S dvoje djece živčani slom

Kod nas je razlika 25 mjeseci. Adriana je prvo dijete u obadvije familije i poklonjena joj je maksimalna paznja i ljubav od svih. Kad sam rodila Robija isti dan sam dosla kuci iz porodilista da se ne bi odvajali od nje, a prije toga smo ju pripremili da cemo se vratiti kuci sa bracom i djelovala je sretno. Naravno, pojma nije imala sta to znaci. Prvo vrijeme, jedno par tjedana nakon rodjenja Robija je bila jako tuzna, iako smo joj posvecivali puno paznje, kao i svi gosti koji su dolazili viditi bebu, ali ona je ipak bila tuzna, a ja cini mi se jos tuznija. Cesto sam se tada pitala sta je ovo meni trebalo. Onda smo sjele da porazgovaramo o njenim osjecajima i malo po malo je rekla da je ljuta na mene i na bebu, jer je mama stalno sa bebom. Ali isto je rekla da voli bebu. Ali nakon tog razgovora je postala agresivna. Pocela da je tuci, gristi i stipati pri svakoj prilici. U vrtic je isla svaki drugi dan tako da je imala prilike biti i kuci sa nama da se ne osjeca odbaceno, a opet joj je dobro doslo i da se malo makne od svega i igra sa svojim vrsnjacima. Ali je i tamo postala agresivna prema manjoj djeci. Ja sam se trudila biti maksimalno strpljiva sa njom i sve rjesavati pricom, ali naravno i ja sam samo covjek, tako da je bilo dana kad sam pucala po savovima od umora i neispavanosti, pa sam se znala pocesto i izgalamiti na nju, a pogotovo kad bi njega udarila. Dobio je i daljinskim po glavi i jastuk mo je stavila na glavu i stosta jos. Ludila sam, bila nesretna, umorna i mislila sam da cu pasti u depresiju. Sve moje znanje o djecjoj psihologiji i primjenjivanje iste nije davalo ploda. Onda sam nazvala djecjeg psihologa da mi pomogne. U razgovoru sa njom sam skuzila da trebam smanjiti zahtjeve prema samoj sebi, pustiti kvragu prasinu i ruckove i usisavanje i ostale kucanske poslove, nego samo se posvetiti djeci u tom prvom periodu. I tako sam i ucinila. Cistili smo vikendom, cesto jeli hrenovke i polugotovu hranu i prezivili. Naravno, jos uvijek je ljubomorna, ali daleko manje nego ranije. A sreca je i to sto jako lijepo zna formulirati svoje osjecaje kad razgovaramo sa njom.
Sve se moze postici razgovorom, samo se mora ponavljati i ponavljati i pruzati puno paznje starijem djetetu.

Nama je prvi put bilo tako, i sada je opet tako između drugog i trećeg.
Ali to je normalno, i prolazi s vremenom pa se ne uzrujavam previše. Ima dana za poludit, ali većina ih je ipak lijepih.

Ajme, što me čeka!
Još dok pridodam >30C vani iduće ljeto, od čega sama sama dovoljno živčana, bit će veselo .....

Hm, možda pomažu 1 -2 Normabela, tu i tamo? ;)

vidim da je najbliža mojoj situaciji ivanche:
U kući ih je troje: 2,3 i 7g.
Da se razumijemo, samo je ova 3(-trojka) moj 8) , a dvije cure su od seke.

Ali, živimo u istoj kući, gotovo zajedno, roditelja uglavnom nema, a baka je u zadnje vrijeme naočigled upala u litargiju, tj žena nam više snage za svakodnevnu borbu.:cry: I onda ih ja moram trpjeti.

2 i 3 uglavnom mogu zajedno sa svađama svakih 1-1,5 sat.
2 i 7 uglavnom mogu zajedno sa svađama svakih 2 sata (seke su pa se toleriraju).
3 i 7 ne mogu jedan bez drugog, ali urlanje nastupa svakih 15-20 minuta.
Svi skupa uopće ne mogu zajedno. A stalno su zajedno :lol:
A ja sam luda :evil:

Evo, ja sada mlađu stavljamu sling kada stariji dođe iz vrtića i dojim je u slingu i tako hodam po stanu kako bi što više mogla biti sa starijim. Jest da je to teže, ali mala često tako zaspe pa je prebacim u kindač, pa malo odspava, pa opet cica, ali navečer ko da joj nije dosta cice stalno plače sve više i više, ja nemam više živaca pa joj oko 19-19 i 30 dam adaptirano, ona fino zaspi i spava do 1, a ja se mogu zabavljat s starijim i staviti ga na spavanje, inače ne ide. čitanje priče dok malu dojim teško izvedivo, jer ona navečer stalno navlači cicu i meškolji se pa me to boli, moram onda obračat pažnju na nju ,i to ne ide. Jednostavno je moram staviti navečer na spavanje da ja ne izgubim živce i mali ode spat u razumno vrijeme, a to mogu da je nadohranim. Eto, za sada tako rješavam stvari, mala mi ima sada 3 tjedna.I svaki dan molim boga da opet ne izgubim živce. Jučer se stariji htio kupati u 20 i 30 navečer, kada mi polako idemo spavati, ja poludila i tako se on kupao a ja ležala u sobi od umora i tu i tamo zavirila što radi. :/ :cry: Plakala sam ko kišna godina dojeći malu, što mi je ovo trebalo, samo sam njega zakinula, ne mogu mu se toliko posvetiti kao prije,a vidim da mu falim, mama dođi! ,a ja iz druge sobe ne mogu seka papa i tako 10 puta. Na kraju se rasplačem i stavim malu u sling, jednostavno ne mogu drugačije, žao mi je starijeg djeteta do bola!! :(

anchie76 editirala naziv adaptiranog mlijeka

Frogice, nemoj tako razmišljati. :love:
Svi imamo uspone i padove nevezano uz dob djece i situaciju. Nije čudno da kod tako malene djece bude teško, no za par godina ćeš vidjeti kako će se lijepo igrati zajedno, družiti i biti ekipa... to će ti biti nagrada za sve ove teže dane.

Znam da zvuči zastrašujuće ono 'za par godina', ali budi uvjerena da će doći ta svjetlost na kraju tunela. Pokušaj uživati u malenim anđelima dok su još tako maleni. :heart:

Citiraj:

---

@n@ prvotno napisa

Frogice, nemoj tako razmišljati. :love:
Svi imamo uspone i padove nevezano uz dob djece i situaciju. Nije čudno da kod tako malene djece bude teško, no za par godina ćeš vidjeti kako će se lijepo igrati zajedno, družiti i biti ekipa... to će ti biti nagrada za sve ove teže dane.

Znam da zvuči zastrašujuće ono 'za par godina', ali budi uvjerena da će doći ta svjetlost na kraju tunela. Pokušaj uživati u malenim anđelima dok su još tako maleni. :heart:

---

potpis. ja bih ipak dodala, 'za par mjeseci' - vidjeti ćeš kako će se sve posložiti. malena će sve manje tražiti cicu i sve više će je zanimati okolina, a najviše od svega njen stariji brat. i sve više i više stvari ćeš moći raditi zajednički, s oba djeteta. ništa neće starijem djetetu biti ako u ovom, prvom, periodu ima malo manje mamu za sebe. :love:

Citiraj:

---

frogica prvotno napisa

Evo, ja sada mlađu stavljamu sling kada stariji dođe iz vrtića i dojim je u slingu i tako hodam po stanu kako bi što više mogla biti sa starijim. Jest da je to teže, ali mala često tako zaspe pa je prebacim u kindač, pa malo odspava, pa opet cica, ali navečer ko da joj nije dosta cice stalno plače sve više i više, ja nemam više živaca pa joj oko 19-19 i 30 dam adaptirano, ona fino zaspi i spava do 1, a ja se mogu zabavljat s starijim i staviti ga na spavanje, inače ne ide. čitanje priče dok malu dojim teško izvedivo, jer ona navečer stalno navlači cicu i meškolji se pa me to boli, moram onda obračat pažnju na nju ,i to ne ide. Jednostavno je moram staviti navečer na spavanje da ja ne izgubim živce i mali ode spat u razumno vrijeme, a to mogu da je nadohranim. Eto, za sada tako rješavam stvari, mala mi ima sada 3 tjedna.I svaki dan molim boga da opet ne izgubim živce. Jučer se stariji htio kupati u 20 i 30 navečer, kada mi polako idemo spavati, ja poludila i tako se on kupao a ja ležala u sobi od umora i tu i tamo zavirila što radi. :/ :cry: Plakala sam ko kišna godina dojeći malu, što mi je ovo trebalo, samo sam njega zakinula, ne mogu mu se toliko posvetiti kao prije,a vidim da mu falim, mama dođi! ,a ja iz druge sobe ne mogu seka papa i tako 10 puta. Na kraju se rasplačem i stavim malu u sling, jednostavno ne mogu drugačije, žao mi je starijeg djeteta do bola!! :(

---

frogice, ja mislim da tebi jos i neki postporodjajni hormoni divljaju i upravljaju emocijama.
Bas isto tako kako ti pises, sam se i sama osjecala nakon sto sam tonku rodila. i plakala, i plakala, jer se ne mogu u miru posvetiti sinu.
KAd se samo sjetim tog ocaja!

Ali zaista, brzo ce sve postati bolje i lakse. I uzivat ces u njihovom drustvu :heart:

Citiraj:

---

frogica prvotno napisa

:cry: Plakala sam ko kišna godina dojeći malu, što mi je ovo trebalo, samo sam njega zakinula, ne mogu mu se toliko posvetiti kao prije,a vidim da mu falim, mama dođi! ,a ja iz druge sobe ne mogu seka papa i tako 10 puta. Na kraju se rasplačem i stavim malu u sling, jednostavno ne mogu drugačije, žao mi je starijeg djeteta do bola!! :(

---

:cry: :cry: :cry:

ajme ja sam se rasplakala i sjetila se sebe, meni je isto ovako bilo.
Cicanje-maraton, a stariji jadnik samo tužno gleda.

Poslije kad smo to sve prevazišli, kad smo stariji i ja razgovarali on mi jadnik veli da nije volio kad ja ležim s bebom, a beba cica.

Ja kada skužim da mi mala se vrpolji na cici, i razvlači ju, te plače na kraju, i tako pola sata, skužim da to ne vodi ničemu i dam joj dohranu, i onda zaspi 2-3 sata i ja mogu se posvetiti starijem i obaviti neke stvari, napraviti doručak starijem i sl.To je obično navečer, ona onda prije zaspi i duže spava i nekada ujutro. Možda ispada sebično, ali ovako bi se samo mučila i ja i ona bez kvalitetnog dojenja, valjda u to doba nemam dovoljno mlijeka ili nešto je. Stavljam je da se podrigne i opet isto, plače i razvlači cicu. :/

frogice, i nama je slično.
Mala plače (da ne kažem vrišti), uglavnom u popodnevnim i večernjim satima. Ne vuče, usta puna mlijeka, strašno je nervozna, non stop mi je na prsima ili rukama što u tim trenucima ne pomaže - vjerojatno je muče grčevi. Nije baš lako za otrpiti, ali stalno mantram da je i to faza koja će proći.

A mali ... dok je tako, nema druge nego da se strpi. Dok mala spava, igramo se, mazimo, ... u pauzama brzinski spremam ručak. Pomaže to što ga MM odvede popodne u igraonicu, navečer ga okupa, bavi se njime nakon što se vrati s posla. Ima li ti tko za uskočiti kao pomoć (bake, djede) ?

Mama mi dolazi svaki treći dan skuhati i počistiti, to mi je velika pomoć, a MM se bavi malim dok je ona stalno na cici. :/

Kod mene je razlika 18 mjeseci, a najveći je problem to što je starija cura dosta vremena bila bez mene, odnosno malo-malo su je uzimali muževi roditelji jer su doslovno poludili za djetetom, komentari tipa - prva unuka, obožavaju ju, zašto ne može biti kod njih kad ju oni toliko žele i slična sr***. MM totalno na njihovoj strani jer mu je to super odgovaralo, radi cijeli dan pa bi se radije nakon posla izležavao i ručao u miru (e to je već druga problematika). Kad je stigla druga cura, starija često kod svekrve, ja se brinem o svemu ostalome, dok nisam zamračila. Pokušala sam naći tetu čuvalicu koja bi sa mnom bila par sati na dan, malo s djecom dok ja skuham i sredim stan, malo sa mnom u šetnju (jer nije lako ići u šetnju s djetetom u kolicima i s djetetom koje je nemalo tek prohodalo). Nisam našla takvu. Na jedvite jade nađem tetu čistilicu na 4 h dnevno koja pristane malo biti s djecom dok kuham i ponekad mi je pomogla i u šetnji, to je trajalo dva mjeseca dok nisam skužila da bacam novce na ženu koja loše čisti i gleda tv s djecom tih sat vremena dok ja kuham. Vraćam se na posao, mlađu čuva moja mama, stariju svekrva. Ove jeseni stariju konačno dajem u vrtić i sad radi bolesti treba neko vrijeme pauzirati. Svako doba nosi neke probleme, dok je mlađa beba jako mala moraš ju hraniti, a trebaš starije dijete zabaviti. kad je mlađa prohodala, evo drugih problema. Rezultat svega toga je da smatram kako sam premalo bila sa starijom curom, ona je dosta prkosna i prava mala mudrica, tuče seku, zapravo to je sad obostrano i stvarno se dosta tuku, a mlađa je puno mirnija, u svemu me posluša i jako je vezana za mene. Eto, tako je to kod nas.
Svatko valjda pokuša napraviti najbolje i mala razlika između djece ne znači nužno da će biti teže nego da je veća razlika.

Beta, moji su 19 mj razlike (sad su to već dečko od 7,5 i cura od 6). Kad su bili mali meni je najlakše bilo s njima vani tako da smo svaki lijepi dan koristili za duuuge šetnje. A princip je bio takav da je malena ležala, kasnije sjedila u kolicima a on je sjedio na kroviću od kolica. Ne mora to baš tako biti, ima raznoraznih nastavaka koji olakšavaju šetnje s dvoje djece a jednim kolicima ali imala sam takva kolica di mi je baš tako bilo praktično. Onda bi se vanka fino istrčali, u sebe sam uvijek imala svašta za pojesti, popiti, pelena, maramica... i to mi je bilo super. U kući je bilo tako da sam ja stalno bila u 5. brzini,n nisam imala vremena za poći u wc, pojesti, sjesti...Bila sam kronično neispavana i umorna ali pomirila se s tim i čekala da prođe. I prošlo je. Ne skroz jer je u međuvremenu dođao i braco ali nije nikad bilo toliko naporno fizički i psihički kao kad su oni bili mali.
O tučama ne želim previše jer mi je muka. Evo baš ovaj tren se mlate. ja samo čekam kad će to prestati i da mi je netko prije par godina rekao da će se i ovoliki mlatiti rekla bih da odustajem od svega :P najbolji su frendovi i najveći neprijatelji. .

Da Trina, slično je i kod mene, samo što su moje još male. Sada mogu komotno sama s njima van, jedna stoji na kolicima i sama se drži što ranije nije bilo moguće, a druga sjedi. Kod kuće je ludnica, bude svega. Svađe me izluđuju, pa ako se još uz to i MM i ja posvađamo, e onda bude svega.

P.S. Ti imaš troje? :naklon:

Citiraj:

---

Beta prvotno napisa

P.S. Ti imaš troje? :naklon:

---

Da. Treće došlo 4 god. nakon drugog. I to planirano. Znači, svo ono ludilo kroz koje ti sad prolaziš se svelo na minimum toliko da smo poželjeli još jedno.

A možda je stvar u tome da su me toliko izdresirali da više ne znam živjeti u miru :lol: Pa mi je trebalo još malo adrenalina u obliku nove bebe :mrgreen:

Znači slika ti u potpunosti odgovara! Kažem ja MM-u - uživaj dok možeš, dok se okreneš te više neće trebati. Kao da su se jučer rodile, a već su ogromne. Vrijeme leti i mislimo da su nam trenutni problemi najveći i ne znamo uživati (to stvarno govorim za sebe). Mislim da je to stvarno lijepo, prošli ste kroz mnogo toga i sad kad se situacija 'smirila', imate još jednu bebicu, prekrasno.

Ja sam se nekako u trudnoći nabrijala da će mi biti jako teško pa kada sam očekivala tu težinu zapravo sam se iznenadila da se sve to može otrpiti i izorganizirati. Pošto sam još svježa od poroda mama mi dođe 2 puta tjedno počistiti stvari koje ja ne bih smjela zbog carskog, često mi pošalje ručak, muž preko vikenda također sprema ono što ja ne mogu, a svekrva mi je do sada uskakala sa čuvanjem starijeg no gledam da to svedem na što manji minimum jer ne želim da se osjeća odbačen u stilu sada je došao braco pa ja moram kod bake, a osim toga primjetila sam da mi je puno poslušniji i da imamo veći red kada smo zajedno dok tata ne dođe s posla. On se neko vrijeme hoće sam igrati, a za to vrijeme ja mogu spremati ako manji spava, uglavnom bitna je dobra logistika i organizacija. Ne trpim nered u kući sada dok sam sama s njima i sve mi mora stalno biti spremljeno tako da po cijeli dan upiknem po malo rada po stanu, malo previjanja, malo dojenja, surfam dok mi je mali na lijevoj sisi jer mi je onda desna slobodna za miša i tako se za sve nađe po malo vremena. Kada MM dođe kući malo ručamo i odmorimo, a onda on ode sa starijim u šetnju da se potroši i istrči i naveče uspavljivanje i grčevi.
Evo danas smo i prvi dan otišli zajedno u šetnju nas troje sami. Mali u maramu, a veliki trčeći i bilo nam je super.
Eto jedino mi je ustvari najveći problem to veče jer stariji nema šanse da zaspe prije 22 sata i to na rukama. Katastrofa! Još ako se poklope i Dorianovi grčevi! Koma! No i to nekako prebrodimo :mrgreen:

Dorotea, ti si stvarno friška, ali vidim da vam već ide. Najbitnije je da je stariji više s tobom nego kod bake, u tome sam ja neizmjerno pogriješila i posljedice se jako dobro vide.

Citiraj:

---

Beta prvotno napisa

Dorotea, ti si stvarno friška, ali vidim da vam već ide. Najbitnije je da je stariji više s tobom nego kod bake, u tome sam ja neizmjerno pogriješila i posljedice se jako dobro vide.

---

To sam ja izvodila tako da nisam nikoga davala bakama nego smo bili svi zajedno sami kući. I onda su nakon kratkog vremena stariji sami htjeli ići baki. :mrgreen: Meni je najvažnije bilo baš to da se ne osjete viškom ili zakinuti u bilo kojem pogledu zbog bebe. Inače, meni moja mama strašno pomaže činjenicom da je savršena baka. Osoba koja nenametljivo, blago, toplo, diskretno i sa hrpom živaca sudjeluje u svemu vezanom za moju djecu. Tako da je djeca obožavaju i stalno bi kod nje, s njom...baka je zakon!! Sad svi troje prespavaju povremeno kod nje a ja i muž idemo vani. I to me drži na životu, znači mi neizmjerno puno i zahvalna sam joj zauvijek zbog tih stvari.

I mi imamo jako dobre bake koje ga vole i u koje imam povjerenja i on jako voli ići kod njih. Ok, oko nekih stvari se baš i ne slažemo pa mi bude lakše svojoj mami reći nego svekrvi, ali bitno mi je da generalno sve štima. No bez obzira na to ja mislim da je djetetu mjesto uz mamu, a baka treba uskočiti onda kada treba i da je moje starije dijete još definitivno premalo da bi previše vremena boravilo kod baka. Ok, kada se vratim na posao bit će drugačija situacija i onda ćemo morati, no sve dok mogu i dok sam kući mislim da je za jednog dvogodišnjaka najzdravije da bude sa svojom mamom. O spavanju kod baka još i ne razmišljam, tek kad sam izrazi želju, a i moram priznati da ne želim da mi se dijete udalji od mene, odnosno nešto u stilu što je Beta pisala. Ja se osjećam loše kada ga pošaljem, osjećam se kao da ga zakidam i udaljavam od sebe i jednostavno želim da je pored mene i da ga ja odgajam, a ne bake. Uh što sam sebična i zločesta, ali što da radim kad sam takva :P

Dorotea, pa super ti ide :)
Uzmi u obzir da su Trinina djeca starija, a mlađi se prikrpelji starijima :mrgreen:

I ja sam sa svojim užem bila prije dva tjedna vani i bilo nam je super :D

edit: mužem :roll:

Iskreno, meni bi više odgovarao topic - sa svekijem živčani slom. Kao što sam na drugom topicu napisala - starija mi ne smije u vrtić neko vrijeme i opet će biti sa svekrvom. Opet će spavati duže, samim tim će kasnije ići na dnevno spavanje, što opet znači da će se kući vratiti tek navečer i mi ćemo jako malo vremena biti zajedno. A zašto to - zato što sveki želi čuvati isključivo kod sebe.

ali želi čuvati

a ako preko nekih stvari ne želiš prijeći, organiziraj čuvanje bez nje

mislim, žena radi uslugu i čuva (pretpostavljam besplatno)..sad još i da čuva sukladno željama :/

ps.

mi smo naše želje plaćali - 30 kuna po satu

270 kuna dnevno..za dva tjedna si izračunaj

Koji topic, joooj nisam¸sama! Mislim da naslov totalno odgovara mojoj situaciji! Joj koma nam je.
Prva sad navršava 2 i pol godine, a strašno zahtjevno dijete i beba od tri mjeseca. U prvih dva tjedna smo svi dobili visoki tlak, ozbiljno, tuče ga, sad je mene počela, ona se budi po noći sto puta sa vrištanjem, dižemo se ujutro u pet sati, cijeli dan turbo aktivni, mene čopio artritis, ma jednom riječju koma. Živce sakupljam i onda ipak puknem i za pola sata mi je tako žao.
Stalno mi govori: mama ja tebe jaako volim, nemoj primiti Bornu
Stalno viče kad njega nosim, mama menen nosi
Kad ju recimo kupam, vrišti hoće tatu, pa mamu, tatu, pa mamu.... unedogled.
Pažnju dobiva jaako puno, čak sam skužila da se od straha skoro niti ne obračam bebi da ona ne čuje slučajno. Stalno joj ga fajem, pričam joj, objašnjavam, nije uzalud znam, ali izgleda kao da je.
................
umorna sam više ne vidim pisati.....

meni je evo dosao md nakon mjesec dana. malo sam razmisljala i skuzila da, otkad se mala rodila, znaci u 7 mjeseci, ja sam bila sama s djecom 5 mjeseci. aaaaaa! malo li je. doslo mi je da pucam, ovo o cemu oka pise. mali ju tuce, ona se budi u 5 ujutro, mali ne spava po danu, ona visi na sisi, place po cijele dane.. doslo mi je preko nekoliko puta da skocim kroz prozor. ali opet, kad ih vidim kako se sad vole, kako se drze za ruke po noci i zaljubljeno gledaju kad se probude, nije mi zao ni jednog do bola napornog dana.

ali hvala bogu da je sad md ovdje, s dvoje zna biti stvarno grdo.

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Koji topic, joooj nisam¸sama! Mislim da naslov totalno odgovara mojoj situaciji! Joj koma nam je.
Prva sad navršava 2 i pol godine, a strašno zahtjevno dijete i beba od tri mjeseca. U prvih dva tjedna smo svi dobili visoki tlak, ozbiljno, tuče ga, sad je mene počela, ona se budi po noći sto puta sa vrištanjem, dižemo se ujutro u pet sati, cijeli dan turbo aktivni, mene čopio artritis, ma jednom riječju koma. Živce sakupljam i onda ipak puknem i za pola sata mi je tako žao.
Stalno mi govori: mama ja tebe jaako volim, nemoj primiti Bornu
Stalno viče kad njega nosim, mama menen nosi
Kad ju recimo kupam, vrišti hoće tatu, pa mamu, tatu, pa mamu.... unedogled.
Pažnju dobiva jaako puno, čak sam skužila da se od straha skoro niti ne obračam bebi da ona ne čuje slučajno. Stalno joj ga fajem, pričam joj, objašnjavam, nije uzalud znam, ali izgleda kao da je.
................
umorna sam više ne vidim pisati.....

---

Oka, nikad sebi ne smijemo dopustiti da djeca vide da smo pukle. Jer onda se dijete više ne osijeća sigurno i ne snalazi se u takvoj situaciji. Ona tebe treba kao čvrstu ruku koja će ju voditi kroz ovu, za nju veliku zbrku.Dobila je brata i to joj se ne sviđa. Ali ti je lijepo uzmi u šetnju, vas dvije same i sjedi je na sebe, gledaj u oči i objasni da razumiješ zašto se tako osjeća, da je to normalno i da se i tebi trenutna situacija ne sviđa jer ste svi živčani i napeti. Ali da je braco sad tu i to se neće promijenitit a svima će vam biti lakše kad se svi opustite. Pa onda možda i vidi kako je braco ustvari zabavan i smiješan. Obećaj joj u danu vrijeme samo za nju kad ćete se igrati ili šetati, bilo što. Objasni joj da je sad voliš još i više jer je tako velika, posebna, draga, dobra i brižna prema braci i da je on jako sretna beba što ima tako super seku. Nek se osjeti puno posebnijom od brace koji još ništa ne zna a ona je tako pametna i velika. Baci malo na humor, pričaj kako je braco mali kakonja, prdonja, ciconja koji vas jako treba i koji ne može bez vas dvije i tate. U svakom slučaju moraš jako puno pričati s njom i baviti se njom.

ja cu samo reci da mi je tek sad malo lakse, dakle kad ona ima 17 mjeseci. u pocetku mi je bilo OK i nije mi bilo tesko, ali onda kad je dosla zima i kad smo doma bili dulje onda su nastali probelmi. ja nemam niti jednu baku u blizini, ali imali smo tetu igralicu, najdivnije stvorenje na svijetu :heart: . dolazi nam jos uvijek, mada ne kao proslu zimu i proljece. tad nam je dolazila svaki dan na 3-4 sata. sad dodje jednom ili dva puta u tjednu. ona me izvukla. cura je mlada ima 21 godinu, ali s toliko volje i zara se igrala BC-om da nam je to bilo rjesenje za brdo problema.
najgori period mij ebio kad je ona postala pokretna i kad je ona postala uljez starijem bratu, jer sad je mogla do njegovih igracaka. a i svojih samostalno. no i to smo prosli. i sad se natezu oko iste igracke. ponekad pustim ponekad arbitriram, ali kazem meni je tek sad laknulo.
mikka citam ja tvoja iskustva tu na forumu i mogu ti samo reci :naklon: :naklon: , za to fakat treba velika energija, a oni su mali sisavci ne samo mlijeka vec i energije. uzivaj u svom godisnjem dok traje.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

nikad sebi ne smijemo dopustiti da djeca vide da smo pukle. Jer onda se dijete više ne osijeća sigurno i ne snalazi se u takvoj situaciji. Ona tebe treba kao čvrstu ruku koja će ju voditi kroz ovu, za nju veliku zbrku.

---

...ali i da nas vide kao ljude od krvi i mesa, koji griješe, uvide grešku, ispričaju se, poprave učinjeno...

Ja to tako gledam.
Ne gledam ko tragediju da je dijete vidjelo da je mami teško.
Nikad joj ne bi rekla da je ona za to kriva.

Nekako mislim da oni iz toga uče da je ok i pogriješiti, nije mama savršena, daleko od toga... :mrgreen:

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

nikad sebi ne smijemo dopustiti da djeca vide da smo pukle. Jer onda se dijete više ne osijeća sigurno i ne snalazi se u takvoj situaciji. Ona tebe treba kao čvrstu ruku koja će ju voditi kroz ovu, za nju veliku zbrku.

---

...ali i da nas vide kao ljude od krvi i mesa, koji griješe, uvide grešku, ispričaju se, poprave učinjeno...

Ja to tako gledam.
Ne gledam ko tragediju da je dijete vidjelo da je mami teško.
Nikad joj ne bi rekla da je ona za to kriva.

Nekako mislim da oni iz toga uče da je ok i pogriješiti, nije mama savršena, daleko od toga... :mrgreen:

---

U pravu si. Ali kad se radi o kratkoročnom pucanju, pukneš, središ se i gotovo. Ali kad se smeteš u čitavoj situaciji i dijete kuži da se ne snalaziš onda se ni ono ne može snaći.

Kužimo se... :love:

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

ali želi čuvati

a ako preko nekih stvari ne želiš prijeći, organiziraj čuvanje bez nje

mislim, žena radi uslugu i čuva (pretpostavljam besplatno)..sad još i da čuva sukladno željama :/

---

Sofke, to je naravno istina, no ne možeš generalizirati jer nisi upoznata s našom situacijom. Ja sam ta koja popušta i koja ispunjava želje drugih, sve za dobrobit svoje djece i 'mir u obitelji' (njihove riječi). (O ovome sam već govorila - Npr - Znači da inzistira na čuvanju djece jer po njoj djeca ne smiju u vrtić radi bolesti, inzistira čuvati kod sebe i ne vraća djecu do navečer što znači da sam ja minimalno s njima, vozi ih svakodnevno bez AS itd.)

beta, a zašto ih ne vraćaju do naveče?

Dorotea, najprije hvala na savjetu. Malo se priča razvukla na dva topica.
Starija je kod njih i kao što sam već rekla ide kasnije spavati, kasnije se probudi i dok ruča (a vjerojatno se još mora i poigrati) ne dođe prije 6-7 navečer. Još je oni ne vraćaju nego MM ide po nju na povratku s posla. zašto je stave kasnije na spavanje - kažu da neće spavati (a ja se trudim držati vrtički ritam odlaska navečer na spavanje). Ma mi se stalno vrtimo oko istih 'problemčića,' sve dok ja po tko zna koji put ne prihvatim to tako kako je (jer ipak 'moram biti sretna što mo hoće pomoći'). Uvijek ista priča.
A da nemam potporu u MM- u je istina, ni po njemu nije kraj svijeta ako ne koriste AS ili ako je cura kod njih stalno.

joj beta baš mi te žao :love: zvučiš mi kao da ni sama ne vjeruješ da je problem rješiv, a znam da ti je teško. ja sam ti na drugom topicu napisala što mislim i kako bih ja učinila i ne znam što bih ti drugo napisala. šaljem ti :* da riješiš problem

Upravo tako, mislim da je nerješivo iako postoje brojna rješenja koja mi se kod mene nažalost čine neprimjenjiva.
Hvala ti!
Onda ću ja pokušati biti :) , dok ne zamračim, pa :x i :evil: .