roditeljska komunikacija s tetama u vrtiću

evo ja sam isto teta u vrtiću i mogu potvrditi da se ind konzultacije moraju održavati iza radnog vremena (kod nas od 16-16.30). A zaista više cijenim roditelje koji pitaju koji traže razgovor od onih koji samo pokupe dijete i ni riječi. Ali ne možemo mi tjerati roditelje na brigu za njihovo vlastito dijete. Tisuću puta sam nazvala roditelja i rekla da je dijete bolesno i ima temp, na što sam dobila odgovor : joj dajte mu nešto sada stvarno ne možemo doći po njega. Imala sam slučajeva i kada mi je dijete dolazilo u vrtić s temp po dva tri dana za redom. A roditelji su svaki put rekli da doma nema temp i da ga ne žele voditi doktoru da nešto ne pokupi u čekaonici. Tada ih obično pošaljem na razgovor sa med sestrom i sutra dođu opet u vrtić a dijete ima temp 36!!!! znači čepić. I šta da mi u vrtiću napravimo. meni je jako žao i te djece i druge, ali i mene jer onda obično i ja završim na antibioticima. Teško je riješiti taj problem

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Citiraj:

---

Imga prvotno napisa

najradije bi virila kroz prozorčić cijeli dan da vidim kako mi dijete funkcionira samostalno :mrgreen:

---

I ja :mrgreen:
Kad bih bila sigurna da se to ne bi krivo shvatilo ;)

---

A joj i ja sam takva kad dođem po njega, molim boga da me nevide jer virkam po nekoliko minuta.

Volim ga gledati kako se igra s drugom djecom, pogotovu kad plešu :heart:
Al kad me teta vidi onda me bude stid, ispada da špijuniram!

joj, ja sam prezadovoljna i tetama :heart: i vrtićem - što se tiče prehrane, riječki vrtić je super- nema krafni, hrenovki, pašteta, a i hrana im je, osim što je zdrava i izuzetno ukusna. nažalost, čula sam da nije ista situaccija u školi - J će najesen u cjelodnevni boravak i nadam se da će se i tu situacija popraviti.

tete strplivo odgovaraju na svako pitanje, same pričaju roditelju o provedenom danu (kad ga on pokupi iz vrtića, na sva moja pitanja - jel jeo, jel spavao - odgovor mu je "a valjda je, ne buni se da je gladan"), o nekakvim njegovim zapažanjima, što je pričao i sl (što mi je bitnije od toga jel jeo - budući da s time nemamo problema). vidim da puno pričaju s djecom jer teta zna ama baš sve što se događa u našoj obitelji - od toga kad je M propuzala i počela pokazivati prstićem, do toga kad je mm promijenio posao i sl.

što se tiče individualnih konzultacija, i ta mogućnost postoji nakon radnog vremena. ja sam bila samo jednom, jer stvarno nemam potrebe ići (sve informacije dobijem kad ga dovedem i dođem po njega - naročito sad kad ne radim, pa mi se nigdje ne žuri). i to sam i tada došla zabunom jer mi je mm prenio kako je roditeljski sastanak. i došli smo samo nas par roditelja, gle čuda, nitko od roditelja djece s nekakvim problemom.

ja im se stvarno divim i prezahvalna sam što su takve. a, iako sam sigurna da ima i drugačijih primjera teta, znaju i roditelji imati nekakva čudna očekivanja, pa se desi da sam s tim istim tetama i vrtićem ja prezadovoljna, a da bi neki dan npr. srela u gradu jednu mamu čiji je sin išao sa J u grupu, i nakon mojeg pitanja "zašto vaš više ne ide u vrtić?" dobijem odgovor "ha, bili smo strašno nezadovoljni sa svime, naročito s tetama (tu je nabrojala i hranu i igračke i slikovnice i nemogućnost komunikacije i još sijaset drugih stvari), pa smo ga morali ispisati". i ja na to ostanem totalno :shock: i bez komentara.

Citiraj:

---

bubička prvotno napisa

ajme, mima, :( :evil:
sve što si napisala, ali baš sve mi je :shock: :x i ne mogu vjerovati da to i danas postoji...
zar ne možeš promijeniti vrtić?

---

Na žalost ne. Ima jedan super vrtić al sam pitala ne primaju djecu sl. 4-5 godina (radi se o jaslicama koje su od ove god. postale vrtić pa dok im klinci ne budu izašli iz njega dotle ne primaju nikog novog). :(
Kaj se tiče ind. razgovora, baš sam pitala kolegice s posla jel imaju to u svojim vrtićima, sve su :shock: nisu imale pojma da tak neš postoji.
Da se skupimo s roditeljima i da neš poduzmemo ne ide, jer nemam pojma roditelje djece koji idu s Lovrom u grupu. Nemamo uopće rod. sastanke. Trebao je biti pred Božić, al su tete zaključile da nema smisla. :/
Takvo ponašanje njihovo zbilja ne razumijem jer radim u školi i imam svoju igraonicu i znam koliko je važan razgovor s roditeljem. Na moje pitanje kak je danas bilo one uvijek isto odgovaraju - Dobro je jeo. Pa to me ni ne zanima, znam da dobro jede!!! A najbolji biser je kad smo bili prije 2 tj. u kazalištu, prvi put, ja sam se pohvalila teti i pričam kaj je gledao, kak je bio oduševljen, a ona meni zabrinuta - A to vam je tak kad su oni još mali!!!!! A ja :shock: I skužim da me uopće nije slušala neg je bila u svom filmu. :x Eto, takva je komunikacija s našom tetom, definitivno jednosmjerna. :(

ajme, mima, očito nemaš sreće.... ne znam jel to neprofesionalnost na razini čitavog vrtića (a pretpostavljam da je ako tete same odlučuju o tome da neće održati sastanak - inače ih u tome treba kontrolirati stručni tim) ili su samo ekstra nestručne tete

Svaki odgojitelj zna, ili bi trebao znati, da je komunikacija s roditeljima važna za njegov rad s djetetom. Bez kavlitetne komunikacije nema ni suradnje, a bez suradnje nema kvalitetnog odgoja i obrazovanja djece.
Moj savjet je da sami zatražite individualni razgovor,a ako vam ne ispune želju obratite se njihovim nadređenima.
Što se tiče bolesne djece, iz mojeg iskustva, uz neodgovorne roditelje problem su i pojedini pedijatri koji daju potvrde bez detaljnih pregleda. A kada vam se vrati takvo dijete ne možete ništa :evil: :cry: . I samo nam preostane čekati da bolest zakuha... i jadno dijete završi na dvije doze antibiotika.

¸Ja sam zadovoljna ove godine sa tetama od D. Super su tete i hvala dragom bogu na tome, baš vidim da se trude. Stalno im rade nekakve nove igračkice i izmišljaju neke nove igrice.
Neko jutro dođem i vidim da sa prstičima farbaju po paporu sa nekom bojom i to mi se baš svidjelo.
Jedino šta mi se ne sviđa u našim vrtičimašto svake godine mjenjaju tete. Recimo prošle godine je imao jednu tetu koju su mu promjenili. Ali eto imamo sreče šta smo opet dobili supre tetu.
E a sljedeće godine mjenjamo i ulaz i sobu i jednu tetu sigurno, i to onu koja je od početka sa njima, grozno.A za drugu tetu se još ne zna. To me baš jako živcira, jer se taman nauče i zavole tete i onda ih opet mjenjaju i opet sve ispočetka.

Filipa u vrtić uglavnom vodi i odvodi MM, ja rjeđe. Nekad ga pokupim nakon posla i onda sam uglavnom gladna i zurim se da sto prije dođem doma i ručam. Uglavnom ne pitam ništa. Tete mi same znaju reći, jedna dosta i to mi je drago čuti-ali, iskreno, sve što mi je ona do sad rekla o Filipu ja već znam (da zna puno životinja, da ga zanima engleski, da se puno druži sa djecom...). Nove info povremeno donese MM-bilo mi fora čuti da se Filip igra i s curama i s dečkima, dok ostali većinom samo sa svojim spolom. Čini mi se da imamo ok komunikaciju, iako nisam puna pitanja. Što je radio, jeo i sl-pitam Filipa.

Meni najviše ide na živce donošenje salveta i sl. potprepština. Ja većinu tih stvari ne koristim (za sve koristim pap ručnike a one bi sve odvojeno), pa zaboravim kupiti. Bilo bi mi draže da odrede npr. 50 kn/mj. za to, pa da sam mirna.

mi valjda imamo srece jer su nam sve cetiri tete super ( :* tetama)
kad dolazim po cure obicno pitam jel sve ok, ne idem u detalje sa kakanjima i spavanjima, ako postoji nesto neuobicajno - tete napomenu.
redovito nas obavijeste i ako su radili nesto novo/zanimljivo (to nekad bude usmeno, a redovito napisano na oglasnoj ploci)

isto tako redovito imamo roditeljske sastanke (kod L. ove godine cak i dosta cesto jer su predskolci pa se tete trude ne pripremiti samo klince nego i nas za skolu :mrgreen: )
individualni razgovori se dogovaraju sa tetama kada god netko ima potrebe (to je i napomenuto na oglasnoj ploci) - nema zadanih, fiksih termina vec se usklade roditelji i tete

bok! evo naše situacije:
beba 11 mj. - i krenuli smo u privatne jaslice jer za gradske tek podnosimo zahtjev...dok smo se upisivali sve divno krasno, a sada svaki dan neko sr... s njihovim režimom! ispada da ja koja to plaćam 1000 kn moram biti sretna što je on tamo ( moj sin), a ne oni što je on tamo!!! tete su ok, trude se i nježne su s njima tako da će i ta nesretna adaptacija valjda lakše proći, ali čim postavim neko pitanje , a uglavnom ga postavljam ravnateljici koja donosi sve te čudne odluke- odmah nailazim na revolt i čuđenje...ja ne mogu vjerovati da sam samo ja ta notorna glupača koja primječije neke stvari ali izgleda da sam rijetka koja ima hrabrosti iznjeti neki stav. puno puta u životu sam zbog toga nadrapala ili prešutjela al zaboga, pa tamo se nalazi moje dijete koje ne zna govoriti da bi reklo što mu treba pa zašto ja kao njegova mama nebih bila njegov glas? to mi je i dužnost!
neki dan me jedna "nadasve simpatična" teta ( kojoj se u očima vidi da je prava zmijurina) iz starije jasličke skupine lijepo opomenula da više ne ostavljam kolica u njihovom prostoru jer da je tako ravnateljica odlučila. kako se radi o sklopivim kišobran kolicima koja stanu u jedan čošak rekla sam da ja nemam druge mogućnosti jer zaista mi nije usput dovesti dijete ( namamo auto) i onda vraćati kolica u stan , pa tako i kad dolazim s posla....i da ih ostavljam na vlastitu odgovornost pa ako treba da ću ih gurnuti u neki čošak u kupaoni,no nije se dala! a sad se iz inata neću ni ja dati...pa ako su svi ostali roditelji takvi bezkičmenjaci ja eto neću biti! obratila sam se mailom ravnateljici al ništa od odgovora..
svaki dan mi je muka i kako da onda normalno funkcioniram na poslu?

Citiraj:

---

papak prvotno napisa

to mi je i dužnost!

---

Naravno da ti je dužnost. Pa mi smo tu da se borimo za njih :heart: , tko će ako nećemo mi ?
A ovo za kolica mi je notorna bedastoća. Pa to je najnormalnija stvar u svim vrtićima. Mora postojati određeno mjesto za kolica. Jako puno jasličara dolazi sa kolicima, pa negdje ih roditelji moraju i ostaviti.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Mene maltene ni ne zanima koliko je jeo ili spavao, al me zanima bas ovo - što se dijete igralo, s kime se družilo, šta mu se novo dogodilo, šta je novo usvojilo i onda sam valjda svima :shock:

---

Potpisujem. Moj mali je krenuo u vrtić prošle jeseni, imao je tada 3,5g. Na prvom i JEDINOM!!!! roditeljskom stanku u rujnu ispala sam malo previše nadobudna sa svojim pitanjima i "zahtjevima". Zanimalo me generalno što su radili taj tjedan, koji su im planovi za idući. Odgovor teta je bio da dijete kad dođe doma mora ispričati što je radilo u vrtiću. Moj meni ispriča otprilike ovako: " Igrali smo se, jeli smo i spavali." :lol: . Naravno da i dalje niš ne znam što se radi tj. koji je "nastavni" plan i program. Povremeno nešto nazirem iz crteža na panou. Kad pitam tetu kak je danas bilo, odgovor je:"On je super i sve je super". Neš ti odgovora...

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

Zbog te spontanosti u komunkaciji mislim da im je upravo lakše reći meni, nego nekome tko ih mrko pogleda i pobere dijete, a ima i takvih, što opet nakon 8 satnog radnog dana ni nije toliko čudno :/

---

Gle, ja mislim da opravdanja za nezainteresiranost nema.
Svatko ima loš dan i onda ni ne treba forsirati, ali generalna nezainteresiranost :/
Svatko ima svoje probleme u životu, ali šta je važnije od tvog djeteta?
Ja bi najradije znala u detalje šta je sve moje dijete radilo dok nisam bila s njim i jako mi fali da nemam vremena razgovarati sa tetama.
Zato stvarno ne mogu razumjeti roditelje koje to uopće ne zanima.

---

Samo da se nadovežem na ovu temu komunikacije sa roditeljima malo kasnim ali nema veze ovo je vječna tema za vrtić

Upravo završavam sa jednom generacijom u kojoj sam imala više nego odličnu komunikaciju sa roditeljima. Ne kažem da je uvijek sve bilo super jer prolazlili smo različite faze, probleme....ali uvijek je postojala volja za komunikacijom, a produkt dobre komunikacije je i povjerenje roditelja. :D Ponosna sam na svoje roditelje, na sve što smo zajedno činili i vjerujem da nam se trud isplatio, i da će im vrijeme provedeno zajedno ostati u ljepom sjećanju kao i meni.Pusa Bubamarcima i krokodilima

Komunikacija?
Koja komunikacija???

Jutros mi ČISTAČICA priča kako je jučer bila predstava,
A onda se moj 3 i po godišnji sin nadoveže na to kako su imali bijele košulje...
"Ali sine, mama ti nije obukla bijelu košulju!"
"Pa trebala si!", kaže meni sinak moj.
A kako?
Kad nisam pojma imala niti da se nešto sprema, a eto, ne bih znala ni da je bilo da mi čistačica nije rekla.

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Komunikacija?
Koja komunikacija???

Jutros mi ČISTAČICA priča kako je jučer bila predstava,
A onda se moj 3 i po godišnji sin nadoveže na to kako su imali bijele košulje...
"Ali sine, mama ti nije obukla bijelu košulju!"
"Pa trebala si!", kaže meni sinak moj.
A kako?
Kad nisam pojma imala niti da se nešto sprema, a eto, ne bih znala ni da je bilo da mi čistačica nije rekla.

---

Kad čujem ovako nešto ne mogu vjerovati, i stvarno mi je žao da tako nešto postoji. Pa komunikacija je najvažniji proces u vrtiću ( dijete-dijete, odg-dijete, rod- dijete, odg-rod), žao mi je i tih odgajatelja jer uopće ne razumiju koliko bi im posao bio lakši i ugodniji kad bi svakodnevna komunikacija sa roditeljima bila bolja. Ali to je proces na kojem se treba raditi i prije svega željeti, a ti zidovi koji se grade između odg-rod, su najveća prepreka, (na žalost puno je odgajatelja sklono tome i misle da je to lakši i "ispravan " način).

kako kod postoje odg. koji stvaraju zidove, tako postoje roditelji koji vrtć smatraju nužnim zlom. :( Žalosno

Osobnog sam uvjerenja da bi odg trebali inicirati i individualizirati tu komunikaciju i prvi krenuti u taj proces, ipak smo mi profesionalci i to je naše zanimanje, i mislim da su roditelji u malo težem položaju ( iako ima stvarno nezainteresiranih i nemarnih roditelja) pa im treba mali poticaj za bolju razmjenu informacija. Pogotovo u jasličkim skupinama gdje se stvaraju temelji za sve, jednom kad roditelju stekne povjerenje sve je lakše i ugodnije. :heart:

Nataša, Sarajevo, pa to je grooozno :evil: . Toliko od mene

sokačice, kad čitam tebe, kao da si u vrtiću koji pohađa moj sin.
čak se i nazivi grupa podudaraju :saint:

Evo što mi saznamo od našeg 3,5-godišnjaka:
1) "...pa.... jeo sam..... jeo sam....jeo..... REZANČEKE!!" (na oglasnoj ploči lijepo piše da su imali špinat i krumpir :mrgreen: , ali u krajnjem slučaju zaista nije važno što je jeo)
2) "nisam spavao" (teta veli da ga je dizala u 15,30 dok su mu drugi već doslovno skakali po glavi ;) )
3) "pa jesam...igrao sam se sa... sa.... sa.... Matijom" (Matije nema već 2 tjedna, dijete slomilo nogu).
Toliko o teoriji da djeca moraju roditeljima reći što se dešavalo u vrtiću. Da mi je vidjeti tu pametnicu žensku :evil:

Željela bih samo dodati da nisu valjda svi vrtići isti, mi smo prezadovoljni sa našim vrtićem (u koji smo se prebacili iz starog jer smo bili silno nesretni zbog prevelike grupe, loše higijene i :/ teta), naročito moram pohvaliti naše tete s kojima doduše ne uspjevamo uvijek komunicirati face-to-face (jer nas dočeka dežurstvo ili je gužva ili je grupa još puna pa žena naprosto ne stigne pričati) ali strašno se trude na oglasnoj ploči dočarati njihov program, pa i svaki radni dan, kroz zgodne poruke-članke-crteže i sl. O svemu smo uvijek i stalno informirani. Točno znamo kakav im je program, što rade sa djecom, što će tek raditi i sl. Do sada smo imali već nekoliko zajedničkih radionica a i uvijek nađu vremena ponaosob popričati sa roditeljima (znamo s kime se najviše i najradije druži, što voli a što ne, imena prijatelja, omiljene igračke i igre - ma sve one male stvari koje želimo znati dok nas nema..)

:( što je u vašim vrtićima (pa još k tome i privatnim, koje taaaaaaako skupo plaćate!) drugačije...

Citiraj:

---

svjetlic prvotno napisa

sokačice, kad čitam tebe, kao da si u vrtiću koji pohađa moj sin.
čak se i nazivi grupa podudaraju :saint:

---

I ja isto mislim da smo u istom vrtiću, tek sam sad povezala sve, al ne bi spominjala ime vrtića( da se nebi reklamirali :mrgreen: )
Drago mi je da ste me po tekstu prepoznali, to je samo znak da to što pišem je stvarno istina i da se ta volja za komunikacijom osjeća u svim skupinama. :love: :heart:

kod nas ne samo da se ostavljaju kolica , nego i autosjedalice

ja sam i službeno postala frikuša.

ovaj put s Dianinom tetom koja mene nit sluša nit razumije. najvažnije je da donesem ispričnicu. kao da će to riješiti sve probleme. kao da će to izbrisati sve streptokoke koji vladaju u toj grupi. koje, bajdvej, može imati i teta.

ali, ahhh...znate, tu se baš ništa ne može.

mislim, može. možemo ostati doma do rujna. i vratiti se u saru grupu.

eto, tam nas je odvela komunikacija s tetom.

saru=staru

:love:

Hm, i ja sam postala frikuša kad sam zamolila tete da moje četveroipogodišnje dijete ne spava u vrtiću, ako to ne želi. Kod kuće ne spava već dvije godine, i sasvim normalno funkcionira bez toga. Bili smo kod kuće oko mjesec i pol zbog operacije mandula, i stalno me počela moliti da nek je vodim doma prije spavanja, jer ne želi spavati u vrtiću. Naravno da je ne mogu tada voditi doma, ali mislila sam, mogu zamoliti tete da joj omoguće neku tihu igru koja neće ometati drugu djecu koja spavaju.
I..nisu bile baš susretljive na moju molbu. Mala mi je rekla čak da joj je jedna teta rekla da ko ne želi spavati u vrtiću ne može ići u vrtić. (no dobro, to je bilo u sklopu "uvjeravanja" da se u vrtiću spava). Na kraju smo našli neki kompromis da ne treba spavati, ali mora biti u krevetiću i može listati slikovnice. Ok, bolje nego prije kad su stvarno morali zaspati, ali moja mala bi htjela sjediti za stolom i nešto crtati ili slagati puzzle ili nešto takvoga.
To kao ne može, jer su kreveti po cijeloj sobi.
Ja sam odlučila da ne tjeram mak na konac jer sam inače zadovoljna sa tetama i vrtićem općenito, ali nije mi baš leglo. :/
A čula sam još nekih stvari koje mi su nisu svidjele od dežurne tete (ne od naših): "Sad se žale što moraju spavati, a kad dođu u školu onda žale za popodnevnim spavanje" , "Znate mama, to vam ne ide, onda bi oni svi tako".
Dakle, nije mi se svidjelo što su tete nastupile kao da mi rade uslugu, dok ja smatram da je vrtić dužan omogućiti nespavanje djeci koja to ne žele i već dugo ne spavaju kod kuće, dakle da je to trebalo primiti kao najnormalniju molbu. Ne znam kakva je praksa u drugim vrtićima, je li to netko tražio od teta?

Ja sam to tražila mnogo puta dok je M. išao u vrtić, jer je mrzio to spavanje. Međutim, nije to bilo do teta nego do prostornih mogućnosti - djeca koja nisu spavala mogla su biti samo u toj istoj prostoriji, a ono što nisu mogli, nisu mogli pri tome biti tihi. Zbog toga su ih tete tjerale da barem leže u krevetu - M. je obično čitao. To je bio problem sa više strana: problem djece koja nisu htjela spavati, one koja su htjela i teta koje nisu mogle udovoljiti jednima i drugima, pa su se priklonile većini. Razumijem da nisu mogle puštati djecu u garderobu i po hodnicima da šetaju bez nadzora.

B. voli spavati u vrtiću, pa sada nemamo tih problema (osim što se žali na one koji ne spavaju da je bude :mrgreen: ). I da, M. sada fali poslijepodnevno spavanje i često si odpajki kad dođe iz škole.

Ajde, sad mi je lakše. Velim, tete su nam ok, ne bih se htjela zakačit s njima, jer neće njoj biti nikakva šteta ako koji dan i odspava u vrtiću. Jučer je pitam je li spavala, pa kaže da nije, da je ležala i listala slikovnicu, a druga djeca su spavala. Izgurat ćemo onda ovako do škole.

Razmijenim par riječi s tetama kad ih dovodim i odvodim (jesu li bili dobri, što se događalo taj dan, što su učili...).
Roditeljski sastanak bude 4 puta godišnje, a na individualne razgovore idem cca svaka 3 mjeseca, jer me zanima kako mi djeca napreduju u svakom pogledu ( od engleskog, lijepog ponašanja, timskog rada, prijateljstava, pa do jela i spavanja).
Ind. razgovori nisu obavezni, pa sumnjam da je neki veliki odaziv.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ja sam to tražila mnogo puta dok je M. išao u vrtić, jer je mrzio to spavanje. Međutim, nije to bilo do teta nego do prostornih mogućnosti - djeca koja nisu spavala mogla su biti samo u toj istoj prostoriji, a ono što nisu mogli, nisu mogli pri tome biti tihi. Zbog toga su ih tete tjerale da barem leže u krevetu - M. je obično čitao. To je bio problem sa više strana: problem djece koja nisu htjela spavati, one koja su htjela i teta koje nisu mogle udovoljiti jednima i drugima, pa su se priklonile većini. Razumijem da nisu mogle puštati djecu u garderobu i po hodnicima da šetaju bez nadzora.

B. voli spavati u vrtiću, pa sada nemamo tih problema (osim što se žali na one koji ne spavaju da je bude :mrgreen: ). I da, M. sada fali poslijepodnevno spavanje i često si odpajki kad dođe iz škole.

---

Ne bi se baš složila da je nemoguće organizirati boravak spavača i nespavača u istoj prostoriji. Kod nas je to praksa u vrtiću već godinama, i to zaista funkcionira. Djeca koja imaju potrebu za spavanjem zaspu nakon nekog vremena, a nespavači se mogu igrati za stolom. Najteže je odvagnuti onaj dio tko stvarno nema potrebu za snom, jer kad djeca vide da nekolicina djece ne ide na spavanje, ne bi ni ostali. Taj dio smo rješili u dogovoru sa roditeljima i nikada baš nismo imali previše problema sa takvom organizacijom. Sada su predškolci i četvero ih ide na spavanje,
( zato mi je teško povjerovati da u nekim vrtićima sva djeca iz predškolske grupe imaju potrebu za spavanjem). Bitno je da to spavanje ne postane trauma djetetu, a kad ima volje ima i načina za organizaciju takvog rasporeda.

Osjvežavam temu ...
Kako komunicirate s tetama u vrtiću.
Ja u pravilu pitam ujutro za prethodni dan, jer poslijepodne nemamo nikakve informacije, s obzirom da nas dočeka dežurna teta. Međutim, to mi je premalo. Stalno molim tetu da 'na miru sjednemo na 10-15 minuta', shvaćam i vidim da je zauzeta. Tek sada ću uspjeti dogovoriti da razgovaramo dok je dežurna, međutim sumnjam da će ona imati mira, jer će oko nje opet biti druga djeca. Interesira me da li i koliko često komunicirate e-mailom i/ili SMSom i/ili na neki drugi način.
Hvala.

Citiraj:

---

Nikolina-Zagreb prvotno napisa

Osjvežavam temu ...
Kako komunicirate s tetama u vrtiću.
Ja u pravilu pitam ujutro za prethodni dan, jer poslijepodne nemamo nikakve informacije, s obzirom da nas dočeka dežurna teta. Međutim, to mi je premalo. Stalno molim tetu da 'na miru sjednemo na 10-15 minuta', shvaćam i vidim da je zauzeta. Tek sada ću uspjeti dogovoriti da razgovaramo dok je dežurna, međutim sumnjam da će ona imati mira, jer će oko nje opet biti druga djeca. Interesira me da li i koliko često komunicirate e-mailom i/ili SMSom i/ili na neki drugi način.
Hvala.

---

Kod nas tete nemaju telefon, a kamoli mobitel. Ako želiš nazvati vrtić, telefon je u kuhinji, javlja se "teta iz kuhinje", kojoj kažeš da imaš poruku za tete iz te i te grupe: npr. "X je bolesna, neće dolaziti u vrtić idućih 10 dana".

E-mail, nisam ni pitala...Hoću reći, ima email adresa za cijeli vrtić, koji ima 4 područna objekta.

Kada dovedem H teta mi mahne preko stakla, isto tako je i kada se dodje po nju.

Problem je šta je ujutro i popodne samo 1 teta, pa kada sam par puta nešto pitala, djeca moraju ostati sama, pa ih teta gleda kroz staklo ili nas stalno prekidaju. Tako da sam od takve komunikacije odustala.

Ostaju samo roditeljski sastanci, kojih je do sada bilo ukupno: 1 u 5 i pol mjeseci.

Ako nešto trebam reći teti, to se svede na to da što kraće kažem što hoći i ona mi isto tako i odgovori. za drugo uopće nema vremena.

Deaedi, hvala. I kod nas je u pitanju telefonska komunikacija 'preko kuhinje'.
Čini mi se da je tako više-manje u svim vrtićima; koliko sam uspjela čuti/pročitati iskustva drugih.
I uopće ne znam što po tome pitanju mi i Roda možemo napraviti. Jasno mi je da od tete ne mogu tražiti da ostane duže zbog mene, a niti ju mogu zadržavati dok ju čekaju druga djeca. Dodatno, ne mogu ništa tražiti niti od ravnateljice, jer ona ima ograničen broj teta. Jedino joj mogu skrenuti pažnju na taj problem, s kojim je ona sigurno upoznata. Ne znam da li ima smisla razgovarati s pedagogom i/ili psihologom o mome djetetu - možda bi oni za to imali više vremena, međutim, vjerojatno rade do 16h, pa bih morala izaći s posla (no, valjda bi se nekako uspjela organizirati u par tjedana/mjeseci) i dodatno - važnije - o mome djetetu najviše informacija imaju tete - prema tome, opet bi one morale sve to prenijeti pedagogu/psihologu.
Sve ideje su dobro-došle.

Meni nije jasno kakvo je to radno vrijeme teta, s obzirom da je ujutro do negdje 10 i popodne poslije 3,4 samo 1 teta. Vrtić radi od 7-17. Dežurstvo je do: 1730!!!!, ali i tada je 1 teta na cijeli vrtić, nakon 1630 svi su u 1 prostoriji.

Dakle, od 10h rada, 2 tete su 5 h, a trebale bi se poklapati barem 7-8h.

Što se telefona tiče, naše tete imaju (bežični) telefon u prostoriji gdje su i djeca, pa se uredno one javljaju na telefon i npr. ujutro direktno njima prijavljujem izostanak. Po potrebi kažem i razloge i/ili se informiram o pojavi neke bolesti u vrtiću. Isto tako popodne, ako kasnimo po djecu, ili nešto slično... Tete se uvijek javljaju, osim ako su s djecom na dvorištu ili u šetnji, tada se javlja teta kuharica/spremačica ako je u vrtiću. I naravno, ne zovem kad je vrijeme spavanja.
Također sam jednom iskoristila mogućnost da telefonom teti prenesem informaciju koju sam dobila od svog djeteta, a nisam htjela da dijete čuje da teti to prenosim. Inače nam za takve razgovore služe individualni sastanci. Za njih se najavimo tetama par dana unaprijed pa se dogovorimo tako da na sastanku mogu biti obje tete. To je uvijek popodne, nakon njihovog radnog vremena.
Imamo i brojeve mobitela naših teta pa nam one šalju koji sms, ili mi njima, kad s klincima odu na jednodnevni izlet. To su privatni mobiteli.
Vrtić je općinski.
Naše tete su super :heart:.

Da baš sam htjela reći da postoje individualni sastanci, za koje se treba unaprijed dogovoriti.

RAdno vrijeme tete tj. odgajateljice je pet i pol sati (rada sa djecom)

Kod nas u jasličkoj grupi, prema tetinoj informaciji, je sljedeći raspored: 7:30-12:15-jutarnja smjena; 9:45-16:15-poslijepodnevna smjena; znači preklapaju se 2,5 sata; srećom pa djeca u 12 h idu spavati.
U par navrata sam zatražila razgovor na miru (i da se tetu ne smeta, tj. da ne radi još nešto drugo) i ponuđeno mi je samo vrijeme dežurstva.

Citiraj:

---

monax prvotno napisa

Slažem se med sestra bi trebala uskočiti, ali ja krivim sistem pa roditelje jer su oni krivi jer dovode bolesno dijete u vrtić,a opet moraju jer rade. Svojeg nikad nisam odvela dok je bolestan ili da mu curi zeleni potok iz nosa a viđam ih stalno.U grupi ima ih nekoliko koji često budu bolesni i jadničci plačljivi pa od silne sline nemogu disati. I ja nekad krivim tete za neke stvari jer moram nekog, ali nemogu oni sve, kad neki roditelj dovede dijete, ostavi i ima potvrdu od pedijatra. Mada bi tete trebale biti direktnije prema roditeljima. A neša pedica nebi dala potvrde dok ga nepregleda, a na svakom pregledu moram čekati barem 1 sat.

Borimo sa streptokokom već mjesecima, mrzi me i pomisliti da mi mora opet piti antibiotik. Svaki put po 10 dana.

A sastanci... kod mojeg u grupi budu više kao neka zeza, valjda tete nešto i skontaju šta im treba, ali meni lično su bezveze. Moram ići a to mi je čista glupost.

---

mozda mozes predloziti tetama što bi ti bilo zanimljivo na roditeljskom pa mozda one nešto i tako pripreme!

Citiraj:

---

Nikolina-Zagreb prvotno napisa

Kod nas u jasličkoj grupi, prema tetinoj informaciji, je sljedeći raspored: 7:30-12:15-jutarnja smjena; 9:45-16:15-poslijepodnevna smjena; znači preklapaju se 2,5 sata; srećom pa djeca u 12 h idu spavati.
U par navrata sam zatražila razgovor na miru (i da se tetu ne smeta, tj. da ne radi još nešto drugo) i ponuđeno mi je samo vrijeme dežurstva.

---

Ne razumijem, što te smeta ako je to vrijeme dežurstva? I mi smo se dogovarali negdje za pola pet.

... jer je to opet vrijeme u kojemu teta mora biti posvećena i djeci. Naime, to nije isključivo vrijeme za individualne razgovore, već je to vrijeme u kojemu je teta s djecom i roditlejima koji dolaze po djecu.

mi imamo super komunikaciju s tetama
kad dođem po M. teta izađe i kaže mi sve što je bilo i što nije bilo (jela, piškila, kakala, svađala se, tukla itd.)
Nekad pošalje M. unutra da se još malo poigra (ili je pošalje po nešto, ko fol) pa mi onda kaže i one stvari koje mi ne bi govorila pred njom (što su poduzeli kad je nekoga udarila, kako da se postavimo prema tome itd)

Za svaku su pohvalu

e sad, meni je možda lakše jer idem po nju oko 3 pa je još njena teta tamo, nemam pojma kako bi bilo da ostane u dežurstvu :unsure: