grad ili selo????

meni nije jasno kako moj muž ne razmišlja da je i za nas i za dijete bolje i lakše u gradu. živjeli bi u manjem gradu posao bi mu bio malo dalje nogo inače ali ima autobus tik do njega a meni bi i pješice bilo ok ići na posao, vrtić bi nam bio blizu.

ne kužim da ne želi da našem djetetu bude lakše nego njemu. i on je putovao vlakom u srednju školu i gubio vrijeme na čekanje i lunjao po gradu dok ne bi išao kući iz škole. :?

mi smo tu na selu samo iz njegovih sentimentalnih razloga možda bi svekrva i pristala da se proda kuća ali njemu je to nezamislivo. uopče ne želi o tome ni razgovarati :?

meni je dijagnosticiran reumatoidni artritis i vremenom mi neće biti lako raditi ni u vrtu ni u cvijeću i stan bi nam bio idealan. nadam se da će mu jednom doći u glavu da treba krenut naprijed a ne ovako.

Ja i MM smo jedni od onih čudaka koji su rasprodali šta su imali u gradu i pravac na selo 8) ! Zapravo bolje reći zaselak, prvi stalno nastanjeni susjedi su cca 500m kroz šumu i imaju bebača dva mjeseca razlike od naše M. Selo nam je na 2-3 km, a grad na 8, tako da si svugdje za časak, nije strašno za vozati do škole a ima (bar zasad) i školski bus.
Jest, ponekad je teško, bude i blata i zime i kojekakvih nepozvanih životinjki, i nemamo asfalta ni odvoza smeća, i samo ja vozim pa je znalo biti čupavo s trbuhom do zuba po nabavu...ali ipak ne bih ni za što mijenjala. A nekako sam i zadovoljna da će M. imati priliku odrastati u prirodi, pojesti prvu trešnju sa drveta, uzeti jaje iz kokošinjca i piti mlijeko od kravice a ne iz tetrapaka...a hoće li ona biti zadovoljna - nadam se, no vidjet ćemo ;) !

Hvala bogu MM ne želi na selo jer smo odrasli.....ne baš na selu, ali daleko od grada.
Nekad mi se čini da je selo bolje prema muškarcima.... Drugo, nije isto prodati stan i otići na selo koje sam izabereš radi prirode
i ono, znate, kako već ide-kod svekija, u selo gdje ti svi znaju povijest itd. Velika razlika!
Što se tiče djece, škole ne trebaju biti nužno lošije, dapače, ako je manje djece-znači da je bolje itd. Putovala sam cijelu srednju školu-3 sata dnevno....čitala u putu, ponavljala....ali da mi je bilo nezaboravno-nije, bilo mi je loše.

Ono što je najgore za djecu i za odrasle na selu jest zatvoren mentalitet-jednostavno, ograničeni ljudski resursi :mrgreen: nisu za svakoga. Netko voli osjećaj pripadnosti, a netko slobode, u malim sredinama se moraš "povinuti" inače ti se loše piše....drugim riječima, ako ti se dijete sutra nađe na zubu susjedovih dvoje-to je to. Aktivnosti nema.

Kvart u kojemu sam ja odrasla-bio je jako osamljen-dakle selo po nekom kriteriju. Međutim, imala sam mira, tišinu, prirodu....a kad je započelo naseljavanje-ljudi sa sela (određni region-svi su se manje više poznavali i donijeli mentalitet sa sobom)-dobili smo više praktičnih stvari poput trgovina itd., ali i pravi seoski mentalitet što me je dovelo do odluke da selim u grad.
Međutim, to sam ja, ti ljudi nisu loši, oni žele pomoći i sl., ali za određenu cijenu...to je tako u životu.
Zato treba biti potpuno iskren prema sebi-bez političke korektnosti-i vidjeti što je za tebe bolje-nema formule, ima nesretnih svugdje.

Osobno, stvarno ne bih htjela da naša djeca tako odrastaju jer je vrlo vjerojatno da će biti kao i roditelji-zainteresirani za bizarne hobije zbog kojih bi ih trebalo voziti pola dana itd.
I potpuno razumijem one žene kojima je dosta toga, pogotovo ako su na porodiljnom-znam o čemu pišu, vidim da se tako živi i kod mene :(
(Iako će mi beskrajno faliti voćke itd., ali zato se nadam zemljici na pravom selu-divljini)

Citiraj:

---

nenaa prvotno napisa

.
Iz tog razloga dobila sam nadimak ONA FINA GRADSKA DAMICA.
.

---

Opa! Pa je si li zahvalila? :mrgreen: Ovo s javljanjem je i meni prelilo kap....samo, što sam ja u svom selu došla prije njih, pa mi je još teže prilagođavati se....uf, baš tako-korak, pa dobar dan, pa da ne uvrijediš ovoga, što si dvaput pozdravio onoga, pa ti dedica očita bukvicu, pa te pitaju tko to dolazi audijem kod vas, pa kako to oni ne znaju, zamalo pozvali policiju....ah, još malo, selim da ne poludim:mrgreen:

Iskreno,otvaračica ove teme je već odlučila što je za nju najbolje.
I NJM je odlučio.Nažalost,nisu odlučili isto.I to je problem.

Svaka promjena je teška.MM i ja tražili smo kućicu u predgrađu 6 godina.
Kada smo ju konačno našli prodali smo stan u kvartu gdje je dučan bio u prizemlju,škola i vrtić 5 minuta pješice...
I iako smo to željeli svejedno nam je trebalo više od godine dana da se naviknemo na novi kvart i novi život.
Grad ili selo,po meni dilema nema smisla sve ima svoje prednosti i mane,važno je kako se to uklapa u našu projekciju idealnog života.

[quote="linolina"]

Citiraj:

---

nenaa prvotno napisa

.


pa te pitaju tko to dolazi audijem kod vas, pa kako to oni ne znaju, zamalo pozvali policiju....ah

---

Aha, a meni došao bratić iz Zg-a i jako je zgodan, stvarno je i ima skupi auto, i radi u firmi u Itl. gdje i MM. M mi je poslao neki dokument po njemu, a kao nismo se dugo vidjeli bilo je ljeto i doći će on do mene malo ganjat cure po moru i da idemo na kupanje i u izlazak. I on meni parkiran 3 dana ispred kuće. Mi i na more i van. A selo se sve smuca okolo kuće pa nešto došaptavaju. Pa kad je MM došao kući nakon mj dana našlo se nekoliko dušebrižnika da mu za njegovo dobro kažu kako je baš neki SUMNJIVI tip bio kod mene i mi išli na večere i šetali selom za ruke :lol: u kasni noćni sat (izmišljeni detalji).

Ludnica. :lol: :lol: :lol:

a i tebe..

pa brinu ljudi :mrgreen:

:mrgreen: brinu, brinu....

Ipak, evo jedan plus za selo i malu djecu-sigurnost! Da se i nešto dogodi, ne daj Bože-nadzorne kamere su uvijek uključene!

[b]SELO ! :mrgreen:

uz uvijet da imaš auto + vozački tak da možeš pobjeć malo do civilizacije
kad je 'kriza'

Ja sam imala prilike živjeti i u gradu, u maloj zgradi, u zgradurini od 100-njak stanova (valjda?), u malom gradiću, i zaustavila se u šumi ;) ! Najviše zabadanja noseva sam doživjelala u gradu u manjoj zgradi i u gradiću.

jedan od mojih "omiljenih" scenarija:
moja mama n godina unazad ljeti izlazi iz kuće..
susjeda s balkona(naravno dere se):"Kako to M. da ne ideš na more?"
moja mama:"A znate oni ženski dani"
susjeda:" Pa kako sad!?? Tebi trebaju doći 26.og!!!"
moja mama:"Sonja, a kako znate?"
susjeda:" Pa imam zapisano :mrgreen: !"

Dobro ja nisam baš u samom selu, vjerujem da je slično manjoj zgradi pogotovo kad si došljak. I nas čudno gledaju, zapravo ovi stariji nas vole jer im je super da netko mlad dođe na selo i bavi se zemljom, životinjama...a ovima ostalima smo itak prečudni da smo ostavili grad za kojim oniu tako čeznu pa se ne petljaju mnogo :D !

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Grad ili selo,po meni dilema nema smisla sve ima svoje prednosti i mane,važno je kako se to uklapa u našu projekciju idealnog života.

---

Potpisujem sirius, a da svima paše život na selu onda bi tu bila gužva- i meni ne bi više bilo to ;) !

Često si postavljam to pitanje, iako sam rođena i živim u gradu. Kao malena dosta sam svog djetinjstva provodila na selu kod bake, a i godišnji odmor provodim ajmo reći u selu Dalmatinske zagore, i tamo mi je prekrasno. Ono što sam primjetila je to da je život na selu nekako manje stresan, djeca idu u školu, ljudi rade u firmama ili su doma pa imaju svoje životinje, bave se poljoprivredom i sl. Ali nema takvog stresa kao u gradu......možda sam u krivu, tih 3 tjedna na moru možda nisu dovoljna da bi rekla da imam želju živjeti na selu, jer grad ipak ima svojih prednosti .....
Ali ponekad razmišljam kada Tara odraste i osamostali se, ne bi bilo loše živjeti na selu.

i opet moram reći - selo selo selo, mislim dobro je da ima onih koji vole biti u zgradi, gradu...... no ja bih zaista bila tužna. Evo ja se sad već palim da idem u subotu posaditi neko cvijeće po dvorištu a i salatice i blitvice malo...... gledati kako to raste i jesti to - za mene je neprocjenjivo..... a i djeca uživaju, samo gledaju da idu van i skaču po dvorištu.

mi živimo na selu, okolica Zagreba...
i sve što pričate za selo stoji, dakle imamo svoj vrt u kojem znamo šta sadimo, s čime zaljevamo, imamo i životinjice ( čak i ponija )
moje dijete ( 4 godine ) je po cijele dane vani na čistom zraku ( u našoj ulici na jednoj banderi imamo već godinama gnijezdo roda koje svake godine dolaze i imaju mlade )
ali.....moje dijete je usamljeno, nema ni jednog jedinog vršnjaka s kojim bi se igrao :(
u skoro vrijeme će i u školu ( u koju će morati ići s autobusom i to sam do stanice )......a bojim se da ću ga tamo dočekati puno "nevolja"
naime, mi nismo vjernici, pa kad u takvoj sredini se to sazna..ufff
što će biti veći mislim da će mu sve više nedostajati prijatelji, al ne ovi vrtički ( jer ga vozim u grad meni blizu posla ) nego oni tipa nazoveš i kažeš ajde dođi k meni na PS ili nešto drugo
kad mu krenu izlasci, mislim da će nas zamrziti jer ZET vozi svake prijestupne, a da ga mama i tata razvoze nije baš fora...
i ima još puno toga...
to mi je baš bolna točka :(

hm... pokušaj gledati s pozitivne strane, mislim da si svejedno usprkos svim tim strahovima - u prednosti, možda će i djeca to prepoznati i cijeniti život na selu, ja vjerujem da moji hoće.

Citiraj:

---

svjetlic prvotno napisa

kad mu krenu izlasci, mislim da će nas zamrziti jer ZET vozi svake prijestupne, a da ga mama i tata razvoze nije baš fora...
i ima još puno toga...
to mi je baš bolna točka :(

---

Eto, mogu ti reći ono što je MM-u i njegovoj sestri puno značilo, a što na žalost, nisu imali - baš to da ih roditelji skupe u gradu, negdje u sitnim satima kada vlakovi ni autobusi više nisu vozili. MM je nerijetko čekao prvi jutarnji vlak (smrzavao se i po zimi), a sestra mu je ... odustala od izlazaka.