Ajme preljuta sam i zgrožena da bi uopće komentirala neke postove ovdje :( :/
Jači kači, ako se ne možeš glasno izboriti za svoja prava onda nisi ni zaslužila...ukratko: ako nisi jak = krepaj.... ajme pretužno :(
Printable View
Ajme preljuta sam i zgrožena da bi uopće komentirala neke postove ovdje :( :/
Jači kači, ako se ne možeš glasno izboriti za svoja prava onda nisi ni zaslužila...ukratko: ako nisi jak = krepaj.... ajme pretužno :(
i ja sam I.put imala negativno iskustvo ali samo od jedne sestre dok su druge bile ok, a ova je poznata da iz generacije u generaciju rasplače rodilje.
I da rasplakala me grubo uzevši dijete, koje nije htjelo cicati (valjda je bilo sito) i koje mi je druga sestra prije odložila pored mene i rekla neka ga samo milujem, znači uzevši ga i grubo nataknuvši opet na cicu s pitanjem zašto ne dojim? a dijete u plač, iznenađeno od silne gruboće i uzme ga nakon 10min. (a trebao je biti 45min.) i kaže samo recite ako nećete dojiti i ode.......
Plač, zovem muža i ne vjerujem...........ali pošto ne odustajem lako e neća ona mene sa strahom da nije ona u smjeni u šest dana nema koju pozu nisam isprobala kako ne bih naučila pravilno dojiti......
budila se u 2h ujutro i izdajala kad su se napunile, njezinoponašanje i je dalo snagu za borbu.......naravno nismo sve takve...........u SPOMEN NA NJU DOJILA SAM 2G.
I nije mi palo na pamet opet tamo ne roditi i sjetila se ona mene, pa kaže (a ja u strahu) a to je mali plavi bio (jedini od svih crnih na carskom) aaa i muž vam je zgodan, sjećam se.........
I tada sam shvatila (ne opravdavam ju) ali to je njoj bio jedan loš dan, netko ju iživcirao (nemojte reći da smo svi uvijek i baš uvijek jako ljubazne s kolegama, strankama).........i da me drugi put gledala sasvim drugačijim stavom..........
Naravno to nije opravdanje, ali da sam ja na njezinom mjestu, ja nemam živaca s ljudima , radim s papirima, a na tom radnom mjestu moraju biti žene dobre ko kruh, čeličnih živaca ali to nije nigdje tako, na žalost....i ja bih prolupala kada bi jedna rodilja rekla (iz vlastitog iskustva) a zakaj hrane moje dijete pa se ja moram izdajati, dok iz druge sobe druga kaže ajoj a zakaj je ne hrane pa pala je na težini, a zakaj ovo a zakaj ono............i niti jedna rodilja nije doslovno poslušala babicu kad joj je savjetovala npr. izdajajte budu vam se cice upalile, pa krivo dajete cicu djetetu, pa budite ga ne smije spavati na cici od kad dođe na nju mora nešto i pojesti........i ja sam frendici govorila i nudila kremicu za rane na dojci i odbijala ju je, pa sam im govorila odite se izdajati dijete vam ne pojede koliko vi puno imate miljeka i većina dobila upalu.......
Ja sam svjesna uvjeta bolnica ali i različitih karaktera ljudi pa tako nitko nije savršen!!!!
Ma ja ne znam koja se žena može pomirit sa ovakvim tretmanom svojeg tek rođenog djeteta. Ja bi isto pop*izdila i hoću ako budem u toj situaciji. Idem i ja na carski sa blizancima...nema te primalje, doktora ili boga oca koji če moje bebe, koje meni znaće sve na svijetu, tretirat ko da su vreče piljevine! :evil:
Nakon operacije srca sam se digla sa postelje jer su me dok. zahebavali, pa bogme ču se dignut i nakon carskog i provjerit što je s mojom djecom. Zgrožena sam ovom pričom. Čak sad razmišljam da odem u neko privatno rodilište, ako u ovoj zemlji toga uopće ima!
Bauba, shvačam tvoje ogorčenje, ali najbolje stvarno da zaboraviš, i mazi i pazi svoju bebicu, a babe u rodilištu zaboravi...krave bezosječajne!
Ajme, RozaGroza, ne moraš baš tim riječnikom...
debeli potpis!Citiraj:
Fidji prvotno napisa
Apsolutno.
ali i štošta nam je drugo garantirano Ustavom, pa... :/
Ispričat ću se tebi Baubašto sam na neki način "uzurpirala" ovaj topic iznoseći svoj stav forumske manjine...
Voljela bih da druge nastave sa pokušajem utjehe i da se ovaj topic ne pretvori u ružan kaos...Tebi želim sreću na idućem porodu i da prevaziđeš ovo što te tišti...
Dušebrižnicima mašem pa-pa! :mrgreen:
slažem se.Citiraj:
ali ako šutiš ništa se neće prominit.
šutnjom takvima daješ potvrdu kako je njihovo neprimjereno ponašanje ustvari primjereno. pa bilo ono u rodilištu, kod zubara, u dućanu ili u vrtiću.
trudnica koja je šutila - nije ni znala na kojoj pretrazi je bila. meni su objasnili što rade, zašto to rade, čak i kako to rade u japanu! pa sam joj ja objašnjavala nakon pretrage.
sve što me zanimalo sam pitala - sve što sam trebala, dobila sam. i za sebe, i za one koje su šutile. pravila bolnice o donošenju i odnošenju beba, hranjenju - nisam mogla promijeniti u tih nekoliko dana, ali sam to prihvatila kao nužnost - znajući da ću se ja doma ponašati drukčije.
isto tako, nisam dozvolila da me uvjere da nemam dovoljno mlijeka - jer sam se izdojila, i s bočicom ganjala dežurnog doktora. itd...
tvoj je veliki problem Jelka što očito mjeriš sve svojim laktom. nažalost.Citiraj:
Jelka prvotno napisa
pa ti najobičnije pitanje zvuči ko optuživanje.
ako sam ženu najnormalnije pitala je li imala problema s dojenjem i zašto se izdajala, a ne dojila šta tu tebi ima čudno?
jer, vidiš, meni je čudo ako je mogla dojit zašto se izdajala? i zašto je pristala na izdajanje? ne samo ona, nego xy njih koje su na to pristale.
moja L. je ostala na neonatologiji zbo žutice i upale, ali se nisam izdajala nego su mi je donosili u određeni sat na podoj. i šta je sad tu čudno što sam je pitala.
i moje i njeno dite je ostalo u bolnici zbog žutice, ja sam mogla dojit, a ona se morala izdajat. e je li ti sad išta jasnije na što se odnosilo pitanje?
nadam se da je.
humanost mi se izgubila u svakodnevnici i raznoraznom cmoljenju.
a i na dijelu puta di ne želim bit dio mase, tapšat po ramenu hordu istomišljenika u velikoj želji da budem dio njih, a ustvari mislim i razmišljam drugačije. e tu se negdi izgubila humanost.
a valjda i u vidovitosti da će bit ovakvih posprdnih upitno/uskličnih zaključaka ko što je tvoj.
a na ovo petarpanino mogu se samo debelo potpisat.Citiraj:
Ispričat ću se tebi Bauba što sam na neki način "uzurpirala" ovaj topic iznoseći svoj stav forumske manjine...
Voljela bih da druge nastave sa pokušajem utjehe i da se ovaj topic ne pretvori u ružan kaos...Tebi želim sreću na idućem porodu i da prevaziđeš ovo što te tišti...
Dušebrižnicima mašem pa-pa!
žalosno je što se odmah ispljuca i izvriđa, ko što to rade Jelka i Apathetic, one (konkretno mene, ufino, ali se vriđa) koji ne misle i ne osjećaju ko većina. a zašto bi morale mislit i osjećat ko većina???? stvarno mi nije jasno.
ili se to mora na ovom forumu?
mislim ono, poželjno je osjećat što svi drugi osjećaju. ne imat ništa svoje, a bože sačuvaj iznit drugačije mišljenje.
Iznenađena sam neosjetljivošću koja se vidi u nekim postovima i žao mi je zbog toga. Pisano je o tretmanu bebe, a ja ću o tretmanu rodilje iz osobnog primjera. Rekla sam na prijemu da želim prirodan porod ukoliko se ne kosi sa trenutnim stanjem mene i bebe tj. ukoliko je sve ok. MM je bio na porodu. Kako je koja osoba ulazila u boks, ponavljala sam isto kad su me jovo-nanovo tri-četiri puta priupitivali hoće li probiti vodenjak. Pa onda još nagovaranje između mojih trudova, pa dajte, ma hajdete,pa ne bih, ma ići će brže, ne želim brže, a zašto ne želite, jer želim prirodan porod, prirodan, prirodan :roll: da, doktore, uf, uf, uf(trud)da, prirodan, eto vidite kako se bezveze mučite...i ode nezadovoljan jer se ja mučim...
I tako rodim ja nakon nekih po sata mučenja i dobijem bebu u naručje, i budem zadovoljna jer sam uglavnom uspjela dobit da poprate moj porod svojim prisustvom. I trebaju me još zašit, daju lokalnu, ja držim svoj mali zamotuljak, ugledam još jednu spremnu injekciju(ne reagiram, jer uskoro će me šivat) a ona kaže daje to za stezanje maternice i boc!
Koga je pitala, kakvo stezanje maternice?????????
Hvala Bogu pa mi je porod bio ok i beba također pa sam dobila "samo" injekciju za stezanje maternice. Ovim svojim primjerom samo želim ukazati na ponašanje i stil rad u našim rodilištima koji nije ok. Ne tražim ja ni mile lale ni cile mile. Ali da treba informirati rodilju i s njom komunicirati, e to treba.
I ne mogu se pomirit da sam jedna u nizu. Ni u dućanu od pletenih đempera, a kamoli u rodilištu.
A ovaj topic je korak naprijed u osvještavanju. Zato, hvala i onima koji nisu mog mišljenja jer sam ovako svoje mišljenje bolje iskristalizirala.
Loryblue, zar nisi pročitala prvu rečenicu mog posta?
Mogla bih još puno toga napisati, ali neću.
Ma znaš što, ja sam zapravo jako sretna, jer nisam ti. Nisam ogorčena.
pa ne bi se baš reklo da nisi ogorčena jer se svak češe di ga svrbi.Citiraj:
Jelka prvotno napisa
odnosno svak tvrdi da nije ono što ustvari je.
šta ćeš - kontradikcija suprotnog paradoksa.
ko što pijanac kaže: ja ne pijem tako i ogorčena žena kaže: blago meni jesam sretna što nisam ogorčena ko xy lory.
meni se cini da vi sve pricate isto, ali s drugacijih aspekata.
naravno da je ideal, i kraj ove price da je odnos prema rodiljama, pogotovo prema njima, nehuman i bezobrazan, i da nikako ne bi smio biti takav.
istina je i ta, da se stvari nece promijeniti same po sebi (nazalost), nego da se mora dici kriticna masa da bi to doslo na "kucni red" i da se taj pristup pocne ozbiljnije mijenjati.
tako da je moj skromni zakljucak da ste sve u pravu :mrgreen: :love:
otvaracici topika zelim sve najbolje, da se suoci sa svojim traumama i da se rijesi tih "aveti proslosti" :*
Zahvalna sam, iskreno, svima koje ste se javile na ovu temu.
Puno mi znači sve napisano i da, sjest će sve na svoje mjesto u :heart:
Loryblue, tebi najviše hvala jer shvaćam polako kako umjesto da živim svoj život za sebe kako mogu i znam, trebam u najbitnijm i najintimnijim situacijama (zapravo u svima) rasipati svoju energiju, preodgajati bezobrazne i još raditi njihov posao. Teško ću ti ja to moći jer je za mene to apsolutni apsurd.
Ponavljam, jesam "digla frku" nakon epizode "nemate mlijeka" da me cijela bolnica čula i nadalje je moje dijete donošeno na dojenje...
No to je u potpunosti nebitno u mojoj priči.
Nedopustivo je što su me doveli u situaciju da izludim zbog njihovih propusta.
Nedopustivo je i pomisliti kako je grubost u redu jer su jadni, u bolnici preopterećeni poslom i ne stignu svakome "potitrati".
Nedopustivo je da mi sestra kaže da zna kako "to" nije u redu ali da je vrijeme godišnjih i da jednostavno moraju tako par dana dok se ne vrate svi sa godišnjih.
I traži razumijevanje a direktno me oštećuje.
Ne radi se uopće o pojedincu koji se zna/ne zna izboriti za sebe nego se radi o tome da se oko nas događaju ružne stvari na mjestima gdje ružnih stvari ne bi trebalo odn. smjelo biti.
Ponavljam, uopće nije stvar u zalaganju za sebe. Mene to ne straši.
Mene straše ljudi koji u meni bude najgore emocije a ja ne želim biti kao oni.
I ja radim nešto slično kao medicinska sestra. I vjeruj mi, zbukirana sam od-do. Preopterećena, čak.
I nikada, ali nikada nisam bila bezobrazna ili površna u svome radu jer ga volim! A plaća mi je niža od prosječne u Zg.
I imam potrebu napisati ono što nisam željela napisati-nakon grubog i bolnog pregleda, drugi dan je došlo do početka pucanja posteljice i ja sam skoro iskrvarila kod kuće sama u nesvjesti ni ne znam koliko dugo.
Imala sam sreću da sam ovdje sa vama i da mi je dijete turbo.
Meni nije trebala sućut i žaljenje u bolnici, niti poseban tretman-meni je bilo dovoljno moje dijete za koje su procjenili da mi ga ne mogu "odmah" dati jer sam slaba. I jesam bila slaba ali psihički jer su me tretirali kao nesposobnu i nepouzdanu iz navike. I da, još sam bila žrtva poruge jer plačem što ne mogu ni pomirisati svoje dijete u sobi punoj dječjeg plača.
Ni da bi što rekli na babinjačama, ni pojasnili, niti dopuštali da ih se ispituje. Sve informacije saznala sam tek nakon što ih je nazvao mm i popričao sa njima.
Izborila sam se koliko sam mogla ali zašto, pobogu zašto su me dovodili u situaciju da "otimam" svoje dijete??
Za kraj i ovdje, još jednom, od srca zahvaljujem... ma kaj lupetam-nema uopće riječi zahvalnosti dovoljno velike-Udruzi Roda na s.o.s.-u i prekrasnim tekstovima na portalu jer da nije bilo Vas, sigurno ne bih uspjela u dojenju.
:love:
bauba :love:
ja te potpuno kuzim zasto im ne mozes oprostiti.
radi se o odraslim ljudima, i nije na tebi da ih odgajas kad si dosla roditi. a isto tako, u opis posla im ide briga o djetetu i o tebi, pa ako to ne cine isto nije na tebi da ih ucis njihovom poslu.
tako da je odgovor jednostavan: ti im ni ne trebas oprostiti.
;) :*
Srećom da si ti toliko pametna da za sve znaš odgovor. :roll:Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
bauba :love:
bauba opet si me rasplakal iako sve u detalje znam. :heart: .
petarpan joj daj, kakav hotel, kakav zgodni doktor? Tko uopće tako razmišlja? Nitko ne traži titranje po guzici, samo da umjesto onbog što već izreknu ružno, da ili šute ili umjesto toga ružnog kažu nešto lijepo.
Tako je sestra umjesto da je rekla da kaj sad ona tu plače, mogla reći nemojte plakati, brzo ćete vi biti sa svojom bebom. Npr.
nažalost draga svima nama (makar većini) se u određenim životnim situacijama dogodilo da moramo raditi i tuđi posao i papat njihovu kakicu i usput preodgajat neodgojive. :roll: i umisto da se usredotočimo na sebe i svoju dobrobit energiju (kako ti kažeš) rasipat na nepotrebno. tužno, ali je istinito.Citiraj:
bauba prvotno napisa
i ne samo u rodilištu nego i u bezbroj drugih situacija.
ja radim s ljudima, svakodnevno, svaki dan slušam njihove priče, neke vesele, neke tužne i tragične, ali nitko nikad nije primjetio da ja imam loš dan, da sam loše volje, da mi se ne radi, da mi je svega dosta zbog ko zna kojeg osobnog problema, bla, bla, bla......jer to nije njihov nego moj problem. svi oni dobiju makar smješak i dozu potrebnog suosjećanja ili veselja, ovisno o situaciji. mene ne košta ništa, a je li to njima značilo u određenom momentu - vjerujem da je jer povratne informacije uvik imam pozitivne i na svoje ponašanje i na svoj rad.
onog momenta kad ne budem mogla tako radit fino ću se zahvalit firmi i pronaći drugi posao.
iskreno se nadam da ćeš drugi porod i boravak u bolnici imat skroz suprotan od prvoga i da ćeš na taj način "oprostit" prvi. :love:
Nisam sve pročitala, ali ja mislim da inače bezobrazne ljude treba raščerupati....za doktore i sestre koje su takve i koji se ponašaju kao da su boga za jaja uhvatili i govore rodiljama, trudnicama, majkama, muževima - bilo kome - sa visine, nemaju vremena za dati dijagnozu, daju POGREŠNE informacije (u smislu npr. dojenja...), koji su otresiti i bezobrazni - za njih se treba osmisliti poseban tretman i posebna jezikova juha...
Međutim, stvarno mislim da vrijeme bolesti ili poroda to nije vrijeme....
Nažalost, kod nas jeste tako...i mogu ja biti lajavica samo takva, ali kada dođem u tu situaciju da ne znam i ne mogu beknuti... zato će ići moj muž na porod samnom i ima da on bude moj glas, a ako ne bude, mislim da mii je to temelj za razvod! :mrgreen:
I ne bi znala da mi to treba da nema ovog foruma......
E vidiš baš ovako kao ti na svom poslu, i ja na svom poslu bi se trebale ponašati i te tamo sestre na svom poslu. Po čemu bi one bile izoliran i smjele biti bahata i bezobrazne?Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
Bauba... ne znam kako to oprostiti sve što si nabrojala...u svakom slučaju meni je to užas! I baš je to jedan od razloga zašto RODA kao udruga postoji...
Bjes je gadna stvar....i jednostavno možda da se preispitaš ili naučiš neki način kako to prevazići, jer sam sigurna da tebe i dosta drugih prati taj osjećaj, i gorak okus poslije poroda.
MOžda na netu da nađeš nešto? Ili možda da skokneš do psihologa?
Mislim da bi ti to poslužilo u svim aspektima tvog života, kao i svačijem, jer znaš kako se mi svi znamo uhvaitit za neku stvari i piliti godinama po njoj, bila ona opravadana ili neopravdana....da li znaš šta ti želim reći?
ne bi smjele, ali jesu.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
i tu smo mi koje dođemo rađat da nastojimo to priminit.
a kako drugačije nego svojim glasom.
jer opet ponavljam, ako šutiš daješ im prešutno potvrdu da se ustvari ponašaju ispravno i da nama takvo ponašanje odgovara.
ali ruku na srce ima i svakakvih rodilja i to je nepobitno. i onda zbog takvih nagrabusi slijedeća, mirna, tiha rodilja. ne opravdavam, ali razumim.
pa ja ne volim ni kada dodjem npr. u banku i teta na salteru je nervozna i meni to mora dat do znanja.
ali radjanje djeteta nije placanje racuna i ja ne moram niti zelim trpiti neciju nervozu, necij los dan! i ne zelim trositi svoju energiju kada radjam na nekakvu borbu i dokazivanje!
za mene je radjanje zaista vazan trenutak u mom zivotu. i mozda ja jesam za doktore i sestre u rodilistu samo jos jedna u nizu taj dan, ali to im nikako ne daje za pravo da na meni istresaju svoje frustracije!
a prema svemu sto sam tu procitala mogla bih zakljucit da ako hoces ic radjat u hrvatsku bolnicu moras itekako imat dug jezik i cvrste stavove, ali eto nisu svi takvi. mislim da i one tihe, mirne rodilje koje ne znaju sta ih ceka zasluzuju da se i prema njima ponasaju kao prema ljudskom bicu!
Slažem se s tobom da trebamo dići svoj glas, ali isto tako mislim da se ljudi žene različito ponašaju - neke nisu takve, pa se pokunje, a neke jednostavno tako "povuče" i ne mogu se boriti za sebe.
Pitanje je: zašto se moraju boriti za sebe u takvim trenucima, tj. zašto se moraMO boriti? Zato što su kreteni...eto, jednostavno rečeno...
Boga mi, ja ovo NE RAZUMIJEM... pa tako sigurno razumeš svog muža kada dođe jako nervozan s posla ili ga neko drugi iživcira i onda paljada po tebi? To onda razumiješ?Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
(ovo je blagim tonom rečeno..."čujem kako zvuči"... ;) )
Hm da slažem se.Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
I meni dolaze svakakvi ljudi i neki se deru na mene bez razloga, a ja i dalje moram prema njima biti fina mada mi nekad dođe da ih u top strpam.
I što bih ja nakon jednog takvog prema drugom nekom finom trebala biti bezobrazna i to bi trebalo biti opravdano i razumljivo?
Pa dobila bih odmah vritnjaka.
ovo mi je zapelo za oko:
ako je poznata iz generacije u generaciju, da li joj je bio jedan los dan ili je ipak malo cesce takva? zasto je samo ona poznata po ruznom ponasanju, a ne i ostale sestre? koliko joj god bio los dan, odakle joj pravo da se tako ponasa?Citiraj:
zajecka prvotno napisa
znam odakle - to pravo ima zato sto ne postoji nikakav feedback na njeno ponasanje. :/ ponasala se lijepo, ponasala se ruzno, isto joj je. niti ce joj se dodati na placu niti ce joj se oduzeti od place. sef/ica ju nece pohvaliti ako je posebno dobro radila svoj posao i rodilje ju hvale, niti ce ju iskritizirati ako cesto dobiva pokude i ogorcena pisma od rodilja na kojima se doticna sestra iskalila jer je eto imala los dan. nista. i zasto bi onda pazila kako se ponasa? sto bi ju motiviralo? :/ :/
takodjer, rodilje se ne javljaju, ne pisu, ne daju nikakav feedback o tretmanu sebe i svog djeteta, osim ovdje na forumu, a mi ne mozemo puno uciniti. :/
smatram da dvije stvari treba uciniti da se ponasanje prema rodiljama i novorodjencadi popravi:
1. da se rodilje javljaju s pohvalama i pokudama pojedinom osoblju, imenom i prezimenom (ako nisu nosili plocicu s imenom, telefonski se moze dobiti tko je bio dezuran, to je nase pravo)
2. da osoblje koje se ponasa posebno dobro / posebno lose bude primjereno nagradjeno odnosno sankcionirano.
loryblue, mislim da razumijem sto pises. ima smisla, naravno, i ja uvijek ponavljam da treba dati feedback i dici svoj glas. i da je bolje to uciniti na licu mjesta nego kasnije kad je sve proslo. ali...
ali mozes li shvatiti da nismo sve iste, da nas ima tihih, plahih, njeznih, preplasenih, u bolovima.. i da u tom stanju naprosto nismo u stanju lupiti sakom o stol? sto bi preporucila takvim zenama? smatras li da takve zene naprosto nisu vrijedne boljeg tretmana, jer se nisu u stanju izboriti? u smislu tko ti kriv, kad si njezna i uplasena? :/ :(
O da.Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
Pojavila se strašna želja da ne ostanem na tome da se "izborim" samo za svoj idući boravak tamo.
Vidim se kao žestoku aktivisticu. Još samo moram "smisliti" koji je najbolji način. ;)
za pocetak slozi pismo i posalji u rodiliste :)
ne znam da li bih trebala otvoriti novi topik, ali zaista me zanima zasto u hrvatskoj nema kuca za porode?
da li to ima veze samo sa bivsim/novim zakonom o primaljama, ili je neki drugi razlog?jer takva kuca moze biti formalno osnovana i od ljecnickog osoblja (kao prije najpoznatija kuca za porode u becu/ voditelj dr. adam)?
da li uopce postoje incijative (jer vidim da cijeli ostali medicinski sektor buja od privatne incijative, od labosa do malih bolnica)?
da li postoje zelje ili planovi u sveziu toga?
cini mi se da kad bi se to dogodilo, da bi se i rodilista u sklopu postojecih bolnica promjenila na bolje?
I ja sam jedna od tihih i plahih koje se nisu znale i mogle izboriti za humaniji pristup za vrijeme i nakon poroda. U tom trenutku sam bila prestravljena i jednostavno sam se pustila. Oko dojenja sam bila uporna i nakon dva dana mojeg inzistiranja, M i ja smo stvarno bili 24 sata zajedno.
Kada ću drugi put rađati, izabrati ću rodilište gdje nisam žena koju se poarađ, već želim ići tamo gdje ću roditi. I naravno MM ide sa mnom kao podrška.
čuj, naravno da mogu svhatit? ili me držiš maloumnom?Citiraj:
Felix prvotno napisa
ni slučajno ne smatram da nisu zaslužile ljudski tretman .
ali zato i postoje one druge žene koje se ne pripadnu, nisu plahe i znaju udrit šakom o stol i kad je najteže. i izborit se. i ne samo za sebe nego i za one plahe, mirne i povučene.
jer kad jedna rodilja-galamđija "pokaže zube", ne povinuje se njihovim uhodanim metodama, jasno i glasno traži svoja prava......ali i ne stane na tome nego se potrudi obavijestit i nadležne toga rodilišta o neljudskom ponašanju e onda se oni u tom istom rodilištu vrlo vjerojatno moraju zapitat šta će im se dogodit ako ne prominu ponašanje.
Zalosno je to sto normalan tretman nije uobicajen kod nas u rodilistima. Zalosno je to sto se mi moramo boriti i dizati glas (u trudovima!) da bi dobile normalan tretman. Zastrasujuce.
slažem se da je žalosno. i više nego žalosno i zastrašujuće, ali je nažalost tako kako je.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Odlično si ovo usporedila. Ljudi moji, ja sam bila relativno dosta po doktorima i po bolnicama, po raznim odjelima, ali boravak na babinjačama mi je bio nešto specifično, neusporedivo s ostalim iskustvima (u negativnom smislu, dobro, ok, nešto je od hormona, ali nije sve). Pretpostavljam da je to zbog užasne gužve koja tamo vlada jer ne postoji način menadžiranja količine posla. Moja jedina nada je da će se porodi disperzirat, pa će možda ohanut pritisak na rodilišta i omogućit da se to radi malo... a reći ću "ležernije" i normalnije. Ostajem uvjerenja da su rodilišta tu zbog nas, a ne vice versa.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
I, moram nadodat, nikakvu ružnu riječ nisam doživjela, niti čula. Ali, babinjače su nešto posebno, sasvim je drugi filing nego neki drugi odjel, nekako imaš dojam da ulaziš u "ratnu zonu". Moje je uvjerenje da je to zbog preopterećenosti osoblja, jer ne znam zašto bi bili drugačiji od drugog med. osoblja koje radi, pretpostavljam, u više "mirnodopskim" uvjetima.
Bauba, ja se u potpunosti nalazim u tvojoj priči... Ne mogu im ni ja oprostiti. Ali mislim da sam oprostila sebi jer sam se pokazala, eto, baš takvom tihom i plahom ženom koja se spominje par postova gore, koja se nije bila u stanju izboriti za ljudski tretman sebe i svog djeteta. Ne znam, možda sam ja živjela čitav život pod staklenim zvonom, ali sam navikla da se ljudi prema meni odnose makar s nekim minimumom poštovanja i dostojanstva. S obzirom da nikad nisam boravila u zatvoru, ništa me nije pripremilo na odnos osoblja kakav sam doživjela u rodilištu.
Da se razumijemo, ne očekujem ni ja da mi netko titra i skače oko mene. Ne očekujem čak ni toplu riječ, jer mislim da nikome nije posao ni dužnost biti topao prema meni ako to ne želi i ne osjeća... Ali, recite vi meni, ako si već živčan jer ti je loš dan, ili jer imaš kronično previše posla, ili jer si jednostavno takav po prirodi, jel onda problem barem prešutjet te svoje negativne osjećaje, a ne se iskaljivat na ženama koje ti nisu ni krive ni dužne i govorit im da su balave (što sam ja osobno doživjela), ili raznorazne druge stvari koje su žene čule iz usta osoblja?
Stvarno se trudim u sebi naći razumijevanje za te ljude i nemoguće uvjete u kojima rade. I sve bih im oprostila, ali vrijeđanje i ponižavajući odnos ne mogu, jer za njega jednostavno nema opravdanja. I dan danas, nakon dvije godine, mi je fizički zlo kad se sjetim rodilišta. I vjerojatno neću imati više djece iz prostog razloga da nisam sigurna da bih preživjela sve to još jednom i ne želim da ovo dijete koje već imam ostane bez mame...
Bauba i druge, iskreno vam zavidim što u sebi nalazite snagu za boriti se za bolji tretman. Svaka vam čast. Ja stvarno nemam snage kopati po tim uspomenama. Bojim se da će se, ako se krenem prisjećati, opet otvoriti onaj crni bezdan depresije i krivnje iz kojeg sam se jedva iskopala.
Ovo potpisujem. Radim u banci i prvo što nas uče je da moramo biti ljubazni i smješkati se i svoje privatne stvari ostaviti doma. Naravno da to nije uvijek moguće, ali se trudim. Ni ja u bolnici nisam očekivala neki poseban tretman, ali da su se prema meni ponašali kao objektu, a ne žani koja rađa to si nisam mogla zamisliti.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Ja sam sebi oprostila što se nisam uspjela izboriti za humaniji pristup na porodu, jer tada nisam ni znala drugačije. Sada sam pametnija i znam da će drugi puta biti bolje.
Vodit ću MM sa sobom koji baš nema dlake na jeziku i koji će se izboriti za naša prava 8)
Tako dobro rečeno. :*Citiraj:
Mihovil prvotno napisa
Ja sam se rasplakala...
Znam da bih sad drugacije. S vise mira i pameti, manje glavom kroz zid.
Nekako bih kao jegulja prosla kroz sve to, bila dobra i poslusna kad treba, bezobrazna kad treba. Sad znam.
Ali ono sto me jos progoni - za najveci, najgori zajeb koji se dogodio na mom porodu nije bila kriva bolnica. Nesto nepredvidivo je poslo krivo i K. je zavrsio na neonatalogiji.
Ni u snu nisam mislila da cu 10 dugih dana bit odvojena od njega (inace je rooming in)... da cemo se sresti tek treci dan umjesto prvi, da cu ga dojiti na jadnoj neudobnoj stolicici.
I da me ni mm ni najbolja prijateljica nece razumjeti :(
Istina je sve što pišete, jednom je netko dobro na forumu napisao, kad dođeš roditi u bolnicu kao da se rastaješ sa svojim ljudskim dostojanstvom. :/ Mislim da nitko nema takav tretman kod zubara, npr.
Možda je to i zato jer kad žena dođe u trudovima kud će onda, mora roditi, u neku ruku prepuštena je osoblju (na milost ili nemilost?).
Tu se puno stvari mora mijenjati, a svaka od nas pridonijeti promjenama koliko može.
Potpisujem, jer sestre koje su se brinule za nas bile su taaako ok i više nego što su morale......Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Da, kod ove moje babinjače (krivo sam se izrazila) bilo je puno više loših dana jer su sve rodilje i prije i poslije imale negativno iskustvo s njom, ali pod hormonima ja sam na početku mislila kako sam ja nešto kriva (kako žalosno) a poslije i drugi put shvatila kako to nije imalo veze sa mnom. Te kako i govorite na sreću ja sam od onih čvrstih ženica koje brzo zaboravljaju ružne uspomene a pamte samo lijepe.... :)