a ne,
minus 10 godina sam joj dala pri prvom susretu
a70v, samoubiti na posebno okrutan način :mrgreen:
Printable View
a ne,
minus 10 godina sam joj dala pri prvom susretu
a70v, samoubiti na posebno okrutan način :mrgreen:
sezona kiselih krastavaca na rodinom forumu... :P
ja se iz istih stopa idem onda ritualno objesitCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
nit mi fritulice uspjevaju nit me pekač voli
a i dijete mi je bolesno
Ma, bice one savrsene. Sto ce otkloniti potrebu za ritualnim obredima...
a kako će nas tek zaključati... :lol:
hehe, skroz neloš način za ubiti temu
Za neke teme prava stvar...Citiraj:
Imga prvotno napisa
mare :(Citiraj:
maria71 prvotno napisa
i ajd sad ti ne gledaj crno
ma neeeeeeee....htjela sam biti kao duhovita, al jbg....ne ide mi danas
ja sam sretna i vesela , danas, jer sam živa, donekle zdrava, jer sam bila na kavi sa mamom, a poslije s kumom, jer imam dobrog muža koji je proveo kvalitetno vrijem s Markom i kad sam došla čekao me je ručak.....
Ne tražim ništa više od života....
dok sam oribala kupaonu i kuhinju vi vec toliko napisale :shock:
:lol:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Kada citam o takvim osobama, sjetim jedne svoje poznanice koja je na forumima savrsena, a u stvarnosti :roll: i bude mi lakse. Treba se sjetiti da je ovo samo forum, svatko pise o sebi onako kako se dozivljava, a ne kako ga dozivljavaju drugi.
Ja se trudim biti dobra mama i to mi je glavni cilj, a ostalo :lol: : kuham kad bas moram (citaj kad sveki ne skuha), pospremam kad bas moram, na poslu radim toliko koliko je nuzno :mrgreen:
ok deadi, sad će ti inbox biti krcat :mrgreen: :lol:
Zasto?Citiraj:
maria71 prvotno napisa
:klap:Citiraj:
Imga prvotno napisa
Joj, kaj vas volim potpisivat danas!
Pokušaću pojasnit šta sam htejela reć.
Recimo na temi uspavljivanja.
Kada sam djete uspavljivala po dva sata poludjela sam i došla ovdje pročitat nešto o tome. Neko je postavio slično pitanje a odgovori su bili većinom: zašto ti je to problem, njima je potrebno maženje,šta ti u životu znače ta dva sata mi uživamo u tome, to je vrijeme posvećeno nama,ja i MM uživamo tako provest veče uz djete.
Pomislila sam šta je samno čitav dan sam s djetetom od rano ujutro u kući, igramo se, idemo u šetnju,mazimo se. Zar treba još i da ga uspavljujem do 22. I šta onda mrtva sam umorna i idem spavat.
Želim da ta dva sata provesti sa mužom sama gledajući film, seksati se, čupati obrve,ležati u kadi... Zar sam ja najgora ni jedna mama nije tako odgovorira. Gnjavim se s djetetom čitav dan i želim poslije 8 biti slobodna.
Onda sam otišla u knjižnicu i digla knjigu o odgoju djece. I našla tu metodu kako naučiti djete da samo spava,koja djeluje(ili dresiranje što mi je neko napisao)
Sada samo puno zadovoljniji i ja i moj muž ujutro se sretnija probudim i imam više živaca za novi naporan dan.
Ovdje i dalje dobijam komentare da sam čudovište bez tolerancije, živaca, dreser pasa.
Zar nema neko ko ima isto mišljenje kao ja?
Me, draga, nitko ti ne govori da si čudovište zato što ti se desi da pukneš na živce i svega ti bude dosta :heart:
Ja pozvizdim jedno 5-10 puta dnevno od Aninog vriskanja, mamakanja, cendranja za svaki k...
Tei sad rastu zubi i nervozna je, stalno hoće cicu...
Ja sam na porodiljnom - što znači da nekog jarca trebam i skuhat, oprat, opeglat...
A i čitala bih, i surfala, i čupala obrve, isto kao i ti.
Radi se zbilja samo o tome da se trudim prihvatiti činjenicu da su djeca 15% romantike i 85% teškog rada. Psovanje kroz zube, ljutnja, frustracije - sve to ide u rok službe.
Ja to prihvaćam i griješim - jednom kad sam imala puno posla, malo živaca i bila nervozna, a Ana mi je prosula (namjerno, uz smijeh - trebala je moju pažnju u trenutku kad je SVE trebalo moju pažnju, a djeca tad znaju biti jako ekstremna) sol po cijelom postavljenom stolu pet minuta prije dolaska gostiju, podivljala sam, zgrabila je i grubo protresla, lupila po guzi :( a od vikanja se orila cijela kuća. Gurnula sam je u sobu na "razmišljanje" i zatvorila vrata.
Odmah sam je izvadila i ispričala joj se, jadno dijete je bilo u šoku - vidjeti mamu u tako nekontroliranom stanju je za njih užasno - kako da je naučim da sebe kontrolira i bude odrasla ako se ja ne znam tako ponašati?
Poslije sam plakala kao ljuta godina i samooptuživala se za najgoru nemajku godine.
Činjenica je da stvari koje su "na granici tvojih mogućnosti" s vremenom jednostavno povećavaju tvoje mogućnosti - s djecom je teško, jako teško - ali postaješ bolja što se više trudiš - i veše voliš - ne samo njih, nego i cijeli svijet - djeca vježbaju tvoj kapacitet za ljubav, davanje, toleranciju, empatiju.
Na kraju vidiš da nikakva ovisnost nije nepremostiva.
Tako nekako :heart:
Ispravak netočnog navoda: nije da "na kraju uvidiš" da se svaka ovisnost može premostiti, nego "s vremenom počneš uviđati" jer u biti, kraja nema :mrgreen:
Ako hoćeš, poslat ću ti sliku mog kamenca u WC-u, možda ti bude bolje.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
:lol:Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
evo, odmah mi je bolje
ne treba, kamenac gledam uživo, svoj na starom lavabou, wc je novi, godinu dana, i sjaji se ko beba, valjda jedino što mi se sjaji u stanu
:shock:Citiraj:
emanuela100 prvotno napisa
mislim da je u ovome problem, ja se ne gnjavim sa djetetom ja UZIVAM sa svojim djetetom!! ko da ti je djete posao pa imas radno vrijeme?!
i ne mislim da sam ja savrsena niti kritiziram tebe
Ja jedan dan uživam, a drugi se gnjavim.... I tako ukrug.
nisi nikakvo čudovište...upravo se i ja često pitam od čega su napravljene neke super žene (barem se tako predstavljaju) na ovom forumu kojima je sve super, imaju živaca beskrajno, nikad ne polude, co-sleeping je apsolutni zakon i sl.Citiraj:
emanuela100 prvotno napisa
Adrian je jedno jako zahtjevno 11-mjesečno dijete koje se ne zna sam zabaviti, traži izrazito puno pažnje, ne spava ni noću ni danju, vremena za sebe apsolutno nemam, seks...ma daj molim te, šta je to?, kuća ko da je bomba pala, nemam uopće kontrolu nad svojim životom....i trenutno smo i ja MM u totalnoj depri jer ne vidimo izlaz iz ove situacije :(
često sam pomišljala da ga jednostano pustim plakati ali ne mogu, srce mi ne da, bojim se da li bi mu to moglo nanijeti neke dalekosežne posljedice...ali često pomišljam na to....
trenutno se tješim da će proći i žicam ostale roditelje čija djeca nisu spavala iskustva i kad su počeli spavati, pa sam došla do svog nekog zaključka da djeca počnu spavati oko 2.god....eto još samo godinu dana :)
chris blue jako si lijepo to napisala :heart:
betty boop
da ti ne napišem da moja nije spavala do 4 god?
Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
ne ubijaj me u pojam.....
pusti mi makar malo nade :(
evo ti nada, ja živa 8)Citiraj:
betty boop prvotno napisa
:love:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
betty tačno znam o čemu pričaš. Ali mislim da zato i služimo jedna drugoj na forumu da se ohrabrujemo i guramo dalje. Teško je, neki dani su jezivi i samo čekam da se završe, ali sad sam u pozitivnoj fazi i hrabrim tebe da izdržiš jer su nam deca slična i znam kako ti je. Ja sam za Nađinih skoro 10 meseci možda imala 10 večeri savršeno uspavljivanje (dete sisa, zaspi, muž i ja posle uživamo), sve ostalo je sisanje 2h gde ja zaspim pre nje. Sex mi je misaona imenica, sređivanje kuće takođe.
a70v to što znam neki recept protiv kamenca ne znači i da ga redovno uspešno primenjujem :roll: Mislim znam ja recept i za knedle sa šljivama ali ih nikad nisam pravila, no napisaću na forumu ako neko traži.
Ali isto tako imam i neke posložene prioritete i ne bih nikad pustila da mi se dete uspava plačući (mada često pomislim kako bi to bilo jednostavno, isto kao što sam pomišljala kad nam je dojenje bilo u haosu kako bi bilo jednostavno detetu dati adaptirano, ostaviti ga mami i otići u šetnju). Onda se prvo žalim MMu, pa vama ovde na forumu i odnegde već stigne neka snaga, ohrabrenje, pozitiva, zrak svetlosti.
ne morate me tješiti radi kamenca, mene on previše ne uzbuđuje, izvlačim se na tvrdu vodu
mrzim excell!
eto, ni to mi ne ide :x
Triput sam se odlogirala u trudu da ništa ne napišem, ali ne mogu, jače je od mene, i unaprijed se ispričavam. Tko te je tjerao imati dijete ako ti je gnjavaža? Roditeljstvo nema radno vrijeme.Citiraj:
emanuela100 prvotno napisa
:cry:
:taps: ni meni :slijeg: al' to nije razlog da odustanem ;)Citiraj:
maria71 prvotno napisa
_____________________________________________
apropo teme - u očaju sam jednom probala da je pustim da plače, kao, zaspaće :( No way! Ta bi mogla revati do ujutro, a je to ne mogu slušati. Radije nosam, nunam, nudim sisu, vode, šta god, samo da ne urla. I sve ću uraditi da ne plače. Dubiti na glavi, na trepavicama, plesati u sitne sate s njom na rukama, izmišljati načine da zaspi, samo da ne pusti sirenu. Šta ću, ne mogu drugačije :)
A nisam se pošteno naspavala odavno, i sve me boli, i kuća mi je u neredu, jedemo šta stignemo, šetamo kad šetamo s njom... To tako treba. Sve u rok službe :)
Najveći problem u svemu tome je da se prihvati činjenica da je roditeljstvo posao bez radnog vremena, bez slobodnih dana, bez pauze za ručak, bez novčane naknade, i bez prava na privatnost. Barem prvih 50 godina :lol:
A kasnije? Pa valjda pređe u naviku da se spava u trku, jede leteći, kupovina obavlja brzinom svjetlosti, a zajednički trenuci sa bračnim drugom cijene i više nego što realno vrijede.
Eto, za drugi post na ovom pdf-u od mene dosta :)
E vama bi dobro došla jedna knjiga iz psihologije odgoja djece drage moje!
nijedna knjiga nije dobra kao mamino srce i intuicija....Citiraj:
emanuela100 prvotno napisa
kako može jedan xy bolje znati od mene šta je dobro za moje dijete :?
Draga moja, a otkud ti znaš da npr. ja nisam psiholog ;)Citiraj:
emanuela100 prvotno napisa
Joj emanuela 100 daj, molim te, preporuči jednu dobru knjigu, pa prosvjetli mene munjenu, pa ću i ja postati najbolja mama na svijetu (po tvojim mjerilima).
Da vjerojatno kad u nekoj knjizi pročitam da treba bebu pustiti da se dobrano isplače, sigurno ću tako postupiti, čim to vidim crno na bijelom, moje srce će odmah postati od kamena i ja ću bez problema slušati plač djeteta i biti uvjerena da sam u pravu. Joj koja bi to bila knjiga? Pa ne treba meni za to knjiga, nego lobotomija minimalno. :roll:
Nisam savršena, ali cijeli dan sam "opterećena" djetetovim potrebama. Želim se igrati sa svojom djecom, uspavljivati ih satima, kupiti im najbolju kremu za guzu i imati vrlo malo vremena za sebe. I oboje su vrlo vesela i umiljata djeca.Citiraj:
emanuela100 prvotno napisa
I radim sve to jer su sada mali, jer sad imam mogućnost činiti sve to i uživati u njima. Jer brzo rastu.
Ova starija će uskoro 6 godina. Više me toliko ne treba u svojim igrama, odselila se u svoj krevet. Za par godina i drugo dijete će tako. I što mi tada ostaje?!
Stvar je u u odluci što je za nekog najvažnije. Meni je najvažnija moja djevojčica i njena sreća. Obožavam njenu glavicu kad mi se nasloni na rame kad se zaspava. Mislim da ju nosam dijelom i iz sebičnih razloga.
Apropo izraza "naučila se spavati": kako se može naučiti nešto što je prirodno? Ja sam jedno vrijeme patila od nesanice. Nijedno znanje mene nije spašavala u tim dugim noćima. Spavaš kad zaspiš i gotovo. Nema učenja. Djeca nemaju razvijen sat za spavanje i treba im pomoći. S vremenom će to moći sama. Ne mislim da će moja Eva kad se vrati doma s 15 godina reći: Daj me mama malo nosaj da zaspem.
Uživam u svom djetetu i centar je mog svemira. Brzo će odrasti i neću joj trebati. Nadam se da ćemo imati dobar odnos i onda.
A što se tiče savršenstva, molim te...Imam mamu koja mi pomaže + svekrvu +...Peglala sam danas robu sa zaostatkom od dva tjedna...
I mi se trudimo maksimalno uzivati u djeci i svim sitnicama koje bavljenje djecom ukljucuje. Pa makar se radilo o biranju sampona za kosu. :) Nasa djeca obicno zaspu najkasnije do devet navecer i onda nam ostaju jos neka dva-tri sata za bavljenje onim cime nam se bavi.
Dalje necu jer ovakve upade i pozive na polaganje racuna ne volim. Onaj tko je nacisto sa svojim stavovima i sobom, ovakve teme ni ne otvara.
savrsena mama sto je to ?
o.k. nekima vise toga ide od ruke, nekima manje, ali vecina nas se isto nade u situacijama koje bas i nisu za pohvaliti, neke to i napisu, neke ne
a nemoj misliti da sam ja uzivala u tome sto mi dijete nije prespavalo noc do 2,5 godine, ali sam to prihvatila, kao sto i ona malo po malo mora prihvatiti moje nesavrsenosti
eto danas nije imala drustvo za trcanje, MM je istegnuo ligament, pa ne moze, a s mojim trcanjem nije zadovoljna 8)
muči me jedna stvar...
sada smo jako zaokupljeni našom djecom i njihovim potrebama i to tako treba biti...ALI kada uspoređujem sebe i neke žene iz svoje okoline, ja sam dosta opterećena time da djetetu pružim najbolje šta mogu i znam...npr. dojim ga unatoč tome da mi je po cijele noći na cici i unatoč tome da imam gadne ragade, nema šanse da ga stavim u veću AS dok ne dosegne 9 kg, jako pazim na njegovu prehranu, nema govora o nikakvim krafnama, smokićima i sl.
a one su lijepo na prvu ragadu odmah odustale od dojenja, AS koriste rijetko, djeca im jedu gulaš s 10 mj. i sl. djeca su im sasvim u redu, vesela i zdrava (i spavaju!!!!), a one ni pola opterećene kao ja.
e pa sada ko je ovdje lud????
hoću li se jednog dana probuditi, djeca će odrasti, a je neću znati šta ću sa sobom jer sam cijeli život podredila njima i njihovim potrebama?
Koji cijeli život? Nema godina dana da mu se podređuješ :mrgreen: