Printable View
ja sam za doniranje organa bila i prije, a posebno kad sam sinoć odgledala emisiju 10 do 8.
kad ja cicikrepnem ionako neću znat ko je šta očepuša s mene. a ako nešto valja što drugome može spasit život, pa zašto ne. tako će i dio mene nastavit živit.
donorsku karticu nemam iz nekog svog praznovjerja. sve se ne mogu oslobodit misli ako je uzmem kao da prizivam da mi se nešto dogodi. ali kad se (i ako se) uspijem oslobodit tih svojih praznovjerja sigurno ću je uzet.
Koja je inače procedura za dobivanje donorske kartice?
Kad sam u Petrovoj dala krv, vidjela sam plakat za donorsku karticu, pitala - dobila. :)Citiraj:
Berlin prvotno napisa
i meni je ovo praznovjerje najbliže što mogu ponudit u svoju obranu zašto ne uzimam donorsku karticuCitiraj:
Loryblue prvotno napisa
(p.s.ovo će zvučat ajme majko ali ne bi da me očerupaju prije nego su napravili sve moguće da mene spase a ako stvarno ne ide neka čerupaju :oops: )
Pa mislim da ukoliko nema spasa onda predlažu isključivanje sa aparata itd. Isto tako se uzimaju dijelovi tijela nakon smrti, ali se mora biti brz, jer svaki organ ima svoj "rok trajanja" nakon smrti.
Što se tiče boli? Mislim da ne boli s obzirom da nema moždane aktivnosti. E sada, ako neko ne vjeruje u to sa moždanom aktivnošću bit će mu teško povjerovati u ovo što govorim.
Meni je jako tužno ustvari to što se jako često ne uzimaju organi radi jako loše organizacije.
Prije jedno 2-3 godine na radiju je bila priča oca čiji je sin jako mlad poginuo na motoru. Čim je čuo za vijest i došao na lice mjesta tražio je od hitne da ga voze i da mu se izvade organi. Oni to nisu uradili radi procedure i tako da su mladićevi organi bili poslije procedure neiskoristivi. Tako da ima i ta strana....
Znači, želiš nešto dati, ali mora se sve poklopiti.
Ja želim dati svoje organe, i uvijek me bilo strah da ukoliko mi se nešto desi neće tražiti donatorsku karticu i da će organi propasti.
E sada, kada bi bila na drugoj strani, znači - ne doniranju - bilo bi me strah opet iste stvari.
Zaboravih reći da mi je jako glup sistem kartica, jer mislim da bi trebao biti neki dodatni kompjuterski sistem obrade podataka.
Ili to postoji?
Nisam sigurna, ali mislim da zemlje clanice mreze za doniranje organa imaju jedinstvene liste i potencijalnih davalaca i primalaca organa. Samo ne znam da li ova nasa, a i vasa drzava pripadaju toj mrezi...
donorstvo za nečiju dobrobit je ok. no zar privatne bolnice (vani) ne plaćaju organe?
ako je tako, bolnice mogu zaraditi prodajom nečijih organa. ili netko može zaraditi na crno, a da je sve (barem sa strane umrle osobe) legalno
Ja sam nekad isto razmisljala tako, ajme, ne bih da me netko reze.
Al sad kad pomislim da se nesto recimo moze desiti mom djetetu... I da bi neciji organ kojeg ta osoba nece vise moci koristiti mogao mu/joj spasiti zivot, prihvatila bih ga objerucke.
E pa ako bih ga prihvatila, moram biti voljna i dati.
tko mi je kriv kad sam gledala film "Oko"
Ja sam za ovo saznala pred koju godinu cini mi se.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Meni se osobno ideja jako svidja. Doduse, ja sam i prije toga imala donorsku karticu i obavijestila clanove obitelji i bliske prijatelje o svojoj zelji da doniram organe nakon smrti.
Moje razmisljanje je ovako: Meni moja jetra nakon smrti nece trebati, a nekome moze spasiti zivot. Jednostavno mi je neprihvatljiva cinjenica da se moji organi ne iskoriste da se pomogne drugim ljudima ili da se spase tudji zivoti. Zbog toga mi se svidja sto smo svi automatski donatori organa.
Onaj tko razmislja drugacije (Kao recimo "nisam sigurna da je srce samo srce") uvijek moze potpisati da to ne zeli i time zadrzati svoje organe. Jos uvijek postoji mogucnost izbora, i to je dobro, jer unatoc tome da sam ja za doniranje organa, ne bi mi se svidjala situacija u kojoj bi na to bili prisiljeni i oni ljudi koji to ne zele.
Hrvatska je članica mreže. I zaista postoji jedinstvena lista Eurotransplanta (mislim da je to naziv).Citiraj:
Vishnja prvotno napisa
A što se tiče strahova vezanih za trgovinu organima, još je najmanja moguićnost da će organi oni sa liste, kad jednom umru, završiti u nekoj poluilegalnoj klinici kao eliksir života za ishlapjelog bogataša!!! Trgovina organima događa se i danas, pod okriljem prirodnih katastrofa, ratova i sličnih situacija, ispod oglasa za dobro plaćene poslove u inozemstvu, među sirotinjom koja ilegalno migrira u bjegu od gladi..... U ovakvim prilikama čovjek je slobodan od društva ali je cijena njegove slobode u nekom pozlaćenom zamrzivaču!
Više mi se sviđa ideja o odricanju dijela moje slobode u zamjenu za kakvu -takvu sigirnost uređenog sustava i barem naznaku da se s mojim tijelom neće postupati protivno mojim načelima i željama.
Ako umrem mlada (a svakim su danom šanse za to sve manje :lol: ) bilo bi lijepo da neki dio moga tijela pomogne nekome da poživi još koju godinicu više! Nemam karticu ali, moja obitelj je upoznata s mojim stavovima i vjerujem da bi postupili u skladu s njima kad bi trebali odlučivati.
evo da i ja kometniram....moja prijateljica je transplatirala pluca (pola),prije tri i pol godine.Za vrijeme operacije njezina kcer je u crkvi upalila tri svijece.Jednu za svoju majku,drugu za osobu koja je dobila desnu stranu pluca i za nepoznatog donatora. Iz njezinog iskustva tesko je vjerovati da bi organi isli krivim putem.Dva lijecnika moraju potpisati smrt,sto potvrdjuje tvrdnju.Privatne klinike najcesce ne rade takve zahvate,koliko je njoj poznato.Ona danas ima 62 godine ,ide u fitness,rekreativno vozi biciklu i uziva u zivotu.Vjeruje da bi donator bio zadovoljan jer zivi u troje ljudi(treci je dobio srce). Pokusajte se zamisliti u situaciji da nemozete disati u toj mjeri da pozelite umrijeti a onda zazvoni telefon i kazu vam da odma dodjete jer ste dobili pluca-novi zivot. Eto toliko o tome dali biti donator ili ne....
Predivna, dirljiva prica. Prica zbog koje vredi biti "u mrezi"...
moguće je. ali čak i da netko zaradi na mojim organima, netko će ipak dobiti život. a to vrijediCitiraj:
alive prvotno napisa
Ja sam protiv bacanja ičega što bi nekome moglo poslužiti, bilo to rabljena roba, rabljeni namještaj, rabljena pluća... :mrgreen:
Po meni, svima onima koji su isključivi u svojoj želji, znači isključivo 'da' ili isključivo 'ne', želja bi se morala poštovati, bez obzira što kaže bračni drug, sin,... Za ostale u 'sivoj zoni' trebalo bi pitati bližnje, vjerojatno su se oni tijekom svog života makar onako usputno i komentirajući kakvu sapunicu izjasnili pred njima, ili na osnovu dugogodišnjeg suživota i karaktera osobe pretpostavljaju što bi ona željela.
I iako je svrha hvalevrijedna, ja sam protiv stvari po defaultu (paranoja, što ćete... a čak nisam gledala film 'Oko').
Svrha jest hvalevrijedna, i bilo bi mi drago da se iskoriste svi moji organi. Ja nisam gledala film oko ali sam zato gledala 21 gram :cry:Citiraj:
Audrey prvotno napisa
a probaj razmišljati i ovako. nek se nađeš u bolnici u teškom stanju. slučajno doktor koji se brine o tebi u bolnici ima dobru financijsku ponudu za jetru donora, i slučajno se radi o 'krivom čovjeku'. ti si po defaultu donor jer nisi potpisala da ne želiš biti. njemu u tom slučaju baš nije stalo da ti preživiš? ;) da li ćeš dobiti svu najbolju medicinsku pomoć?Citiraj:
plavaa prvotno napisa
ako si ti potpisala da ne želiš biti donor, ti uvijek imaš mogućnost promijeniti svoju odluku, dati svoj pristanak, ili to u tvojoj nemogućnosti može potpisati tvoja rodbina. ako si ti po defaultu donor, ti nemaš pravo na odluku, a osim toga si i izložena većem riziku
ali zašto ako se već prodaju onda mi dajemo svoje organe besplatno?Citiraj:
magriz prvotno napisa
smatram da ako je naš organ prodan, da i naši nasljednici imaju pravo na dio tog novca. pošteno?
Ja nisam. Kaj se tamo dešava? Ili možda bolje da ne znam?Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
p.s. niti ja nemam donorsku karticu (vulgaris ljenitikus) ali MM izričito zna da želim da se doniraju moji organi, lijepa mi je misao da će možda moje srce/jetra/bubreg dalje živjeti u nekome ;)
imaš, kako ne. uvijek imaš pravo odlučitri da NE ŽELIŠ biti donor.Citiraj:
alive prvotno napisa
zar to nije isto?
sistem polu pune ili polu prazne čaše
nije istoCitiraj:
magriz prvotno napisa
kad se dogodi slučaj, tebe možda zdravstveni radnici neće niti pitati da li želiš ili ne želiš biti donor, jer ti to po defaultu jesi- za razliku od toga, uvijek će se tebe ili rodbinu pitati za pristanak (ako postoji potreba za organom).
podrazumijeva se da svatko unaprijed može dati izjavu da ne želi biti donor. ali ima jedna stvar. naime, nitko te osobno nije informirao da ti po defaultu jesi donor. što misliš koliko u hrvatskoj ljudi uopće ne zna da su donori?
loš moralni askepk defaultnog donorstva jest da ti (niti tvoja rodbina) niste po defaultu vlasnici tvojih organa, makar niste ništa potpisali u tom smislu
npr zamisli da izglasaš zakon da tvoja imovina po defaultu pripada državi, osim ako ti ne potpišeš suprotno. da li bi ti se to činilo ok?
meni je to sve moralno upitno
a drugi aspekti su ti čisto trgovačko-financijski, gdje ovakav zakon poput našeg omogućuje razvoj trgovine organima
meni je jasno da je praktičnije za zdravstvene radnike da po defaultu imaju pravo raspolagati organima umrlih, kao i da će ponuda organa na taj način biti veća i brža, te će možda nečiji život biti spašen upravo zahvaljujući tome. i to bi sve bilo super da nema ovih drugih aspekata
Zar nije netko rekao ranije u raspravi da bez obzira sto smo svi "defaultni" donori, da se svejedno pita obitelj i da ako oni kazu "ne" da nista od donacije?
Ili sam krivo zapamtila?
a ako nema obitelji?
ja sam za ovo saznala slučajno, asvim slučajno da mi je država vlasnik mog trupla ukoliko me netko drugi ne polaže prava
nije moralno
dakle: oni koji nemaju obitelj ti su odličan izvor organa
sve šta trebaš je mala "nesreča", malo mita i imaš nova pluća
:/Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
a sa druge strane, pošto ovo je praktički tajna, tj. rijetki su nabasali na ovaj info, star preko godinu dana
kad dođe obitelj, koja ne zna za to, neće se niti buniti
jer nitko nije dužan niti ih pitati za odobrenje
šutnja=odobravanje
valjda se podrazumijeva da oni kao i truplo to već znaju
pisala obavijest na plotu u Perkoviću, kraj treče smokve
ako je tajna, ne znam kako ja to onda znam... pogotovo sto me najvece halabuke zaobidju, ne kupujem novine, nemam tv...
i kako tocno je tajna kad je ovaj topic nastao zbog reportaze na HRTu :P
a kad umre netko ko nema nikog - sta se inace s njima dogadja?
mgrubi :) nemoj bit tako pesimisticna...
moje srednje ime 8)
ja sam čula na Otvorenom, slučajno
da sam imala stranku taj tren, ne bih čula, ne bih znala
moji nisu znali ništa o tome, MM-ovi...
Hm... ima tu prilično nejasnoća...
Mislim da je darivanje organa human i plemenit čin - u načelu.
Utoliko sam za.
U načelu, rekoh, a praksa može biti (i u mnogim slučajevima vjerojatno je) jako daleko tome, kao što su već primijetile alive i MGrubi. Ni ja se ne mogu oteti dojmu da je granica između doniranja organa i trgovine istima vrlo, vrlo krhka i da ovakav zakon ostavlja mnogo prostora za manipulacije i koristoljublje. :cry: :evil: I utoliko sam protiv.
Nadalje, ne sviđa mi se ideja da svi jesmo ili moramo nešto, bilo što, po defaultu. To mi smrdi na totalitarizam, a u društvu koje je demokratsko takve se stvari ne bi smjele događati. Očito je naša demokracija tek deklarativna, no to i nije neka novost...
Osim toga, čitajući vaše postove:
...nametnula su mi se još neka pitanja:Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
Tko i kada može biti apsolutno siguran da zaista nema spasa, a da su organi još u dobrom stanju?
Tko i kako može biti apsolutno siguran da nema moždane aktivnosti? Znam, postoje aparati koji to mjere, no ja ne vjerujem u nepogrešivost stroja. Dakle, kako možemo biti sigurni da ne postoji neki stupanj te aktivnosti nedovoljno snažan da ga stroj zabilježi? I možemo li sa sigurnošću zaključiti da ne postoje nikakve drugačije vrste moždane aktivnosti, od onih koje su naši nesavršeni aparati u stanju pročitati?
ta info o donatorima je stara već nekoliko godina i ja sam ju čula preko nekoliko puta ( a ne ćitam novine, ne gledam tv)
kod svakog liječnika opće prakse može se dati izjava o nedoniranju.
mislim da ste svi zabrazdili u teške rasprave o mogućoj zloupotrebi, a da ste samo malo bili dio zdravstva shvatili bi da je to jako teško za izvesti.
samo me zanima da je život vašeg djeteta/partnera/člana obitelji u pitanju, da čeka organ, da li biste primili novi dar života bez pitanja ili biste i tada postavljali moralne dvojbe?
potpisujem magriz. nevjerovatno mi je pročitati toliko egocentricnosti u nekim postovima. a sad se to pokušava prikriti i pričama o zlouporabi. a mislim da je baš obrnuto, da je užasno koliko ljudi godinama očajnički čeka organ.
ako se dvojite oko doniranja (recimo) bubrega kad ste već mrtvi, kako bi bilo da dođete u situaciju da ga morate dati dok ste još živi. :?
nije upitna donacija ili transplatacija
nego automatsko vlasništvo države nad tvojim truplom
godinu dana, i tek sad ja, slučajno, saznajem za to
godinu dana
dala bih gaCitiraj:
mama courage prvotno napisa
i dio jetre, i košđtanu srž..
ovo nije rasprava o doniranju samom, nego o principu
moje tijelo ne pripada meni, nego državi
ja imam i donorsku karticu i nosim je u novcaniku i nemam nista protiv toga da se iskoristi sve sto moze, ako moze pomoci drugom
meni na onom svijetu nece trebati ovo tijelo :saint:
pa zar je vazno kome pripada tvoje tijelo ako si "gotova"....sa ovozemaljskim zivotom...bitno je di ti ide dusa
pa faktički rečeno ne pripada ni tebi. jer tko si ti (pravnički rečeno) kad si mrtva ? :?Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
a inače, isto je i sa tvojom imovinom. ako se prije toga ne odlučiš što ćeš s njom (testamentom), država odlučuje (nasljeđuju tvoj bračni partner i djeca, ako ih ima).
princip bi bio taj da svatko tko želi - donira. i to možda po mogućnosti još ode ovjeriti kod bilježnika, udari nekoliko pečata, apostila, da ne bi slučajno netko od obitelji "opovrgao" tvoju želju. koliko bi njih to u učinilo (mislim potpisalo takvu izjavu) ?Citiraj:
nego o principu
ja prva ne bi. ne zato jer sam protivnik doniranja, nego jer me maltretira administracija i iz tog razloga nisan imala donosku karticu. a nes' ti velike administracije oko nje al meni je i to bilo komplicirano.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ovim mi je sve samo olaksano.
nije mi isto jasno koja je razlika izmedju ovog akta i nekog drugog. pa puno toga drzava odlucuje za nas samo to uzimamo bez pogovora. nastavim li ponovit cu magriz pa je potpisujem.
sto se tice ove informacije ja nemam dojam da je bila tajna. cula sam je vec prije.
ajde da to ovako postavim
1. ne znam za taj zakon (kao što nisam niti znala prethodnih 12mj)
2. ne želim donirati organe - zato i nemam donorsku karticu
3. nemam obitelj
ja umrem i država mi uzme organe
to je uredu?
da se razumimo ja čitam Jutarnju, 24, gledam vijesti, čitam na netu vijesti
nisam baš izolirana
1. ne znam za taj zakon (kao što nisam niti znala prethodnih 12mj)
2. nisam protiv doniranja organa (eto lijepo država mi uštedjela vremena)
3. imam obitelj
4. obitelj je protiv doniranja iako su znali da ja nemam ništa protiv toga
ja umrem i organi strulu
zar ne bi bilo bolje, svaki put kad prijavljuješ Zdravstveno osiguranje lijepo upišeš u rubriku: DA/NE želim donirati organe?
pa imaš žutu ili zelenu knjižicu
ili osobnu
da drugi odluče o mojim djelovima (država, obitelj) je vrlo jednostavno, sekund posla
kad ja odlučujem o mojim djelovima, onda je to koplikaža: em donatorska kartica, ili izjava kod bilježnika, doktora...
ne pita seCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
zato je i donesen taj zakon. kad pitaš obitelj, oni se recimo često kod npr. slučajeva koji su u kliničkoj smrti, ne mogu odreći voljene osobe, ne mogu prihvatiti konstataciju da su njihovi voljeni mrtvi (jer je mozak mrtav), makar još dišu. stoga često nisu spremni potpisati. pomoću defaultnog donorstva, rodbinu se više ne pita, bolnica ima pravo raspolagati njihovim organima
to jest dobro sa stajališta potrebitih za organe, dapače jako dobro. ali nije u redu način. pitam se koliko zemalja uopće ima slični zakon
mgrubi, ti ides od premise da osoba o kojoj pričaš ne zna za taj zakon, a ja idem od premise da ako je jednoj osobi toliko bitno da je se ne sjecka nakon smrti, da će se malo informirati oko toga. kao što ima i osoba koje ne žele biti kremirane. ljudi se brinu i o drugim stvarima, o tome hoće li u starački dom, gdje će biti pokopani, naručuju nagrobnu ploču, testament i sl., pa ako je tolika frka, nek se pobrinu i za to da ne bi netko slučajno uzeo njihove organe. evo, ja sam se pobrinula da mi slučajno ne dođe svećenik na sahranu. :mrgreen:
zašto misliš da je bolje da po difoltu nitko ne smije uzeti tvoje organe ? jel misliš da je više onih koji ne bi dali organe (na kraju krajeva ne uzimaju se organi od svakog umrlog), al su ovim zakonom zakinuti u svojim pravima da im svi organi istovremeno trunu il je više onih koji bi bili donatori, al o tome ne razmišljaju unaprijed ?
inače... ovo hrvatsko pravilo vrijedi i u ovim zemljama (prema wiki):
belgija, finska, francuska, italija, ukrajina, letvija, lichtenstein, norveška, ruska, švedska, cipar
u njemačkoj se u prosjeku čeka 6-8 god. na organ. i mnogi pacijenti i umui prije toga. užasan je manjak organa, upravo iz razloga jer vrijedi da se samo smiju uzimati organi onih koji se prije smrti izjasne kao donatori (njih oko 17%), osim naravno činjenice da je manje nesreća i da se ljudski vijek zahvaljujući modernoj medicini (i homeopatiji :aparatic:) produžio.