Printable View
iCitiraj:
nego o onim malcima koje se šalje bez da ih se išta pita (i u vrtiću, i kod baka i deda i na more i sve ostale kombinacije).
odavde.Citiraj:
ali nije dolazilo u obzir da je s godinu ili dvije dana šaljem s njima samu na more - jer ju ne mogu pitati da li to želi.
Svaka ''normalna'' majka zeli najbolje za svoje dijete. Naravno, ponekad odgojne metode, kao i pristup su vodjeni sebicnom potrebom majke da apsolutno zastiti i izolira dijete od svega negativnog, loseg, pa i potencijalno negativnog, u cemu ga lisava, tj. sputava u sticanju vlastitih iskustava i gradnji odnosa sa okolinom, samoizgradjivanju afiniteta ili antagonizma prema razlicitim stvarima i situacijama.
Nasa djeca su kao strijele, koje treba odapeti i pustiti da sama lete svoj let. Mi ih pratimo, ali ih ne sputavamo.
Cesta su pretjerivanja majki u nedopustanju da dijete ode od kuce, promijeni ambijent, svakodnevnicu, predje u neki drugi zivotni ritam, mozda kod nana/baka i deda i slicno.
Neko je ponovio vec, da je sve do djeteta. Pa vec u maloj dobi od 2 godine se nazire karakter/sklonosti djeteta..tj. da li se ono i kako prilagodilo vrticu, djeci, odraslima izuzev roditelja itd..
Zasto sputavati djete kod kojega su izrazene socijalne sklonosti i drzati ga u svom ''ambijentu'', jer najcesce sto cujem od vas su zalopojke, kako cete se vi odvojiti od svoje djece, kako cete to prezivjeti itd..i to je pokazatelj da najcesce su roditelji ti koji imaju problem sa odvajanjem, a ne djeca, a sam taj stav emotivno reflektiraju na dijete, cak i ako ga ono samo nije imalo.
Zullu potpisujem.
pomalo me plaši kako je mnogo mama ovdje koje me asociraju na "zeleni žele"- drhte na svaku kriznu situaciju. Previše se štite djeca od - života. I uglavnom se polazi od pretpostavke da se dijete zasigurno boji. Jer se mama boji.
A ponavljam: nemate pojma koliko oni u stvari mogu. I nemate pojma koliko ih ljuti i nervira što vi mislite da oni ne mogu
Naravno da ne mislim da neko dijete treba tjerati na ovakav izlet. Ali vjerojatno ukoliko je dijete dobro adaptirano u grupi ono će jedva čekati da ide.
Drago mi je da su komentari roditelja koji su to prošli pozitivni. :)
Ja ne vjerujem da tu ima takvih, na ovom topicu. Znam da takve majke postoje, ali ovdje na topicu vidim da su sve mame koje puštaju svoje malce ako žele ići i kontroliraju se pred njima.
Vrlo brzo, moj se vraća- za nekih pol sata jurim po njega. Prek telefona zvuči odlično, a teta mi veli da oni ne bi doma. Imali su lijepo vrijeme i ja se nadam da su uživali u prirodi, i za neke prvom odvajanju od roditelja.
Draga Ana-y, baš je lijepo da ti odgajaš i pomažeš djeci koja nisu imale sreće u životu (blago rečeno), ali nisi jedina s takvim iskustvom. Moje iskustvo možda nije tako dugotrajno, niti tako stručno, ali meni ipak vrlo vrijedno. Povrjeđena djeca još su osjetljivija na nijanse u našem ponašanju, ako se otvore i ukažu nam svoje povjerenje - to što često izgledaju zadovoljno u nemogućim situacijama jer ne znaju za bolje je čisto obrambeni mehanizam - mnogi samo tako mogu preživjeti u svojoj okolini i sa svojim traumama. Oni nemaju luksuz iskazivanja svojih osjećaja i optimalnog razvoja,ali djeca uz zdrave i posvećene roditelje imaju. To jest nepravedno, ali meni je samo poticaj da odgojim djecu koja će biti osjetljiva tj. empatična na tuđe osjećaje i dovoljno stabilne i sigurne u svoje osjećaje da mogu istinski pomoći drugima i dati sebe u takav odnos. I to je čista floskula da su empatični ljudi slabići - slabići su oni koji se skrivaju iza sustava i metoda. Djeca se ne odgajaju u institucijama niti se vole metodama. To su surogati za koje je dobro da ih imamo u nuždi i moramo biti zahvalni za to, ali ne smijemo zaboraviti da koja je naša uloga i prebacivati odgovornost prvom prilikom. Tete mogu biti zlatne doslovno -ali nisu mame - doslovno
Baš me zanima zašto vi mislite da mame koje doziraju i postepeno prate individualizaciju svoje djece provode vrijeme same s djecom zaključane u kulama. Moja djeca i kad nisu u vrtiću igraju se s klincima, kod nas, kod njih, u praku, na skijanju s društvom bilo je više djece nego nas roditelja divno se druže i vrlo su socijalizirani, ali kad padnu na skijama, kad traže vc u nepoznatom prostoru imaju mamu ili tatu u blizini. Nije da trčim svaki put,ali sam tu negdje ako zatreba i meni se čini da je to vrlo bitno. Uostalom mene veseli biti s mojom djecom i baš mi je zabavno. Eto ako ćemo iskreno.
Ma ja se dam kladiti da one misle na neke sasvim druge mame, ovo je samo trigger da ih se sjete.
Ma, ja mislim da ljudi vole izbjeljivati svoju savijest na tuđi račun, ali ne vole kad im se na to iskreno odgovori. Nije ovo topic za istomišljenike. Treba malo podnijeti i tuđeg mišljenja. Ili ga nazovite tako pa ću se ja prva maknuti.
cure, kud ste vi to skrenule? :?
Pikula, apsolutno se slažem s tobom. Nikad nisam niti rekla da je empatija nešto negativno, dapače. U vrijeme općedruštvene otuđenosti moramo djecu odgajati u duhu suosjećanja i osvješćivanja tuđih osjećaja.
A krivo si protumačila da mislim da neke mame izoliraju djecu.
Rasprava se totalno udaljila od običnog pitanja i strepnje jedne mame na temu odlaska u Grad mladih. Samo sam joj htjela prenijeti svoje spoznaje i objasniti razloge kako su neke stvari postavljene, te joj ukloniti strepnje koje se svakoj mami javljaju prilikom odvajanja od djeteta.
Prokometnirala sam vaše kritike odgajatelja, razloga i metoda izleta, te navela svoj dojam da su neke mame prezaštitničke. Moje mišljenje i stav.
Pa kako kome drago. 8)
Također :)
Vidim da je ovo otišlo u nekom drugom smjeru. Htjela sam samo podršku i hvala pojedinim mamama na razumijevanju.
Moj se sin vratio iz GRADA MLADIH i bilo mu je super. Pun je dojmova.
Naućio je nove pjesmice, dosta su vremena provodili u prirodi, nastupali su i puno toga naučili.
Kaže da bi išao opet što je meni znak da mu nije ništa nedostajalo osim mame jer kaže" ja sam se tebe tako poželio i jako si mi falila":love: :heart: