Printable View
joj elin, baš mi je teško čitati da ti je tako teško, takav si post napisala da sam i ja osjetila hladnoću oko srca. :(
ovo je lijepo mamasch napisala:
pokrenuti će se i tebi, jer ti TO definitivno imaš u sebi. :love:Citiraj:
Jednostavan mehanizam krenuo je sam po sebi, jer sam TO cijelo vrijeme imala u sebi.
Primjećujem i prepoznajem - vizualni tip koji voli fotografiju, sve gledam kroz objektiv :).
Što je npr. nezgodno ako na plaži pokušavam uslikati galebove a dijete baca kamenčiće u more i nastoji otvoriti sezonu kupanja :mrgreen:
elin :love:
Tip sam kraj koji može proći kraj otvorene vreće s milion dolara i neće je primijetiti jer je u svojem svijetu.
Odavno sam odustala od branja vrganja po šumi, jer prodjem pokraj njega i ne vidim ga, iz mene uvijek neko ide jer zna da će i na mojoj ruti nabrati košaru.
Mnogo puta mi se dogodilo da me na cesti netko zaustavi, kao ne želim ga pozdraviti i sl., a ja nemam pojma ko hoda kraj mene.
I mnogo takvih slučajeva.
Mogu samo reći, na žalost.
znate ono kad žurite negdje i odjednom vas zapljusne miris procvale krošnje i zaustavite se u sekundi, okrećete se oko sebe, tražite otkud taj miris, pronađete je, zatvorite oči i ..
spusti svetla, oduzmi gas :bouncing:
Uglavnom se naježim na glazbu, ali svakodnevno me oduševljava priroda.
I moj vrt, i moje malo mjesto, i na poslu imam vremena zastati i "pomirisati ružu".
Ispred moje učionice su dva stabla breze, tamo su već 30 godina (koliko i škola). Svaki dan ispod breze u travi šeta kos, crn, žutog kljuna, kao iz dječjih pjesmica.
S vremena na vrijeme protrče dvije vjeverice koje su toliko pitome, da ni na buku učenika ne reagiraju. Malo dalje je školski vinograd kojega uređuju učenici poljoprivredne struke. Dok smo mi u učionici, oni imaju praktičnu nastavu: okopavaju, obrezuju, berbaju...
Dakle, svakodnevno upijam svoju okolinu.
Svakodnevno promatram svoj vrt, prošli vikend je procvala kajsija u dvorištu; stajala sam ispod nje 5 minuta i gledala u ružičaste cvjetiće dok se oko mene čulo samo zujanje pčelica, osjećaj je bio fantastičan.
Proljeće me stvarno budi, ali zima je fantastična. Nedavno sam odlučila fotkati park blizu moje kuće u sva 4 godišnja doba.
Pogledajte koji užitak:
Zima
Proljeće
čekamo još ljeto i jesen. :zaljubljen:
Ovo mi se čini ponajbliže od svega.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
Jer ljepote ima na pretek samo ako ju zaista želimo vidjeti. Nema ništa ljepše od proljetnog jutra kada sunce navire u moj dom u kojem sam samo ja budna dok dečki još spavaju. Mir,tišina,sunce...pojačana osjetila svega ...tada se svaki problem čini tako bezazlen i dalek.
Priroda i njene ljepote zaista toliko jako utječu na nas da mnogi toga uopće nisu ni svjesni. Ma čak i sivilo zime ima neku svoju čar,ali onaj feeling kada se pojavi sunce,svakoga jutra,nakon mjeseci izbivanja,meni je neopisivo jak :heart:
A tek glazba..o tome bi mogla satima. To mi je pokretač svega..i kad sam sretna i kad sam tužna,glazba je ono što me drži u bilo kojem segmentu života i to je moja prava ljubav.
Ima li što ljepše nego u sunčano jutro poslušati omiljenu pjesmu?
Abonjeko- kontam o čemu pišeš,ali poznavajući te,ovak' preko foruma-odmah mi je tvoj post upao u oči jer znam da tebe pokreče glazba. Nije li ljepota u tome ?
Nastojim vidjeti ljepote koje nam se svakodnevno desavaju.
Ljepote pocimaju ujutro kada me kcerkica cvrsto zagrli, opali masnu pusu i kaze dobro jutro mamice a tata svoje cure stisne u medvedji zagrljaj :heart:
Ljepotu osjecam:
- kada ranom zorom cujem pticice kako pjevaju pod prozorom,
- kada prolazim parkom i gledam cvijece pokriveno rosom,
- kada mi nepoznati prolaznik baci veliki osmjeh i veselo pozdravi,
- kada sunce zalazi u moru,
- kada cujem glazbu,
- kada bosa i zatvorenih ocima plesem Salsu,
- kada cujem lijepe stihove,
- kada osjetim miris svjeze pecenog kruha,
- kada cujem zvonke glasove obiteljskog zivota kroz prozor meni nepoznatih ljudi,
- kada vidim mlade zivotinje onako mucaste i neduzne,
- kada ranije zavrsim na poslu i iznenada mogu provesti slobodno popodne sa svojim najdrazima ...
Ljepota je u svima nama i svugdje oko nas, samo si moramo dozvoliti da dopre do nas ...
ovo si ja ponavljam onih dana kad mi je sve crno i kad sam totalno down. i malo po malo, sunce se pojavi ponovo...Citiraj:
Maxime prvotno napisa
Oduševljava me miris proljetnog jutra, svaki dan, godinama, ma oduvijek,...
Pa miris pokošene trave, pa breze na povjetarcu, pa odraz žalosnih vrba u vodi malenog potočića,...
Neki dan sam s malenim duuuugo stajala na prozoru i gledali smo svraku ili vranu (opet ne znam koja je koja - pomozite: crno bijela je) kako je gradila gnijezdo na našem boru. Nikad nisam vidjela cijeli događaj, oduševilo me jer je tako vješto letjela na orah i trgala kljunom malene grančice i nosila ih na bor, pa opet letjela kod susjeda na drvo, po novu grančicu, ma predivno. (Mada sam uvijek mislila da sav materijal sakupljaju s poda - očito ne).
I nešto čega se stalno sjetim kad čujem pticu. Kad sam rodila (Vinogradska bolnica - kraj 6. mjeseca), bolnica, jutro, sestra te praktički gađa toplomjerom u 5 u jutro, gledam ju u bolovima na pola oka, čekam da izađe iz sobe i onda, dok još svi spavaju, sve je još tiho, u polumraku čujem kako ptice pjevaju. Kako su tamo ptice pjevale, to je bilo nevjerojatno, svako jutro, neumorno, u sav glas, ma prekrasno.
Anemona, crno bijela je svraka, sivo bijela je vrana, crni je gavran. Meni je trebalo 30 godina da zapatim koja je koja ptica... :lol:
Ovo o čemu ti govoriš je očito svraka.
Hvala mamasch, onda definitivno svraka. Nemam pojma zašto svraku i vranu ne razlikujem, a druge ptice da. Meni bude trebalo još 30 godina da to zapamtim.
nažalost, živim(pre)ubrzanim tempom, ali još uvijek me ipak zna nešto oduševiti, trgnuti, iznenaditi, pa zastanem, pustim sve iza sebe i uživam u trenutku. Ima puno stvari koje me oduševe i koje nastojim upiti u sebe pa ih dozvati kada mi je loše. Netko je gore napisao da ga oduševljava more i sve što uz njega ide... s tim bi se složila, jer i za mene more predstavlja svojevrsnu psihoterapiju, koju nažalost ne mogu koristiti koliko bih željela. Obožavam ljeto, rano ujutro, dok vikendom ispijamo kavu na terasi a ništa ne govorimo, već uživamo u tišini. Neopisivo me raduje kad se na nebu pojavi duga, ili nakon ljetne kratke oluje kad opet zasja sunce, a sve je čisto, mirno i tiho. Volim kada pada snijeg, uživam u toj mirnoći i tišini....Neki dan sam se sa sinom igrala u pijesku kad nam je doletjela bubamara. Dugo smo je gledali, brojali točke dok nije odletjela dalje....ne znam, ti neki trenuci, koji su konkretno povezani sa prirodom zaista na tren zaustave vrijeme i uvijek im se nanovo vraćam, u mislima. Drago mi je da s obzirom na sve, na naš tempo, nisam prestala obraćati pažnju na svijet oko sebe. Jer osim moje djece i mm-a, jedino me još nadahnjuje i uzdiže - Majka priroda.
Ajme sad sam skužila da napisala da je vrana sivo bijela.... :lol: 8) Očito nisam naučila... vrana je sivo - CRNA
zar je uopće bitno kad su sve tri vrste crne, ogromne i kreštave :PCitiraj:
mamasch prvotno napisa
ja više ne primjećujem male stvari... ali zadnjih nekoliko dana, kad ja ujutro kupim pecivo na putu do posla - pred mene sleti vrabac "presretač"... prvi dan sam mislila - glupi vrabac...
drugi dan sam mu dala komadić peciva... treći isto tako... a u petak se na njega stuštila dva goluba :x ... on jadan čuva doručak, a ja... :oops: ... ganjam golubove na prepunoj tramvajskoj stanici kod cibone... :lol: :lol:
danas čupava, pospana, u staroj trenirci i šlampavoj majici odem u mesnicu po meso za juhu... na putu doma sretnem jedan par nasmijanih okica, ispod njih dudica, haljinica, pelena u prugastim čarapicama - i beskrajno nespretni koraci :heart: ... i to malo biće mi pruži rukicu - da idem s njom u šetnju :love: ...
Mislim da sam tek sad u trudnoci pocela prepoznavati i nalaziti beskrajnu ljepotu u onome sto me okruzuje!
Cisti primjer, uzivam sjediti u zelenilu npr u vrtu ispred kuce, gledati sumu, slusati pjev ptica, gledati sunce, oblake na nebu, slusati sum mora. sad kad je toplije sjesti sa MD-om navecer na terasu, uzivati u njegovom drustvu, svakoj sekundi sto provedemo zajedno, mjesecu, zvijezdama, predivnom cistom zraku! Uzivam u druzenju s roditeljima, mojim necacima, svakom poljupcu kojeg dobim od te djecice, ogromnoj ljubavi koju mi pruzaju...
A da uopce ne govorim koliko uzivam u svojoj bebici, svakom pokretu, svakom novom danu, svakoj promijeni i samoj ljubavi koju prema njoj osjecam!
Mozda sad zvucim glupo, ali to su stvari na koje prije nikada nisam obracala paznju a sad jednostavno uzivam u njima jer su mi jednostavno prekrasne!