Printable View
Mukice, a da to nije ipak malo pretjerano? Ne mislim na pomoć u učenju, nego na te njegove uvjete.
Pitam jer bi A. znao tako slično nastupiti u nekim drugim prilikama. Kad je bio mali, mislim da je morao tako, ali sam u neko doba shvatila da može to proć i bez da se mene maltretira.
Moju su upravo filmovi s titlom natjerali da počne čitati.
Isto je lane bilo cirkusa s čitanjem, a matematika sve 5.
Sad je luda za garfildom, kad posuđujemo lektiru u knjižnici, obavezno nosimo i po 2 garfilda.
:mrgreen:
Svake godine osvane ovakva tema, a ja to opet i ponovo ne mogu shvatiti. Zašto pristajete sjediti od prvog dana kraj djeteta? Jedno je biti djetetu na raspolaganju ako nešto ne razumije, traži pomoć, želi razgovarati o pročitanom ili naučenom, ali netremice gledati u dijete dok piše i čitati umjesto njega zadatke... Sorry, meni je to previše.
Ne želim zvučati grubo, ali moje je mišljenje da je osnovnoškolski program napravljen za prosječno inteligentnu djecu i da ga (bolje ili lošije) može savladati svako dijete nakon što mu se u školi objasni gradivo. Sjediti s djecom i raditi s njima je ustvari medvjeđa usluga toj djeci jer im se ne dozvoljava da postanu samostalni u radu, a kad-tad to moraju postati.
Prije nego što skočite u obranu takvog načina rada pokušajte se zamisliti sa srednjoškolcem kako umjesto njega čitate zadatke i učite. Zašto ne bi to radile i njim? Zašto bi srednjoškolac bio samostalniji od djeteta u 2. razredu? Opseg gradiva raste s rednim brojem razreda u koji dijete ide.
ja sam samo isto htjela reci da mm premece slogove i potpuno krivo cita rijeci. to mu se oduvijek dogadja. i ne voli bas citati, naslovi i podnaslovi u novinama i teletekst su mu otprilike jedino stivo. kada tipka na mobitel ili kompjuter isto sve izmjesa slogove.
a onda smo nasli njegove crteze iz djetinjstva i vidili da je sva imena i sve sto je slovima napisano napisano u ogledalu.
a njegova mama mu je citavo skolovanje lekcije snimala na magnetofon i ucio je tako da je to slusao.
mislim da je disleksicar ali njegovi to nikad nisu skuzili.
mislim da ovo sto lutonjica veli ima smisla.
mim, mirne duse tvrdim da ovomoze biti iz 1000 razloga od djeteta koje ima ozbiljnih poteskoca do majki koje sukontrol frikovi. svaka od tih situacija zahtjeva drugaciji pristup, a prodike - zasto pobogu to raditi, a ne znati sto je u biti nisu konstruktivne - ni za dijete, ni za majku. ja vjerujem da Mukicin O. moze pisati sam zadacu onda bi on to i pisao, nekako mi se cini da bi Muki bila sretna da je tako i sigurno bi nasla pet pametnijih stvari za raditi u tom trenutku.Citiraj:
Sjediti s djecom i raditi s njima je ustvari medvjeđa usluga toj djeci jer im se ne dozvoljava da postanu samostalni u radu, a kad-tad to moraju postati.
Ja biram sjediti kod djeteta dok pise zadacu kad to zatrazi zato jer mi je tako fino motivirana, tako dobro napreduje, tako je odusevljena svojim uciteljicama i uciteljem da mi je jednostavno uzasno i pomisliti da je driblam time sto cu joj uskratiti tih jedan do dva puta tjedno sjedenja uz nju dok ona ispise svoje zadatke i usput ponosno pokazuje kako je nesto fino uradila.
I ne mislim da ce to biti neki teski udar na njezinu samostalnost i buduci rad. Ljudi koji rade s njom kazu da je jako, jako samostalno dijete.
Mim, nema to veze s ovim sto ti pises da se nesto radi za dijete i umjesto djeteta. To ti nama dodje kao jos jedan oblik zajednickog druzenja gdje ona radi to sto radi, ja sjedim, eventualno pijuckam kavu, usput se igram s druge dvije cure itd.
Ponavljam, ne radi se uopce o tome da se nesto radi UMJESTO djeteta.
Kod Zorke u razredu se uvijek naglasava cinjenica da kroz izlazenje djetetu u susret dijete ostvaruje samostalnost. Nikako kroz ukalupljivanje potkrijepljeno bezveznim idejama kao sto je ta da ce dijete biti vjecni nezaposlenik na grbaci poreznih obveznika jer nije sjedilo samo u sobi i radilo zadace u apsolutnoj samoci. :/
Mim, a zasto srednjoskolac ne bi bio samostalniji od sestogodisnjeg ili sedmogodisnjeg djeteta? Zasto je dvogodisnjak ovisniji o roditelju od sedmogodisnjaka? Sve u svoje vrijeme, to je ono sto se cesto zaboravlja u ovakvim raspravama.
Da je dobio priliku da radi sam možda bi i pisao zadaće samostalno. Mukica kaže:Citiraj:
flower prvotno napisa
Dakle-dijete nije nikad ni upućeno u samostalni rad.Citiraj:
ja od prvog dana prvog razreda sjedim s njim i ako nista drugo moram gledati direkt (ravno, bez skretanja pogleda) u to sto on pise
Tebi je ok da sjediš blizu djeteta i na neki način si prisutna. I meni je to u redu, vi se zabavljate pri tom, ali ona samostalno rješava zadaću, ti SMIJEŠ skrenuti pogled. Vjerujem da bi Zorka i sama vrlo lako riješila zadaću. Mukica svoj problem nije predstavila kao zabavan. Meni, dapače, djeluje zabrinuta stanjem. Ne znam je li druga osoba pravo rješenje.Citiraj:
To ti nama dodje kao jos jedan oblik zajednickog druzenja gdje ona radi to sto radi, ja sjedim, eventualno pijuckam kavu, usput se igram s druge dvije cure itd.
I ja se pitam zašto bi to bio. Ako je navikao da školske probleme rješava zajedno s njim netko drugi onda to ni neće biti. Nema prevelike razlike. Nažalost, znam roditelje koji su pokušavali savladavati gradivo srednje škole zajedno s djecom. Neka od njih su mi završila na instrukcijama i mogu ti reći da su bili jako zainteresirani za rješavanje problema kad im se to dozvolilo. Takvu djecu nisam nikad dovodila do rješenja nego sam ih zainteresirala da ih sama riješe. Govorim upravo o srednjoškolcima.Citiraj:
a zasto srednjoskolac ne bi bio samostalniji od sestogodisnjeg ili sedmogodisnjeg djeteta?
Itekako opravdavam "izlaženje u susret djetetu". I ja sam tu da priskočim ako nešto zapne jer barem jednom tjedno se u zbirci nađe neki nerazumljivo napisan zadatak ili jednostavno nego školsko gradivo povuče na razgovor pa se zapetljamo u "nauku", ali netremice gledati dijete dok piše slova nije izlaženje u susret.Citiraj:
Kod Zorke u razredu se uvijek naglasava cinjenica da kroz izlazenje djetetu u susret dijete ostvaruje samostalnost.
Ok, skuzili smo se, situacija je totalno drugacija.
mim, a zašto nisi citirala mukicin post još nekoliko redaka?
I mogu ti potvrditi da ne završe svi takvi slučajevi na instrukcijama kad krenu u srednju školu.Citiraj:
Mukica prvotno napisa
Neki sazrijevaju malo sporije i taman u srednjoj školi se osamostale i čak pomažu drugim učenicima u učenju.
Mozda je to pisanje zadaca nesto sto je Oskar vidio kao priliku da ima mamu samo za sebe pa i toga ima u igri. Slazem se s ovim o sporijem sazrijevanju.
A neki nikad ne nauče učiti.Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
Nisam citirala ostatak posta jer je nevažan. Ako je od prvog dana majka kraj njega i prati kako povlači crte po papiru onda je on samo tako i naučio učiti. Za drugačije ne zna, nije imao priliku naviknuti se da sam rješava zadaću. Ni jedno dijete ne zna kako je to ići u školu, sjediti za pisaćim stolom, biti odgovorno za ono što napravi. Roditelji su tu da ga tome nauče, učitelji također. Kao što ja ne očekujem da M. ili MM sjede kraj mene kad pišem neki stručni tekst (jer je to moj zadatak i ja sam ga sposobna izvršiti sama) tako M. ne očekuje da gledam kako ona piše sastavak (jer je to njen zadatak i sposobna ga je izvršiti).
Btw, ovo nije tema Mim protiv Mukice i to što sam izrazila svoje mišljenje, argumentirala kasnijim ponašanjem srednjoškolaca koje sam morala učiti kako da uče između ostalog zato jer su mame mislile da im rade usluge podvlačeći im tekst u knjizi u 3. srednje, ne znači da sad želim da me se napada. ;)
:lol:
Možda Oskar stvarno ima kakav problem, Lutonjičin savjet o konzultaciji sa psihologom je jako dobar.
A inače, mislim da nije nikakvo čudo da se u drugom razredu sa djetetom treba raditi tj. da mu trebaju instrukcije. MM-ova mama je bila učiteljica od prvog do četvrtog razreda, i redovito je davala instrukcije.
Ok, a ako to nije nikakvo cudo, zasto je onda nekima cudo da se s djecom sjedne i pise zadaca? U cemu je razlika, ako dijete to trazi ili ako postoji potreba, da to uradi mama ili tata ili netko treci?
Meni osobno je to ne čudno nego neobičajeno jednostavno zato što sa mnom nitko nije pisao zadaće niti bilo što radio za školu. Ali, obzirom d aja sa Leom oduvijek nešto radim, tj. otkad se rodila, prvo motoriku, pa sad evo logopedske vježbe, onda računam da ću raditi i zadaće :mrgreen:
Ni sa mnom ih nitko nije radio. Moji su se uglavnom hvalili okolo kako sam super samostalna, a ja bih bas npr. voljela da mi je nekad netko pravio drustvo.
S bratom su ih radili i to doslovno. Mama je cak citala lektire umjesto njega. :roll: Ispao je jednako samostalan, skolu je zavrsio sa prilicno dobrim ocjenama. U srednjoj skoli uopce nije bio nesamostalan, cak suprotno.
Ako dijete ima problem onda ga se zaista mora rješavati uz pomoć stručne osobe, ali sjedenje uz dijete dok piše zadaću na takav način na koji to mora Mukica nije rješenje. Bar ne na duge staze.Citiraj:
Mima prvotno napisa
A to što ti je mama davala instrukcije ne znači da su one djeci zaista trebale. Roditelji su ih plaćali: zašto ih ne bi davala??
Zorana, rješenje problema ako dijete teško uči, teško se koncentrira i ne želi se samo ni malo potruditi oko zadaće nije u sjedenju kraj njega i mislim da je to za roditelja preveliki zalogaj. Mislim da time nisu zadovoljni ni roditelji, a ni dijete u konačnici jer se time samo odgađa rješavanje njegovog pravog problema. Ima razlike između sjedenja u blizini tek toliko da si prisutna (moja M. kad je sama doma i piše zadaću ima uključen tv npr. ) i sjedenja da ne smiješ pomaknuti trepavicu a da dijete ne izgubi koncentraciju.
Ako gledam iz vlastitog primjera-moji roditelji su dosta sudjelovali u mom školovanju, ali tako da se dugo razgovaralo o gradivu, davali su se primjeri iz njihovog školovanja, razglabalo se o povijesnim uzrocima i posljedicama, o pročitanim knjigama, događajima u školi...Ali zadaće su bile moj "posao".
Isto to sad radim ja s M. i ona u školi nema apsolutno nikakvih problema. Dapače, bojala sam se pomalo 5. razreda, ali ispada da je s težinom gradiva procvala, u imeniku sve 5 kao i prije, ali mi se čini da ona više uživa u učenju, u komunikaciji s različitim profesorima... I mislim da mi je strategija navikavanja djeteta da ima svoj posao urodila plodom. Kao obitelj i ona kao pojedinac uopće nismo opterećeni školom, ona joj je na prvom mjestu, sve obavlja savjesno i samostalno. Gdje je greška toga što nisam sjedila kraj nje nego sam samo bila prisutna negdje u blizini??
Pa kod vas greske ocito nema jer je ona takvo dijete, vi ste takvi roditelji. Ali, nisu svi isti.
ne znam kako je u cijelom razredu, ne znam npr uopce kako je roditeljima kojima djeca ne idu u boravak. ali ovo sto sam napisala vrijedi za ivarovu hordu. znas kakav je on od prvog dana, ako sam ga izvela ranije iz skole da prosetamo po gradu, on bi domaci pisao na prvom stolu od kafica kraj kojeg smo prosli jer svoje obaveze hoce cim prije rijesiti.Citiraj:
Mukica prvotno napisa
tu neurozu :roll: (jasno mi je zasto je takav ako gleda cijeli zivot mene odgađivačicu) je prosirio na svoje frendove i sad im odmori prolaze u rjesavanju zadataka i citanju lektire koja je tek za dva tjedna :shock: nezdravo, ali tjesim se da ce ga proci .lol:
zato jer je takav ja sam ti predlagala da se nalazimo jednom tjedno da se druze i zajedno uce, mislim da to moze biti isto ucinkovito (iako sigurno nece pomoci kod disgrafije i disleksije, ali ce pomoci u priblizavanju i ucvrscivanju navike citanja ili ucenja). ja se sjecam da smo mi u osnovnoj skoli isto imali zadatak, vec u 2. ili 3. razredu ici po kucama i pomagati svojim skolskim prijateljima kojima je trebala pomoc. neke takve malecke metode su skroz zanemarene, a uopce nisu bile lose.
ako se predomislis, ivar je jos uvijek raspolozen, utorkom kaze da je najstabilniji
kad naknadno mislim o toj tvojoj zeni, ne skacem bas vise ovako
:D , razmisli o samoborskom IDEM-u, i zbog cijene (jer ce ti zivcanoca rasti sto ces cesce placat zenu), ali i zato jer oni dobro suradjuju sa skolama, zato jer ukljucuju i dijagnostiku i siri pristupeventualnom problemu, a ne samo nadgledanje toga sto on radi, i svakako probaj se skulirati i raditi i ti s njim, a ne sav taj posao platiti nekom tko nece bacati pernice. ne moze oskar biti kriv sto ti bacas pernice.
jesi pricala o ovom s uciteljicom i sto ona na sve to kaze?
paznja u skoli mu traje dulje od 3 minute vjerujem
onda se, ponavljam, trazi stručna pomoć.Citiraj:
ako dijete teško uči, teško se koncentrira
jer konstantno, zbog očitih poteškoća, doživljava neuspjehe na tom području.Citiraj:
ne želi se samo ni malo potruditi oko zadaće
tih neuspjeha će biti sve više, a problem će se produbljivati.
muki, stvarno se nadam da ćeš kontaktirati IDEM i sretno :love:
Ne bih rekla. Ona je bila izrazito nesamostalno dijete, vrlo vezana za mene što je i sada, u 90% slučajeva je tražila apsolutnu pažnju i posvećenost samo njoj, ali smo od prvog dana škole napravili veliku razliku između igre/razgovora/kreativnog vremena koje provodimo zajedno i škole. Za sve nabrojeno osim škole važi: Ja sam tu za tebe, možemo biti zajedno i to vrijeme provesti kako god želiš. Za školu važi od prvog dana: zadaća je posao učenika, učenje je zabavno ako si tako posložiš u glavi, a pisaći stol je tvoj posao kao MM-u i meni moj.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Možemo razgovarati o problemima koje imamo na poslu, možemo se žaliti, hvaliti uspjehom, možemo biti depresivni i pomagati jedni drugima, ali svatko na kraju mora napraviti ono što mu je posao.
Pa ne znam....kod Zorke u razredu je drugacije. Npr. nema toga da si nesto poslozis u glavi kao zabavu da bi ti to bilo zabavno. Oni se stvarno zabavljaju i tako uce. Neki dan su imali gomilu zivotinja u razredu jer se ucilo o kucnim ljubimcima. U utorak ce se kuhati juha od bundeva i izrezivati kojesta jer ce uciti malo o tikvama, jeseni i svemu sto ide uz to. I receno je da se takav pristup pokusa njegovati i doma jer je jako vazno (barem u prvom razredu) ne praviti situaciju previse ozbiljnom. Nekoj djeci je to jednostavno kontraproduktivno.
Joj nije moja mama davala instrukcije nego MM-ova, a uvjek se radilo o djeci koja su imala poteškoća u savladavanju gradiva tj. nije im to baš išlo, koliko god nekom (a i meni koja u OŠ nisam učila sve skupa dva sata a imala sam 5,0 prosjek) to bilo čudno.
izmedju oskara i zorke je tri godine razlike, on u prvom, drugom razredu po nasem programu mora znati ispravno bijelo, bjelina, cvijeće, cvjetna, čavao i domaćin.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
u trecem ce morati znati napisati Trg Francuske revolucije, pulski gradonačelnik, Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske.
svejedno sto ce pola njih to zaboraviti kad se registrira na forume, ali dotad ce, kako lut kaze, gomilati neuspjehe sto mu ih skola, ali i labavi mukicin dosadasnji pristup slaze u slici o sebi.
Slazem se ja da je sasvim ispravno potraziti strucnu pomoc. Mene je samo pogodilo malo ono sto je napisala m. courage da nitko normalan ne sjedi s djetetom dok se pise zadaca....mozda nismo trebali zakrciti temu. :/
Zdravo ljudski ti zavidim na pročitanom. Kod nas nije tako tj. zabava ovisi o učiteljici. U našem razredu je bilo zabavno jer je takva bila i učiteljica, ali se radilo dosta ozbiljno i zadaće su uvijek bile opsežne (čak i preko praznika, vikenda...).Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Ipak je velika razlika u godinama i sad u višim razredima nastava je postala puno ozbiljnija, odnos između učenika i profesora je manje obiteljski i prisan. Tog sam se najviše bojala, ali izgleda da ni mojoj M. više ne treba zamjenska mama dok je u školi nego da joj je baš gušt postavljati se ozbiljno u odnosu s profesorima. To se najviše vidi u pristupu radu jer su joj do sad zadaće bile ko gledanje crtića, a sad s nekim posebnim tonom kaže: "Moooram nekaj napraviti za seminarski, moooram pročitati Geografiju i malo pogledati kartu, mooooram u knjižnicu-bliži se lektira.." I sve to popraćeno nekim ozbiljnim pogledom, ali s iskrom u očima.
Zorana, MC je vjerojatno mislila na ono The sjedenje protiv kojeg sam i ja. Ono koje ti u svojim postovima spominješ je više kao prisutnost duhom i tijelom, ali u svom poslu tj. zadaćama Zorka je glavni lik, a ne ti. Meni se čini da si ti više nepristrani promatrač i potencijalni izvor pomoći.
Ne vjerujem da ce ona propustiti reci na sta je mislila. :mrgreen:
Nisi.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Ja sjednem za stol s njom i citam nesto svoje ili joj samo pravim drustvo. Ne pisem s njom, ne pisem joj ja, ali ako trazi da sam uz nju, ja budem uz nju. (sada sve manje, sad se dogodi da u skoli napise svu zadacu dok drugi dovrsavaju skolski rad)
I na kraju pregledam sta je napravila.
kaj mislis da je s menom neko sjedio???Citiraj:
Mima prvotno napisa
kako sam zivjela s bakom i dedom, deda me prvih mjesec ili dva nadgledao dok nisam naucila pisat sva slova, a kad je skuzio da znam sama vise nikad nije sjeo sa mnom
nit sam ja to trazila - mislim da sam jednostavno znala da to ni od njega ni od bake ne bi mogla dobiti
a mozda moj oskar mene trazi da sjedim s njim bas zato jer zna da to od mene moze i dobiti
procitala sam sve kaj ste napisale i da sad svakoj pojedinacno ne odgovaram neke od savjeta cu sasvim sigurno poslusati - a prvo cu otic u IDEM
Topic je vise manje zavrsio, ali moram dodati jos ovo (jer nitko drugi to nije napisao):
Jako me razljuti kad vidim ovakve stvari... Draga, ne poznam Oskara, pa ce sve dalje biti samo nagadjanje, ali evo bitnoga (mozda nekom pomogne):Citiraj:
Mukica prvotno napisa
Izgleda mi da je to dijete trebalo samo ostati u vrticu da se igra jos godinu dana i da SAMO JOS MALO SAZRIJE za skolu. To bi vjerojatno umanjilo problem, a mozda uz odgodu skole problema ne bi ni bilo... Bez obzira na zakonsku granicu. Nema tu velike mudrosti. I pitam se onda cemu sluze sve te silne komisije i vrli strucnjaci, kad nisu u stanju prepoznati ovakve stvari i pomoci roditeljima na vrijeme...
Jedna godina odgode mogla je mozda ovom djetetu produljiti djetinjstvo, a spasiti i njega i roditelje i ucitelje silnih muka... Sad je gotovo! Trebat ce ipak dulje vrijeme da dijete sazrije uz nepotrebno opterecenje koje donosi skola. A mozda se moglo sve tako jednostavno rijesiti dobrim savjetom u godini prije polaska u skolu.
Inace, Steve Biddulph u nekoj od svojih knjiga pise da bi bilo dobro za djecake da ih se sustavno salje u skolu kasnije (bar vecinu) jer veliki dio njih sazrijeva kasnije od djevojcica. (Mislim da sam to citala u Nove tajne sretne djece ili Odgoju djecaka, ne znam vise...). Imam poznanicu koja je vukla takav problem do 4. razreda, dok dijete nije stasalo da samostalno odradjuje zadatke. I bit ce mu tesko sigurno jos koju godinu, a bez ikakve potrebe...
Nadam se da ovo citaju i majke predskolaca.
Mislim da je Oskar već jednom odgodio upis u školu po preporuci psihologa.
Sorry, nisam to znala. U tom slučaju možda će pomoći individualizirani pristup u nastavi.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Moj sin ima to rješenje. Ako treba, mogu opisati proceduru kako se do toga dolazi i kakva su naša iskustva. Jako smo zadovoljni, ali to (kao i uvijek) jako ovisi i o učiteljici.
pa ako se ne varam - mukica je čini mi se prilično uspješno riješila problem, s angažiranjem druge osobe.
išla sam opet čitati prvi post - i kako je napisala, za sad to odlično funkcionira.
mislim da je napravila dobru stvar.
:heart:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Mi sa B. svakodnevno kod kuće vježbamo čitanje i pisanje i ona nas na sreću prihvaća kao autoritete. Kada to ne bi bio slučaj obratila bih se drugoj osobi. Glavno je ne dramiti.
Zdenka, a kako izgleda vase vjezbanje citanja/pisanja?
Moja Leda toliko puta pukne (npr. svaki put kad u citanju naleti na slovo N koje nikako da zapamti) da povremeno ne znam sto da radim. Planiram:
1. pronaci lijepe slike necega sto pocinje na N i zalijepiti joj to na kuhinjski element (to upravo idem traziti)
2. otici do uciteljice i porazgovarati (uciteljica je i trazila da dodjem, bas zbog diktata)
3. napraviti dobar plan rada, jer sam do sada radila s njom stihijski: kako bi ona pokazala interes, tako smo radile.
Ona jedina u razredu ne cita i ne zna slova te ne moze pratiti ostalu djecu. Sad primjecuje da ostali dobijaju "Bravo" i "Izvrsno", a ona ne, te je to dodatno frustrira.
Meni je njen napredak u citanju/pisanju ocit, ali jednostavno nije dovoljno brz za ostatak razreda, a ja nemam pojma kako da ga ubrzam. Ili je pametnije da i dalje ovako radim s njom i sve dok uopce napreduje dobro je?
Čitanje: uzmemo neku slikovnicu, B. na glas slovka i čita. Kad proslovka i pročita svaku riječ npr. pjesmice, idemo ponovo dok ne pročita tečno. Tada postavimo neko pitanje o sadržaju pročitanog, kako bismo je priučavali da čita s razumijevanjem. Trenutno čitamo tako čitamo lektiru (Životinjska abeceda), a uzimamo i slikovnice od kuće.Citiraj:
NatasaM... prvotno napisa
Pisanje: svaki dan joj pregledavamo bilježnice - ako u pisanju ima grešaka, onda to napiše ponovo u bilježnicu za školu. Ponekad i učiteljica traži da se nešto ponovi. Imamo i bilježnicu za kući u koju piše rečenice sa slovima koja su trenutno učili. Pomalo vježbamo i diktat, a to joj najteže ide.
To sve ne traje dugo, najviše pola sata, osim ako ona sama ne izrazi želju da čita dalje.
Ispočetka se je jako bunila, ne da joj se raditi, ali kad smo je pritisnuli i kad je vidjela rezultate svog rada, prestala se buniti. Sada se već češće događa da sama uzme slikovnicu ili strip i čita.
Nataša, ovako rade u waldorfskoj školi, pa možda dobiješ još koju ideju:
prvo se čita priča koja ima puno tog slova(ne govori se djeci u naprijed ništa tipa "danas učimo slovo N", nego se jednostavno krene čitati priča.
recimo za slovo P su čitali priču o pužu koji je puno puzao.
pa su nacrtali pastelama puža
pa su na crtežu uočili oblik puževe kućice(kao ležeće P)
pa su crtali to slovo u brašnu
pa su ga izmijesili od tijesta i stavili peći
pa su tek na kraju pisali, isto pastelama, u raznim bojama.