Citiraj:
jer ja nisam osoba koja bi nesto primucala. kazem sve jasno i glasno, da se zna. i nisam takticar, ne biram ni misto ni vrime, sto mi je velika mana
znam da postoji vise oblika nasilja, i znam da sam ponekad preagresivna, ali u smislu da kada me nesto naljuti (a naljutilo me to sta je u posljednje vrime potpuno poceja zanemarivat nasu malenu radi firme koju smo otvorili s nekoliko prijatelja, ja sam se povukla jer sam vidila da ne stizem, a chiara mi je no1, a on je poceja vuci za svih tamo, jer svi radu duple poslove, ka i on, kako bismo prizivili dok firma stasa, i dok drugi iz firme brinu o svojoj dici i provode kvalitetno vrime s njom, chiara svaki put slusa od njega "makni se, nemoj, tata radi"). tu sam prikipila! ali sta sam tila reci, da sam mu svasta izgovorila, ali isto tako je on moga izgovorit i meni i tu stati.
Dakle prvenstveno sam iz ovoga generalno zaključio da je došlo do sukoba u kojem je Bertha "izgovorila svašta", da je sigurno prešla granice tolerancije i svakako poštovanja prema njemu, jer je to sve mogla riješiti posjedajući ga kraj sebe i u smirenom razgovoru, civilizirano, u četiri oka raščistiti stvar, i saznati njegovo mišljenje i sudove o svemu, bez tenzija, osuda, psovki, omalovažavanja i neznam kakvih sve pritisaka! Boli me što ne pokušavate uopće sagledati činjenicu da on radi krvnički na tom poslu, ne za sebe, nego za svoju obitelj, a u tome ga se još i osuđuje! Nešto slično da on njoj zamjeruje što je u brizi za dijete i poklonjenoj pažnji zaboravila na pažnju prema njemu! Da bi se nešto dobilo u životu, nešto drugo se treba žrtvovati! Ne možeš i ovce i novce! Mene je izrazito povrijedila takva slična životna situacija osude moje bivše, što sam ostajao prekovremeno na poslu, zaradit veću plaću prijeko potrebno, maltene kao da sam se provodio tamo, a ne radio ko crnac za njihovu dobrobit. Ona nije sudjelovala uopće sa plaćom u kućnom budgetu i sve je bilo na meni i još mi je prigovarala što nisam dolazio u 5 pričuvat dijete, jer ona ne može s frendicama na kavu, malo se rasteretit! Oduvijek sam bio osjetljiv na nepravdu, na podvojeni kriterij principa i neravnopravnost gledajući sebično samo sebe!
Citiraj:
mama courage, znam da ima masu posla oko firme. tim vise sta je djelatnost nase firme nesto sta u nasoj zemlji nije jos toliko poznato. ceka nas stoga paklen put. ali ideja je vise nego jako dobra. stvar je u tome sta je to veliki projekt, kog on sam vuce. i to me ljuti sta je on jedini sta ga vuce. ja sam provala ga vuci s njim, ali sam odustala jer onda smo oboje time zatrpani, a ne mogu ja staviti dite "na cekanje" dok se firma ne podigne. ostala ekipa u firmi je orijentirana na svoje zivote, na svoj posal, od kog zivu, na svoje obitelji, fakultete. i dolazi do toga da on bude preopterecen, jer radi svoj posal, vuce nasu firmu, nema vrimena za dite, za mene, za obitelj opcenito... s druge strane toj ekipi ne zeli reci da to nije u redu, meni ne dopusta da im to kazem (jer je on zahvalan i na onim mrvicama sta napravu), a na kraju balade, svi mi u firmi imamo ista prava. to jednostavno nije pravedno! i on ispada budala sta zrtvuje svoje vrime i za druge. i to je ono sta mene ljuti!
taj dan, kada se dogodilo to sta je, sam mu rekla da ja zelim izaci iz firme jer se vec misecima grizem radi te nepravde. meni to ne triba da obolim na zivce. i to je bija povod svemu tome sta je dalje uslijedilo.
ali nema tog ko meni moze reci na ovom svitu da je u redu, da, dok on crnci ka stoka, da odredena osoba iz firme, koja ima dovoljno slobodnog vremena trenutno da uskoci, mene zove da idemo napravit dir po gradu. mislim da bi bilo daleko efikasnije i za svih lipse da se skupimo bar nas troje, kada ostali vec radu sta radu, i napravimo nesto zajedno. podilimo poslove! ostali takoder imaju barem sat vrimena dnevno slobodno. ali takvo nam je drustvo, di svak gleda sebe i kog briga kako je njemu sta dnevno spava od svega toga samo 4 sata.
i treba li doista onda za to ljagu i svu nagomilanu frustraciju bacit na svog čovjeka ili na njih?!? Gdje li je to osnovno potrebno POŠTOVANJE prema svom partneru na koje se toliko pozivate?
Citiraj:
no, odlucila sam isto to sto ste vi ionako napisale. sve je to upitno, mozda je to samo akumulacija cilog pritiska oko posla i svega, znam da nije lako, onda ja nemam stalni posal, od rodenja malene prakticki ne zivimo sami, nemamo svoj mir i kuzin da je tesko. meni jos na glavi visi godina dana faksa do diplome. ali sam sebi tako poslagala prioritete u zivotu da sve ceka kada je chiara tu. provala sam drugacije, ali ne ide. tako da jedino mogu funkcionirati tako da ucim po noci, jer ako pokusavam po danu, kada je ona budna, onda se samo izivciram a to ni dobro ni za me ni za nju.
nije laka situacija uopće, obostrano je puna opterećena, prisutni su izljevi bijesa, živčanosti, a naelektriziranosti situacije su vrlo intenzivne pojave i na granici puknuća, stoga tim više treba među njima što prije zaživjeti obostrana obzirnost i puna suradnja, a ne predbacivanja!
Citiraj:
mislim da je i on jako dobro svjestan toga, jer me zove 500 puta dnevno, salje 300 000 poruka (nocas primjerice od 2 do 6 mi salje poruke u prosjeku svakih po sata, da kako on nas voli, da ce on dokazati da nas voli, da smo mu najbitniji, da ce nam napraviti dom, da smo mi zavridile ljubav i sl.), samo mislim da je tesko to javno naglas priznati.
Očigledna je jasna vizija njegove osvještenosti onim što se desilo i njegovog otvorenog pokajanja! Što se opet netočno navodi da nikada nije učinio, a ja vidim primjer za primjerom, a znajući kako je to priznanje inače vrlo često teško izvući iz okolnostima odrastanja usvojenog tog ponosnog zatvorenog muškog mentaliteta! A ne razumijem kome to drugom treba dokazivati da vas voli i želi pokraj sebe, osim tebi i tvom djetetu?
Citiraj:
sta mi je bilo cudno jucer, kada je bija ode kod nas, i prica s mojon staron, ali cudno u pozitivnom smislu, sta mi je nudija svoje kreditne kartice i sve. on je inace osoba koja mora imati sve pod kontrolom. to je valjda to , na sta si, sp00klice, mislila. i vec godinama tako funkcioniramo da on ne zeli meni dati svoje kartice, pa onda ne dajem ni ja njemu punomoc na svoj racun. mislim da tako ne bi tribalo biti u braku, vec da se sve dili i da nema vise moje-tvoje. kod nas toga nikad nije dosad bilo. nadam se stoga da ti njegovi "koraci", nazovimo ih tako jer mi druga ric trenutno ne pada na pamet, ipak vucu prema promjenama, i to pozitivnima.
znači puno tog mi govori da je on pokušao na sve moguće načine iskupiti svoj grijeh i spreman je između ostalog i na psihološki razgovor, dakle sasvim pomirljiva situacija s njegove strane, što ukazuje na zdravo preuzimanje odgovornosti za svoj čin i kajanje. Ali i osvještenost da partnerici treba vratit izgubljeno povjerenje i to će bez dvojenja učinit razgovorom sa psihijatrom, njenim ujakom, dakle objelodanit krivicu i njenoj rodbini.
I ne mogu se oteti dojmu da ste prejudicirali situaciju sa prizivanjem zatvorskih rešetaka, naznaka dugogodišnjeg i nepopravljivog nasilništva, pozivanjem zaštite Obiteljske kuće, BABA, prizivanjem primjera Ane Magaš i sl.!