:heart: !
Printable View
:heart: !
Zao mi je.. :(
Pablo drz se :love:
zao mi je.
drzi se :heart:
žao mi je :(
:heart:
draga, kao i mnoge cure koje su ti već pisale mogu razumjeti tvoju tugu i bol. ja sam izgubila dvije bebice, blizance, u vrlo ranoj trudnoći. također sam prošla i kiretažu, na merkuru.Citiraj:
pablo prvotno napisa
no, 5 mjeseci kasnije ponovo sam ostala trudna i evo sad brojim 29 tjedan trudnoće, i sve je u redu.
zbog tog straha koji i i sad proživljavaš ja nisam htjela nikome govoriti da sam trudna sve do 16 tjedna jer sam se bojala da nešto ne bi pošlo u krivom smjeru.
znam da je sad teško naći utjehu, ali meni je pomoglo to što sam sebe uvjeravala da je priroda tako htjela, da moje bebe nisu bile spremne za život i da je tako moralo biti.
nadam se da ćeš i ti uskoro imati svoju sreću u buši i da će sve biti dobro...ma znam da će bit tako. samo glavu gore i nemoj se dati crnim mislima
:love: :heart:
znam kako je i ja sam to prošla jedanput-kiretažu i nadam se da više nikada neću morati....bit će sve ok......drži se....
draga pablo, ja sam sa svojim MM već 11 godina i kad smo se konačno prije skoro 2 god se odlučili vjenčati isto sam se brinula da li ću moći imati dijete jer nekoliko godina nismo koristili nikakvu zaštitu osim.. hm... odmicanja na vrijeme jer se nismo jako bojali trudnoće. MM mi je pričao da mu se testisi nisu spustili kako treba kad je bio mali i mislio je da će to biti problem. Uglavnom, vjenčamo se i ja nakon 10 mjeseci ostanem trudna. Sreća, radost, planovi.... i svega nestane 12 tjedana kasnije, 3 dana prije druge kontrole. Zastoj u razvoju ploda.
Osim tuge - ista briga - dail je to bila jedina šansa? da li ću opet ostati trudna? 2 tjedna kasnije druga tužna vijest - kolegica koja je ostala trudna mjesec dana nakon mene nakon pune 3 godine pokušavanja isto je prošla kiretažu. Prvo smo se smijale zajedno a sad smo plakale.
doktori su rekli - samim tim što smo ostale trudne je dobar znak. obično nakon spontanog većina žena je jako plodna i ostane vrlo brzo u drugom stanju. Treba napraviti sve testove i ako je sve ok pokušati ponovo.
I bili su u pravu!!!
Ona je zatrudnila 3 mjeseca kasnije, ja nakon 5. I to u prvom pokušaju nakon spontanog ( rekli su čekat 6 mj. ali... ) i jedinom u tjednu kad sam pretpostavljala da su mi plodni dani. I evo nas sad sa lijepim trbuščićima.
Nemoj klonuti duhom!
:cry: :cry: :cry:
želim ti brz oporavak i urednu slijedeću trudnoću
Dear Pablo, Ja sam drugu bebicu izgubila prije par dana.
Suosjecam s tobom.Saljem ti veliki zagrljaj.
Zanima me par stvari:
Dali ti je dosao patohistoloski nalaz iz bolnice?
Kiretaza jeli bila na zivo ili su te uspavali?
Dali ti je gin. spomenuo mozda genetsko savjetovaliste?
Provjeri hormone vazne za odrzavanje trudnoce u lutralnoj fazi.
I kada napravis sve briseve i potrebne testove,javi nam .
Mozda mozemo pomoći. :heart:
Nisam dobila nalaz. Kiretaza je bila uz lokalnu. Ginkić mi nije spomenuo savjetovalište, jedino je rekao na ne trebam radit neke testove s obzirom da mi je prvi spontani i da sam mlađa od 35. Jedino što moram je napravit briseve (iako sam radila i to prije par mjeseci, i sve je bilo ok, ali eto).Citiraj:
Matko prvotno napisa
Ljudi moji, ja se uopće ne mogu sabrat, ne mogu mislit, ne mogu spavat, ne mogu radit.. Samo sam ljuta, ljuta, ljuta... tužna, nesretna, plačljiva, razdražljiva...
pablo :love:
sve to sto osijecas je prirodno, sada treba odtugovati i kada dodje vrijeme krenuti dalje. drzi se :heart:
i ja sam bila takva pablo. sjećam se kako sam poludila kad sam vidjela na tv-u dva-tri dana poslije kako je netko ostavio svoju lijepu, zdravu bebu pred vratima potpunim strancima jer ju nije htio. ubila sam se razmišljajući gdje je tu pravda - netko tko ne želi dobije tako lijepu bebu a ja koja to želim najviše na svijetu je izgubim. jedno mjesec dana uopće nisam mogla pogledati malu djecu.
sjećam se da je bilo i nečega pozitvnog u tom razdoblju. radim u relativno velikoj firmi sa klijentima i jako puno ljudi je saznalo što mi se dogodilo. kolege, poznanici, gotovo potpuni stranci su mi ispričali o svojim iskustvima ili njihovih sestri, majki, kćeri.... i to samo u namjeri da mi bude lakše. nikad nisam osjetila toliko topline.
teško je pablo.... ali bit će lakše vidjet ćeš
Drž se i ljubi i mužeka :heart:
Normalno je da si u šoku i da si ljuta na cijeli svijet. Tko od nas ne bi bio?
Ali znaj da ćete ga dočekati :heart: :heart: :heart:
Puno pusa
:love2: žao mi je!
Necu ti lagati, bit ce ti tesko sad ali i lakse s vremenom. Pogotovo kad opet ugledas +! Vjeruj mi, znam sto pricam.
Sad se dobro isplaci, nemoj se suzdrzavati, izbaci ljutnju, bijes, tugu i sve ostale osjecaje iz sebe i onda, polako, bez zurbe i nervoze, kreni dalje.
Nema me par dana na forumu, ali danas me nesto vuklo ovamo, i vidim novi pdf.
Danas je 4 godine od moje kiretaze, nisu se videli otkucaji srca.... Mislila sam da sam prebolela, ali eto.....
draga vissnja :love2:
drži se :heart:
vissnja, :love2:
:heart:
vissnja :love:
jako mi se sviđa prva riječ naslova PDF-a RODITELJI....neko vrijeme sam i ja bila mama....
ne znam na koji način prihvatiti ono što se desilo i vjerovati svome tijelu...nakon 3. spontana ne polazi mi za rukom iako sam napravila čudo pretraga i kao sve nekako štima....
uvjerljivo je moj prvi pobačaj ostavio najviše boli u mom srcu...bebica koja je počela rasti u meni nekoliko mjeseci prije svadbe, bajka, ostvarenje snova...pamtim kako sam ujutro u 5,15 napravila test koji je bio itekako pozitivan, otišla za par dana na pregled gdje sam vidjela i čula svoju bebicu, hodam, suze mi cure od sreće, grlim se i ljubim sa svojim mužem na sred ceste...sreća je trajala još 6 tjedana....na početku 13. tjedna odlazim na pregled, a srce se ne čuje....jednostavno nema ničeg....praznina, bol, neopisiva tuga nakon vjenčanja iz bajke...život mi je tada dobio smisao, a par dana poslije ga izgubio...nakon nekoliko mjeseci vanmaternična, nisam ni znala što mi se dešava..završila na operaciji za tren oka....nakon skoro godinu dana imam pozitivan test...nakon nekoliko sati počinjen krvariti i sve nestaje...opet....sada pokušavam zatrudnjeti već ni sama ne znam koliko dugo....a bojim se....pogled na djecu mi svaki put oduzme komadić srca...i moje dijete je trebalo biti ovdje....
:(
zo, :love: , suborko,
i kod mene je slicno, za koji tjedan ce biti 4 godine od mog prvog + na testu (zimski solsticij, sibolicki dan novog pocetka), nakon toga UZV na kojem je malo srce kuckalo, a onda velika tisina, i tako jos dva puta, i sada vec dosta dugo nista, takva mi je karma.
Ima u meni tuge, pomirenosti sa dogadjajima koji su se desili, poniznosti i postovanja prema zivotnim silama koje ne kontroliramo, zahvalnosti za sve dobro sto se desavalo/desava i svakako, energije za dalje.
Padamo i dizemo se, nema nam druge nego uporno i strpljivo gurati dalje
:heart:
istina :love: :heart:Citiraj:
lilium prvotno napisa
Ja sam imala kiretazu na kraju 8. meseca 2007. i definitivno mogu da kazem da se nisam oporavila od gubitka bebe, i ne znam da li cu ikad moci potpuno da prebolim.
Na pregledu u 13. nedelji srce vise nije kucalo. :(
Sad nam je dosao Izi, i presrecna sam, ali se ipak skoro svaki dan setim te bebice. Neverovatno nesto...
cure moje :love2:
i sama sam mama 2 anđela, i suosjećam s vama... voljela bi da mogu reći onu : s vremenom će biti lakše, ali neće, biti će drugačije!
nakon smrti mojeg prvog zlata, moje curice čije ime nosim u svom nicku :heart: stalno sam čekala da bude : vrijeme liječi rane, i da ću s vremenom preboljeti taj strašni gubitak, smrt mojeg tek rođenog djeteta... :cry:
i onda nakon mjeseci i mjeseci sam shvatila da takvo nešto čovjek nikada ne preboli, mora se naučiti živjeti s tim... i kad sam si tako posložila bilo je bolje...
nakon gubitka drugog djeteta posložila sam si stvari u glavi i jednostavno se okrenula stvarima koje volim i ljudima koje volim i koji vole mene, ispunila si život, i živim u čvrstoj vjeri da će beba doći kad bude vrijeme i da će naša treća srećica biti živa i zdrava... a naša dva anđela će uvijek biti s nama! :heart:
suborke moje držite se i ne odustajte nikada jer svako loše mora biti nagrađeno nečim dobrim...
:love:
ajme kako je ovo teško čitati :no:
srce mi se slama :(
bzara, :love:
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
tonili, :love2: uz tebe smo!
:heart:
tonili :love:
čitala sam o tvom nedavnom gubitku,
i nemam pametnih riječi pa ću ti samo poslati virtualan zagrljaj! :love2:
i zapamti svako zlo se mora vratiti dobrim... :heart:
ja sam nepopravljivi optimist!
cure, ne nalazim dovoljno moćne riječi koje bih vam uputila :love:
bzaza, šaljem ti specijalnu :*
bzaza = bzara
Hvala vam drage moje. Osim neopisive boli koja me trga iznutra, ubija me silna gorčina, ljubomora koju osjećam...promatram susjede i zavidim im, uspoređujem se s njima....pitam se koliko sam lošija od njih da mi se ovoliki križ stavlja na leđa....tražim razlog, nešto.....bilo što da mi da smisao, da razumijem...
I ja sam uvijek bila optimist, vječno nasmijana, spremna pomoći svima , smatrala sam se dobrim čovjekom, prijateljem....sada više u ništa nisam sigurna.....prvi križ sam ponjela dostojanstveno, bilo je teško, ali sabrali smo se i krenuli naprijed - ovo ne mogu ponjeti, preteško mi je....
tonili :love2:
znam točno kako ti je, ali vjeruj mi još je sve friško... još je u tebi cijela četa hormona, i stvari će se početi činiti drugačije malo kako vrijeme bude prolazilo...
kad sam se vratila kući iz bolnice mislila sam da se jedino meni dogodilo takvo nešto da nakon savršene trudnoće moje tek rođeno dijete umre... a onda sam došla na ove stranice i vidjela da nas ima puno, jako puno, da ima priča koje su gore od moje...
sva prejadna, srela sam na jednom rođendanu ženu koja je imala pored sebe trogodišnju curicu! i kaže mi: mogu si zamisliti tvoju bol! kako si ona može zamisliti moju bol ona ima živo i zdravo dijete pored sebe!
par dana poslije moja friendica mi ispriča priču! prije tog djeteta imali su curicu koja je umrla sa godinu dana... njen život se jednostavno ugasio, srčeko je bilo bolesno i dijete je umrlo! do tada roditeljima zdravo dijete jednostavno je nestalo, preko noći! oni su bili u takvom šoku da mjesecima nisu prali prozore jer su na njima bile otisci njezinih prstića... :cry:
od svake priče uvijek postoji gore... užasno mi je žao kada vidim što žene na MPO moraju proći da bi došli do svog cilja, ali draga ne odustaj...
ono što čovjeka ne ubije ojača ga! skupi sve mrvice i izdigni se iznad same sebe, budi jaka jer moraš biti da bi mogla svoju bebu primiti ponovno...
a gore te jedno srčeko čeka da ti zakuca ispod tvoga... :heart:
vjeruj mi...
tonili,
draga, jako mi je zao sto si se morala suociti sa svim tim osjecajima, no sve to je prirodno i desavalo se i drugima u slicnim situacijama. Nazalost kroz gubitak spoznamo i jednu mracniju stranu nas samih, treba osvijestiti te emocije (mozemo ih se stidjeti, bjezati od njih, biti ljute na same sebe sto ih osijecamo, probati ih potiskivati... no one su tu), treba prihvatiti da su tu i iz svega izaci potpuniji i za to iskustvo u koje nas je zivot bacio. Nikada ne zaboravljamo, no s prolaskom vremena postaje nesto lakse.
Ovo sam vec ranije tu negdje postala, mozda ti malo pomogne, sve zalimo na svoj nacin, nema generalizacije, no teorija kaze da je ovo jedan tipicni tijek s nabrojanim glavnim osjecajima koji se u tom procesu tipicno pojavljuju:
1. negacija i izolacija: prvo pokusavamo negirati da je do gubitka doslo i povlacimo se u osamu
2. bijes: bijes na nekog odredjenog, na svijet, na samoga sebe sto smo dopustile da se sve dogodi iako nista nismo mogle uciniti
3. pregovaranje: s bogom, zivotom... ako napravim to i to biti ce kao da gubitka nije ni bilo
4. depresija: osjecaj praznine, nepomicnosti, iako bijes i tuga mogu ostati ispod svega
5. prihvacanje: bijes, tuga i zaljenje se smiruju, prihvacamo gubitak.
Drzite se :heart:
bzara :love:
mislim da se već predugo borim sa četvorkom :( :(
cure :love: :heart:
zo, :love:
Već dugo nisam bila s vama. Sad se opet borim s nekim strahom. Čekam mengu, kasni, a nemam snage napraviti test. Bojim se.
pablo :love:
ne boj se draga... pričekaj još malo ako će ti biti lakše a ja ti
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
od srca da ugledaš jedan lijepi veliki +
:heart:
Ja kombiniram 1 i 2 - najolje mi je samoj, a na druge bijesnim. Razgovaram samo s MM, a komentari ostalih (iako znam da su dobronamjerni) me doslovce izluđuju.
Pogotovo oni tipa: Pa možda vam se sad baš prirodno desi.......neznam ni sama jer me više razbjesne ili rastuže.
A najgore od svega mi je što dolazi Božić (moje omiljeno doba - bilo nekad) :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
Već sam pričala svom anđelu kako ćemo peći kolače i kititi bor :cry: