... nisam imala pojma o tim procedurama, ali zato sam imala super tim. pa su mi stavili malu mokru ribicu na prsa, nešto najmekše i najnježnije što postoji, i onda su mu presjekli pupkovinu. žao mi je da to nije učinio mm, ali sve se nekako odigralo bez plana. i tako smo bili neko vrijeme, ali morala sam van iz kade, pa su ga uzeli, obukli i vratili mi ga na još neko vrijeme... ma ja sam zadovoljna skroz! s obzirom da nisam ništa tražila, puno sam i dobila. to tek sad vidim.
Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Luna, nisi jedina koja tuli............ :lol:
joj kako ljepo...nisam ni znala da to tako možja sam rodila na vakum, kad su ga izvukli stavili su ga na mene, par sek i prerezali pupkovinu, i odjurili s njim modrim....donjeli su ga nako 10 min umotanog, modrog, izmučenog, nije ni plakao samo me gledao okicama, uf evo isad sam se naježila....zato na drugi porod ide tata koji će rezat pupkovinu tek nakon što prestane pulsirati i kupanja nema dok ja svoje djete ne primim u ruke, cika ide odmah usta, a najjjviše želim napipati svoje djete kako se rađa.... mislim da će plan poroda bit podug, ali ne odustajem , pa sad putovala miljama do tražene bolnice...
Dugo me nešto nije jako rasplakalo kao ovo, ja to nemam, carski u općoj a., grozno, drugi su vidjeli i držali moje zlato prije mene, rodila sam u podne, vidjela ga na par sekundi(bez dodira) u dva sata, i onda opet sljedeći dan...grozno...mislim da to nikada neću preživjeti, često se toga sjetim kad ga gledam, pitam se kako mu je bilo bez mame i plačem i grlim ga, to je jedan od glavnih razloga zašto ću dati sve od sebe da više ne bude carski, ne mogu ovo preboljeti!
evo još jedne tulilice :cry:
Fidji sjećam se ovog topica kad si ga otvorila. počela sam i pisati odgovor i nisam uspjela koliko sam tulila. meni su stavili P kad je bila već upakirana 'da se pozdravi sa mamom'. nakon toga sam ju vidla nakon 13 sati. za to nije bilo apsolutno nikakvog razlog osim što im je bila gužva i ja nisam bila smještena na odjel babinjača.
strašno mi je teško zbog toga. još gluplja stvar je što sam ja zapravo Petru vidjela po prvi put nakon tih 13 sati. naime, to što su je stavili na mene je bilo toliko kratko da mi se pogled nije stigao fokusirati jel su je stavili ful blizu :cry: .
njihovo objašnjenje o ne imanju dekica mi je zapravo dokaz o ne imanju imalo dobre volje i interesa da promjene stavri.
znam da te ovime neću posebno utješiti ali eto, danas sam nazvala Rijeku i pitala što treba za stolčić. ništ još nisam odlučila nego eto razmišljam o tome.
a imena su predivna i super zvuči sva zajedno :heart:
ajme sad tek vidim kolko grešaka. oči suzne pa mi je pogled malo mutan
A I TE BABICE, KAO DA NIKAD NISU RODILE, KAO DA NE ZNAJU KOLIKO NAM JE DRAGOCJEN TAJ TRENUTAK prvog sustreta sa svojom bebom, trebale bi nas upozoriti da se skoncentriramo i da pamtimo taj trenutak, a ne tako naglo nam uzeti dijete iz naručja. ja sam imala sreću dobiti moju Anju :heart: na par trenutaka još neprerezane pupkovine na GLUPU SPAVAĆICU, ali bolje išta nego ništa, no o dojenju na licu mjesta nije bilo govora. odmah su ju uzeli, pa oprali , umotali u tetra pelene, tad sam ju još malo dobila, i onda su ju odnjeli :cry: .BEZVEZE...ja sam u rađaoni još ležala dva sata sama... i ona je na odjelu bila sama...glupo, zar ne???
I još predlažem svima koji čekaju bebu i taj krasni i najljepši trenutak rađanja djetea ih tek čeka: naredite mužu da ide svama, ne da vam prabvi društvo, već da ponese kameru i zabilježi svaki važan trenutak, jer vjerujte mi, više od pola toga se jednostavno ne sjećam!!!!!!!!!!!!NE ZNAM ZAŠTO, ali valjda od prevelikog uzbuđenja!
sretno svima
meni je taj osjećaj također nepoznat. valjda pri zadnjem tiskanju vidjela sam to čudo kako napola viri iz mene, aonda još jedan stisak i bio je vani.
ja sam pružila ruku da ga dodirnem samo, a one su ga odmah spustile tamo negdje na neki stolić ispod/ispred mene i prerezale mu pupkovinu.
osjećala sam se toliko jadno. toliko iščekivanja, a prvi dodir propustim.
omah su ga prale, zamotale i stavile ispod lampe da se grije, a ja sam ga samo gledala.
onda su svi krenuli van, a ja velim- a beba?dajte mi ga.
i tad sam ga dobila u naručje, već zamotanog. trebalo mi je sat vremena da se iznamještamo s mojom kanilom u ruci, pa da konačno i cicamo.
ja sam sve to drukčije zamišljala.. :(
Najintenzivniji dozivljaj u mom zivotu je bio kad su mi Adrianu, onako mokru i plavu stavili na stomak, a ona se sklupcala kod mene ko mali mis. Brzo sam ju utjesila svojim glasom pa je prestala plakati i samo me intenzivno gledala svojim plavim okicama. Radjala sam posteljicu i kasnije su me sivali, dok smo se nas dvije gledale i ja ju ljubila u malu glavicu. MM je snimao kad su mi ju stavili na stomak, a prije toga je bio moja snaga i podrska.
ne znam ni ja kakav je to osjecaj, meni su marina odmah odnjeli (opravdani razlozi; jer je hitno morao na intenzivnu), a da nisam zatrazila nebi ga ni vidjela na taj djelic sekunde, nisam vidjela ni kad su prerezali pupkovinu, ni nista drugo
njega sam vidjela tek drugi dan na 20 secundi preko stakla, a primila na ruke nakon tri dana kad sam pocela ici na dojenje :cry:
uzasan osjecaj: kao rodila si, a zapravo nemas osjecaj da si rodila, prve dvije noci sam spavala i dalje sa rukom na trbuhu i mazila kao da je on i dalje tu