Drago mi je da si tu maria elena :) , posebno zato što si iz Splita - tamo se mora nešto pomaknuti na bolje što se tiče posvojenja.
Printable View
Drago mi je da si tu maria elena :) , posebno zato što si iz Splita - tamo se mora nešto pomaknuti na bolje što se tiče posvojenja.
zdenka hvala ti na dobrodošlici :D
ja sam u split doselila prije godinu dana iz zagreba i mogu ti reći da neznam gdje je situacija po pitanju usvojenja i uvjeta domske djece poraznija? :/
maria elena
draga livija,
neznam koliko imate godina niti prije koliko ste uputili zahtjev niti jeste li obuhvatili sve centre tj domove(miljenko i dobrila u kaštelima,maslina,maestral,domove časnih sestara itd) i savjetujem vam da razmislite dok ste u procesu čekanja o volontiranju s djetetom ili pak udomljavanju :shock:
maria elena
Nije baš poželjno da potencijalni posvojitelji volontiraju u domovima, to sigurno nije put prema djetetu.
Maria Elena, dobrodošla na forum!
Mislim da nije u redu potencijalne posvojitelje savjetovati da se okrenu udomiteljstvu ne bi li na taj način došli do djeteta.
Činjenica je da Split ima daleko najmanji postotak posvojenja u Hrvatskoj, a Zagreb ima najveći. Što se tiče uvjeta u domovima, nisam upoznata sa situacijom u Splitu.Citiraj:
maria elena 1984 prvotno napisa
mislim da je udomiteljstvo jedan prekrasan čin i naravno ako se ljudi usuglase i upoznati su sa svim prednostima i manama toga da tu nema ništa loše.ja sam izrekla svoje mišljenje na temelju duge prakse s takvim i sličnim slučajevima, to bih bilo kome zaineresiranom ili na čekanju predložila kao vrlo dobronamjernu sugestiju,mislim da uopće nije sporno da će to ljudi učiniti ne zato jer im je netko savjetovao već ako žele i kad žele. i stvarno nemislim da sam igdje pogriješila dajući taj prijedlog :)
a ti zdenka imaš pravo potpuno,ali split je puno manji kapacitetom i brojem djece u domovima :D
a što se volontiranja tiče,osobno poznajem velik broj ljudi(pa čak i obitelji s djecom) koje su dolazile 1-2xtjedno igrale se s djetetom koje bi im socijalna radnica dodijelila za volontersko druženje,vodile bi tu djecu u šetnju,u kazalište(naravno ovisi o uzrastu) kada bi se dulje poznavali na zimovanja,ljetovanja,vikende itd tako su se stvorile neraskidive veze(naime,neka od te djece gotovo nikad nisu dobila pravo na posvajanje zbog nedorečenog zakona prema kojem je moguć čitav niz apsurda,jedan od njih je npr.ako roditelj dijete telefonski kontaktira odnosno dom jedanput u TRI MJESECA nemoguće je pokrenuti postupak slično je i s posjetama)nažalost takvi zakoni su najgori po samu djecu i ljude koji bi im zaista željeli pružiti dom i ljubav.a smještaj u instituciji je daleko najgori specijalno za najmlađe dobne skupine tada su upravo ta djeca koja su zbog navedenih suludih zakona i odredbi čitavo djetinjstvo provela u domu uz posjet roditelja primjerice jednom u 5 mjeseci i poziv jednom u 3 mjeseca(to su najčešće ljudi bez radne sposobnosti,s teškim mentalnim oštećenjima,porocima,često i kazneno gonjeni ,ponekad jednostavno nezainteresirani ali u najvećem broju slučajeva sebični i nežele potpisat pristanak na posvojenje-ima nekolicina slučajeva gdje zakon ne nalaže tu stavku), a poznajem nekolio ljudi koji su upravo volontiranjem i zbližavanjem(gdje je centar za socijalnu skrb evidentirao da je takvo usvojenje od velike koristi za dijete zbog bliskosti i čitavog niza elemenata) pa su postali roditelji te djece :D :D :D
Neosporna je činjenica da je volontiranje iznimno korisno za domsku djecu, ali?
Mislim da potencijalni posvojitelji s ogromnom željom i količinom emocija koji žele pružiti djetetu nisu najbolja opcija za volontiranje. Kad se upušta u volontiranje čovjek mora biti svjestan da je to privremena veza, koja u rijetkim i specifičnim okolnostima može postati trajna.
Ja mislim za sebe da bi se u trenutnoj situaciji ogromne želje za djetetom previše vezala, i to ne bi bilo dobro biti za mene niti za dijete.
To ne znači da jednog dana kad osnujem svoju obitelj ne bi željela volontirati, o tome sam razmišljala još od srednje škole, ali nažalost nisam živjela u gradovima gdje je bio dom.
draga ivanas,
imaš pravo u onome što si navela donekle.ja sam prirodno idealist i entuzijast i zato sam se upuštala u volontiranje i bila bi jako tužna kada bi ta ista djeca otišla na usvajanje(naravno i sretna radi njihovog boljeg života) ali nikad nisam odustala.moja majka se baš bavi dječijim pravima i centrima za socijalnu skrb i njezini stavovi su slični tvojima,ali ja nekako nastojim uspjeti ohrabriti ljude koji mi se obraćaju i pomoći im da ostvare svoje snove,nemogu ti opisat taj osjećaj kada gledaš par(neovisno ex udomitelji,volonteri,samo posvojitelji) kada dođu po svoje dijete :D :D :D zadnji put smo plakali od ganuća svi na licu mjesta :heart: :heart: :cry: :) :)
Udomiteljstvo nije put prema vlastitom djetetu, a to je ono što posvojitelji žele. Udomljenje djeteta može biti divna stvar i za dijete i za udomitelje, ali ne može biti zamjena za posvojenje.
Split ima razmjerno, a ne samo apsolutno mali broj posvojenja. Svaki mali slavonski gradić šije Split po posvojenjim i to nekoliko puta.
udomljenje može biti put prema djetetu i nitko me neće uvjeriti u suprotno jer sam radila s takvim slučajevima.ne nužno i isključivo ali može biti.osim toga obitelji koje nisu mogle dobiti dijete na usvojenje pronašle su djecu upravo u onoj udomljenoj,u nekim situacijama papir zaista ne igra ulogu kada je država i zakon nedovoljno prilagođen specifičnosti situacije.
što se splita tiče,zaista nisam tražila nikada točne podatke o usvajanjima tako da se neželim pravit pametna :oops:
Pozdrav svima i da vam se ubrzo ostvare zeljeCitiraj:
maria elena 1984 prvotno napisa
Zanima me kakve sanse imamo za posvojenjem ja 42god muz 48god jos uvijek pokusavamo sa VTO ali sve manje nade imam
Tako da smo poceli razmisljat o usvajanju.
Nadam se da ima parova nasih godina sa slicnim iskustvima pa ce mi
odgovorit.
:heart: :heart: :heart:
draga pretorija,nedavno je stupio na snagu novi zakon prema kojem novorođenče odnosno bebu mogu usvojiti osobe do 45 godina starosti.obzirom da tvoj muž kako si napisala ima 48 godina,vjerojatno bebu nebiste dobili ali dijete od3-4god bi bez ikakve prepreke.predajte zahtjev u sve centre za sicijalnu skrb u RH naoružajte se strpljenjem i sigurna sam u uspjeh!!
a udomljenje također ,moj savjet,razmotrite :D
i savjetujem da ako se odlučite na usvojenje ipak malo požurite :)
to je jedna divna odluka i od sveg srca držim palčeve da na željeni način postanete roditelji :D :D :D
Pretorija, ti i tvoj suprug imat ćete mnogo veće šanse budete li se odlučili za posvojenje školskog djeteta, a bit će vam i bliže po godinama.Situacija je takva da potencijalnih posvojitelja ima desetak puta više nego djece za posvojenje. Konkurencija za predškolsku djecu je vrlo velika, a za školsku manja.
Ovdje nas ima više koji smo posvojili veću djecu - pročitaj malo te topike i razmisli. Sretno!
Pretorija napisalaCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Hvala vam puno na ohrabrenju koje ste mi dale
Ja bi podnijela zahtjev odma.Samo imamo problem jer zivimo van Hr vec neko vrijeme ali se planiramo uskoro varatit djetesce bi svakako to ubrzalo sad kad ste mi rekle da je zakon promjenjen to nismo znali jer sam pisala ovdi prije par godina i dobila sam odgovor da 1 od roditelja mora biti ispod 35god ja sam tada bila 37 i shvatila sam da nemamo neke sanse jedino za vece dijete
Mi bismo ipak dijete do 5god ako bude moguce.
pitala bih vas dali moremo podnijet molbu prije nego se vratimo zastalno doma jer se ionako ceka.
I za koje vrijeme moremo proc sve neophodne testove i koji testovi se moraju proc mozda ste vec o tome pisale ja sam do sada vise citala o MPO.
Hvala vam puno jos jednom :heart: :heart: ste sve ovdi na ovom forumu.
Savjetujem vam da se obratite matičnom centru kojem prema mjestu prebivališta pripadate.
Obrada može potrajati i do pola godine, ako ne i dulje, sastoji se od razgovora sa socijalnom radnicom, razgovor s psihologom, rješavanja psiho testova, posjet kući.
Sretno!
obratite se centru za socijalnu skrb,informirajte se na internetu,nazovite centar za soc.skrb i dogovorite sastanak :)
što prije se aktivirajte :)
haj, predali smo molbu početkom 6. mjeseca i sad čekamo... zovem, nadamo se
tigrical,samo hrabro!nadam se da ste predali u sve centre u RH
jesmo, u sve centre, već sam ih zvala i svi su rekli da zovem ponovo, neki su rekli da ne zovem više ove godine, ali nigdje me nisu pitali ime, niti zapisuju tko zove
tigrical,samo ustrajte i ne brinite se,uspjet ćete.savjetujem da,makar su vam rekli da nezovete,da redovito zovete posjećujete i podsjećate i centre i domove.čekanje je objektivna okolnost,prema tome savjetujem optimizam i upornost.svi parovi koji čekaju usvojenje prolaze kroz neizvjesnost i teške trenutke,nemojte se pokolebat i činite sve na što imate zakonski pravo,a zvanje,informiranje o situaciji itd,to sigurno jest :)
hvala maria elena1984, biti ću uporna, a optimista jesam, ali nekako čitajući ovaj forum imam osjećaj da se drugima nešto događalo, bar su ih zvali, kretalo se nešto, a meni se čude...kao nismo godinama imali djecu za posvajanje, zovite za godinu dana... UF!
draga tigrical,
čak i u psihologiji postoji objašnjenje zašto nam se čini da je drugima sve lakše i da se kod njih "ipak nešto događa",savjetujem ti pogled iz drugog kuta;drugi su uspjeli pa ćemo i mi,nebitno sve ostalo.ja osobno znam par koji je ispunjavao uvjete i čekao gotovo 8 godina na dijete,a znam i jedan par koji je dobio sinčića nakon 8 mjeseci čekanja.
jeste baš u SVE centre dostavili zahtjev za usvojenje?
ako ste naveli da dijete može biti i veće(ne isključivo beba)tada ćete možda brže doći na red,ali to je osobna odluka para.činjenica jest-čeka se-neki duže,neki kraće,važno je redovito kontaktirati centre,malo proučit zakon,zaintersirat se administrativno koliko god možete,pomoći će vam razgovor sa ljudima iz struke,socijalnim radnicima,psiholozima i svima koji se u radu susreću s usvajanjima i usvajateljima,iskustvo ohrabruje a njihova su uvijek dobrodošla,također razgovor s ljudima i parovima koji su prošli taj proces će vam uliti još više nade i osvjestit ćete s koliko teškim preprekama se većina nosi.naoružajte se strpljenjem,optimizmom i sigurna sam u najbolji mogući ishod!!!! :) :) :) :D
hvala ti, draga, na podršci :* ! jesmo, predali smo u sve centre, zvat ću ja i dalje, pa nije prošlo puno vremena, ali lakše je s nekim podjelit, a u mojoj okolini nema baš ljudi koji su posvajali, pa mi je lakše s forumašicama razgovarat, a i ovaj psihološki dio mi je jasan, ali kad ja nekog savjetujem, a kad treba meni...
tigrical,meni se uvijek možeš javit na pp pa ću ti dati i mail.podrška je vrlo bitna u takvom procesima,član moje obitelji a i ja sama strukom sam dosta upoznata s problematikom usvajanja i svim procedurama.sad će ma iznapadat neki na forumu,ali jesi razmišljala o udomljenju ? i preporučila bi ti nekoliko izvrsnih knjiga o usvajanju,čekanju,odnosima sa sredinom,posvojenoj djeci i njihovom uklapanju u novu sredunu itd
hvala ti na svemu, nova sam na forumu (kao aktivna) jako sam friška u ovome, po potpisu vidiš da sam i dalje aktivna u IVF-u, čitala sam sve vaše postove, nešto na internetu, ali knjige, literatura, odnosi s okolinom - ništa, nije da ne želim, jako sam zainteresirana, ali sve nekako lagano... za opciju udomljenja trenutno nemam interesa... razmišljali smo i o školici...
jeste li stariji od 35godina?
ja 33 MM 40
Smatram da je proces posvojenja projekt kojem se treba pošteno posvetiti: donošenje odluke - informiranje - obavljanje tehničkog dijela (obrada) - razrada plana što i kako - korištenje i realizacija metoda raznih - cilj.
Žao mi je što nisam na vrijeme proučila nešto literature (Školica je bila krenula tek kasnije, nakon posvojenja) jer bih tako bila izbjegla neke startne pogreške bez kojih smo mogli.
Tigrical, nitko te neće pitati ime. Jedva čekaju da te skinu s telefona. Nakon što dobiješ vezu tražit ćeš prvo nekoga iz tima za posvojenje (ako takav tim, naravno, imaju), besmisleno je pričati s nekim drugim službenikom. Kad dobiješ pravnika, soc. radnika ili psihologa koji na posvojenjima radi reći ćeš tko si i odakle zoveš, dijete kojeg uzrasta želiš, raspitati se o stanju kod njih, imaju li ikoga u planu (možda će neko dijete tek za 3 mjeseca dobiti papire), kad su zadnji put imali posvojenje...ukratko zadržat ćeš ih na telefonu koliko god osjetiš da su voljni pričati, pritom trudeći se da te po nečemu zapamte. Vodit ćeš evidenciju poziva i raditi bilješke. Naravno da će ti teta na, recimo, Cresu reći "Posvojenje? :? Je, bilo je jedno prije 25 godina", pa nju onda nećeš zvati 2x mjesečno, a ove frekventnije centre zvat ćeš češće.
Kad te više ne bude hvatala depresija zbog neljubaznog ili neprimjerenog odgovora, znači da si ušla u štos 8) .
Gdje god sam banula u posjet, najavljeni ili ne, nitko me nije ružno gledao, dapače jako im se taj potez svidio.
Prije 5 godina omjer je bio 5:1 u "korist" posvajatelja, sad je nažalost skoro 10:1, pa mi se čini da i trud treba udvostručiti.
Sretno! :love:
tigrical,slažem se s čokoladom,izvrsno je to razradila.dovoljno ste mladi ali isto savjetujem redovite telefonske pozive stručnim timovima,soc.radnicima u domovima i posjete istima.
Važno je napomenuti da o posvojenju djece odlučuju CZSS i oni vode postupak. Osoblje u domovima samo skrbi o djeci, a o njihovom pravnom statusu ne odlučuju nikako. Treba se usredotočiti na centre i biti uporan, savladati emocionalnu osjetljivost koja nas je sve hvatala kad smo se suočavali s osobljem koje ima previše posla i ne da im se pričati s nama. Ja sam to rješavala tako da one koji su zbilja bili neljubazni, nekoliko puta, više nisam zvala. Usredotočila sam se na one koji su htjeli pričati sa mnom.
Čokolada, maria elena 1984, Zdenka2, hvala vam na savjetima, napokon mogu s nekim pričati o tome, a da nisu moja obitelj koja zna ono što im kažem.
Što se tiče donošenja odluke, informiranja i tehničke obrade, tome smo se stvarno dosta posvetili, raspitali, čitali sve o tome i znala sam što me čeka i što mi je činiti.
Vodim evidenciju poziva, radim blješke (čak zapisujem gdje su bili ljubazni i voljni pričati) i ne zovem često centre koji su rekli da dugo nisu imali usvajanje. Kažem ja njima ime i prezime, ali imam osjećaj da ne zapisuju.
Što se tiče same literature, razgovora s ljudima iz struke ili ljudima koji su usvojili, e tu sam nešto slabija...
Nisam bila sigurna da li se smije "banut u posjet"?
Naravno, nazovi i pitaj možeš li doći i kada - manji centri nemaju tako puno posla i neće te poslovično otpiliti već preko telefona.
Jednom sam otišla u gradić na 1.5h vožnje od ZG, dočekali su me k'o osmo svjetsko čudo :lol: i zvali za dva mjeseca za jednu 7-mj. bebicu kojoj su bili počeli rješavati status, pa čak se i razočarali jer smo ih odbili (tih dana smo bili baš u postupku za A.)
Stekla sam dojam da im se dalje nije ni tražilo jer sam im se, eto, svidjela i što će sad komplicirati tražeći po molbama...
draga tigrical,savjetujem ti da im baneš što češće :D :) naravno da se smije,i to je definitivno najnajbolji način,doći osobno,osobno upitati koliko god puta i u koliko god navrata treba,nastojte biti upečatljivi ali i ono što je zdenka rekla-nastojte pobjediti tu emocionalnu osjetljivost s kojom se svi nose.gledala sam tolike usvojitelje,parove u domovima..u svima je bio strah,strepnja,neizvjesnost do zadnjeg trenutka ali nekako imam dojam da su oni optimistični,vedri i čvrsti ljudi koji nisu pokazivali da su pokošeni neuspjesima i da im je to slamka spasa,prije uspjevali u svojim pokušajima.to je moj subjektivni vid situacije,ali savjetujem,ponovno,pozitivu,poduzetnost i nemojte nikad zazirat od dolaska osobno i pitanja o svemu što vas zanima,možete uvijek anonimno nazvati dom ili centar i informirat se o radnom vremenu stručnog tima ili nekoga iz njegovog sastava.nijedna bitka nije laka,posebice ova koja nosi toliki ulog emocija,nadanja,toliki intenzitet osjećaja i u konačnici jednu od najljepših promjena u životu para.dakle,samo naprijed!!!ps.pročitajte knjigu "Gesta ljubavi" :)
Super ste, hvala vam svima :* ! Krećem u akciju planiranja posjeta! Iako mi "interesantni" centri (zaključujem to po pozivima, postocima posvajanja i tekstovima na ovom forumu) nisu baš blizu. Jako sam emocionalno osjetljiva, ali baš zato, s druge strane, sam čvrta i jaka u svom naumu. Sigurni smo da nas negdje čeka jedan maleni (ili dva) :saint:. Nema u knjižarama Geste ljubavi, tražim dalje.
U knjižarama nema jer je mala naklada, probaj u knjižnici. Osim Geste ljubavi ima i druga knjiga iste autorice Djeca tajne. Sretno
tigrical,sigurna sam da ćete uspjeti!!emocionalnost i stabilnost su izvrsna kombinacija.savjetujem da posjetite prvenstveno mjesta tipa Sl.Broda,Zagreba i slično jer nekako statistika nameće da je broj posvojenja veći.Također,dubrovački dom Maslina itd itd
Ako mališan kojeg dobijete bude imao bracu ili seku uvijek ćete imati prednost i za njegovo/njezino usvojenje jer je tendencija na nerazdvajanju.Osobno,najviše me se dojmio dom časnih sestara u Zagrebu na adresi Vrhovac 29,ljepše skrbi i kvalitetnijeg pristupa,više ljubavi i zdravije atmosfere,nemaju čak ni mnoge obitelji.To je jedna divota.Glavna sestra će vas,vjerujem i znam,rado primit na razgovor i savjetujem da također ih kontaktirate i kad budete išli u sjeverna krajeve u obilazak centara da ih posjetite.Oni su zaista dom u kojem čovjek osjeća mir,ljubav,sreću što zna da takvo nešto postoji.Njihova djeca su vezana za časne,tuguju kad odlaze,to su zaista prekrasne odgajateljice i čitav koncept ustanove-ljubav do neba,poštivanje drugog,nesebično davanje svoje snage i umjeća u podizanje tih mladih bića.Što se knjiga tiče,pogledajte i raspitajte se o navedenima i općeniti knjige o odgoju i dječijoj psihologiji savjetujem,u profilu je solidan izbor. :)
Pozdrav svima,
Nova sam na forumu i presretna sam sto sam sasvim slucajno pronasla ovu stranicu.
Ja i muz takoder zelimo posvojiti jedno dijete. Relativno smo mladi. Ja imam 26 a muz 30 godina i jednu godinu smo u braku. Ne uzivamo bas u nekoj potpori od familije jer nas ne smatraju normalnim.
Zivimo u Njemackoj pa me zanima jeli postoji ikakva mogusnost da posvojimo neko dijete iz Hrvatske? Nekako me je vec strah i cini mi se to sve ne moguce.
Ako netko raspolaze s bilo kakvom informacijom bila bi zahvalna na odgovoru.
Ana