STARI ILI NE ?

Mene je mama rodila u 38 a otac je imao 50 godima (braća i sestra su puno stariji od mene),nisam nikad razmišljala o njihovim godinama možda jedino u fazi osnovne ač me to prošlo.
Sa MM dg sam se suočila sa 22-23 god i nisam definitivno bila spremna za djete,mada sad bi radje da smo krenuli ranije na MPO radi njega jer godine prolete a vidim da on o tome razmišlja(10 god je stariji od mene)a i koji put zna nam neki zlobnik-ca komentirati da je važno koliko roditelj ima god.
Eto ja sam djete starijih roditelja i ništa mi nije falilo u bilo kojem smislu :lol:

cure moje ako nam je suđeno da budemo roditelji suđeno je..

Opterećivanje godinama, nešto je što je besmisleno u cijeloj priči.

Nitko do nas nije putovao svijetom 10 godina pa je sad olučio postati roditelj pa ga to muči da li je to ok ili ne i da li je možda malo kasno.

Tu se masa cura godinama bori sa raznim vrstama naplodnosti, spontanima..čime li još..

I jednostavno godine prođu..

Ono što je najbitnije ne odustajati.. zaista što god ljudi sa ceste mislili da je primjer Krste i Jadranke PApić degutantan i neukusan (čula sam od vox populi takvo mišljenje) mislim da je to njihova stvar i barem su u kasnoj životnoj dobi ostvarili svoj san. i to je ono što je pohvalno... i zbog čega vrijedi biti uporan.

A vis a vis jednog natpisa da su djeca starijih roditelja najbolji učenici i najbolje odgojeni..da činjenica je ali i ima ta medalja i drugu stranu takva djeca su 'starmala' teže se uklapaju u svoje vršnjake zbog strepnje roditeljske, često su vršnjacima i dosadnija..

Ali nećemo o stereotipima i predrasudama za/protiv... dajmo da ih dobijemo pa ćemo mi onda ovakve teme raspravljati na drugom dijelu podforuma odgoj djeteta :)

Curke baš lijepo pišete. :*

MM i ja kasno smo se upoznali (meni je bilo 36 godina, MM-u 33) i ponekad mislim što bi bilo da smo se sreli deset godina ranije. I odmah odgovorim - vjerojatno ništa, ne bismo se "prepoznali". Zato se grizem samo zato što sam štreberski čekala da prođe točno godina dana pokušaja u kućnoj radinosti prije nego što smo krenuli na pretrage. Trebalo je još 6 mj. dok napokon krenemo u postupak i bojim se da mi fali ta godina i pol i da sam sada biološki prestara - idemo na IVF već tri godine i u svakoj stimulaciji imam sve manje JS. U prošloj nisam imala nijednu. Kakav je to šok bio!
Ali već smo dogovorili sljedeći postupak jer još nismo spremni odustati i vjerujemo u čuda. Mislim da je to jedan od dokaza da smo mladi u srcu. :P Ma što mladi - djetinjasti! Idemo u zoo i zabavne parkove, gledamo crtiće, igramo društvene igre i videoigrice. Kad se družimo s nećacima, vidimo da bi nam išlo s djecom. (Nismo, doduše, iskusili dijete s temperaturom i proljevom, ali tko na to unaprijed misli!) Dakle, definitivno mislim da MM i ja nismo prestari za roditelje, iako smo (bar ja), najstariji na ovoj temi!

Moja baka je mamu rodila sa 21 godinom, moja mama mene također sa 21 a ja sam sa 21 tek upoznala MM i još studirala i nije mi padalo na pamet roditi dijete. Kod mene je sve išlo školski - prvo posao, pa vjenčanje, zatim smo podigli kredit i kupili svoj stan, i tako sam tek sa 27 shvatila da smo oboje dovoljno zreli i spremni za bebu.
Ove godine ću napuniti 30 i definitivno nisam stara nego taman spremna za bebicu, samo da nam što prije dođe. :heart:

neznam jesam li pisala već da me dr Lučinger pitao par puta koje sam godište.
I ja mu kazem 74 i on slijedeći put opet pita i ja opet kazem 74 i objasnim mu da je to 17 godina u eurima(kod nas je platežno sredstvo KM a euro je 2KM odprilike) i eto još sam maloljetna. :mrgreen:

Moja pokojna baka je bila 1903. godište, moj tata je rođen 1939. - znači rodila ga je sa 36 godina. Najstarija tatina sestra je rođena 1925. godine a ima i mlađe braće. Znači i nekada su žene rađale i mlade i "stare".
Moja mama je mene rodila u 21. godini, tata je imao 32 godine. A što se tiče umiranja, na žalost je moja mama umrla jako mlada (imala je 26 godina) a tata je hvala bogu živ i zdrav i radišan i nitko mu nebi dao 70 godina.
Evo mene u 38. sam godini tj. rodit ću svoje 1. dijete sa 38. godina, a nadam se da će ih biti još.

I ne nisam prestara jer zbilja mislim da tek nastupaju najbolje godine. Tek sad MM i ja znamo guštati u svemu. Dok si mlađi nemaš blage veze o uživanju u životu. Druge godine nam je 12 godina braka, a zajedno smo cijelu vječnost (16 godina veze).

I ja sam svog muža upoznala nešto kasnije, moje prijateljice su sve manje više imale nekog ili bile udane i tako odlučili smo se oženiti kad sam imala 27 i već nakon godinu dana krenuli put klinika za MPO jer smo shvatili da ne ide samo od sebe, i sad stari ili ne ne možemo iz svoje kože, baš me briga za godine samo da dođe dijete.
Moja mama je mene rodila kad je imala 22 godine, ali ja je se nažalost ne sjećam jer je preminula godinu dana kasnije, mislim da je stvarno apsurd opterećivati se oko toga jesmo li prestari...

Ma danas je drugo vrijeme, granice prvog rađanja su se pomakle i ja mislim da nikad nije kasno. Ja sam prvo dijete rodila u 35. godini potpuno spremna, nekad mi se čini da bih prije 10 godina bila "premlada za rađanje".... Ma to je sve kako se čovjek osjeća, nema veze s godinama.

Ma bitno je samo kako se čovjek osjeća. Kad je moja najbolja prijateljica sa 19 rodila blizance (prirodno) mislila sam da je poludjela, da ne spominjemo njenog muža koji se plašio i uzeti bebe u ruke. On je bio izgubljen i uplašen, ali ona ne. Ona je bila presretna, smirena i spremna za dva dječaka i brdo obaveza, dok sam ja tek razmišljala o faksu, putovanjima...
Danas dečkići imaju 10 godina i najslađi su blizanci koje poznam. :heart: :heart: Dobro su odgojeni, odlični učenici, mama i tata rade i uspjeli su izgraditi dom i skladnu obitelj.
S druge strane moja teta je proputovala pola svijeta, nikada nije mogla stajati u kući duže od pola sata, grozila se čak i suđe oprati i nikome nije bilo ni na kraj pameti da će se ikada udati dok nas jednog dana nije iznenadila i predstavila nam budućeg...
Djecu je rodila sa 38 i 40, dva zdrava i vesela dečka. Danas ni ne izlazi iz kuće osim kad mora, posvetila se u potpunosti mužu i djeci, peče najbolje kolače u obitelji i divna je majka. Kada je pitamo otkud tolika promjena samo kaže: "Briga me, ja sam svoje prošla."

Ja i MM smo prvo stvorili dom i osigurali posao, a tek sada smo spremni za obitelj. Tu nisu bitne godine, nego zrelost i spremnost da se preuzmu obaveze koje donosi dijete i zajednički život ili brak. Netko je spreman sa 19, netko nije ni sa 35, tu nema pravila.
Drago mi je samo da smo čekali dok oboje budemo spremni jer znam da ćemo sutra biti najbolji roditelji na svijetu. :D :D

Mene je mama rodila sa jedva navršenih 20 godina. U osnovnoj školi mi je nekako godilo imati tako mladu mamu no mama često zna reći za to doba kad sam se rodila da je ustvari "dijete dobilo dijete". Bila je nespremna za mene i tijekom odrastanja naš odnos je bio katastrofalan tako da i sada nastoji ispraviti neke greške iz prvih 15ak godina mog odrastanja.

Mislim da svako doba ima neke svoje prednosti.
Ono što mi pada na pamet kao prednost 20-tih je :sa 40 već možeš imati samostalnu djecu, imaš možda više energije ali vjerojatno još nemaš toliko iskustva da bi je savršeno iskoristio...
Meni osobno je draže dobiti bebu sa 35 nego sa 20 jer mislim da svom djetetu sada mogu puno više pružiti nego sa 20, da ne spominjem da sam sigurna da ću to dijete više razumijeti nego sa 20.

Kao definitivno najstarija koka koja se mota po ovom pdf-u :mrgreen:, uzimam si za pravo citirati moju prijateljicu: "Star/a si onoliko koliko su ti stara djeca!"
Ja sam sve do unatrag par godina mislila da neću rađati.... i bila sam apsolutno pomirena sa tom "činjenicom".... onda se dogodio Ljubljeni :love: i sve se okrenulo naglavačke.
U ovom trenutku kad prebirem što trebam spakirati u torbu za rodilište... što ću Luci obući za prvi susret s vanjskim svijetom.... osjećam se, s jedne strane ko klinka pred prvi spoj s dečkom, a s druge strane, osjećam moć, snagu i ljubav ...
Odrasla sam u obitelji s više djece - mama je zadnji put rodila u 42 godini.
Oboje roditelja su mi još uvijek živi (neka dugovječna loza... :mrgreen: ) i čak i danas izgledaju desetak godina mlađe, tata pogotovo. Kao klinka sam bila ponosna na njih jer su bili naj kul starci - sve moje prijateljice su mi zavidjele na njihovom tolerantnom odnosu spram svih pitanja :love: Razvili su nam dobre radne navike, osjećaj odgovornosti i samostalnosti u donošenju bitnih životnih odluka. I ono vrlo vrijedno: upućenost nas braće i sestara jednih na druge!
Iskreno, ne bojim se da će moja Luca biti uskraćena niti za jednu radost u životu.... osim možda i to samo možda, radosti odrastanja uz brata ili seku. Jer, ja imam namjeru još rađati sad kad me krenulo! :lol:

Zato, odlučno stojim iza svake riječi - za rađanje je jedino kasno kad nas tijelo izda.

Toliko prekrasnih riječi ohrabrenja da mi se čini da je dosad zapravo bilo i prerano :lol:

Cure divne ste, hvala vam ! :love:
Unatoč razlici u našim godinama želim svima Vama ( pa i sebi naravno) da naši :saint: :saint: :saint: budu vršnjaci s "godinom proizvodnje 2009. " :mrgreen:

:*

iva_luca draga moja tvoj optimizam me oduševljava, od :heart: ti želim ubrzo nakon luce, još jedan mali zamotuljak, da ti dvije male mrvice trče po domu i uveseljavaju tvoj život.
Ja sam napunila prije 2 mjeseca punih 36 godina i u svom srcu se nadam ostvarenju svog dječjeg sna a to je najmanje troje dječice da imam.
Čak i MM koji je govorio da dobijemo bar jednu bebicu dosta, kaže meni prije par dana znaš ljubavi sada razmišljam da nam ih je bar troje. :* :* :*

Sa 32 i 37 godina nikako niste stari. Ja sam rodila sa 32 i 34, i uopste mi ne izgleda da sam stara u poredjenju sa drugim majkama. Neki dan smo bili na jednom rodjendanu i u tom drustvu sam cak bila medju mladjim. Sad imam 37 i tvojih 32 mi izgledaju kao prava mladost!

Godine su stvarno relativna stvar i sad ponavljam ono što su cure već rekle star si koliko se osjećaš. Ja se osjećam jednako otkačeno sda kao i u 20-ima.
Ja ću rodit našu curu, prvo dijete s 33., a MM će imat 36. Ne kažem da nisam bila spremna za dijete i s 28. ali eto takav je bio naš put.

Moja mama me rodila s 23. a tata je imao 38. (uhvatio mlado pile :lol: ), ta razlika se nikad nije baš puno primjećivala a dan danas moj tata koji ima 72 god. izgleda ko zmaj, čovjek je u boljoj formi od mame 15 god mlađe, stalno planinari, i živjet će full dugo ako Bog da, takva mu je loza (možda i geni kameni ha,ha,..).

Jedino sam ja kao dijete imala podsvjesan strah da mi tata ne umre :?
sad iz ove perspektive mi je to smiješno ali kao dijete sam imala taj strah . A moj tajo u punom naponu snage, jedva čeka svoje 2 unučice durgu je već rodila moja seka pa da uživa u svojoj ulozi dede, a bit će odličan to već znam, :D

sada sam u 41oj i mama mi je umrla kad sam imala 28 (rodila me sa svojih 27) a tata je još živ (71g) ali se slabo družimo....moj zaključak: ljubav i samo prava ljubav je dovoljna...pa i kada roditelj nije više živ ili zainteresiran, naše jedino vrijedno nasljedstvo i stalna i vječna prisutnost je ta ljubav....
a što se mojih godina tiče, ne pada mi na pamet da se osjećam kao gospođa, ništa ne forsiram ali ono što u životu volim drži me u formi, izvana i iznutra, čak sam od svoje 27 do 31 učila klasični balet, jer kad je nešto iz ljubavi, bolje ikad nego nikad !!!!

Mislim da definitvno nismo stari (ja 38, MM 51) kao ni vi, drage cure, iako mi je žao što nam nije uspjelo još prije šest godina kad smo krenuli u akciju.
Usput, sa mnom u sobi upravo leži žena, 46 g., blizanci, nakon više neuspjelih pokušaja uspjeli u Viliju (meni izgleda čak i nešto starije, ali mogu samo zamisliti koliko se veseli toj djeci i koliko će se ona dobro osjećati s njom).
:)

Sa svojih 38 i bebom u trbuhu još uvijek mlađa od bake koja tatu rodila sa 44. Nismo stari za naše dugo čekane bebe.