Printable View
ja uz bozic vezujem smrzavanje - kod nas uvijek bura zapuse :shock:
U mjestu do mojeg je obicaj plesanja kola nakon polnocke, na mjesnom trgu se svi okupe i, jedni plesu, a drugi se smrzavaju. Nakon toga se cestitari po kucama, ides kod neke drage i bliske osobe, pa malo meza, kolaci - prekrasni su to ugodjaji i mirisi...
Naglasak...meni se odmah čuje da nisam rođena Zagrepčanka.
A moje cure...zasad otežu po slavonski. Nekad im se zna "omaknuti" naglasak na drugom slogu :mrgreen: i skroz se zbune.
litala
salu na stranu:
badnjak: pasutice s bakalarom
bozic: topli bauli paneton posipan vanilin secerom :mljac: (to nakon cijelog tradicijskog ps rucka)
e to me zanima, nikad u životu nisam jela bakalar. Ni panetone. Ja se sjećam kako su nekad stari ljudi obavezno za Božić imali za doručak hladetinu.Sjećam se tanjura sa hladetinom i gore posipane slatke paprike. I moja svekrva i starci još uvijek kuhaju hladetinu
ili što napisa Trina da joj je sinonim za Božić zvonjava s jarbola, i što se za BAdnjak na obali jede bakalar. Jedini koji ovdje spomenu bakalar su ljudi porijeklom iz Dalmacije. Kod nas se tradicionalno nekad jeo šaran, ili fiš sa širokim rezancima
zanima me kako to izgleda u drugim krajevima hrvatske
Dada, kad znas da snjega nema onda ti ni ne fali. ali kad snig :mrgreen: nekim slucajem padne, eee koje je onda veselje! svi su ludi i za par centimetara :)
ajmeeee, napokon znam šta ću skuhat danas :naklon: toliko o sjajno domaćici tj. meni.Citiraj:
litala prvotno napisa
ja sam obrnuta od svih. ja sam i zga spakirala torbe i došla u rijeku. ja rijeku oduvijek obožavam i oduvijek je moj dom. počela sam dolazit s malo godina kod prijatelja i stalno sam imala dečke iz rijeke ili okolice. sa zagrepčanima mi nikad nije uspjelo :/
uglavnom, meni je tu divno. ne sjetim se zga. ne želim se vratiti. jedino me muči nedostatk posla tu, ali neću sad deprat, pardon.
ali, meni se i mama doselila blizu, a njezin brat s familijom ima kuću iznad Viškova pa se češće viđamo sada nego kad sam živjela u zgu.
eto, sretan Božić svima, gdje god bili.
ja;
opatija --> zagreb (studij) --> rijeka
mm;
rijeka --> split (studij) --> rijeka
meni je rijeka čaroban grad
opatiju i thalijin neboder gledam s prozora
pa mami kažem kako joj je na učki pao snijeg
a ona meni kako je meni pao na platku
i tako se nas dvije pozdravimo gledajući jedna drugoj iznad glave
meni je dom tamo gdje su mi djeca (prije bih bila rekla - knjige, gaćice i špag za robu)
kad ostarim, a vjerojatno i prije, otići ću na ćićariju. tamo me čeka jedna kućica i jedan brijeg s hrastom na vrhu
Ajoj srce me odmah zaboli :heart:Citiraj:
ovca_i_janjad prvotno napisa
:heart:Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
mada mene sad nešto ne pere nostalgija
ja sam sad u Zg i sad sam tu i u mi je dobro
Zg je krasan
ali kad dođem u Ri, kad se prošetam Korzom, pa do Konta, zatreperi mi u prsištu
Ok, prvo ja baš i ne spadam totalno u ovu grupu, ali ipak..
Ne živim više u Zagrebu, gradu u kojem sam rođena, odrastala, slavila sve moguće i nemoguće i naravno da mi ponekad jako sfali taj osjećaj da ulica poznaje tvoj korak, da zid čuva tajnu prvog poljupca, Štros mi šapće vrati mi se brzo.. Rado bih se u ovakva predvečerja prošetala svojim Zrinjevcem, luknula kaj ima kod Dude i projerila starog frika iz Oktogona jel još tamo.
Nemrem uvijek, za blagdane me sve više zaokupljaju neke prizemne stvari (skuhaj, operi, pospremi) i zapravo kužim da bi trebalo srce nahraniti s vremena na vrijeme.
Pa opet, s druge strane, kad me mama zove na Božićni ručak, bez obzira što sutra idem u svoj dragi Zagreb, ja ipak najviše volim biti doma. Tu gdje su moji dečkići, gdje odrastaju, gdje su moji novi korijeni.
Moje srce putuje. :)
Ja sam odrasla u Zagrebu, u Dubravi, ali htjela sam na selo
od kad znam za sebe....
Nakon što su mi se starci rastali prije 5 god, mama i ja smo imale
podstanarsku turneju po Zgb.... :/
Bilo nam je svakako..., bilo je i lijepih trenutaka....ali kad te netko otrgne iz tvog doma, šutne na ulicu i promijeni brave.... više ni taj prijašnji 'dom' nije tvoj,...ne pripadaš nikud, osjećaš prazninu jer je cijeli život ostao tamo gdje više nisi poželjan ....koma. :(
onda nastojiš u svako mjesto gdje se nađeš udahnuti dio sebe,
skrasiti srce, utješiti se da je dobro....da nije bitno 'mjesto' nego ono što
nosimo u sebi..,ali ne ide, teško je....misliš - desit će se čudo...bit će bolje...
Naći su onog nekog svog, tko će me voljeti, s kim ću imat dijete, uz koga će mome srcu biti dom, ma gdje to bilo..... :roll:
I nitko mi to neće moći uzeti :evil: ovaj put, ne !
Tako se moja želja ispunila i stvarno sam završila na selu, našla sam onog
kojeg sam tražila, došla nam je i naša curica - u roku 'odmah'... :mrgreen: i sretna sam i sve je super, ali još uvijek se ponekad bojim da će sve nestati, teško mi je pustit 'korijen'...a tu sam, u malom i prekrasnom međimurskom selu (i ja sam se vratil a svojim korijenima, po maminoj strani) već 2 godine, ali ipak još uvijek ne osjećam da tu pripadam, sve mi je ni na nebu ni na zemlji...
I puno puta mi fali moj Zagreb, a opet kad dođem u njega - osjećam se ko vanzemaljac :? Shvatim da ni 'to' više nisam ja....
čudno.... :/ baš me muči taj osjećaj u zadnje vrijeme...
Ma ja nemam nikakve veze sa Hrvatskom, Zagrebom, Dalmacijom, Božićem al' me rasplakaste :cry:
znam da ti to nije bila namjera, ali ti mene :lol:Citiraj:
triplemama prvotno napisa
:lol:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
a kako im je bed kad shvate da su se duboko prevarili jer te po govoru ne mogu nigdje smjestiti pa te drže za svoje...
-------
ja - iz Ri, faks u Zg, pa posao u Ri, pa sad opet u Zg...
mm - iz Vt, pa škola i posao u Ri, pa sad u Zg...
mališa rođen u Zg, obožava ići u Ri baki i didu
rijeka je moj grad, a u zagrebu mi je dom. barem za sada...
nisam nikad patila od povratka u rođeni grad. išla sam uvijek, i uvijek ću, za poslom. ne pere me nostalgija, iako, kad prođem tuhobić, zrak jače udišem...
Ma dok sa čitala našla sam se u svemu po malo i et' :cry:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Šta'š kad' sam osjetljiva :lol:
Magriz - i MM iz Virovitice (iako odrastao u ZG) a ja iz Crikvenice, u Ri provela pola skolovanja :)
Sutra bi se u Split vratila, bio Božić ili ne :(
zreku.tamo gdje je srce tu je dom uopće ne smatram točnom
lako moguće da smo se viđale u autobusu, onom ujutro u 6.30, popodne u 12.30, iz NVCitiraj:
Bubica prvotno napisa
u 6.30 iz Novog, u 15. do 7 iz Crikvenice 8)
sad se sjetim onog filinga kada se ujutro probudim i prvo sto pomislim je - jedva cekam uci u bus i spavati do Rijeke :)
Ja putovala svaki dan od 86.-95. g.
nije stvar u krajoliku, draga moja, nego u ljudima. Buka, veselje, puno ljudi, smijeh.Uvijek neke priče da umreš od smijeha, šale, briškula i sl. Plavo nebo ili stupnjevi celzijusa nemaju sa tim osjećajem nikakve veze. Uostalom, svi ti mirisi - previše Sartre ako mene pitaš.Citiraj:
Dada prvotno napisa
cure moje ja sam božić provela tamo gdje sam htjela :heart:
kod mojih smo došli u 21.30 i ja u 22h spičila na polnoćku i uživala, par puta mi je došlo na misi da zaplačem od sreće, srce mi je tako bilo ispunjeno :love:
hvala mm-u koji je nakon štaje cijeli dan proveo na poslu i imalo gužvu sjeo s nama u auto i još vozio 530km :* :*
hvala vama cure šta ste mi ublažile trenutke čekanja i neizvjesnosti :love:
mali karlo :love: :heart: Meni mama došla u Zg. i ja provela super.
a ja se sjetim filinga kad dođemo navečer u 20.15 u Crikvenicu, vi svi izađete, a šole ode u britiju do 20.30 :xCitiraj:
Bubica prvotno napisa
e kako mi je bilo dugo tih 15 minuta dok ne bi krenuli dalje, a ja umorna, gladna, jedva čekam doć doma
ja sam putovala 85-89
onda mi je dozvizdilo i fax sam stanovala u Rijeci
to mi je bio prekrasni dio života, i ne znam gdje mi je bila pamet da nisam i srednju stanovala u Ri
mali karlo i elin baš mi je drago zbog vas da ste provele Božić onako kak ste željele :love:
tek sam sad ovo vidjela i skoro se rasplakala...
ja dobro zna gdje mi je dom. tamo gdje su moja djeca, gdje je svaki kutak dotakla moja ruka i gdje na svakom koraku soava jedna uspomena...
kad smo se ljetos trebali selit , tjedan dana ja sam samo plakala, a mogla sam si dat oduška jer sam uglavnom bila sama u stanu i sa svakom stvari koju sam stavila u kutiju osjećala sam se kao da mi s čitavo srce raspada u tisuće komadića... jer ostavila sam iza sebe kvart u kojem sam odrasla, prvi se put zaljubila, rodila svoju djecu, ceste na kojima su načinili prve korake, gdje je Tin naučio voziti bicikl, park u kojem su se igrali, skrivene zakutke po kojima smo izvodili zakutke i ljude koje volim... dok smo se odvozili u novi stan, plakala sam kao kišn godina, a moji dječaci su me tješili...
i makar ja u taj kvart dođem svaki dan, nije više to to. ne miriši jednako, ceste nisu više tako poznate, a ljudi žive dalje kao da ništa nije bilo... jedino ja više ne znam kuda pripadam... u Voltinom je sve za mene završilo, a u Podsusedu nije još ni počelo....
a iz slavonije sam otišla prije 17 godina i svaki put kad dođe ostajem sve kraće, a boli me jače...
Citiraj:
babyboys prvotno napisa
ovo si jako lijepo rekla :heart:
ja je donekle smtarma točnom, ali šta kad ti je srce na dva mista, kad je onako po pola :mrgreen:Citiraj:
vepar prvotno napisa
ja sam iz St-a, mm iz Ljubuškog. udajom sam preselila u Lj. i sve je bilo super u početku, ona luda zaljubljenost, nova sredina, sve novo....a onda je prošlo vrime i meni je srce sve više krvarilo jer nema mora, nema veeeelikog grada, nema moga govora i "moga" svita.
i kad god bi dolazili blizu st-a meni su ona njegova svitla bila najlipša na svitu, smrad rive najlipši parfem ovog svita, varoške ulice mog djetinjstva na kojima pasi ostavljaju tragove najčistije i najdraže kalete ovog svita. :heart:
sunce je u splitu uvik jače i lipše grijalo nego u lj., ptice u splitu lipše pivaju, bura je zdravija u st nego u lj., ma sve je nekako svjetlije, veselije i lipše tamo di si rođen. makar meni.
i držim da je točnija ona: di ko niko tu i poniko (makar u mom slučaju). svaki odlazak iz st-a put lj. kidao mi je komadić srca i ostavljao sve veću tugu i prazninu koja se onda naravno odražavala i na svakodnevni život. i tad sam odlučila: vrime je vratit se doma. :heart:
ma koliko ja volila svog mm-a u mom srcu ljubav prema njemu nikad nije uspila popunit tugu i čežnju za rodnim gradom.
i vratila sam se doma :heart:
sad smo u st-u, mala i ja, mm je vikendaš :mrgreen:
nije vezan poslom za lj., pa moj penzić može bez problema šetat na relaciji lj-st-lj.
ovako je meni vuk sit, a sve ovce na broju, točnije srce tamo di triba bit :heart:
ja sam iz Splita MM iz Zagreba, mogu čak reći da sam samo zbog njega ostala u Zagrebu. svoj dom još nemamo, a beba je za sada u buši tako da neke stvari ne mogu potpisat, kako će bit kad dođe beba i kad kuća bude gotova ne znam, ali znam da mi jakoooo fali Split. u jednom periodu mi je bilo grozno jer mi se seka vratila u Split, pa nakon toga sve prije i osjećala sam se jako usamljeno, a najgore mi je bilo kad sam bila u bolnici i kad mi niko osim MM-a nije došao u posjete. tad sam shavtila da u Zg imam samo njega :heart: . danas su tu neki drugi prijatelji (neki zahvaljujući ovom forumu). kad idemo u St srce jače kuca, kad odlazimo plaće. njemu riva smrdi, a meni miriše :) . ja ne volim snijeg (mrzim ga :x ), on ga voli, ali imam sreću što voli more (pogotovo Split i Vis) gotovo kao i ja :heart:, mislim da bi umrla da mi MM ne voli more (a poznam takve), miris borova, tamarisa, soli...