točno tako, cvijeta, o tome pričam :love:
Printable View
točno tako, cvijeta, o tome pričam :love:
bez problema toleriram 18godišnjaka koji se tetovira i proba travu. To je, uostalom, student.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Moji starci, npr. nikad nisu previše dramili oko popijene pive, ili kasnog izlaska, to je definitivno istina. Svekrva se hvata za srce kad vidi mladjeg sina(studenta) s čašom pive i misli da se niti jedan od njih nikad nije napio.
Naravno da je nepotrebno napominjati da smo ja i mm ko studenti zajedno trusili gajbe, a ne limenke i da je njemu išlo neusporedivo bolje nego meni :mrgreen:
ja nisam smjela van :Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
- jer sam JA tako rekla!
- jer mi je previše svaku subotu ili svaku drugu subotu ići van!
- jer JA nemam šta ići tamo gdje izlaze narkomani i propalice (U Šibeniku se moglo izaći samo na jedno mjesto: rivu, tu su bili svi kafići)
- jer ću biti umorna drugi dan za učenje
- ionako će me proći izlaženje, šta ću izlaziti kad nemam momka
- imati ću vremena kasnije izlaziti (kasnije nije definirano)
- jer ne znam tko me vozi doma , niti tko ide (kad bih pitala prije organiziranja izlaska)
- jer sam ju dovela pred gotov čin! (kad bih prvo sve izorganizirala da imam odgovore ne gornji jer)
- jer ..... jer sam JA tako rekla!
nije bilo bitno niti to da mene večernji izlasci i plesanje pune energijom, da sam ja sljedeći dan obnovljena, puna energije
niti je bilo bitno to da sam sposobna organizirati prijevoz (ne bilo tko)
niti je bio bitan moj stav o alkoholu , drogi ... bila sam unaprijed osuđena , strpana u koš: bezglavi tinejđer
sve šta je potvrđivalo taj izraz je bilo zabilježeno i nabijano na nos
sve šta sam našpravila a šta je pobijalo taj izraz je bilo odbačeno i zanemareno
nisam bila MGrubi (karakter taj i taj) nego bezglavi tinejđer i jarac
isto ovako. da budem prosta, hebalo se meni za loše ocjene u gimnaziji. oduvijek sam znala da ću ići na fakultet, ali razgovor o tome da se bez dobrih ocjena neću moći upisati na faks nije me ni okrznuo, a kamoli naveo na razmišljanje. to mi se tako daleko činilo...Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
u stvari, sad kad se sjetim, bila sam prilično glupa u to tinejđersko vrijeme. i uz to još i bahata i uvjerena da sam najpametnija na svijetu. jedino što me priječilo u tim nekakvim glupim naumima je bio strah od mamine reakcije. i to ne batina, nego od nemam pojma čega - valjda njenog razočaranja. :/
a da, zaboravih napisati da nisam bila među problematičnim tinejđerima, onako sasvim pristojno sam prošla taj pubertet.
Ovaj me topic očito baš pronašao :heart: , stalno nalazim nešto novo što želim reći... A sad je to da mi je tek nedavno mama priznala da se je tada strašno bojala da ne pretjera, da je znala noćima ne spavati preispitujući svoju odluku i svoje riječi kojima me "zauzdavala"-nisam ni sanjala da je ovo s burzom bio čisti blef s njene strane, za koji je molila boga da joj prođe, ali i isto tako da ne učini nešto loše za mene kao osobu...
Ma mislim da je sve to dokaz koliko je ona dobar roditelj, i baš mi dođe da joj onako dječje kažem "mama, ti si najbolja na svijetu"... Uvijek je sve znala o meni i mojim prijateljima, dečkima, interesima...Uopće nije puno zapitkivala, jer sam joj ja sama imala potrebu ispričati... Tako je i danas, mislim da bi se svijet srušio da se ne čujemo bar dvaput dnevno...
I pogađate, ona je moj uzor, želim biti mama kao ona :heart:
Pa ako i nije u cijelosti juulovski, baš me briga, mislim da je napravila dobar posao sa mnom (velim ja skromno :mrgreen: ), pokazavši da je najvažnije da je RODITELJ kompetentan
zbilja? Ja sam sto posto sigurna da sam imala dobre ocjene zbog SEBE. Isključivo.
Jer sam takva.
Što bi inače završila faks s djetetom :/
odgovarala sam cvjeti.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Kod mene puno braće i bilo je svega, od trave, loših ocjena, slupanih auta itd...
uglvnom, nikad al baš nikad nam se nije tako prijetilo.Tata je reinkarnacija Ghandija i uvijek nas je pokušavao urazumiti, svojim beskrajnim strpljenjem, sjećam se da kad sam htjela odustat od faksa, danima je razgovara sa mnom, nikad nije ton povisio i na kraju smo postigli kompromis da će me podržati u odluci ako očistim cijelu godinu :mrgreen:
Danas znam da nije mogao biti mudriji (naravno da nisam odustala, bilo bi glupo nakon očišćene godine) i neizmjerno ga cijenim zbog toga.
evo, o ovom boldanom pričam, to da svaki roditelj treba prepoznati svoje dijete, a ti si očito bila ovaj zreliji primjerak, što tvoji roditelji nisu prepoznaliCitiraj:
MGrubi prvotno napisa
žao mi je :love:
e ovo me podsjetilo na to da meni majka stalno prigovara kako sam mogla ostat trudna na prvoj god. faxa, ja njoj samo kažem ja sam tebi trošila pare samo jednu godinu (čak ni toliko, samo par mjeseci) a ti si svojima 3 godine i na kraju ga nisi završila :P a ja imam namjeru završit ga kad-tad, imam još tooooliko vremena ispred sebe, tek su mi 22 :mrgreen:Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Nakon toga nastane muk 8)
xCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
travu nisam probala jer smrdi
niti ijednu drugu drogu
niti sam kombinirala apaurin i alkohol
.. zbog one knjige
ne bih branila tetoviranje
više me brine nikotin nego trava, pošto će ionako napraviti šta naumi, sve šta mogu je objasniti ka čovik čoviku zašto ne želim da se u to upusti
bitno mi je da u slučaju da se desi neko sr**** JA budem prva osoba koju će zvati upomoć, za to mi treba njeno povjerenje
kad je sestra po pri put izlazila vani (16-17g) , mater je nije htjela pustiti, jer će ju nadrogirati i silovati (tad je na TV-u bilo dosta govora o onoj drogi bez okusa i mirisa, za silovanje)
ja sam joj rekla da uzima čašu isključivo od konobara, i da je ne ispušta iz ruke, i ako ide na WC, neka joj prijateljica pridrži
rekla sam zašto, kako i kakvih sve ljudi ima
nemožeš dijete držati pod staklenim zvonom, niti u uvjerenju da su svi ljudi divni i krasni
I da, ni ja nisam bila previše problematična, sasvim zadovoljavajuće, gledano iz današnje perspektive
Nudilo mi se probati svakakve droge, na svakom koraku, ja sam uredno odbijala jer sam znala da je to glupo/loše/opasno-iako mi starci nikad ništa izričito nisu o tome rekli, ali valjda su ipak nešto pameti usadili, čak i u to ludo doba :mrgreen:
ja ZAISTA nisam primjetila da su roditeljski negativni stavovi o drogama sprječili djecu da se upušavaju :/Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
moji su npr.znali što je trava i koliko je (bez)opasna, i mama je uvijek govorila "cigarete su gore od trave"
Ja sam PROBALA i to je to, ništa efikasno :mrgreen:
svjedok sam da su djeca roditelja koji su apriori odbijali travu koda je maltene heroin pušili najviše i najžešće i neki period SŠ/faxa bili pravi ovisnici-a zašto? jer njihovi presveti roditelji nebi ni iz aviona prepoznali napušena čovjeka.
Mislili su da je prijetlja-efikasna :/
znaš onaj izraz iz američkih filmova: "...sve šta kažeš može i biti će upotrijebljeno protiv tebe"
e taj osječaj me proganjao čitav ... od kad znam za sebe
zato ja mogu slobodno ne čuti se sa materom.. mjesecima
iz ZG-a sam zvala samo kad bi falilo para
i ja se ispričam svojoj maloj, i kažem joj oprosti, mama nije čula
joj mgrubi, mogu te potpisati sve, od narkomana i propalica (moji bi dodali: kurve! :roll: ), do jarca...Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
omiljena izjava moje mame je bila i: kad si vidjela mene da izlazim u disko? :roll: i da cu htjeti, mislim da necu moci dati taj argument svojem buducem teenageru ;)
a tetoviranje i trava sa 18 godina? u cemu je problem? :? smijemo glasovati na izborima, udati se, ici na abortus bez dozvole roditelja, a ne smijemo odlucivati o tako necem zapravo benignom? :roll: rijeci kao sto su "ne smijes" ili "zabranjujem" su besmislene, bezobrazne, ponizavajuce i neucinkovite u toj dobi, ako ne i prije. kao sto rece juul, odgoj prestaje prije puberteta, u pubertetu ti preostaje samo da ubires plodove svog rada. nikakve zabrane nece zataskati cinjenicu da si zeznuo onda kad je bilo bitno.
potpis pod felix.
djabe s 18, ma i s 14, govoriti, braniti, to tada postaje mlaćenje prazne slame.
pa ljudi pokušavaju-teorijom zastrašivanja. :/
a nemam pojma, ja nisam bila takva u gimnaziji. meni je najvažnije bilo društvo i zabava, a za ocjene ćemo lako. ja sam već i priznala da sam u to doba bila valjda bedasta. :mrgreen:Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
no, bitno je po meni da je mama znala da mi to učenje ide i da nisam neki tudum i da bi bilo šteta da zbog lijenosti imam loše ocjene. skužila je to prije od mene :mrgreen:
no, ovo što priča mgrubi, je miljama daleko od moje situacije.
Ma mislim da su nam svima, više manje ispirali mozak tim istim riječima. Ja se nikako ne mogu otarasit maminih non stop komentara i podbadanja i čini mi se da se pretvaram u nju :( , što je i za očekivati kad to slušaš cijeli život, zar ne? naravno da ne želim biti takva, ali bogme je to uspjela usadit u mene svojim vječnim ponavljanjem. Nego, mene više brinu druge stvari, i ja sam sa svojih 18 mislila da sve znam, da sam najpametnija, znala sam i popit, sjest u auto bilo s kim, mislim da tako svi rade u toj dobi. E sad, kako ću ja svojoj kćeri s 16,17, 18 godina reći: Čuj ćerce ajde ti čekaj mamu u 2 u noći ispred diska, nemoj slučajno popiti alkohol jer ću se ja šokirat, nemoj sjest ni sa kim u auto da se što ne dogodit?" kad znam da sam ja bila sigurna u sebe da ne radim ništa loše ( i nisam bila nešto problematična u toj dobi). Kako svoje dijete zaštiti, kako osim da im vjeruješ? postoji li koji drugi način?
E da, sad kad imam svoju djecu, velikim dijelom kužim svoje starce, oni su mi željeli najbolje i željeli su me zaštititi, ali na krivi način!!!
a koji je pravi nacin?
meni to nikad nisu rekli...
razmišljam u kojem slučaju bih smatrala to opravdanim... nikako ne što se tiče izlazaka, ali recimo u slučaju da mi je dijete ozbiljno ovisno i agresivno prema ukućanima, te odbija svaki pokušaj pomoći. Gadan crnjak, ha? Nadam se da se neće nikad dogoditi. Mogu li smatrati da sam tako dobra majka i toliko ljubavi dajem svom djetetu da sam se od toga osigurala? To sebe pitam.
Vas pitam - možete li zamisliti takvu situaciju i što biste učinili?
aU prvom u ničem, a u drugom sitnica da je trava ilegalna, i da je policija nađe, eto ti tinejdžera u g..nima. :mrgreen:Citiraj:
tetoviranje i trava sa 18 godina? u cemu je problem?
Ne znam koji je pravi, ali svakako ga nisu znali ni oni. Jer ako ti netko nešto konstantno brani, onda bar zaslužuješ znati razlog. Mislim da je njihov način bio krivi jer su njima u meni potaknuli samo bijes i inat pa sam daljnjih par godina radila neke stvari koje možda nisam ni htjela, ali samo da im vratim!!!
samba
njihova želja je bila dobra , no način je bio kriv
kad more Milanović, more i tinejđer :lol:Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Možda Milanović i more, ali tinejdžer teško. Barem ne tinejdžer vulgaris. :mrgreen:
istina, ali i dalje stoji da ako imas 18 i neka prava i obaveze pred zakonom, tvoja je odluka hoces li riskirati ili ne. to sto roditelji misle da bi nesto trebao ili ne trebao uciniti... stvar je njihovog medjusobnog odnosa hoce li doticni punoljetni teenager postivati njihovo misljenje ili ce mu oni svojim ponasanjem samo stvoriti inat.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Pa ajd, onda barem ne potiči da neki tinejdžer koji misli da je nedodirljiv i najpametniji na svijetu, na svojoj koži okusi, što znači imati i obveze pred zakonom. :mrgreen:Citiraj:
Felix prvotno napisa
pa mu fino objasniš kako izbjeći policiju
:mrgreen:
nedodirljiv i najpametinji ... to nije uopće limitairano na gornju granicu godina
znam ih debelo starije od 18, koji pate od "toga"
slazem se ja da je bolje da doticni teenager NE proba cigarete, drogu, alkohol, nezasticeni seks.. you name it. to uopce nije u pitanju ;)
pitanje su metode roditelja i odnos koji su izgradili s djecom, te njihovo medjusobno povjerenje.
Hm, ne znam baš. Meni kao curi nije bilo najvažnije biti toplo obučena, nego biti cool. Pričati s nekim ko ne sluša cool glazbu, ma daj.. Ko izlazi u Best, o čemu ćeš s njim, njom? Raditi od 8 do 4, kam on..
Malo su mi se promijenili prioriteti s godinama, ne samo u tome. Ipak većina mislim postaje mudrija s godinama, nije isključeno i zato jer ih je nešto u međuvremeno i opalilo po glavi. :mrgreen:
da npr, sto ako je (malo cu modificirat pomikakin tekst)
plus sto je odlucilo prekinuti skolovanje i po cijele dane nista ne radi nego samo spava do kasnog popodneva, pojede sto nadje i ide van, vrati se i pojede sve sto nadje, od spavat i tak u krugCitiraj:
...dijete sklono eksperimentiranju s drogama, bezobzirno prema ukućanima, te odbija svaki pokušaj pomoći.
sto onda napraviti, a sve ste pokusali?
doslovno SVE
vodali ga kod psihologa
vodali ga ovdje i ondje u strucne sluzbe raznih profila
sami isli na razgovore sa strucnim osobama i trazli rjesenja
razgovarali s djetetom x puta
molili
preklinjali
davali argumente
objasnjavali
a on vam se samo nasmije u facu, onak posprdno... i nastavlja po svome racunajuci na bezuvjetnu roditeljsku ljubav
pustiti ga i trpjeti (do kad???) takvo ponasanje s nadom da ce mu doc iz guzice u glavu? - ali i to ste probali i zakljucili da su sve granice koje ste natazali i rastzali maksimalno, vec davno preskocene
ili poduzeti krajnje korake i reci mu nek ide i nek se ne vraca dok ne smisli sto ce sa svojim zivotom obzirom da mu nista od onog sto ima i sto mu je ponudjeno ne odgovara?
U tako ekstremnom slučaju, za koji se svi nadamo da nam se neće dogoditi, odabrala bih ovo drugo. Mislim da neko tako bezobziran ili neće propast ako ode od kuće, ili će ga to tako osvijestiti da će se promijeniti nabolje. Mislim da bi mu u situaciji kakvu si ti opisala zapravo učinili uslugu da mu pokažemo vrata.
Joj, kad bi bar bilo pravog nacina za sve.... ali NEMA! Zadatak je roditelja da pronadju pravi nacin za svoje dijete. SVOJ pravi nacin za SVOJE dijete.Citiraj:
Mukica prvotno napisa
Neki u tome uspiju u vecoj mjeri, neki u manjoj... Neki na krivi nacin uspiju postici da djeca ipak odrastu u odgovorne ljude (cesto zato jer ne zele ponoviti roditeljske greske, ali to ih ne spasava nuzno od nekih drugih gresaka*) i tako dalje...
Zato i jest tako tesko odgojiti dijete/djecu kako treba. Odgoj nije jednosmjerni utjecaj - djeca utjecu na roditelje (ja sam sigurno isto dovodila svoju mamu do ludila u pubertetskim godinama, a ona je reagirala kako je reagirala...) No, ODGOVORNOST je ipak uvijek roditeljska. I mnogi roditelji iz tog procesa i sami izadju kao bolji ljudi Svimbalo je to lijepo opisala... :heart: . TO vam svima zelim. I sebi!
Koji je pravi nacin odgoja? Ja se nadam da me zivot nece demantirati u stavu da ako SAMI SEBI pruzimo kvalitetan zivot, ako smo sretni i zadovoljni (ili uspjesni u stremljenju prema tome) i na zivotne izazove odgovaramo najbolje sto znamo, djeca ce UZ NAS odrasti u odgovorne i dobre ljude. Mozda je naivno, ali ja to mislim. Svi smo mi (sada u odrasloj dobi) odgovorni prema sebi isto kao i prema djeci.
Kod mojih roditelja nije mi se svidjelo to sto nisu uspjeli rijesiti SVOJ ODNOS na zadovoljavajuci nacin, a to se lomilo (i danas ponekad, jos uvijek) preko djece, prijatelja, rodbine, susjeda.... svih. I svi smo povremeno bili krivi za NJIHOVE probleme. Trebala su mi desetljeca da se toga oslobodim. Nisam uspjela 100%, ali nadam se da ce mi to pomoci izbjeci neke propuste u odgoju MOJE djece. Trebam ja njima. ALi trebam i sebi.
Zakljucak - nisu nam roditelji svjesno naudili. Njihove su reakcije bile proizvod NJIHOVOG POLOZAJA (ni oni nisu uvijek imali izbor ili jednostavno nisu znali za bolje). Ako uspijemo samo malo biti bolji od njih, vec smo napravili napredak. Ne mozemo mijenjati druge. Ne mozemo mijenjati ono sto je bilo. Ali mozemo iz svega, pa cak i najgorih iskustava, izvuci najbolje pouke i biti bolji, uspjesniji i sretniji. Zbog sebe. I zbog svoje djece. Nema tu redoslijeda - te stvari su JEDNAKO vazne.
--------------------------------
* To pise u knjizi Lumbur (Gunter Grass)
nemoj mješati roditeljsku ljubav i roditeljsku odgovornost
samostalnost se formira od prvih godina, postepeno
lijenost je navika, a svaka navika se da promjeniti
kad se desi greška u odgoju ... nisam psiholog
u ovakvom slučaju poduzeti krajnje korake
to je posljedica njegova djelovanja,
ne moš očekivati da te netko poštuje ako toj osobi dopustiš iskorištavanje i zloupotrebu poliožaja, zar ne?
to što te više ne uzdržavam, ne znači da te ne volim
ako nečeš se školovati, onda ti je vrime za raditi, moja roditeljska ljubav mi nalaže da ti pomognem u traženju posla
želiš biti samostalan? no frks, odi nađi si stan, posao, vidi čemu služi škola
....
no to su krajnje mjere
ovo si super napisala. Ja mislim, ako smo zdravi, radno sposobni, obrazovani (to je bonus), radimo, brinemo o svojoj obitelji, da bez obzira što su naši roditelji činili, a mi mislimo da su griješili, cilj je postignut. Razvila se odgovorna osoba. Zato mislim da bi mogli biti manje oštri prema svojim starcima, i otpustit im njihove grijehe. Jer kako ja vidim ovdje, nisu oni ipak puno zglajzali. Pa ni tvoja mater, mgrubi. :love:Citiraj:
Neki na krivi nacin uspiju postici da djeca ipak odrastu u odgovorne ljude (cesto zato jer ne zele ponoviti roditeljske greske, ali to ih ne spasava nuzno od nekih drugih gresaka*) i tako dalje
Sad sam vidjela ovo....Citiraj:
sto onda napraviti, a sve ste pokusali?
doslovno SVE
vodali ga kod psihologa
vodali ga ovdje i ondje u strucne sluzbe raznih profila
sami isli na razgovore sa strucnim osobama i trazli rjesenja
razgovarali s djetetom x puta
molili
preklinjali
davali argumente
objasnjavali
a on vam se samo nasmije u facu, onak posprdno... i nastavlja po svome racunajuci na bezuvjetnu roditeljsku ljubav
Koja je osnovna razlika izmedju nacina na koji mi odgajamo svoju djecu (bezuvjetna ljubav) i nacina kako su nasi roditelji bili odgojeni (=bezuvjetno postovanje prema roditeljima). Nasa je generacija negdje na pola puta i zato smo cesto zbunjeni... nemamo koga pitati jer se sustav vrijednosti promijenio. Mhm... nisam pametna. Ne mozemo dijete poceti odgajati kad dodje u teenagerske godine, ako vec PUNO PRIJE nije malo pomalo gradjen odnos povjerenja, odnos odgovornosti, navika doprinosa kucanstvu itd.
Uhvatim ja sebe da popustam svojim djecacima (kakti imaju puno zadace, pa ne moraju praznti sudjericu i nositi smece) a onda me za vikend doceka pobuna... Zakljucak: od silne ljubavi i brige mi zaboravljamo POSTUPNO uvoditi svoju djecu u svijet odraslih (obveze i odgovornost) ili ih zbunjujemo time sto su preko dana odrasli (ucenje, odgovornosti) a navecer mali i neodgovorni (treba doci doma do 22 sata).
Pa tko se ne bi raspao u tom kaosu? Mozda previse titramo toj svojoj djeci oko riti dok su mali, pa se cudom cude obvezama kad preko noci trebaju odrasti...
Da imam ovakvo dijete kakvo je Mukica opisala, prvo bih preispitala SEBE, pa probala s djetetom porazgovarati KAO S ODRASLIM, napraviti zapisnik i ugovor o pravima i obvezama tipa "ja cu ovo, a ti ces ono" (mozda karikiram, ali tako nekako....) pa da nadjemo najmanji zajednicki nazivnik.
Jooooj, tesko je to. Sretno vam bilo svima koji brinete takve brige, mene to ceka za koju godinu.... :/
Dijana
poštivanje ... nema važnije stvari od toga
dobro je rekla moja baba: ma pusti ljubav, bitno je da te poštuje
istinitost njeni riječi sam iskusila
ne bi bila tako oštra, da sad kroz slično ne prolazi moja 12 g mlađa sestra
odrasla je u predivnu osobu, a mater to ne vidi
razgovaral sam sa materom , objašnjavala, uložila i vrimena i živaca da ne učini iste greške kod sestre, koje je učinila sa mnom
govorila, argumentirala .... toliko truda
i taman kad sam mislila da sam nešto (realna sam ne očekujem previše) bar nešto malo pomakla , postigla neku dozu razumjevanja kod mame ... ništa
postigla sam ništa
sav taj razgovor ko da nije postojao
kao da nisam rekla ništa
kao da sam ništa
njoj
i boli
Sličan primjer sam vidjela prije nekoliko godina kod jednih poznatih, isto se radilo o dečku, koji je prekinuo školovanje u trećem (!) razredu srednje, a molili su ga i kumili da ide dalje ili da se prebaci na srodnu struku ali gdje školovanje traje tri razreda, pa bi imao još par mjeseci nastave i par ispita razlike za položiti. Ali jok.
I isto tako, izlasci, spavanje do podne, obaveze u kući nikakve. Pa mu nisu davali lovu, ali svejedno je nastavljao po istoj špranci. Onda mu je jednu večer došao tata i rekao 'sinek, idi večeras rano spavat, sutra se budiš u 6, našao sam ti posao'. Kad je mali rekao da neće, tata mu je tada rekao 'onda natrag u školu ili van'.
Koliko sam upoznata, mali je završio večernju školu i poslije se zaposlio.
Po meni, jedno je prijetiti se izbacivanjem 19-godišnjem punoljetnom i radno sposobnom jogunastom ljenjivcu, i to iz želje da ga izvučeš s puta koji vodi nikud, a nešto sasvim drugo je to govoriti 15-godišnjoj curici, s namjerom da se osigura njena bezuvjetna pokornost.
Ma slažem se mgrubi, ali idealan roditelj po našim mjerilima is hard to find. A onda možda taj idealan roditelj dobi dijete narkomana. :/ Mogla bih ja mojoj mami zamjerati do prekosutra..svašta. Ali jedno sam je naučila..moj život je moj, i nema petljanja u njega. Mislim da to stvarno svatko može postići, pa makar mjere bile i radikalne. Prošlost sam otpustila, ne dira me, s nekim stvarima sam se i složila. Definitivno sam drugačija mama svom djetetu nego što je ona bila meni. Kao što reče peterlin, mislim da ću izbjeći neke njene greške, ne znači da će me mimoići neke druge. Pusti mater, ne možeš je promijeniti, ni preodgojiti. I sestra će odrast, otić, stvoriti svoj život.
Najvažnije bi bilo zapravo da tebe to više ne grize, a kako vidim, grize te. :/
:lol: ja sam se sada sjetila kad sam ja u srednjoj školi htjela otići od doma jer su me živcirali starci.onak bezveze niš posebno.i počela se ja pakirati kao,a moja mama se nasloni na štok od vrata moje sobe i potpuno hladnokrvno izgovori:"nemam protiv da odeš od kuće,ali možeš uzeti samo one stvari koje si kupila svojim novcem."
:lol: :lol:
što je sa 16,17 bilo NIŠTA.
hahaha,joj,kad se sjetim.inače me jeza lovi da bi moje dijete onak za ozbač otišlo od doma ljuto na mene-zbog mene...itd... :sick: