biti posvojeno dijete

Isto onako kako mi moramo reći svojoj djeci, pokušaj kada je sve ok. u obitelji bez ikakvih tenzija.
Otprilike da se ne opterećuješ previše tako da ne shvate to kao veliki teret razgovora, ali da je normalno da te to nešto više zanima nego li su ti rekli kada si bila mala. Ostavi im slobodan prostor da ne moraju na hu-bu sve odgovoriti odmah i naravno im napomeni da njih voliš i imaš povjerenja u njihove odgovore.
Ovo je moj mali savjet (nisam posvojena ali sam djete rastavljenih roditelja gdje je uvijek razgovor o mom ocu uzburkao normalan dan ali je mama na kraju razgovora i dana to ipak shvatila, ma koliko joj to teško bilo). :love:

Didi,
puno hvala što si se javila na forum jer tvoja priča i iskustvo nam toliko mnogo znače. Već i prije posvojenja (kao u mom slučaju) mnoge od nas znaju da posvojenjem postajemo prava obitelj, no ja evo već unaprijed strepim kako će se ponekad osjećati moje dijete.

Čitajući tvoje iskustvo, srepnje i straha ima sve manje jer vidim da si upravo onakva djevojka, onakvo dijete o kakvom mnogi ovdje maštamo koji još nemamo djecu.

I mene je zanimao baš onaj dio o razgovoru s prijateljima i čini mi se da si baš dobro napravila. Nije bitno tko je sve saznao za posvojenje, no lijepo mi je da imaš prijatelje s kojima ćeš dijeliti svoje osjećaje.
Da, posvojenje je normalno, ali je i normalno ne dijeliti svoje osjećaje i iskustva baš sa svima. Npr. normalno je primati plaću i ići u školu, ali nečija financijska situacija ili ocjene su privatna stvar.

Uglavnom, hvala na tvome iskustvu. Šaljem ti veliku :*

Didi, imam pitanje, bolje reći pitanja, ako su pre intimna ne moraš odgovoriti...
Da li imaš želju upoznati svoje biološke roditelje, što očekuješ od tog susreta, što osjećaš kada razmišljaš o njima...?

puno vam hvala na svim prijedlozima..
sad kad uhvatim neki miran trenutak kad ćemo bit svi na okupu,
potaknut ću taj razgovor..sad mi je lakše nekako kad
sam pročitala vaše prijedloge koje su me potakli na neka
razmišljanja.. hvala još jednom :)

evo odgovora za Rebbecu,a mislim da će i ostale zanimati ;)
znam često razmišljat o svojim bio roditeljima,normalno je to..
i vrtim u glavi moguće razloge i scenarije zbog kojih su me
ostavili..nekako mi je najlakše kad zamislim da se nisu mogli
brinuti o meni pa su me dali u sigurnije ruke..

boljelo bi me kad bi saznala da me uopće nisu htjeli pa su me dali na posvajanja. al bi im bila zahvalna što su mi uopće dali priliku za život.

ako ih ikad sretnem,sigurno bi htjela da mi sve objasne. ostala bi sa njima u kontaktu,al ne vjerujem da bi bilo nekih čvrstih veza. jer ipak,ja roditelje imam..

:* :heart: malo samo hrabro naprijed vidi ćeš da će sve biti ok , sigurna sam da si ti svojim roditeljima najbolje što imaju u životu tako bih ja mislila za svoje djete kad ga posvojim nadam se da će nam stići što prije tako mu se veselimo :heart: :saint:

Didi dobrodošla! :love:

Didi, hvala na iskrenom odgovoru :heart: Nadam se da će u tvojim godinama i naš sin imati takvo razmišljanje. Malo me, kako da to nazovem... uplašila, jedna cura s drugog foruma s kojom sam kontaktirala, tvojih je godina, upaznala je biološku majku, napisala je da joj je to bio najsretniji dan u životu, imam osjećaj da će ostati u kontaktu s njima ( majka, braća, sestre... ). Malo me to iznenadilo, mislim da se svaki "posvojeni" roditelj pribojava takvog scenarija, ona piše da baš nema dobar odnos s roditeljima, pa je valjda zato tako oduševljena biološkom obitelji. Mi sa svojim sinom gradimo korektan odnos temeljen na ljubavi i poštivanju mišljenja, ali Bože mili, nije sve po njegovom, mi dajemo zadnju riječ. Malo sam se zbog riječi te cure zamislila, ali nadam se da će ispasti sve najbolje :heart:

O tome smo razgovarali u Školi za posvojitelje. Normalno je da se dijete zanima za svoje porijeklo i za razloge zbog kojih je napušteno. Djelatnici Centara su nam rekli da većina djece ipak ne traži biološke roditelja. Kad postanu punoljetni imaju pravo uvida u svoj dosje i to pravo mnogi od njih i koriste. Neki od njih potraže biološke roditelje, ali većinom sve ostaje na tom prikupljanju informacija. Djeca žele dobiti odgovore na neka pitanja, a ne steći roditelje, jer roditelje već imaju. Rebecca, u ovom slučaju koji navodiš je ključno to što djevojka nema dobar odnos s roditeljima, pa misli da će naći zamjenu u biološkim roditeljima. Lako je moguće da će se razočarati, jer mi se čini da idealizira situaciju s biološkim roditeljima.

Osobno se ne bojim trenutka kad će moja djeca htjeti potražiti biološke roditelje. To ne može poljuljati čvrste temelje našeg odnosa. Ja ću im i pomoći, jer to nije lako i djeca se većinom razočaraju kad se njihove eventualne fantazije suoče s realnošću. Oni već i sad znaju dosta toga o sebi i biološkim roditeljima, tako da ne žive s pitanjima bez odgovora i u nekim fantazijama koje nemaju veze sa stvarnošću. Kad budu veći neka saznaju sve i neka se upoznaju s biološkim roditeljima ako to žele. Oni znaju tko su njihovi pravi roditelji i takav susret to ne može ugroziti.

Didi od :heart: ti želim dobrodošlicu na forum.

Didi :love: , hvala ti što si se javila..... :heart:

Zdenka slažem se s tobom, i ja sam dobila osjećaj da idealizira biološku obitelj. Učinilo mi se da nema nekih ozbiljnih problema s roditeljima, nego da su to pubertetske "mušice", ali naravno ne mogu o tome suditi.

a naravno da želimo doznati taj dio svoje prošlosti..al tek tolko da to poglavlje riješimo i zatvorimo..tak je barem kod mene..

i ja sam preko neta upoznala jednu curu koja je upoznala svoju bio majku i brata..nije bila baš oduševljena susretom;majka nije ni znala kad je rodila tu curu..izmijenile su br. mob..al nisu baš često u kontaktu..ponekad se samo sa bratom čujem..

čula sam da sa 18 god možemo doći do tih nekih informacija,,
a gdje se to može vidjet i što sve uopće možem saznat?

ak netko zna,molila bi da mi objasni malo..

i usput,,hvala svima na tpoloj dobrodošlici i podršci! :)

Citiraj:

---

didi_17 prvotno napisa

čula sam da sa 18 god možemo doći do tih nekih informacija,,
a gdje se to može vidjet i što sve uopće možem saznat?

ak netko zna,molila bi da mi objasni malo..

---

Didi, mislim preko CZZS-a, podatke s kojima oni raspolažu, a to varira, ako sam dobro shvatila. Pričekaj da ti se javi neko od znalaca, vjerojatno će vidjeti i odgovoriti zdenka2.

CZSS koji je bio nadležan za tebe do posvojenja ima tvoj dosje. U njemu pišu svi podaci o tvojoj biološkoj obitelji koji su njima bili dostupni. Sa 18 godina stječeš pravo na uvid u te spise.

CZSS preko kojeg je realizirano posvojenje ima sve podatke o biološkim roditeljima (naravno ukoliko su uopće bili poznati, često otac ostaje nepoznanica). Nama su u Školi za posvojitelje rekli da punoljetni posvojenik može kontaktirati dotični centar koji onda, ukoliko je moguće, potraži majku i izvidi da li ona želi susret. Jesam li dobro shvatila da biološka majka može taj susret i odbiti ?

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Jesam li dobro shvatila da biološka majka može taj susret i odbiti ?

---

Mislim da sam i ja ovako zapamtila, ali ne bih stavila ruku u vatru za to.

:heart: hvala!

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Jesam li dobro shvatila da biološka majka može taj susret i odbiti ?

---

Mislim da sam i ja ovako zapamtila, ali ne bih stavila ruku u vatru za to.

---

Ja bih čak i ruku stavila.

Zato sam i jednom prilikom postavila pitanje o tome koliko je dobro da na Rješenju pišu svi podaci o biološkim roditeljima. Kad se to poveže s tinejdžerom pod utjecajem hormona :mrgreen: - eto mogućeg belaja.

Biološka majka i ostali članovi obitelji mogu odbiti taj susret. Oni pravno djetetu nisu ništa i nemaju nikakvih obaveza prema njemu. Psiholog iz centra u kojem smo radili obradu rekao je da se to često događa, jer se majke ne žele suočiti s djetetom, pogotovo ako imaju neki novi život i partnera koji možda i ne zna za napušteno dijete.

Ja sam ovaj problem s podacima koji pišu u rješenju riješila tako da sam djeci sve te podatke rekla daleko prije nego što će poteći hormonalna bujica.

Moji sinovi znaju o svojim prvim obiteljima više od mene same, ali svejedno je bilo i još je uvijek potrebno razgovarati na tu temu. (U našem slučaju sklonija sam terminu prva obitelj, jer su to bile njihove obitelji u punom smislu te riječi kroz cijelo njihovo rano djetinjstvo.)
Mislim da i djeca koja su mala izdvojena iz bioloških obitelji mogu imati samo koristi od ranog saznavanja (na primjeren način) priče i podataka o svom porijeklu.

puno vam hvala na svim odgovorima :)

Didi, tako si mila. :love: :*
Želim ti da pronađeš odgovore na svoja pitanja.

hvala Angelina :)

u posljednje vrijeme sam još malo razmišljala o svemu..
zaključila sam da ću još malo pričekati sa svim pitanjima i
traženju odgovora

ipak je sve to dosta komplicirano i treba mi još vremena da
sve posložim u glavi

had bude vrijeme,pronaći ću odgovore,a do tada ću
uživatu u ovome što imam

Didi-17, super šta si se javila sa ovom za sve nas jako zanimljivom temom, jer svi mi roditelji koji smo posvojili dijete uvijek razmišljamo šta se mota u djetetovoj glavici, kako u određenom trenutku pomoći ili odgovoriti najiskrenije o svim podacima o bio roditeljima, kada za to dođe vrijeme. Vjeruj ja sam spremna za obe moje cure, kada budu svi podaci dostupni ići tražiti, bio roditelje, ako ih to bude zanimalo, sa knedlom u grlu, ali ići, ako ne budu zainteresirane onda im barem reći šta znam, je čovijek uvijek traži svoje korjene, dobre ili loše. A za sada im želim pružit svu ljubav i odvest ih na pravi put, sa svim našim znanjem i mogućnostima

Didi ti si jedna zbilja dobra cura :love:
Drago mi je što te ovaj forum ima!!! :heart:

Didi jako mi je drago šta si se javila :love: , nama roditeljima posvojene djece tvoje iskustvo puno znači. Nadam se da će i tebi pomoći naša razmišljanja :heart: .

pozdrav svima!

evo,ništa novog kod mene..
al razmišljam o nečem i imam par pitanja..
znam da ste vi bolje upućeni u te stvari..pa eto..

postoji mogućnost da saznam nešto o svojim roditeljima,,
i sad,,kam to moram otići? u czzs il matični ured?
i moram li otić to u zg (tam sam rođena) il mogu tu u svom gradu?
i još jedno pitanje..postoji li kakva šansa da saznam to sa 17,5 god? :?

ima dosta pitanja..al bila bih zahvalana ak mi netko može odgovorit :)

Moraš otići u CZSS tamo gdje si rođena; najbolje da nazoveš prije. Da bi dobila uvid u svoj dosje moraš biti punoljetna. I - razgovaraj s roditeljima o tome.

hvala na odg =)

a znam da bi trebala popričat..al ipak..
želim samo to saznat..al stvarno ne znam
kaj poslije..ne mislim nikoga tražit..
al želim znati taj dio prošlosti,,,

Postoji mogućnost da je bio nadležan neki drugi Centar bez obzira što si rođena u Zagrebu, ovisno o tadašnjem prebivalištu biološke majke.

Moj najtopliji savjet je da ipak razgovaraš s roditeljima, koliko god oni (po)griješili zbog vlastite šutnje...tvoja zrelost će prevladati njihove frustracije i strahove.
Ako u potragu za vlastitom prošlošću budeš išla u tajnosti samo će se produbiti ta nepopunjena "rupa" među vama te vjerojatno dovesti do novih nesporazuma i bezrazložnih loših emocija i tenzija.

lako je otići i saznati sve, odnosno koliko tamo piše, al dva su važna pitanja, koliko od tog je istina,
mi smo imali šansu da saznamo i priču od biološke mame, i ostalih njoj bliskih ljudi i susjeda, i ništa se od tog nije poklapalo....

a drugo najvažnije je, koliko si ti spremna čuti istinu o biološkim roditeljima, koja može biti i užasna...

govorim u ime meni bliske osobe, i vjeruj mi sada kada bi mogla vratiti vrijeme, ne vjerujem da bi ponovo potražili biološke roditelje, radije bi umjesto suza živjeli u mašti.... i sa 30tak godina a kamoli osjetljivih 18.

šta god odlučila ne smiješ se dvoumiti i pokušaj realno sagledati sve moguće posljedice te odluke.
želim ti sreću
:love:

hvala svima na odgovorima,sacjetima..
razmišljala sam o svemu temu..idem za par dana u
zagreb..al neću uzalud trošit vrijeme jer
najvjerojatnije ništa neću moć saznat..
tak da ta pitanja ostavljam za kasnije..
ipak sam zaključila da sam još preosjetljiva i nespremna
za sve odgovore..

ei..evo opet mene..
imam još jedno pitanje ;)

razmišljala ja opet malo..
čula sam da je dosta ljudi bilo u domu u nazorovoj
htjela bi ga posjetit..sutra sam u zg..imam hrpu vremena..
e,sad..jel se to treba šta javit prije,il?

Naravno da se moraš najaviti i reći što bi htjela.

a ok..ja mislila otić
al sam skužila da nije tako lako snać se u zg-u..
jednostavnije to na karti izgleda..
a i ta ideja mi je prekasno pala na pamet..
ići ću drugi put..

Evo još jednog posvojenog djeteta, doduše sada već odrasle osobe sa svojom vlastitom djecom.
Koliko se sjećam, i ja sam se u djetinjstvu koristila frazama poput "nisi mi ti prava mama, otac i sl" kada smo se mimoilazili u mišljenju.
Susretala sam se povremeno i sa vrlo primitivnim ljudima, glupim pitanjima, i naravno da nisam na razglas dala tu činjenicu da sam posvojena ni tad ni dandanas. Danas je to ipak malo drugačije, pripremaju buduće posvojitelje, ima puno svega, ljudi su otvoreniji.
Biološke roditelje nikad nisam potražila, možda budem jednog dana, radi pitanja o genetskim bolestima i fizičkim sličnostima. Prolazila sam različite faze prema svojoj biološkoj majci, od ravnodušnosti, mržnje što me je ostavila do zahvalnosti što me je rodila ipak. Roditelji su mi to rekli mislim već sa tri godine, odrasla sam sa tom činjenicom, roditeljima zahvalila što su me posvojili i pružili mi bolji život.

Hvala Veronika što si se javila. :heart: Nama puno znači čuti i mišljenje iz perspektive posvojenika.

Slažem se da se danas puno otvorenije priča o posvojenju i manje je tabua i stigmatiziranja, ali nažalost ga još puuuno ima. Zato mi svi zajedno moramo educirati okolinu.
Potencijalne posvojitelje se službeno ne priprema, mnogi ne znaju gotovo ništa o posvojenju i specifičnostima vezanim uz posvojenje. Iznimka je Školica koja je ipak samo u Zagrebu, i jako je nezgodno posvojiteljima koji ne žive u Zagrebu i okolici. Ipak, Školica je jedini svijetli primjer, literature i članaka na hrvatskom iz i hrvatske perspektive nema.

Dobrodošla Veronika, lijepo je čuti tvoju priču!

kako si didi_17?
jesi li ušla u trag svojim korjenima?

prošlo je nekoliko mjeseci od tvog posljednjeg javljanja.
htjela sam ti samo napisati da, prije nego se uputiš u potragu, svakako razgovaraš s posvojiteljima.
moglo bi doći do nesporazuma.
ako ste do sada imali dobar odnos, sigurna sam da će shvatiti ako izraziš svoju želju da pronađeš biološke roditelje i objasniš im da samo želiš zadovoljiti svoju znatiželju i da ti oni nakon novih spoznaje neće biti ništa manje dragi ili manje važni u životu.
budeš li to radila kriomice, mogli bi krivo protumačiti tvoje namjere.
samo otvoreno i iskreno i vjerujem da ćeš naći odgovore na svoja pitanja.
osim toga, posvojitelji ti mogu pomoći u potrazi.
ne moraš sama prolaziti kroz to, bit će ti lakše.

baš je lijepo da si nam se pridružila.
sretno!
:love:

Veronika, dobro došla, uvijek je korisno i zanimljivo čuti priču s "druge strane".
Piši nam još... o pitanjima i nedoumicama koje su te mučile kroz odrastanje, kada ti je najviše "smetalo" što si posvojena... piši čega se sjetiš :*