"Pospremanje nasih zivota" i roditeljstvo

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Konzumerizam je vrlo gadna stvar.. ja bih rekla da je to "bolest" danasnjice :/

---

Istina.
Iako mi nije jasno zašto toliko ljudi "boluje" od nje, jer se od nje može obraniti jednostavnom upotrebom zdravog mozga. :?

Mislim da je najveći problem taj nedefinirani "pritisak" okoline, osjećaj "moram i ja IMATi kako ne bih bio odbačen" ... Meni je drago vidjeti kako ovdje na Forumu ima puno osviještenih ljudi koji znaju što hoće i trebaju, no dovoljno je da se okrenem oko sebe i vidim/čujem koliko ljudi radi stvari koje u biti ne žele i kupuju nešto što im u biti ne treba i bude mi jasno da je to prava pošast.

S jedne strane se današnje društvo "reklamira" kao "društvo blagostanja i izbora", a u stvari je "društvo potrošnje i nepotrebnosti". Super je što postoji izbor u svemu, no loša je vijest da se ljudi u svemu tome ne mogu snaći i zaista IZABRATI nego se ponašaju kao klinci od 5 godina kad dođu u ogroman dućan sa igračkama pa uzmu kolica i trpaju sve od reda jer im "sve treba". :roll:
(pretpostavljam da i vi imate sličan osjećaj, zar ne?)

Dakle, zaključak bi bio da ljudi u stvari ne koriste svoju moć IZBORA nego samo slijede natpis "Follow me" koji ih vodi do najbližeg izloga, košarice i blagajne ...

puno je lakse imati (i sebe tako definirati) nego biti.

Ok, a je li lakse biti ako se ima? :P

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Konzumerizam je vrlo gadna stvar.. ja bih rekla da je to "bolest" danasnjice :/

---

a ja mislila da sam ja "bolesna" 8)

Seni, nisam sigurna da sam pravilno shvatila ovaj tvoj komentar o politickoj korektnosti ljudi koji "imaju".
Recimo, moj muz povremeno radi s covjekom koji stvarno ima. Ali niti on niti itko drugi to njegovo imanje stavlja u prvi plan jer sam taj covjek u prvi plan stavlja svoje bivstvovanje. Barem takav dojam ostavlja.
Ali, ima ljudi koji imaju i koje to njihovo imanje ima. Znaci, tu je nemoguce takve stvari ne percipirati kao nesto sto ih ne obiljezava jer oni sami to smatraju kao nesto vazno.
Naravno da je u svemu tome stvar pojedinca i njegove percepcije kako ce gledati na osobe iz okoline. Ali, ne bih sve koji imaju trpala u isti kos.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

S jedne strane se današnje društvo "reklamira" kao "društvo blagostanja i izbora", a u stvari je "društvo potrošnje i nepotrebnosti". Super je što postoji izbor u svemu, no loša je vijest da se ljudi u svemu tome ne mogu snaći i zaista IZABRATI nego se ponašaju kao klinci od 5 godina kad dođu u ogroman dućan sa igračkama pa uzmu kolica i trpaju sve od reda jer im "sve treba". :roll:
(pretpostavljam da i vi imate sličan osjećaj, zar ne?)

Dakle, zaključak bi bio da ljudi u stvari ne koriste svoju moć IZBORA nego samo slijede natpis "Follow me" koji ih vodi do najbližeg izloga, košarice i blagajne ...

---

a valjda je to još uvijek taj sindrom neimaštine, dugo nismo imali takav izbor pa sad još nismo stekli tu kulturu izbora. možda. :/

a mene nešto još više ljuti. a to je nametnuti osjećaj krivnje. dakle, prvo potrošimo, onda imamo osjećaj krivnje što smo potrošili pa makar potrošili i u rangu svojih mogućnosti. taj osjećaj krivnje je namjerno provociran nekakvim nesigurnim scenarijima budućnosti. zašto? da bi osiguravajuće kuće i banke zarađivale. dakle, prvo ti banka da potrošački kredit, onda ti nametne strah od budućnosti i onda brže bolje odeš u allianz i uplatiš osiguranje. na istom šalteru gdje si dobio potrošački kredit. i svi sretni, osim tebe.

e, neću tako. volim ovaj izbor, i ako kupim cipele od 800,00 kn, a mogu ih si priuštiti, onda neću imati osjećaj krivnje zbog toga. i gotovo.

a, konzumerizam.... hm, sviđa mi se senin post. ne mogu reći da mi smeta činjenica što se šminkam, imam kremu za lice i mlijeko za tijelo. da imam više novaca išla bih redovno i kod pedikera i na manikuru. to mi ipak nije prioritet pa ostavljam za neke prilike.
ono što ne volim od "noviteta" u načinu življenja je slijedeće:
- nikako ne volim slavljenje dječjih rođendana u igraonicama - razumijem i one kojima to ne smeta, ali meni smeta užasno, naročito kad su mala djeca u pitanju pa kad im tamo neka teta nosi tortu i slika ih, a roditelji kroz prozor ćire :(
- volim što postoje trgovački centri, ali ne mogu u njima provesti više od dva sata ni pod razno - ubije me ono svjetlo i gomila ljudi
- nisam za zabranu rada nedeljom, ali nedeljom nikad ne kupujem, ni friški kruh - ostalo mi valjda od djetinjstva da nedjeljom nema kruha i gotovo. :mrgreen:
- volim obiteljske obroke - ručak i do toga strašno držimo
- i tako, ima još toga, moj način života u ovom potrošačkom ludilu :)

Citiraj:

---

Nadam se da tema nije preintimna, ali bas me zanima....od kojih boljki neki od nas pate, a da se istovremeno pokusavaju izlijeciti? Sto zelimo izbaciti iz svojih zivota i time ga uciniti kvalitetnijim? Koliko je ekoloski aspekt zivljenja u vezi s temom i tim vasim osobnim izborima? Cini li vam se pretesko razrijesiti, tj. rascistiti odnose sa samim sobom i drugima?

---

postoje stvari nužne da bismo opstali... one se po meni svode na hranu, smještaj, odjeću i lijekove... dovoljno za preživjeti...
zahvaljujući mojoj majci poprilično sam realna i objektivna što se tiče razlike između potrebnog da bi opstao i potrebnog da bi se razbacivao... ja sam u nekakvoj sredini...

vjerovatno s nečijeg aspekta gledanja mogu sebi priuštiti bolje a s nečijeg bih mogla i s manje, no ja ne vidim svrhu tog boljeg a ni goreg... imam po svojoj mjeri...
ne smatram da bi me novi mercedes ispunio više od mog forda ili twinga kojeg smo nedavno kupili... dva auta -razbacivanje?.. ne, kada živite tu gdje ja živim i do prvog pravog dućana i tržnice imate 15-ak kilometara a oboje putujete na posao... možda bih koristila javni prijevoz da ga imam redovito...

niti vidim svrhu kupovanja krpica koje koštaju 1/2 moje plaće a ne vrijede (kontajući materijal i rad) 50 kuna... nije da si ih ne mogu priuštit (mm ima sasvim dobra primanja) ali jednostavno ne vidim svrhu... ne vidim smiso plaćanja natpisa na komadu krpe...

mi živimo u nekoj golf klasi (ni fićo ni mercedes) koja ima ali ne toliko da bi se ponašala kao pijani milijarderi... neke stvari ne kupujem iz principa (jer ne vidim smisla plaćati nešto više nego što to zaista vrijedi) a neke jer stvarno mislim da mi ne trebaju...


što ljudi više imaju, više im je potrebno... ja se tome odupirem koliko mogu (već 4 mjeseca nisam kupila niti jednu torbicu ;) )...
po meni sve je stvar mjere koju izmjeriš sam sebi...

Zorana, ne moraš bit nabrušena, imaš puno istomišljenika.
Mi konkretno radimo na tome da nam je dosta imati gole zidove da nas štite od hladnoće i žege, nešto odjeće i obuće, a svu energiju nastojimo ulagati u odnose, ljubav, mir, vjeru (mi smo katolici) i sve što s njom ide.

Naše dijete u principu ne jede slatkiše, reklame mu tumačimo objašnjenima da je to cilj da se potroše teško zarađeni novci na stvari koje su prikazane kao da će te učiniti sretnima, ne kurimo se na skupa putovanja, na brandove, ne držimo ritam s Jonesovima.

Svim snagama nastojim biti siromah u duhu, i neću stati dok se ne osjetim lagana ko perce, da mogu poletjeti.

Nastojim dijeliti stvari da se za njih ne vežem.

Izbjegavam šoping-centre, ne podupirem potrošačko društvo ekscesivnim šopinzima niti nasjedanjima na zadnju modu i nastojim živjeti što jednostavniji život sa minimalnim "moram". Moram disati, tu i tamo jesti, piti, umrijeti i platiti porez.

Ne kupujem časopise, ne nerviram se senzacionalističim vijestima... ne znam.

Nastojim živjeti što jednostavniji i prirodniji život. Ne kupujem gotovu hranu; kupujem "sastojke" LOL.

Ta moja odluka bude u teškoj kušnji ako moram u kakvu šetnju šoping centrima - jer sve vrišti - kupi me, kupi, pa pobjegnem od tamo.

E, i volim TBF i dijelim njihov kontrakonzumerizam.

Ipak, nije mi fora negativizam - ipak sam okrenuta slobodi ka, a ne od. Ljubav, mir, vjera... i to je to.

No važno mi je reć da ipak poštujem dosege našeg društva - informacije, medicina, blagodati higijene i tako dalje, i drago mi je da sve to imamo na raspolaganju.

Ma, uzeti najbolje i podupirati vrijedno, a ignorirati ono što je trulex - to mi je nekako opći ton žviota.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ok, a je li lakse biti ako se ima? :P

---

Zar si sumnjala? :P

neka istr. su pokazala da su novci zapravo jako bitni do mjere kad ti omogucuju da ne mislis bitno o njima. u tom smislu je lakse biti kad imas.
ali...ne bi ja tako pravocrtno izvela racunicu.
mislim da je bitno i ponderiranje, vrijednost koju dajes stvarima ili onome sto jesi.
lose je ako se definiras kroz ono koliko imas.

Zorana, intrigantna tema :)

moj odgovor je u potpisu ;) . uglavnom, paznju i djelovanje proaktivno usmjeravam na stvari/aktivnosti/odnose/osjecaje koje u zivotu zelim imati, a trudim se ne reagirati na one koje ne zelim (osim ako me bas direktno ne ugrozavaju, pa reagiram iz samoobrane :mrgreen: ).

evo i jedna zgodna pricica za ilustraciju:

One of my favorite stories is about a Native American grandfather talking to his young grandson.
He tells the boy he has two wolves inside of him struggling with each other.
The first is the wolf of peace, love and kindness. The other wolf is fear, greed and hatred.
"Which wolf will win, grandfather?" asks the young boy.
"Whichever one I feed," is the reply.

--Laura Nithsdale

Od svega uzimam onoliko koliko mi pase. Ne osjecam poseban pritisak drustva u tom smislu. Volim kozmetiku, sminku, lijepu odjecu - kupujem u skladu sa mogucnostima. Ne zato sto to netko od mene ocekuje ili trazi - vec zato sto ja to volim i u tome uzivam. Ondje gdje me ponese entuzijazam, kao s malisinom odjecom ili prije sa raznom kozmetikom, sama sebi postavim granice. Nije mi neki ideal hodati zguzvana i flekava, a s druge strane, nemam nego marke srednje klase (jer vise vjerujem u kvalitetu), za pojedine stvari imam limite koliko cu para izdvojiti i na manikir sam isla kad sam se udavala. Tu otprilike potpisujem Sanju , cvijetu i magriz. Ne vidim zasto imanje vise od golih zidova oko nas umanjuje moje ulaganje u odnose, ljubav, mir i slicno navedeno.

Reklame tako i dozivljavam, oglase s ciljem da se nesto proda. Da sam bezglava i idem zbog toga juriti po nesto - nisam. Cesce se na njih ironicno nasmijem jer su naivne za poludit, a TV reklame najcesce ubrzavam jer emisije koje mi se svidjaju snimam. Malisa zasad trazi samo Zivotinjsko carstvo :mrgreen: ali znam da necu popustati na 'skupi ih sve' gluposti. Nadam se da ce usvojiti nas 'srednji put'.

Inace, imanje djecjeg sampona za citavu obitelj meni znaci da ce moja kosa biti masna, muzevo ce se tjeme osuti, a trosit cemo tri puta vise tog istog sampona i toliko ga cesce kupovati 8)

Sto se rasciscavanja odnosa, neproduktivnih aktivnosti, stresa tice, to je work in progress, ali trudim se...

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

S jedne strane se današnje društvo "reklamira" kao "društvo blagostanja i izbora", a u stvari je "društvo potrošnje i nepotrebnosti". Super je što postoji izbor u svemu, no loša je vijest da se ljudi u svemu tome ne mogu snaći i zaista IZABRATI nego se ponašaju kao klinci od 5 godina kad dođu u ogroman dućan sa igračkama pa uzmu kolica i trpaju sve od reda jer im "sve treba". :roll:
(pretpostavljam da i vi imate sličan osjećaj, zar ne?)

---

Iz mog životnog primera: posle jadnih i bednih devedesetih u kojima smo nekad jedva preživljavali, a jedino merilo u društvu je bilo koliko imaš, i ja baš tada bila u pubertetu, znači očajnički želela da budem prihvaćena u društvu.... došlo je vreme kad imam. Radila sam i zaradila, i roditelji su imali pa smo upali u tu neku "kupuj, kupuj" maniju... A uz to moja mama malo previše za moj ukus pridaje važnosti spoljašnjem izgledu, te kako ti stoji, te da li je moderno... I pod uticajem svega toga ja sam želela dom kao iz reklame, sa svi onim nepotrebnim glupostima koje su za mene tada značile neko blagostanje. Srećom, brzo sam shvatila da ne želim tako da trošim teško zarađeni novac.
Evo još jednog primera: pričam juče sa jednom mamom iz parka i kažem kako mi je strašno žao što nisam kupila platnene pelene i što Nađa koristi jednokratne, kako ću sa sledećim detetom sigurno imati platnene i kako onda više neću morati da kupujem ništa od tih silnih reklamiranih najbolje-za-vaše-dete proizvoda. I vidim da me žena belo gleda, ne razume, kaže: ceo život slušam od mame kako se mučila, prala, peglala pelene, sestra mi je rodila '93 nismo imali ni za paket pelena, uvijali dete u krpe, mučili se, i sad joj ja pričam o tome kako su jednokratne fuj i bla, bla.... Razumem je donekle jer sam i ja slično razmišljala. U međuvremenu su mi se mnogi pogledi na svet promenili, i iskreno nekad se sama sebi čudim jer mi se razlika mene od pre 5-6 godina i ove sad čini ogromna :mrgreen:

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

Ne vidim zasto imanje vise od golih zidova oko nas umanjuje moje ulaganje u odnose, ljubav, mir i slicno navedeno.

---

Pa recimo zato što kada ja dođem kući s nekoliko vrečica u ruci pa nogom otvaram vrata, nema tu više ni odnosa ni mira. Samo goli zidovi. :lol:

Šalim se. :mrgreen:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Seni, nisam sigurna da sam pravilno shvatila ovaj tvoj komentar o politickoj korektnosti ljudi koji "imaju".
Recimo, moj muz povremeno radi s covjekom koji stvarno ima. Ali niti on niti itko drugi to njegovo imanje stavlja u prvi plan jer sam taj covjek u prvi plan stavlja svoje bivstvovanje. Barem takav dojam ostavlja.
Ali, ima ljudi koji imaju i koje to njihovo imanje ima. Znaci, tu je nemoguce takve stvari ne percipirati kao nesto sto ih ne obiljezava jer oni sami to smatraju kao nesto vazno.
Naravno da je u svemu tome stvar pojedinca i njegove percepcije kako ce gledati na osobe iz okoline. Ali, ne bih sve koji imaju trpala u isti kos.

---

mislila sam na to da se kod ovakvih tema obicno pocne onako kao si ti pocela u smislu utjecaja na djecu, pojednostavljenja zivota i slicno, o cemu se moze reci dosta interesantnoga i inspirativnoga.
pa se onda skrene u susjede, celebritie i u to sto je kome potreba i kome luksuz, pa onda dalje na zgrazanje o tome sto drugi kupuju...pa onda opcenito na one koji imaju novaca..i tako to
i onda se zapravo dode u perverziju, da se itekako ljude mjeri "konzumerski" - kroz matrijalno samo s drugim predznakom.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

[mislila sam na to da se kod ovakvih tema obicno pocne onako kao si ti pocela u smislu utjecaja na djecu, pojednostavljenja zivota i slicno, o cemu se moze reci dosta interesantnoga i inspirativnoga.

---

Ovo je onaj dio koji me zanima.
I rado bih čuo iskustva drugih. Vjerujem da možemo dosta toga naučiti/spoznati jedni od drugih i tako pomoći jedni drugima.

Nisam tip koji podlijeze reklamama, al ponekad se bas fora osjecam kad si dam oduska, i kad to mogu (evo, novi ab rocket me bas veseli :mrgreen: )

Inace, ne razmisljamo o ovakvim temama previse, vec se trudimo biti umjereni da ne pretjerujemo ni u cemu.

Nas je moto pomno odabrati ono sto nam treba (pa makar ponekad i vise od toga) al i znati u tomu uzivati, no isto to i cijeniti.

Ne znam zasto je fora izbaciti "sve" iz zivota?

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Ne znam zasto je fora izbaciti "sve" iz zivota?

---

Mislim da nitklo ne izbacuje SVE iz života, samo netko stvari prosijava grubljim, a netko finijim sitom.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Ne znam zasto je fora izbaciti "sve" iz zivota?

---

Mislim da nitklo ne izbacuje SVE iz života, samo netko stvari prosijava grubljim, a netko finijim sitom.

---

A necije sito ima samo okvir :mrgreen:

:lol:

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Ne znam zasto je fora izbaciti "sve" iz zivota?

---

Mislim da nitklo ne izbacuje SVE iz života, samo netko stvari prosijava grubljim, a netko finijim sitom.

---

A necije sito ima samo okvir :mrgreen:

---

:lol: :lol:

Ok, shvatila sam. Ali, meni se cini da je to logicna posljedica momentalnog kretanja ovog naseg drustva; konzumentisti mjere konzumentisticki. Ili tako nekako. :/

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ok, shvatila sam. Ali, meni se cini da je to logicna posljedica momentalnog kretanja ovog naseg drustva; konzumentisti mjere konzumentisticki. Ili tako nekako. :/

---

ali svi smo mi konzumeri: jedemo, pijemo, odijevamo se, grijemo se, čistimo...
gdje je granica nužnosti i konzumerizma?
tko je postavlja?

Dobro pitanje. Zavisi koja ti je polazna tocka. Sve je to u korijenu isto. Onaj tko ce zaglaviti, zaglavit ce neovisno o novcu koji ima/nema.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ok, shvatila sam. Ali, meni se cini da je to logicna posljedica momentalnog kretanja ovog naseg drustva; konzumentisti mjere konzumentisticki. Ili tako nekako. :/

---

ali svi smo mi konzumeri: jedemo, pijemo, odijevamo se, grijemo se, čistimo...
gdje je granica nužnosti i konzumerizma?
tko je postavlja?

---

Svako od nas i razlikuje se od faze do faze.

A propos pospremanja, ja osobno se tu ne mogu nešto pohvaliti, popriličan sam konzument, jedino bih rađe minimizirala TV, ali MM je ovisnik oteži i teško nam to ide, ja bih navečer gledala samo ciljano i dnevnik, a paljenje po danu mi je strava i užas, a MM-u kao doručak za dobro jutro. Jedino odnosi - tu je bilo što što ne paše otpalo, ne toliko što sam svjesno micala neke nepašuće ljude, nego nema vremena za razbacivanje na one koji mi nisu po volji. I ovu pravilnost sam zapazila u svom nekom krugu - što je manje vremena, potrošnja je veća jer se mora dogodit nabrzaka, što je više vremena, potrošnja je manja jer se nekako drugačije dovija, ali opet imanje i nemanje vremena je upravo proporcionalno novcu (često ko nema vremena ima novaca, i obrnuto). Ono što je vissnja spomenula je isto zanimljivo i dobro to i Drakulićka opisuje u onoj svojoj knjizi "Kako smo preživjeli komunizam i pritom se smijali" - opisuje primjer nje i prijateljice negdje u Americi kako ne mogu odolit kupnji krzna, na zgražanje njihove američke prijateljice i kako joj pokušavaju objasniti da se i ta faza mora "iživit", ugrubo prepričano. Pa možda je ovo sve svima nama jedna faza - mislim, taj konzumerizam, prije nego se ispušemo kao zemlja i unormalimo.

što idem starija sve mi manje toga "treba" u životu.
a konzumerist sam i dalje. samo sad mogu "preživjeti" bez nekih stvari.

primjerice;
ne treba mi 100 sredstava za čišćenje. koristim par proizvoda.
ne treba mi 100 kremica. samo jedna i bademovo ulje za sve ostalo.
ne treba mi 100 knjiga u polici. samo iskaznica od knjižnice.
ne treba mi 100 časopisa. samo adsl.
ne treba mi 100 izlazaka godišnje. samo jedan ili dva koncerta da napunim baterije i sjetim se mladih dana.


ali zato mi treba 100 kvadrata, dok mi je dosada bilo dosta i 20 :lol:

A utjecaj na dijete? Pa nadam se da neće bit baš bezglavi konzument jer nećemo baš moć sve priuštit, ali, opet, vjerojatno će i to ići u fazama. Reklame su i meni više smijeh i zabava, a sumnjam da sad netko baš vjeruje da krema xy vidljivo smanjuje bore - to se nekako prihvaća prešutno da je to sve pretjerano, barem ja mislim da većina nas tako. A, djeca na njih jako reagiraju, moja nećakinja zna završit svaki reklamni slogan (ali ove reklame za tipa Billu, Konzum itd. - nije da ona nešto odlučuje, to joj je kao brojanka). Pojjednostavljivanje života - e, to mislim da će kod nas teško ići, iako ne smatram ja nešto naše živote kompliciranima, ali, opet, htjela bih da ona nekako nađe sebe ne sukobljavajući se s većinskom okolinom - mogla bih u tom smislu potpisat summer. Ali, da sam onako napravila nekakav terminski plan da pojjednostavljujem život, nisam. Neke stvari su se iznutra pojjednostavile same od sebe kako starim pa mi se u glavi slažu neke stvari.

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

što idem starija sve mi manje toga "treba" u životu.
a konzumerist sam i dalje. samo sad mogu "preživjeti" bez nekih stvari.

primjerice;
ne treba mi 100 sredstava za čišćenje. koristim par proizvoda.
ne treba mi 100 kremica. samo jedna i bademovo ulje za sve ostalo.
ne treba mi 100 knjiga u polici. samo iskaznica od knjižnice.
ne treba mi 100 časopisa. samo adsl.
ne treba mi 100 izlazaka godišnje. samo jedan ili dva koncerta da napunim baterije i sjetim se mladih dana.


ali zato mi treba 100 kvadrata, dok mi je dosada bilo dosta i 20 :lol:

---

Genijalan post :lol:!

e, da. sad ja ko ina33 :love:

zaboravih svezu svega ovoga "ne treba mi..." s roditeljstvom.
vjerujem da ako meni u životu ne treba puno toga materijalnoga, da će to moje dijete jednog dana i samo prakticirati.

primjećujete, kako nisam napisala "ne treba mi 100 majica."

Iako se prvi put javljam, čitam vas već dugo, cijenim ono što ovdje pročitam i možda zato što mi svi (okej, skoro svi :mrgreen: ) djelujete pametno i prosvjećeno nekako sam sve do sad imala strah od pisanja, ali zadnjih dana sam pročitala nekoliko takvih groznih generalizacija da sam uhvatila hrabrost i odlučila vam se pridružiti.

Prvo, u prvom postu kaže Zorana:

"pocevsi od vrlo inspirativno dotjeranih noznih noktiju pa nadalje....i zakljuciti kako su mnogi (od nas) stvarno upali u ralje konzumerizma"

(Oprostite mi što ne znam staviti vaše riječi u onu kućicu da se izdvoje, ali valjda ćete se snaći.)

U početku sam mislila da je ovo neka ironija, ali sam sličan stav pročitala i na topicu o obitelji koja živi u šumi i sad više ne vjerujem dali se autorica šali ili je ozbiljna! Pogledati u nečije nokte i donjeti zaključak o osobi, pa to je i više nego hrabro (a rekla bi i plitko i površno, ali se bojim da se ne shvati kao uvreda). Zašto bi, za boga miloga, uređeni nokti, išta značili?

Ja sam odrasla u obitelji u kojoj je bilo jako malo novaca i u kojoj se svaki dinar okretao dva, tri i pet puta prije nego što se potrošio. Od mame sam nasljedila krajnju racionalnost s novcem, a imam uređene nokte. S druge strane moja sestra je odrasla u istoj obitelji i nije ulovila nijedan šparni gen :P i da nema njenog muža vjerojatno bi se zadužila za cipele i torbice toliko da bi morala proglasiti bankrot i prodati kuću da otplati dug, a nokti su joj kratki i nije ih nalakirala nikad u životu. Evo propade teorija o noktima i trošenju. :P Barem na primjeru moje familije.

I šta sad to znači da sam ja rob konzumerizma? Imam jedan lak nježno rozi i jedan bezbojni. U nedjelju navečer lijepo stavim djecu spavati, muž ima svoje redovno kartanje, ostanem sama, stavim si muziku, skinem stari lak, ako treba izrašpam nokte, namažem prvo rozi, pa prozirni i onda čitam knjigu dok mi se nokti ne osuše. Ukupno, bez sušenja, sve traje petnaest minuta. U ponedjeljak na posao idem s friškim lakom koji mi traje tjedan dana. Lakovi mi se potroše nakon par mjeseci i kupovina novog mi traje ni jednu minutu, jer lakove kupujem kad idem u dm po nešto drugo. Pošto sam dosadna i predvidljiva uvijek kupujem isti lak od istog proizvođača, i ta dva laka zajedno koštaju manje od 100 kn. Sigurna sam da trošim više vremena na svoju obitelj i na kvalitetno vrijeme s njima od onih koji su jako "protiv kupovine" a troše svoje vrijeme na pisanje i razmišljanje o kupovini i na brojanje polica s ulošcima. Takvi su puno više opterećeni konzumerizmom, svejedno dali kupuju ili ne, ali opterećeni su. A još gore ako idu po ulici i umjesto da uživaju u lijepom danu, gledaju ljduima nokte, torbice ili cipele i razmišljaju koliko je tko potrošio.

I još jedan citat, napisala je Ifigenija:

"Mi konkretno radimo na tome da nam je dosta imati gole zidove da nas štite od hladnoće i žege, nešto odjeće i obuće, a svu energiju nastojimo ulagati u odnose, ljubav, mir, vjeru (mi smo katolici) i sve što s njom ide."

Vidi, "goli zidovi" i skroman život su relativni pojmovi. Ti si pisala o životu u vlastitoj kući, o hidromasažnoj kadi (koja košta pola godišnje plaće većine ljudi na ovom forumu), o plaćenoj pomoći u kućanstvu. To su "goli zidovi" možda u usporedbi s Ivom Todorić ili Lanom Bjondić, ali nisu u usporedbi s hrvatskim prosjekom. A znaš šta je hrvatski prosjek? To je čistaćica u mojoj firmi koju je muž napustio i ostavio samu s dvoje djece ali joj neda rastavu da ne bi morao plaćati alimentaciju. To su radnice u tekstilnoj industriji koje rade za 2000 kn i šest mjeseci čekaju isplatu plaće.

Crvi u hidromasažnoj kadi? Ti draga imaš aristokratske probleme. :)

sad će pp-ovi

Samo da ti pozelim dobrodoslicu. :)

Aleksandra M. i ti generaliziraš.

pročitaš o crvima u kadi i pomoći u kući i spomenuta forumašica odmah postaje osoba s "aristokratskim problemima". eto generalizacije.

osim toga, ako i zanemarimo tvoje generaliziranje, zar i ljudi koji pristojno žive ili kako ti kažeš "aristokracija" nema pravo ogoliti svoj život da bi se posvetila nematerijalnome. pa ovdje ne pričamo o bogatstvu/siromaštvu, nego pokušajima pojednostavljivanja života u kojem nam se nameće (a mi podliježemo) određenim obrascima potrošačkog ponašanja.

A sta bi onda bilo ono "drugo" bavljenje materijalnim, na koje nas prisile okolnosti? Vise tema je bilo otvarano vezano za stetnju, nacin kupovanja kojim cemo manje trositi, padalo je gomilu savjeta o pregledavanju reklama, pracenju cijena itd. Sve to skupa odnosi dragocjeno vrijeme plus sto se htjeli-ne htjeli zaglavimo u taj dio svakodnevice koji nas vrti oko kupovanja.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

gdje je granica nužnosti i konzumerizma?
tko je postavlja?

---

Konzum :mrgreen:

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

gdje je granica nužnosti i konzumerizma?
tko je postavlja?

---

Postavlja je svatko sebi samome (ili dogovorno unutar obitelji)

pr. Ukoliko postoji vise istomisljenika kako buljenje u TV nije bas pozeljno, uzet cu ga s obzirom na to kako utjece na nasu kvalitetu zivota. Definitivno necu izbaciti TV iz zivota, jer je, eto, to sad u jednom dijelu pucanstva pomodno, dok je u drugoj krajnosti pak pomodno imati sto veci. Dakle, ni jedna ni druga krajnost mi nemaju previse smisla. Naravno, meni osobno. Pa tako mi niti pretjerana zudnja za nuznosti, ali niti pretjerani konzumerizam nemaju smisla, jer su proizvod neke 'mode' s ove ili one strane...

jel postoji mogućnost saznati jel oni u šumi imaju crve u svojoj kadi ?! :mrgreen:

volim berbera na mom zidu.

mony potpisujem.

uvijek neko vrijeme i neki novac moraš potrošiti za svakodnevne stvari.

po meni je poanta da pokušaš zadovoljiti potrebe (legitimna je i potreba za luksuzom), da uz to pokušavaš šparat novce, energiju, vrijeme i živce, a sve na dobrobit obitelji, zajednice i okoliša.

Ja neimanje tevea priznajem kao hvale vrijedan pokusaj jedino onima koji nemaju ni laptope ili kompjutere. :mrgreen:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ja neimanje tevea priznajem kao hvale vrijedan pokusaj jedino onima koji nemaju ni laptope ili kompjutere. :mrgreen:

---

neimanje kompa u danasnje doba smatram radikalnm potezom. po meni, preradikalnim.
u doba kompijuterizacije i u doba kad se informaticka pismonost broji kao i poznavanje stranog, ako ne i domaceg, jezika.

mislim da je najbitnje u tome svemu naci mjeru. e TO je tesko. imati i znati kad je dosta.