:love2:
Printable View
:love2:
Jako mi je žao. :cry:
Puno hvala, svima! :heart:
Imam ljubavi i podrške od svojih bližnjih. Ali vaše riječi doista pomažu, iako vas ne poznajem osobno. Kada mi na forumu netko kaže: "znam kako ti je", vjerujem vam. Jer...doista znate.
Danas mi je već bolje. Osjećam da je vrijeme ipak najbolji lijek. Borim se i krećem naprijed. Prvo pretrage a onda čekam zeleno svjetlo za drugi pokušaj.
Hvala još jednom. Želim vam svima puno ljubavi i sreće, i neka se ovakve tužne stvari nikome ne događaju. :*
:love2: drzi se.....
:love: :heart:
Evo ako te tjesi...Citiraj:
luna82 prvotno napisa
Ja sam svoju curicu isto izgubila u 11 tjednu zbog komplikacija u razvoju i mislila sam da nikad to necu zaboraviti. Ipak, klin se klinom izbija, kako kazu...cekala sam 3 mj. po protokolu i odmah ostala ponovo u 2 stanju - -sada sam 18+5 i svijet mi je opet krasan.
Samo polako svaki dan po malo. Važno je da prođeš fazu tugovanja i pitanja da to ne potiskujes u sebi i nikako nemoj slusati druge sto to ne razumiju. Nemoj se suzdrzavati da places i tugujes i jedan dan ces vidjeti da ces to moci staviti polako iza sebe.
Promjeni ginekologa da te ne podsjeca (to vec jesi) i ako si imala vec neko ime za dijete - izaberi drugo kada ponovo zatrudnis
Sutra je novi dan..... :love: :heart: ~~~~~~~
jakko mi je žao draga Luna....
:love:
Draga luna,šaljem ti veliki zagrljaj,i snage da izdržiš.
:(
:love:
:love:
Drage mame,
već sam dugo registrirana ali evo prvi put sudjelujem u forumu. Molim vas da me savjetujete.
U 8. sam tjednu trudnoće sa dg. blighted ovum. Imam pregled za 4 dana kad će me dr. vjerovatno poslati na kiretažu.
Mislite li da je pametnije još malo pričekati da priroda učini svoje (spontani) ili da se ipak podvrgnem tom zahvatu?
Hvala. :?
Bok Luna 28,ja sam izgubila dvije mrvice.Potpuno te razumijem ,ali glavu gore.Ides na drugi pokusaj. :*
ka jako mi je zao sto se to dogodilo. :(
Najbolje je poslusati lijecnika, nikad se ne zna hoce li tijelo samo izbaciti neuspjeli plod. Mene su odmah poslali na kiretazu...
Ka,bolje da ides na kiretazu pod anestezijom nego da ti se pocme dogadjati spontani sam od sebe.To je jako bolno. :heart:
podrzavam tu recenicu! (nazalost iz vlastitog iskustva)Citiraj:
Matko prvotno napisa
suosjećam s tobom.
dobro je da si okrenula novu stranicu i krenula dalje.
želim ti brz oporavak i puno sreće
Bok Tincha i Matko!!
Poslušala sam vaše savjete i sutra idem u bolnicu. Obavila sam sve pretrage. Kiretažu ću učiniti pod općom anestezijom.
Znam da je blighted ovum zapravo poprilično dobar scenarij s obzirom što sve neke žene dožive, ali ipak mi je teško. Tužna sam i razočarana a svi me pitaju: "Pa zašto kad bebice nije ni bilo?!" A ja ne znam kako im objasniti zašto sam tako tužna.
Hvata me panika od same pomisli na kiretažu. Ne zbog bolova već, ne znam, neka me jeza prođe...
Imate li neke savjete za sam boravak u bolnici? Što ponijeti, što očekivati??
Hvala svim curkama na podršci i savjetima. :heart:
Spavacicu, ogrtac, papuce, ulosci obavezno...
Imas srece sto ces biti pod anestezijom. Nakon zahvata lezi se par sati, a onda se moze doma na mirovanje.
A sto se tice razocaranja... Istog trenutka kad je test pokazao plusic u meni nije bilo zaceto jajasce, gestacijska vrecica, plod, embrij (ne znam do kojeg sam stadija bila dosla) nego dijete. Tak da oni koji kazu da nema veze, ionako nije bilo bebe... Treba im oprostiti, ljudi pokusavaju dobronamjerno ublaziti gubitak, ne znaju bas najbolji nacin, misle da ce nam biti lakse ako prikazu da zapravo nema za cim zaliti. Treba prezaliti, samo si treba uzeti vremena, i nitko ne moze uciniti da se osjecamo bolje dok to ne dodje samo od sebe.
:love2:
nažalost znam kako vam je! :cry:
nema riječi koje bi vas utješile sada pa zato samo šaljem jedan veliki virtualni zagrljaj...
a vaši anđeli će biti zauvijek u vašem srcu...
hrabro dalje, i vjeruj te mi s vremenom bude lakše...
:love:
Onaj klise sto ga ponavljaju "vrijeme lijeci rane" je istinit, tako da ces i ti nakon nekog vremena poceti osjecati da je vrijeme da se prijede preko onog sto je bilo i da se krene dalje. Nekima treba duze, nekima ne.
Ja sam svoju curicu pobacila sa 18 tjedana, sto je bilo specijalno strasno za mene, jer svi su mi govorili da 1 zena u 3 uspije iznijeti trudnocu prije 12-og tjedna.
Tako da sam ja u neku ruku bila spremna izgubiti bebu prije 3 mjeseca, ali ne i poslije. Utoliko veca bol i nerazumijevanje.
Jos je jedna stvar teza: rodis na normalan (vaginalni) nacin, i imas priliku vidjeti i drzati svoju bebu koja je vrlo, vrlo mala, ali joj nista ne fali!
Plakala sam 3 dana bez prestanka, trazila sam sestre da mi ju donesu dvaput, oprostila sam se i idemo dalje. Ne kazem da ne boli kad se sjetim (i sad sam pustila suzu ili dvije), ali kazu da se tako nesto desava s razlogom (najcesce u vezi sa greskom u kromosomima, gdje tijelo prirodno odbacuje "stetan" plod).
Glavu gore i idemo dalje!!
Ja sam sad ponovno trudna (nakon 7 mjeseci cekanja od kad sam pobacila), upravo ulazim u svoj 28-i tjedan, beba se rita ko luda dok ovo pisem i mogu ti reci samo jedno: ustraj, ustraj, ustraj!
Sve ce biti u redu, i sve ima svoje zasto.
Bol ce se smanjiti, premda nece otici. Fokus je na buducnost i na vlastitu volju (meni su rekli da cu vjerovatno morat ici na usvajanje jer je skoro pa nemoguce da ostanem trudna. Eto koliko znaju!).
Pusa i bacaj se u akciju!
Drage moje,
kod mene se situacija mjenja iz dana u dan. Danas sam išla u bolnicu, obavila sve pretrage spremna da me prime u bolnicu i sutra na kiretažu.
....ali na zadnjem pregledu prije samog ulaska na ginekologiju, dr. meni kaže da se ne treba žurit, nije mu prvi put da vidi dg. blighted ovum a onda porodi normalno zdravo dijete koje malo zakasni sa pokazivanjem na UZV-u, a u najgorem slučaju ću prokrvarit pa onda mogu doć pa neka ja odlučim.
I ja skupim prnje i evo me doma. Iskreno, mislim da od bebe ništa jer već osjećam lagane bolove a i počela mi je sukrvica, ali nekako mi je to drugačije proživljavat kući nego u bolnici čekajući da "kopaju" po meni.
Strpit ću se do idućeg petka pa ako ništa ne bude onda ću na stol al ću barem znat da sam sve učinila da budem sigurna da je to to.
...Puno mi znači što se mogu vama jadat i dobit podršku i savjete. Vaša iskustva su mi puno pomogla da prihvatim sve ovo što se događa, da znam da imam pravo tugovat, i otprilike znam što očekivati.
Veliko hvala. :heart:
Vjerovatno ću vam još puniti glavu ovisno kako se situacija ude odvijala. :love:
Prvo da vam kazem da mi je zao ...i znam kako se osjecate.
Ja sam bila u srijedu na uzv i nije bilo ploda.Ali se ne predajem....i nadam se i dalje da je rana trudnoca.
Ali osjecaji su grozni...i nema smirenja...stalno neko iscekivanje.
Ja ti ne bi preporucila kiretazu, osim ako si pocela krvariti-onda odmah u bolnicu.
Sretno
vjerujem u bolje sutra javi kad saznaš štogod. baš me zanima hoće li sve biti u redu. držimo fige da se tvoja priča lijepo završi. :love:
bila sam trudna 11 tjedana, na prvoj kontroli je bilo sve super, ali prošli tjedan sam primjetila smećkasni iscjedak, čekala sam do drugog dana, iscjedak nije prestajao, otišla sam ginekologu i rekao da je premala bebica za tu trudnoću i da to nije dobro.drugi dan me poslao u bolnicu i napravili mi kiretažu, lokalna anestezija, trajalo je svega 3-4 minute.. prvo sam se dosta dobro osjećala i mislila sam kak sam snažna, ali sad kad sam doma svi planovi za budućnost koje smo radili,a imaju veze s bebeom iskoče van i tada postaje teško... Hvala Bogu da imam dva anđela ovdje na zemlji , mužića i sinčića,i jednog sad imamo gore na Nebu... gledam u budućnost i uz Božju pomoć vidimo se sa još dosta djece...
Ivky :love:
Draga,znam da ti to neće biti nikakva utjeha,ali samo bih ti htjela reći da se sve to preboli i nastavlja se dalje.Ja sam živi dokaz za to.Prvo dijete rodila bez najmanjeg problema,zatim tri spontana pobačaja između trećeg i četvrtog mjeseca trudnoće kroz narednih devet godina.Nakon devet godina napokon rodim drugo dijete,a dvije godine nakon njega treće.Prošle godine ostala sam ponovno trudna,što me je baš razveselilo,no u šestom mjesecu trudnoće djetetu je prestalo kucati srce.Samo ti želim reći,dati će Bog-biti će djece,samo se sada opusti i ne boj se ponovne trudnoće.pusa tebi i molitvica za tvog malog anđela i za male anđele svih nas koje smo to prošle.Citiraj:
luna82 prvotno napisa
Ja još ne mogu dalje :cry:Citiraj:
LOJOMA prvotno napisa
Nakon kiretaže sam mislila ćim dobimo dozvolu od doka ići opet u pokušaj a sada me užasan strah i ne želim opet prolaziti kroz sve.ne znam hoču li ikada više htjeti eto tako se osječam :?
tornadomum
znam točno kako se osjećaš. i mene je strah iduće trudnoće, ne želim uopće misliti o tome. imam osjećaj da ću biti pod takvim stresom da ću sama sabotirat trudnoću :(
doduše, prošlo je samo 4 dana od kiretaže, a kažu cure da s vremenom sve izbijedi. nećemo zaboravit nikada, ali ćemo naučit živit s tim.
drži se i daj si vremena da rane zacijele. sigurna sam da ćemo s vremenom počet razmišljat o novoj bebici :) :)
ja vam zelim da sto prije ostanete ponovo trudne i drzite male mirasljave smotuljke u svojim rukama :*
znam kako ti je,i ja sam to prošla 3 puta.i upravo se spremamo u graz na IVF. ne odustajemo. imamo svoja tri anđela koji nas čuvaju, i koji nam daju snage da izrzimo sve sto nas čeka. samo hrabro naprijed :saint:
ja sam nova među vama,i stvarno mi je lakše malo kada sam tu ik čujem vaše piče jer znam da me netko razumije.
ja sam izgubila 3 svoja anđela.prvi na sje napustio prije 2 ipo godine u 9 tjednu trudnoće,stalo se razvijati.ginekolog kaže da se to eto događa. u bolnicu me je uputio,kiretaza i sve šta s tim dolazi.strašno me je bilo,osjećaj nemoći..još dans racunam kolika bi bila ta beba.
nakon godinu dana smogli smo snage i krenili u akciju ponovo.i stvarno nakon samo 2 mjeseca pojavip se plusić na testu.našoj sreći nije bilo kraja..nisam niti pomišljala da bi se to moglo ponoviti,iako me je malo bilo strah.krenilo je sve ok dok u 9 tjednu mi se pojavio smečkasti iscjedak,uhvatila me je panika,i odmah sa otišla u ginekologa,dao mi ja dabroston i rekao da se ne brinem ništa,da mirujem i da dođem za 2 tjedna...i ja mirovala...nakon 2 tjedna opet isto.nikada neću za boraviti njegove riječi-opet trudnoća nije uredu,nema otkucaja srca....bolnica,kiretaža,srušio nam se cijeli svit.....opet,nama,nemoguće,pa svi brisevi su nam bili dobri...
i opet samo 5 mj od 2-oga spontanoga ja opet trudna.ali ovaj put se nije razvijalo od samog početka..i nako svih pretraga detaljnijih,sazmano da MM nije uredu kariogram tj,kromosomi.i sada nam preostaje samo IVF i putujemo u graz u prvi mjesec..ne gubimo nadu,znamo da ce nasa bebica doći kad tad.... i imamo 3 anđela koji čuvaju mamu i tatu.... ;)
bambus99, :love: zao mi je za tvoja iskustva,
i ja se znam uloviti kako racunam koje rodjendane necu slaviti, pa usporedjujem s drugom djecom da li bi sada toliko velika bila moja (isto imam 3 pobacaja iza sebe, 3 puta je stalo srce oko 9 tjedna),
vjerujem da sve mi ovdje to isto radimo, i guramo dalje.
sretno u postupku!
:heart:
lilium :love:
nažalost sve se mi jednako osjećamo, i zato smo tu jedna za drugu jer se u potpunosti razumijemo :heart: sve smo prošle isto :(
ovo ljeto bila sam na jednom rođendanu i jedna ženskica je dovela svoju kćerkicu. malena je preslatka, priča, hoda, smije se... oduševila me :zaljubljen: i tada ja pitam koliko je stara, i ona mi kaže mjesec i godinu kada je rođena moja anđelica... uopće ne znam kako sam uspjela ostati sabrana, i ne raspasti se!
pokušavam ne razmišljati o tome, nekada uspijem nekada ne... ali trudim se... :cry:
:heart:
:love: :*
tvoja beba te negdje čeka.... :love:
:saint: :saint: :saint:
luna pa čestitam ti od srca na plusiću :D
draga moja, od sveg srca želim ti mirnu trudnoću i da u jesen držiš svoju bebicu u rukama :heart:
:love:
Bzara, hvala ti! Ne otvaram često ovaj podforum pa si me baš iznenadila!
I da, imamo plusić i još uvijek se bojim biti sretna zbog toga. A valjda će se s vremenom i moji osjećaji promijeniti kako beba bude rasla.
Čitala sam tvoje postove i reći ću ti samo da ti želim svu sreću svijeta i dijete u naručju, jer to zaslužuješ. :heart: