potpisCitiraj:
sofke prvotno napisa
većini bude žao,nekima ne bude,neki ispadnu altruisti,neki sebičnjaci
više je do odgoja nego broja djece
Printable View
potpisCitiraj:
sofke prvotno napisa
većini bude žao,nekima ne bude,neki ispadnu altruisti,neki sebičnjaci
više je do odgoja nego broja djece
U ovo sam sasvim, sasvim sigurna :)Citiraj:
ronin prvotno napisa
Samo da se zna,ja nisam otvorila novu temu nego sam pisala na temi o želji za još jednim djetetom.A moderatorice su premjestile u novu temu.
Inače bi malo ljepše formulirala prvi post,nebi izgledalo ovako s neba pa u rebra.
Inače,da se malo nadovežem,ja nisam rekla da su jedinci sebični jer tako nešto ovisi o puno drugih faktora u životu.Ali bi rekla da jesu malo komotniji,naviknuti na komfor,što oni koji su morali dijeliti sve, nisu mogli ni pomišljati.
i ja.Citiraj:
kloklo prvotno napisa
Uh. Obožavam svoju sestru. Moja kćerka će najvjerojatnije ostat jedinica (neplodnost). Sad kad vidim kako je maria71 jedna kul ženska, manje se brinem oko toga :P.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
:lol:Citiraj:
Trina prvotno napisa
pa i meni je malo čudan post bio, al' rekoh - ajd nemoj sad tražit dlaku u jajetu, tema je zanimljiva.
a ako još bude na mamu koja tako nesebično odgovara svima na pdf-u potpomognuta ... :*Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Baš ovo što av70 kaže - ja nisam jedinica (imam još brata i sestru i volim ih do neba), ali sam uvijek bila sebična. Prvi me brak malkice promijenio, ali ne previše, još sam se malo 'popravila' sa rođenjem prve kćeri, ali drugi brak i druga kći mi nimalo nisu promijenili viđenje same sebe i svog života. Neke sam stvari zadržala kao moje pravo i izborila da ih se poštuje i tako će i ostati. Imam osjećaj da bez toga ne bih bila ja. Možda je to krivi odgoj mojih roditelja, materijalni status u kojem sam odrasla jer sam imala sve što hoću i triput više (sa time da mi ni sestra ni brat nisu bili zakinuti) :/Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
I sad se ponekad nađem kad se za neku stvar moram malo strpiti, najčešće to prihvatim kao neizbježno, ali ponekad su mi reakcije :oops: kao u razmažena djeteta koje nije dobilo svoju igračku i idi ga sad znaj :/
Oprosti ali meni je ovo što ti pišeš strašno.Pa me ovakve stvari baš lijepo natjeraju da budem sretna što imam ovakav život i ljude u njemu.Citiraj:
iridana2666 prvotno napisa
ma daj trina, to ona o cipelama, i sniženju do kojeg se mora strpiti :mrgreen:Citiraj:
Trina prvotno napisa
zašto bi ti bilo strašno?
ne moraju svi imati tvoje obiteljske prilike i tvoj svjetonazor
Mišljenje da su jedinci obično egoistični i samoživi, a da su braća bolje socijalizirana i emotivno zrelija jest dokazano predrasuda. Bilo bi bolje raspravljati o smjerovima odgoja i zamkama odgoja jedinca. Ono što se na prvi pogled čini kao prednost braće, može zapravo biti opasnost, i obratno. Isto i za jedince.
Mi M. odgajamo s puno ljubavi i posvećenosti. Dvoje djece ne bi moglo dobiti to što on prima, iako to ne znači da bi bili manje sretni, i prosperitetni kasnije u životu. Vrlo je samosvjestan (što netko može protumačiti egoističnošću i nekad to zaista jest), ali on bira prijatelje sličnih osobina kakve ima on, tako da se može reći da nije sklon svoj "egoizam" trenirati na "slabijima" nego teži ravnopravnom prijateljstvu. Reklo bi se da ja kao jedinica ne mogu biti posvećena nekome drugome, ali eto može se reći da sam više samaritanski tip i to najviše na vlastitu štetu.
Zato što, bez obzira na moje obiteljske prilike, moj svjetonazor i način na koji sam ja odgajana, strašno mi je da je jedna odrasla osoba koja je ujedno i majka dvoje djece svjesno sebična. Meni to zvuči ko neka sapunica sa malom razmaženom kćeri svojih bogatih roditelja.I nije mi to normalno.Citiraj:
sofke prvotno napisa
ja imam stariju sestru 11 g. od sebe ( znači veći dio svog života kao da ju nisam ni imala ), roditelji su mi jedinci što znači da nemam ni tetu, ni strica, ni ujnu nikog, nikog, nikog. K tome, mene su roditelji kasno imali, tako da mi je danas živa samo jedna baka i ona ima 96 g., a zbog teške bolesti koju je imao relativno rano sam ostala i bez oca. I tako danas imam mamu, sestru ( šogora i 2 nećaka ) i baku i osjećam se tako jadno, dok drugi muku muće di će s rodbinom za rođendan ja ih mogu na prste jedne ruke nabrojat. Naravno, imam muža i dvoje prekrasne djece i oni su mi najveća radost i veselje i hrpu prijatelja, ali ovdje pokušavam prenjeti svoje osječaje koje sam imala kao dijete. Ma uostalom to me i dan- danas muči, što ako mi se nešto desi, di će moja djeca, kog će imat, tko će na njih mislit itd.itd.. Patila sam jer sam htjela da nas je više ( ne nužno braće i sestara- jer moji nisu ni imali prilike za više od 2 djece). Nedavno je mojoj kolegici umrala mama i rekla je da ne zna kako bi bez familije ( tete su kuhale, prale, pripremale itd.) i kako joj jako puno znače. Iskreno se nadam da ću bez obzira na godine i manjak kvadrata i financija, ipak za 4-5 g. imati još jedno dijete ( ja bi blizance :mrgreen: ), tako da jednog dana kada ne bude više mene i muža naša djeca imaju jedni druge. Malo sam odužila ali mislim da je jako lijepo imati veliku, pa makar i nesređenu familiju.
Btw, mislim da škrtost i sebičnost nema veze s brojem djece, ja čak znam primjer gdje su dva brata toliko škrta ( po ocu - što će reć da je to nasljedno :lol: ) baš iz razloga što su sve morali dijelit- naglasak na morali, tako da mislim da je za to kriv odgoj i stav roditelja.
OT: aha ;) , a kad mi muž pojede sve jagode ili ne dođe na vrijeme kući da idem po nove cipele, onda ga promijenim :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
a ne znam
meni je to nazgražavanje čista koma..
nije sad nešto posebno osobno prema tebi
to mi je ko one teme sa smokićima i cijelim nizom postova prepunim zgražanja
osim toga, ne znaš u kojem smjeru ide njezina sebičnost, zašto ona ne bi bila super majka svojoj djeci?
znači, ipak nisi moščenićka paris hilton? ili možda ipak... :mrgreen:
Pa ko kaže da nije dobra mama?Nego napisati sam za sebe da si čitav život imao sve što ti padne napamet,imao si imućne roditelje koji su kupovali mjesec i zvijezde za tebe a koji put,kad nije po tvom onda reagiraš malo razmaženo,ko malo dijete.Tebi to nije bezveze?Meni baš je.
Inače nisam tip od zgražanja,niti se zgražam nad ovim,samo ne volim takve ljude.
to stoji
Trina, za svoju djecu dam dušu i tijelo i svima kojima volim i SVE ću podijeliti bez problema dok se ne osjetim ugroženom. I da, na neke stvari polažem pravo i to je uistinu samo moja stvar. Kao što ja poštujem hirove MM, svoje djece, brata, sestre, oca..tako ih imam i ja. A da se zna, u mojoj familiji nikad nije bio jedinaca generacije i generacije unatrag.
Uopće ne opravdavam svoje postupke jer nemam zašto, svatko ima pravo na svoje reakcije i osjećaje, ali moram reći da se sve više nastojim kontrolirati u tim nekim situacijama.
A primijetila sam istu crtu kod svojih kćeri - i čini mi se da je to nasljedno :mrgreen:
cvjeta73 bolje da ne znaš.... :lol:
Meni je bas super da netko to kaze za sebe, sto znaci da je svjestan nekih svojih musica, koje svi imamo, da se razumijemo.
Inace, dijelim stav o tome da sve ovisi o pristupu djetetu, bio on jedinac ili jedan od 10 djece.
Zasto nuzno i automatski znaci da kada odraste osoba koja je bila jedno od 5 djece, nece biti sebicna - mozda bas ona hoce jer je cijeli zivot imao/la frustraciju kako mora sve dijeliti, i onda je doslo vrijeme da ne mora.
I u takvoj situaciji znaci ovisi o pristupu roditelja djetetu, svakome pojedinacno.
Nikako se ne slazem da se iz aviona moze vidjeti je li netko jedinac/ka ili nije. To mi je jedna od vecih predrasuda.
i ja sam to htjela reći...
meni je baš super kad je netko dovoljno samokritičan i iskren da javno piše o nekim svojim nedostacima...prvi korak korigiranja istih je valjda svjesnost o njima
većina ljudi voli se prikazivati savršenima
Mislim da iridani nije na pameti korigiranje :lol:Citiraj:
ronin prvotno napisa
krivo misliš :mrgreen:Citiraj:
Anci prvotno napisa
I ja isto.Citiraj:
Anci prvotno napisa
pa da je i malo samoironije,što onda
a radimo na sebi dok živimo,jel tako?
Citiraj:
Mony prvotno napisa
Rekla sam da ne pričam o djeci jedincima!
Ja bih voljela kad se moji postovi ne bi citirali selektivno :)
poprilično sam samoživa i sebična (oke, malo manje od kad sam majka, nekako sam omekšala), za razliku od MM-a koji uopće nije takav.
a on je taj koji je jedinac, dok ja imam 2 sestre.
i zašto se uvijek priča o tome kako se u obiteljima s više djece sve mora dijeliti, a jedinci imaju sve što požele?
mi jesmo dijelile roditeljsku pažnju, ali zapravo ništa drugo. materijalno nismo ništa dijelile i nijedna nije bila ni za što uskraćena. mlađe sestre nisu nosile preraslu odjeću starijih i nisu se igrale s odbačenim igračkama starijih. svaka je dobivala sve novo, svaka je imala samo svojih ne znam koliko barbika i kenova, svaka je imala svoju sobu,...
slično, valjda, kao kod iridane.
tako da i ja mislim da je do odgoja.
Slažem se.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Baš zato što imam potpuno drugačije iskustvo od tebe. Nas troje, jedna soba, velika doduše, ali jedna
...i nikad, nikad nisam osjetila uskraćenost, manjak pažnje niti bilo što zamjeram mami
i nisam sebična :mrgreen:
ali MM malo jest (i nije jedinac) :mrgreen:
I opet govorim, nema mjesta generaliziranju.
ajmo na ovo...Citiraj:
Bilo bi bolje raspravljati o smjerovima odgoja i zamkama odgoja jedinca.
osobno poznajem jedince koji su veliki mladi ljudi i sve samo ne sebični, i itekako odgovorni.
a znam i one kojih je bilo više, pa takvu braću bolje ne imati..
mislim da sve ide od odgoja.
neki od tih jedinaca kažu da im nikad nije nedostajala sestra ili brat.. a neki pate...
osobno izbjegavam obiteljska okupljanja jer mi se gade, to je jedina riječ kojom bih opisala emocije prema tome...
u mojoj široj obitelji koja je mala, ima ljudi koje ne želim ni zvati svojim rodom, a u muževoj...ni tamo se nisam našla, pa kad se okupe, a svi su slatki i divni ajme bljak!
neću ih okupljati ni na rođendane od mog malog!
sa mojom sestrom sam se zbližila tek kad je ona imala 18, 19, a ja 21,22,
prije toga bilo bi mi ljepše da je nije bilo, ali sada smo super, ali SUPER.
kad sam rodila rekoh NIKAD više, to me držalo prvih godinu dana, a sad već polako maštam o bebi...
neke žene imaju energije za petero, neke za troje a neke žene samo za jedno dijete i poštujem kad se drže toga.
možda bi taj pojam sebičnosti trebali pripisati i razmaženom odgoju,a broj djece ostaviti na miru
mislim da je kad imaš jedinca velika zamka upravo razmaženost....naviknutost da dobiješ što god poželiš,da ništa ne usfali(odnosno ne moraš silom prilika dati i drugome)
možda dolazimo i do onog roditeljskog NE koji u sebi isto sadrži ljubav?
a koji je mrvu teže reći kad imaš jedno dijete?ili nije?
XCitiraj:
flower prvotno napisa
Naime, rado bi čula (ako ima tu i netko stručan) koje su tipične greške u odgoju jedinaca. Ne znam, možda ih i sama radim, a da toga nisam svjesna, pa da me se malo privede k pameti :)
Ja mislim da nema neke razlike u tome.
Barem kod mene.
Odgajaš ih da poštuju sebe, da poštuju druge.
Ne znam, što to smije (ili smije) raditi jedinac, a da ne smije netko tko ima sestru/brata?
Druga stvar je vrijeme 1 na 1 s roditeljem. Kad imaš dvoje i više, naravno da ništa više nije isto.
Ako postoje neke zamke koje se pojavljuju češće kod odgoja jedinaca, na to sam mislila.
Trenutno ga odgajam kako najbolje znam (iako to možda nije ispravno) i vjerujem da bi (osim tog dijeljenja vremena) na isti način odgajala i drugu djecu da ih imam.
Zato si ti postala profesorica! Krhneš Dnevnikom na početku časa, i ostalih 44min si u centru pažnje :lol:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Biti profesor i biti sebičan mi nikako ne ide zajedno, prije bih to nazvala laganim mazohizmom.
Nisam jedinica, imam sestru i žalim što nas nema više. Čekam drugo, i nadam se još kojem. Ne znam puno jedinaca, one što znam ne posmatram kroz tu činjenicu. Ima jedinaca koji su tako puni ljubavi i željni da je dijele, da je prava grehota što su sami, i brače i sestara koji se tako glože da bi svima bilo bolje da su jedinci. Teško je zauzeti neki generalni stav.
Ja želim još djece, moja E. je jako društvena pa ne sumnjam u odluku da imam još. Mi smo zadovoljni, a to je mislim nama najvažnije.
Može li ljubav biti prevelika?
Nekad se pitam, možda da ih imam dvoje, pa da se ta ljubav nekako raspodijeli, možda ne bih bila tako u nekom strahu. Ono, kad pomisliš šta sve imaš danas, pa šta se svašta može dogoditi, i odjednom nemaš ama baš više ništa.
Vjerojatno sam nejasna, hoću reći, da mislim da bih bila opuštenija s više djece, a to na djecu može samo pozitivno utjecati.
Kako postupati s jedincima
- Velika briga je štetna za jedince. Nemojte ih suviše kontrolirati, no niti razmaziti dopuštajući im sve što požele.
- Ne pretrpavajte ih poklonima.
- Nabavite neku životinju...
- Osigurati "kućne" prijatelje...
- O značenju dječjeg vrtića za jedince nije potrebno govoriti!
- U ranoj dobi voditi na dječje igralište i uključiti ga u igru s vršnjacima.
Nadgledati igru i ne miješati se osim kad je nešto opasno po zdravlje ili život.
Iz Lijepo je biti roditelj.
E, da sjetila sam se i razgovora kod psihologice prilikom upisa u vrtić. Ona, dakle stručna osoba, je izjavila da djeca koja su jedinci (M. jest), dugo dojena (M. jest) i koje su čuvale bake (M. je), često tetama predstavljaju najveći problem.
M., koji je dakle bio potencijalno opasan jer su se poklopila sva tri elementa :) , srećom je pobio ove pretpostavke jer prema riječima teta (nije da se hvalim ali tako su izjavljivale) nikada ni u kom pogledu nisu s njim imale problema, ni tijekom adaptacije ni kasnije.
Dakle, na temelju čega su stvorene ovakve predrasude i kod stručnih osoba?
Da, i u tome je catch :)Citiraj:
Anci prvotno napisa