U stvari sam tek sad shvatila da je i moje dijete u potpunosti sa visokom razinom potreba. U potpunosti ga opisuje definicija :)
Utješno je za pročitati da nas ima još u sličnim situacijama
Printable View
U stvari sam tek sad shvatila da je i moje dijete u potpunosti sa visokom razinom potreba. U potpunosti ga opisuje definicija :)
Utješno je za pročitati da nas ima još u sličnim situacijama
:shock: isto tako i kod nas!!!Citiraj:
smedja prvotno napisa
i ja se posipam pepelom i priznajem da sam je dojila u AS, i tad je znala zaspat i odspavat sat vremena. sad je u AS grupe I i NEMA ŠANSE da spava u autu. zapravo mrzi AS, to je valjda sputava (ko kolica) pa bude koma živčana. šta da joj ja radim...kad se mora mora se. izbjegavamo vožnju koliko možemo.
i moja isto. :lol: Ali meni je drago da je ona takva, jer se baš kužimo. mene moja mama nije baš kužila, bile smo (i dalje smo) jako različite. ja znam da mojoj M. treba puno puno pažnje (kao i meni :oops: ) i pokušavam joj to omogućiti.Citiraj:
Ariens prvotno napisa
Mislim si, ako uspijem s njom, s drugim djetetom će biti pjesmica (osim ako se ne rodi još jedno tako 8) )
:shock:Citiraj:
puntica prvotno napisa
:* mi smo jos u 0+ znaci kad prijedjemo u 1 gotova je zabava?? :shock:
mi smo se bas nekako nadali da ce bit bolje jer ce gledat naprijed... uff
Sad znam zasto je razlika izmedju mene i sestre 4 godine :lol:.Citiraj:
puntica prvotno napisa
Kod nas je bolje otkad gleda naprijed :D no sad imam neke druge probleme (hoce u crveni a ne u zeleni auto :roll: ).Citiraj:
smedja prvotno napisa
ja sam pitala. i moram priznati da mi se tvoj odgovor jako sviđa...vrlo lijepo, ohrabrujuće... :heart:Citiraj:
babyboys prvotno napisa
apropo pospremanja - spremam kad vidim da postoji mogućnost da neometano ipak nešto napravim. no kako su to iznimno rijetke situacije, nekako sam se pomirila s neredom i toleriram ga mnogo više nego prije....
Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
:shock:
što je s tim 26/07?
i neva je rođena 26/07
neva s 3 g. i 6 mj. još uvijek siše danju i noću baš ozbiljno puno /baš kanim otvoriti topik o tome/, kad se probudi noću tri ili četiri puta to je divno jer, eto, nije bila budna od jedan do pet (što se do nedavno događalo, ona i njezina sestra zajedno). u kolicima se vozila tridesetak puta u životu, i to nakon godine. urlanje. do dvije godine je nismo mogli iole normalno staviti u autosjedalicu, otimala se k'o divlja zvijer. i do dvije godine se nismo mogli voziti duže od deset minuta bez grčenja i ljubičašćenja
a koliko je zahtjevna uvjerili smo se kad se rodila zora, za dva dana i dvije noći ožmikala je troje odraslih ljudi (tata, baka, djed) svojim spavanjem od najviše šest sati dnevno, i to na komade. još mjesec dana nakon toga je spavala u najnemogućija doba dana, po šest ili sedam sat. i onda bi bila buda narednih DVADESET!
a zora?! ona je samostalnija, ali je opet mala zvijer koju od kada je napunila dva mjeseca i počela se okretati nisam još uspjela poleći na leđa da joj stavim pelene :(
:shock:Citiraj:
ovca_i_janjad prvotno napisa
Moja K. je rođena 26. 07.
Zahtjevna, ali nesklona ponašanju kakvo opisujete. Nije da nije imala pokušaja...
I kad legne, dobro se naspava. :mrgreen:
joj, ja sam nakon prve godine dorianove prozivljavala PTSP :mrgreen:
ljudi su njemu cestitali rodendan, a ja sam sebi cestitala sto sam perzivjela :lol:
sad je super (2,5 god) jer sam se ja navikla da je to tako i nema pomoci, kad smo vani je super, ko bubica, al se zato ne da izvuc iz kuce, to su drame :roll:
istina je ovo za rutinu. protivi joj se, al ako se nesto posemeri onda je jos gore nego da sam ga tjerala na vrijeme.
ja bi rado jos djece, al nekako uz nejga mi se jako tesko na to odluciti. stvar je u tome sto je on uzasno zahtjevan, a opet toliko neodoljivo sladak i drag da stvarno nemam ni volje ni potrebe za jos jednim djetetom. koji je to peh :mrgreen:
posljednja rečenica puno govori, posebice ove tri točkice. :mrgreen:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
sto se tice pospremanja, tu nam super ide. drian obozava pospremanje, da se meni da cijele dane usisavat, prat pod, brisat prasinu, prat ves, mijenjat posteljinu on bi bio presretan. al kad se meni ne da :mrgreen:
pa se cijelo vrijeme moramo igrati, sto mi je ok, al kakva je to igra kad on meni stalno govori reci to, napravi to, ne, ne to REKLA SAM!!! :roll: :mrgreen:
kod mene je pospremanje isto sf. to rjesavam tako da se trudim da imam sto manje za pospremati--kad radim u kuhinji, ostavljam ju cistom, onda samo slazem prljavo sude u sudoper, iz sudopera dio u masinu a dio ja operem. kupaona isto, ne mogu usisavati uopce jer se oboje uzasavaju usisavaca, a kad oni zaspu mi je glupo--bojim se da ih probudim, ili da necu cuti kad se k. probudi pa ce pasti s kreveta.
ves perem kad oni zaspu jer se f. boji i vesmasine :roll: , onda cekam ko zombi da objesim ves navecer jer ujutro imam samo jednu ruku :roll:
odlucila sam da potjeram na koji dan md-a (dok je jos ovdje) van s njima na cjelodnevni da ja napravim reda u ormarima, rijesim se viskova itd, i onda kad sve slozim da mi dolazi cistilica jednom u 2 tjedna sve ocistiti.
sit gladnom...Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ovakvo diijete ce prije crknut nego sto ces ga instant "ukalupit".
recimo, tantrum koji se ne hendla na djetetu odgovarajuc nacin (a nkom izvana djeluje ko treci svjetski) rezultira stotinama novih i do kraja dana totalnu histeriju svih prisutnih.
al stvarno je lakse nakon sto krenu, pa nakon sto progovore, pa nakon treceg rodendana...i ne pricam o standardnim fazama, vec o stvarima koje se nadovezuju NA za dob uobicajene faze.
i mi smo se nadali. :roll:Citiraj:
smedja prvotno napisa
Novi se skoro uopste nije vozio u kolicima (nekoliko puta u prva 3 meseca), a Izi se vozio 3-4 puta dok nije napunio jedan mesec.
Obojica su se okretala pre napunjenih 3 meseca, Izi mi ima 4 meseca i krece se gmizuci po krevetu...
Novija sam dojila u AS, a sa Izijem ne smemo nigde da idemo jer ne zna da place, pa guta vazduh kad place, a place u AS.
Sad imam neki fazon da ga smirim u AS, dugo smisljano i jednom isprobano, radilo je, pa videcemo.
I da, gledam kako se vaspitaci (divni mladi ljudi u privatnom vrticu) mentalno "hrvu" s Novijem, sta ima pada na pamet i kako ga lepo kapiraju i prihvataju, to mi daje nadu da ce jos neko uspeti do kraja da iskomunicira s njim.
Ne mogu jos uvek da zamislim da ide u "pravi vrtic", sa vaspitacima, gomilom dece, bez individualnog pristupa.
Mislili smo probati s 3 godine, ali smo odgodili do 4, a sad nam se cini da cemo mozda da probamo i bez toga.
umjesto da se hvališ mogla bi podijeliti taj fazon i s nama ostalima 8) Svaka ideja dobrodošla.Citiraj:
kli_kli prvotno napisa
ti imaš 2 takva djeteta :naklon:
Ma nisam opisala zato sto mislim da je bas za njega specificno. Uhvatim ga za obe rukice, i pevam nesto duboko iz grla sto ga i inace umiruje, hvatam mu svaki cim i prema tome podesavam pevanje. Ma komedija teska :mrgreen:Citiraj:
puntica prvotno napisa
Njega inace smiruje da mi vidi lice, da mu drzim rukice i da mu to pevam, pa sam samo iskombinovala sve to.
Btw, danas smo uspeli nekako da ga uspavamo tako sto ga je MM nosio a ja ga dojila :roll:
kod doriana je specificno to da nema napretka u usvajanju rutine, u smislu da cim se na nesto novo navikne, to vise ne pali.
mm ga je jedno vrijeme uspavljivao, za 5 minuta bi mu zaspao, a sad vise nema sanse. ko da mu treba vremena da skuzi da smo ga preveslali i pocne se buniti :lol:
al evo, ja sam sad super s njim. imamo foru da ga nagovorimo na nesto tako da mu govorimo da to ne smije :mrgreen:
onda on bas hoce
ili na primjer danas ga mm draga, a on njemu: ja ne volim dragati.mm mu kaze: imas na to pravo, a dorian: ne, nemam na to pravo :roll:
a najdrazi odgovor na moje necu mu je: ma hoces ti to :mrgreen:
Hehe, a kad Novi kaze "Ja nisam takvo dete". :mrgreen:
evo i mene, majke isto jednog zahtjevnog djeteta, ali opet malo drugačije zahtjevnog ili bolje rečeno, djeteta koje se ne uklapa u gore opisani profil.Citiraj:
smedja prvotno napisa
moja curka nikad nije bila plačljivo dijete niti je imala stalnu potrebu za mojim "nosanjem". njezin (a i naš) "problem" je bio (i ostao) taj što je fizički neumorna, oduvijek, i maltene nas forsira na stalnu akciju. ako mi već padamo sa nogu ona akciju sama stvori. bolje reći kuršlus.
penje se po regalu, ormaru, na stolove i stolice, provodi svoju volju u igri sa djecom (tuče se :/ ), kad nešto želi ne posustaje dok ne dobije iako joj sto puta kažemo NE..navinuta je sto na sat.
a da ne spominjem kako nikad!! nije umorna. nebi vjerovali ali kao novorođenče nije spavala više od 4 sata dnevno, a sada sa 2,5 god od jutra do mraka skače a navečer nikako u krevet.
ona je za razliku od gore opisanog previše samostalna i sve želi sama, i baš zato moram je non stop držati na oku. sve joj je interesntno i sve želi vidjeti, opipati, okusiti..ako joj branim svađa se do iznemoglosti i treba joj sto puta objašnjavati al za minutu opet kreće u "akciju".
kad izađemo van iz stana bježi na sve strane ne osvrćući se na mene i muža. strašno je "otvorena" pri upoznavanju sa novim ljudima i tu joj isto ne trebam.
eto..to je moje "zahtjevno dijete"! :)
gore opisani primjer mene prvenstveno podsjeća na nedostatak sigurnosti u male dječice i mislim da u tom smjeru treba raditi. znači biti im na usluzi (uz njih) jer naprasnim odvajanjem postigao bi se samo konta efekt. jer ipak oni ne plaču tako bezveze. očito se boje kad roditelji nisu uz njih i treba lagano raditi na njihovom samopouzdanju i postepeno ih usmjeravati ka samostalnosti.
pa naravno, ne placu oni ko bebe bezveze, znaju oni dobro sto im treba i ne odustaju. mislim da vecini beba to treba, fizicki kontakt i blizina roditelja, samo ne pokazuju to sva djeca, a ako i pokazu neke je lako zamantati. pa ne postoji bezveze teorija da se djecu ostavlja da placu, jer neka ce time odustati od svojih potreba. ili da ih se ne navikava na ruke, na svoju blizinu, jer je cinjenica da to djetetu pase, ali ne radi se samo o ugodi, nego i o potrebi. u tom je caka. ne u strahu ili nedostatku samopouzdanja.Citiraj:
nely prvotno napisa
o tome mozemo govoriti kod starije djece, od nekih godinu dana nadalje. do godine dana bebe vecinom izrazavaju potrebe, manje zelje.
moje dijete je ko beba bio apslutni priljepak, al cim je postao pokretan s nekih 6, 7 mjeseci to se potpuno promijenilo. a sve one bebe koje su 'samostalno' lezale cjele dane se nisu odvajale od mama.
sad mu se zahtjevnost odnosi na neke druge stvari. ne na skrivanje iza moje suknje :mrgreen:
imam i ja jednu takvu bebu...
iskreno, ni ja nisam vjerovala da takva djeca postoje :/ a na kraj pameti mi nije bilo da bi moje moglo biti takvo, osobito jer mi je sinek bio totalna suprotnost...
i malo me utješila činjenica da nisam jedina koja sve kaj može radi s djetetom na rukama. a opet po drugoj strani, malo me šokirala činjenica da to može još dugo trajati... nekak sam do sad sebe uvjeravala da će to proći kad počne npr otkrivati svijet oko sebe, ili puzati...
ima tek 2 mjeseca i non-stop je na rukama. danju spava isključivo na rukama... i sve je super ak je na rukama... voli biti još jedino na stolu za prematanje - a i to ne duže od desetak minuta.
sretna sam kaj moja hoće u kolica - ali, naravno, samo po vani. nema teorije da je u kući vozim u kolicima...
o pospremanju ni kod mene nema govora kad sam sama s njom... i ja čekam da mm dođe doma pa da nekaj napravim... mada u zadnje vrijeme, kad dođe doma, odma mu uvalim malu u ruke i zbrišem iz kuće jer ne mogu više taj njezin "tempo" izdržati... ma kakvo pospremanje, onda je odmor, mozak na pašu... moram reći na kaj mi kuća liči???
najveći bed mi je u biti to kaj se ne stignem toliko posvetiti svojem drugom djetetu tj igram se s njim s jedom rukom, udaljena stalno od njega par koraka jer madam na rukama voli muving :roll:
čitala searsa, i slažem se sa svim tim točkama AP, dakle, ajmo reći da sam nekakva AP mama, ali brate mili, to je tak teško postalo... ili mi je sad to neka faza???
moj high need baby je ispao autistican
ne znam da li zbog AP ili bogom dano, ali je usprkos autizmu izrazito komunikativan
slusajte instinkte i pratite djecu, nas je slusanje ideja tipa "to je samo faza" i slicno dovelo do toga da smo cekali sa odlaskom po strucnu pomoc
ako ste dobro povezani skuzit cete djetetove interese i otvorite se na razlicite interese takve djece. ako ih pogurate u to sto im lezi, sa istim zarom sa kojim rade sve to sto rade ko mali radit ce i kasnije u zivotu
u supotnom ih mozete slomiti i ubiti duh ukoliko ih non stop zaustavljate jer okolina i familija to preporucaju
moj je sa 4 i pol vec mahnito igrao PS3, a nije bio u stanju sam obuti carape
sa 2 nije pricao ali je bio ocaran svemirom i planetama, jedine knjige koje je trazio su bile knjige o svemiru (to je prisutno i danas kad je skoro 5 god)
ocaran je masinama, tehnikom i ako nesto crta, crta strojeve i razlicita transportna sredstva a u ludilu ne bi crtao ljude
ocaran je matematikom i brojevima, odbija pisati i citati
stray_cat, sto nisi ti rekla da tvoje dijete ima ADHD? :?
[quote="Bipsić"]sretna sam kaj moja hoće u kolica - ali, naravno, samo po vani. nema teorije da je u kući vozim u kolicima... /quote]
:lol: sad bi ti i da po doma bude u kolicima.
pišeš da ti je mala stalno po rukama, i moja je bila tada. dok nije propuzala (što se dogodilo jako brzo, hvala bogu). 8) Jesi možda razmislila (ili možda već koristiš) o marami, slingu... Barem će ti ruke biti slobodne pa ćeš se moći igrati s drugim djetetom. kad pogledam slike od prvih par mjeseci svaka druga slika ona u slingu, npr. mm kuha ručak ona iz slinga promatra, mm čita novine, ona s njim, mm gura kolica (prazna) a ona u slingu...
Mislim, nosala sam je i ja ali me nije imao tko slikati :mrgreen:
jesam draga, i razmislila i kupila, ali tu je sve stalo :oops:Citiraj:
puntica prvotno napisa
iskreno, nebrem nikak skužiti to stavljanje bebe u sling i onda si ga zategnuti.. ko da imam dvije lijeve... čak mi ni svi oni silni video isječci nisu nikaj pomogli :oops:
al sam si zadala da ću ovaj tjedan to usavršiti... neš ti nauke ;)
ne bas, vec nekih godinu i pol svima objasnjavam sto je autizamCitiraj:
meda prvotno napisa
cinjenica je da se hrpa reakcija kod ASD i ADHD izazivaju neodgovarajucom prehranom, zbog toga sam milion puta davala roditeljima sa ADHD djecom tip kaj se sve moze napraviti
(pricam o posebnim dijetama tipa GFCF ili SCD)
ovako isto i kod mene, samo sto ja namjerno perem navecer ves zbog jeftinije struje :P ...Citiraj:
mikka prvotno napisa
najvise me smeta pod pun prasine, bespomocno piljim u naslage prasine po kutovima sobe... :(
Ne znam je li prerano zaključiti da mi dijete spada u ovu kategoriju ali moja curica ima tek mjesec dana i potpuno odgovara ovom profilu :shock:Citiraj:
smedja prvotno napisa
Isto i kod mene, neki dan mi je gotovo samozadovoljno rekla... "sve se vraća, sve se plaća" :lol:Citiraj:
Ariens prvotno napisa
dan!
evo da se i mi pridružimo.
imam 2 djece, kćer od 10 god koja je vječito bila dobro dijete, kamo je dtaviš tu je nađeš.
imam sina od 18 mj i on je totalna suprotnost od nje ali ona krajnja.
da je teško i naporno je, ali kao što su neke cure rekle takva djeca puno daju i to je istina.
od njega dobijem puno više u osječajnom, znatiželjnom i duhovnom smislu nego što sam od male.
nam askoro od početka dan započinje u 6,30 ujutro, nema veze koji je dan u tjednu, završava oko 20,00.
do 10 mj do kada nije prohodao, dnevnih spavanja nije bilo, samo budnost, znatiželja, aktivnost i ugođavanje želja, prohtjeva... nazovimo to tako.
od kada je prohodao spava jednom na dan oko 2 sata.
nema mira, sve ga zanima, u guzici mu je propeler, kuća u rasulu, ručak skoro i ne stignem skuhati a kamoli išta drugo.
nema stajanja. kada nešto želi uporan je u tome da to i dobije tj. vidi, stišće ili što god već.
sam se ne igra, možda 15 min niti toliko.
ujutro kada otvori oći odmah je na nogama, odmah skaće s kreveta, spava s nama, ako se pomaknem milimetar miće se i on.
neopisivo vezan uz mene, ako idem pišati ide i on. radoznal. noću budan spava, priča, povlači sve, lupa, baca se vrti se i mazi.
nisam se pošteno naspavala od kada se rodio.
kao malome kolica, klokanica sve nam je to bilo bespotrebno, nigdje mira.
živ je sve što zamisli to se treba i napraviti, u pogonu smo od jutra do mraka.
ali isto tako nažalost jedinio ja znam s njim.
kada se mm razljuti i kaže mu ne ili ne može, ovaj se počne derati, plače uvrijeđeno i povrijeđeno, ali činjenica je da mm ne zna s njim kako.
jer stvar je sljedeća, ja ako kažem ne, spustim se na njegovu razinu ( po visini mislim ) da me gleda u oći i pokušam mu objasniti zašto je to ne i zašto se nešto ne može ili ne smije i posluša me, posluša bez i jednog prigovora, kaže dobro, ali nekog drugog nema šanse.
e sada večina u mojoj okolini ga smatra maminim sinom ( a nego čiji je ) razmaženkom itd.... pa čak i mm, ali ja kod njega smatram da je ljubomoran što je ovaj i sam priznao da je.
ja ga smatram, aktivnim, znatiželjnim i neumornim djetetom koje je dosta vezano za svoju mamu.
čitajući vaše postove, naravno da sam i svog sina prepoznala u svim navedenim parametrima. sada će skoro 15 mjeseci, ja trudna 7 mjeseci, ali me posao spašava. Lovro je s 13 mjeseci krenuo u jaslice i moram priznati da je od tad sve bolje (naravno da je nošenje, stalno igranje, hvatanje za koljena kad ne sjedim s njim na podu, urlikanje kad nešto nije po njegovom...još uvijek aktualno ali u puno manjoj mjeri - jer ne provodimo zajedno 24h dnevno).
tete u vrtiću su bile šokirane (u poz. smislu) koliko je to dijete dobro, kako već tako mali zna što hoće a što neće, kako ne prati niti jedno njihovo pravilo...primjer: objašnjava teta za vrijeme adaptacije-znate tata (jer ga je MM vodio na adaptaciju), kada dođete po njega, nemojte se čuditi ako počne plakati.dolazi MM po njega slučajno u vrijeme ručka, Lovro ga vidi na vratima, nasmije mu se, ali se ne diže od stola dok ne pojede sve što mu daju (i više, mali je žgoljo, ali proždrljivko :) )
savjet mamama: ako možete, i kad je dijete mlađe, maknite se od njega bar na pola sata dnevno, to će vama (a samim time i djetetu) puno značiti. ja se od svoga nisam odvajala cijelu prvu godinu života (i na wc je išao sa mnom, ozbiljno), naučio me šaltati kak god hoće, ali sada, kako je krenuo u jaslice, polako se stvari poboljšavaju.
samo se nadam da ću s drugim djetetom malo racionalnije razmišljati, a i svi mi kažu da ako ti je jedno dijete zahtjevno, drugo će biti milina - bumo vidli :heart:
ja još čekam tu milinu od djetetaCitiraj:
L&L0809 prvotno napisa
nadam se da nećeš dugo čekati ;)
iako, i MM i ja smo bili zahtjevna djeca, tako da uopće ne znam zašto se nadam da će mi ovo drugo dijete biti super mirno. ali, nada umire posljednja...
kako za sad stvari stoje, možda nisam ni svjesna koliko ću kratko čekat ;)
meni su ova moja super zahtjevna djeca divna, ali ja bi stavrno htjela barem jednom htjela da prođe pet minuta na miru. jer umara, brate mili, taj njihov tempo i nekad mi se čini da ne mogu više...
ajde, lijepo, pa i djeca su ti već velika, ne bi bilo naodmet sad još jednu malu štrucu doma imati :*
a znam kako ti je, moj dragi mali vražićak je predivan, kad me ujutro (između 5 i 5:30) probudi sa skakanjem po krevetu i osmjehom od uha do uha, pa kako mu se ne bi nasmijala, bez obzira koliko umorna bila.
a sve one nepodopštine koje samo njima padnu na pamet...
sva sreća, pa ja svaki dan imam bar predvečer malo mira, kada ga MM okupa i stavi spavati (jer kako sam trudna, a beba se rita puuuno, Lovro ne može zaspati od tog ritanja, a mora ga se zagrliti - pa to odrađuje tata).
ma, sve mi mame "zahtjevne" djece, zapravo moramo bit zahvalne što imamo zahtjevnu djecu. jer i to je bolje nego imati dijete s nekom poteškoćom ili poremećajem. jer se s takvim djetetom moraš baviti još i više (koliko god to nemoguće zvučalo), ali na drugi način koji je puno naporniji nego 24/7 igranje i monitoring malog divljaka :love:
L&L, :* :love:
moram jos dodati da ljudi koji nemaju poja sto je high need baby obozavaju se razbacivati idejama o rutini i rasporedu jer je kod njihove high need djece to proslo jer su one bile upornije od djece
to kog high need djece ne prolazi, to jednostavno ne dopire do njih
kod njih je jedino sto se moze predviditi da ce vam svaki dan biti nepredvidiv
MOje dijete je ovakvo u svakom najmanjem djeliću!!!! S tim šta smo ipak određenim ritam uspjeli uhvatitiCitiraj:
smedja prvotno napisa
Po mom mišljenju i trostrukom iskustvu svako je dijete "high need". Samo je razlika u mami i tati kako će se postaviti. Jednostavno se mora napraviti život u obitelji kakav odgovara svim članovima. Ne može se godinama biti u "frci". Ne znam tko to može izdržati.
Svako dijete zahtijeva drugačiji pristup, ali roditelj mora što prije otkriti kako treba baš s tim djetetom. Roditelj je pametniji i veći, roditelj ima iskustvo i mora znati gdje su granice djetetove vlasti nad njim. Uz veliku ljubav i ni malo kazni.
Ne mogu zamisliti kako vam je dok čitam ove postove.
Ja sam naprosto uživala sa svakim djetetom i sa svima. Naravno da su djeca zahtjevna. Naravno da ih treba nosati. Naravno da ih treba učiti, i gledati non-stop, i prilagoditi život da ti mali ljudi dobiju najviše što vi možete i što im treba.
Ali, sve to treba biti sreća. Godinu dana se vole stalno nosati- pa nosajmo, raditi s jednom rukom je "piece of cake". Vole da im se čita-divno, što više im čitam i pokazujem, to prije će naučiti više stvari. Ovaj tjedan žele jesti samo kruh i sir- pa nek jedu, imaju vremena cijeli život da jedu svašta. Hoće vidjeti ovu vazu- pa pokažimo im i objasnimo što je to i da je mami lijepo kad je vaza na stolu. Ne žele spavati po danu- pa neka ne spavaju, odmorite se čitajući u krevetu.
Hoće se penjati na ormarić - e to ne može, ali ako odlučite da ne može, mora uvijek biti ne može, ali ne sada ću popustiti, a drugi put neću. To kod malih pametnica ne prolazi. Isto je bilo i s pelenama, kupanjem, pranjem ruku. Presvlačenje i pranje je nešto što se mora i nema pregovora. Ali tako mora biti prije nego se sjete pobuniti, tako da to uzimaju zdravo za gotovo.
Ja sam, po mišljenju moje rodbine i prijatelja jako popustljiva, ali nikad nisam doživjela da se bacaju po podu ni urlaju, nisam morala stavljati zaštite na ormariće, nisu se penjali po stubama iako su u stanu. Jednostavno meni nikad nije teško napraviti što im treba, kad im treba i nesebično dijelim cijelo svoje vrijeme, i apsolutno su mi na prvom mjestu. A možda je i to što smo u kući s dvorištem i što ih je troje ( ali s velikom dobnom razlikom) meni sve olakšalo?