isuse, ovo kao da je iz mojih ustijuCitiraj:
litala prvotno napisa
Printable View
isuse, ovo kao da je iz mojih ustijuCitiraj:
litala prvotno napisa
pospremanje... :roll:
ja cu priznati da sam mozda malo sebicna sto se toga tice.. svog dvogodisnjaka sam vec prilicno "istrenirala" da sam posprema :roll:
Nemojte me krivo shvatiti, nista na prisilu ili nesto slicno, on je kao i sva djeca htio sudjelovati u svemu, a ja sam to samo iskoristila..
meni je najgore bilo pospremanje carapa, one bi se danima vukle po fotelji a nikako ih spariti i spremiti., a od kada imam malog pomagaca, on ih sve odnese u svoju ladicu sa carapama :D istina, sada tamo ima i mojih i njegovih, ali barem su donekle na mjestu
svoje igracke sprema, slikovnice, aute itd.. a kada donesem stvari iz ducana zajedno samnom raspakirava vrecice, nosi talet papir u kupanou ( iako je ono pakovanje veliko kao i on :lol: ), sprema stvari za koje zna gdje stoje, a ostale mi dodaje., prljavo sudje case, tanjure itd nakon sto pojede sprema u kuhinju..
znam da je jos jako mali, i vecinu ovih stvari samoinicijativno radi, kao sto je npr. spremanje tanjura za koje bi radije da ne radi., ali onda si mislim: zasto da mu to branim kada je to i meni pomoc?
sada cekam da naraste pa da mu uvalim usisavac i krpu :lol:
koja sam ja nemajka ;)
Isto ovako, a pomalo i od onoga što piše abonjeko: previše različitih i teško uskladivih uloga kojih se ne želim odreći.Citiraj:
ninet prvotno napisa
PS. I moja je kuća neuredna većinu vremena, ali se više ne sekiram 8)
Baš smo prije malo vremena mm i ja razgovarali o sličnoj temi i zaključili da nam je najteže ne reagirati onako kako bismo to prije radili zato što naša ljepotica prati svaki korak.
Primjer: klinac bez kacige na neregistriranom motoru proleti kroz crveno, skoro udari u naš auto, ja se zaustavljam, a on počne sipat epitete na sve strane-iako nam dodje da istog trena izletimo iz auta i doslovno ga pošaljemo gdje bi trebalo, ostajemo mirni i na drugi način razgovaramo sa kretenom, objašnjavamo L. što se u ovoj priči loše dogodilo...
I bezbroj takvih sličnih situacija u kojima su ljudi bezpotrebno grubi i nasilni...
To mi je najstrašnije jer imam osjećaj da je velik broj ljudi počeo igrati na tu kartu- nasilje, bezobrazluk, napad je najbolja obrana... :(
Ja neću o pospremanju...
Možda se ti roditeljski izazovi (oni neki opipljivi, konkretni, kratko fokusirani) i mijenjaju s dobi djeteta...
No kad bih nekako trebala formulirati neke svoje "trajnije" izazove, ne samo kao roditelja, nego i kao osobe, možda bi to moglo zvučati ovako:
1. imati u sebi dovoljno ljubavi i duha da mogu razumjeti ono što/onoga tko se od mene razlikuje
2. općenito, biti "od onih koji vole, a ne koji mrze"
3. ne dopustiti da razum u svemu zapovijeda
4. odustati od nastojanja da "vjenčam nebo i pakao"
5. pokušati spoznati da "put od tebe do mene nije isto što i put od mene do tebe"
6. kad smo kod puta, pokušati uvijek birati slikovitiji put
7. nastojati pronaći balans
8. truditi se da svom djetetu, poznavajući samu sebe, ne postavim previsoke kriterije
9. i, pored svega, ne prestati biti uporna u svom individualizmu
I ne nužno ovim redoslijedom...
Moj najveći izazov je biti malo manje mama, a malo više supruga i prijateljica. Još uvijek nisam naučila balansirati između tih uloga i povremeno se potpuno pogubim što nije zdravo ni za jedno od nas.
Moj najveći izazov je da ne zaboravim da su djeca samo djeca i da imaju pravo ponašati se sukladno svojoj dobi, da ima pravo na kikseve i ispravljanje istih, a najveći izazov od svih mi je da jednoga dana u meni prepoznaju prijatelja koji im u bilo koje doba dana ili noći može i želi biti oslonac. Vrijeme će pokazati jesam li uspjela u svojim izazovima ili ne.
Moj najveći izazov je odgoj mog djeteta u zadovoljnu odraslu osobu, a kroz taj proces prihvatiti sebe kao roditelja kojem se mogu dogoditi povremene sitne greške. Ne mogu podnjeti da moje dijete plače (ne u smislu da ne podnosim taj zvuk, nego ne podnosim da je nesretan, ne želim da je nesretan), i velik izazov mi je prihvatiti da ponekad stvarno ne možeš spriječiti da zaplače. Zvuči banalno, ali je tako. Npr. trebali bi kod dr. na kontrolu, a mene hvata jeza da li će plakati, jer se onda osjećam kao da sam ga iznevjerila, kao da ga prisiljavam na nešto što ne želi. Kod mene u glavi nikako ne funkcionira ono: neke se stvari jednostavno moraju. :/
A vezano za pospremanje, moj najveći izazov mi je da smanjim potrebu za opravdavanjem zašto je kod nas nered kad netko dođe, jer u principu kod nas je stalno nered i tako sasvim dobro funkcioniramo, zadovoljni smo. :mrgreen:
ima ih puno.
a mijenjaju se kako vrijeme tece i u odnosu na promjene okolnosti.
Jutro je moj najveći izazov.
Ujutro smo obje tako neispavane (jer mala 'tulumari' u krevetu do 22:30, kad već i moje okice ne mogu gledati), te nikad ne krenemo na put do vrtića na vrijeme, te ja gubim živce jer kasnim na posao.
Cilj mi je ujutro ustati bar 40 minuta ranije, odvježbati malo, i lagano spremiti i odvesti dijete u vrtić, te stići na posao na vrijeme. Nadam se da moj šef ne čita ovaj forum jer sam na posao u zadnjih 10 mjeseci stigla na vrijeme možda 5 puta ;) (srećom da si mogu to prilagoditi pa ostanem kad treba).
Zapravo najveći mi je izazov ne gubiti živce, nego se prilagoditi (svi znamo da se uz dijete treba puuuno prilagođavati :)).
ovo ti govorim sa najvećom ljubavlju: daj ženo ne budali, ti si samohrana majka, ja ti se dižem najmanje 2 sata prije nego što moram krenuti na posao. Gubiš živce jer ti je sve na knap, znam to jer sam to i ja dugo radila. I da, počni dijete spremati u krevet u 21. Meni je dugo trebalo da shvatim da kada je stavim spavati u 22 da ne zaspe do 23. A kada je stavim u 21 zaspe za 10 minuta. Zakaj je tako ne znam, vjerujem da je prođe dijemež, pa postane jel' aktivna (iako je aktivna preblaga riječ za ono kaj ona izvodi).Citiraj:
modesty71 prvotno napisa
Svaki perod njihova života mi je izazov za sebe...
A trenutno mi je najveći izazov Dujina škola.
A sa Lukom period bacanja po podu, vrištanja i "bradske ljubavi"
Pospremanje je vječna bitka koju ponekad dobijem, a ponekad izgubim
Hm, vidim da sam dobila i razumijevanja, i savjeta, i da ste razgovarale o svojim izazovima (pa sad vidim iako je moj izazov gadan, drago mi je da nemam nekih drugih o kojima je riječ LOL)...
Ja ne znam kako vi, ali meni dan izgleda tako da rintam, rintam, rintam, i nikad pravoga reda, a o garaži, kotlovnici, vrtu - nema niti riječi.
Znači probudim se, uredim, evo i njih. Doručak, dojenje, raspremanje, započnem ručak, maloj se prispava, dojenje. Malo oko veša, malo s malim se igram, pa pospremim nešto, pa mali jede užinu, pa čistim za njim, pa mala jede užinu, pa dovršavam ručak, pa jedu, sve se usvinji, već su pospani, umorni, drž nedaj stavi ih spavat (obuci oboje, uspavaj), i dok to odradim - krepana sam. Ako legnem s njima - ne uspijem stavit veš, ili pospremit kuhinju, ako ne legnem - krepat ću navečer.
Čim se dignu - opet užine, dojenje, oblačenje... pa priprema ručka za muža kad dolazi - to nam je jedini zajednički obrok, pa napravim da svi jedemo.
Pa se jede, pa se zamaže, pa se sprema, malo se podružimo, već čeka kuhinja, djecu treba prat, oblačit za spavanje, uspavljivanje...
A često mi ostane i veša u mašini, i suđa posvuda, i treba oprati podove... i nagomila mi se veša za spremit i peglat, i htjela bih pomest oko kuće, i oprat terasu, i kupaone, i radnu sobu, i platit režije, i očistit ormariće, i što ja znam...
Nekako se iscrpim u svakodnevniim poslovima - kuhanje, čišćenje, pospremanje kuhinje i blagovaonice, suđe, veš, podovi... i jedva to stignem. A ako ne stignem to - onda sam živčana i ne mogu nakraj... tako nekako.
Imamo i veliku kuću, pa stepenice sim stepenice tam, pa vuci rublje iz praonice gore gdje se suši uz stepenice - s malom na rukama... ne stignem sve dok ona spava, uvijek se nešto radi s bebom u slingu. Ne volim multitasking, a zapravo stalno moram multitaskat, i smetaju me ti mali komadići vremena u kojima sve treba odrađivat. Ja bih mozak na pašu, pa polako... a zapravo je stalno muving, i stalno je neki vojni raspored... ako fulaš - ne stigneš. A ne volim tu disciplinu, ne ide mi to... još... možda naučim...
Pa moraš s djecom se i bavit, to je ipak najvažnije, a poslovi strše na mene sa svih strana. Ovo je moj doživljaj. Možda ja ne znam s time, ali meni je sve to skupa naporno, i jedva stižem... rutinski, dosadno, naporno...
Totalno te razumijem.
Moj najveci izazov je pametnije si organizirat vrijeme. Jer to sta ja radim nema smisla. Kad je malac doma, nista ne stignem, jer je doma najcesce zato jer je bolestan, a onda njemu treba 300% moje paznje, sve ce radit i igrat se i citat ali pritom mora sjedit meni u krilu.
A kad je u vrticu, a ja trenutno ne radim, onda zapocinje moja glupost. Ostavim ga u vrticu u 9, dodem doma, pijem kavu sa sogoricom do 10-pola 11. Pa sjednem malo za komp, forum jedan, forum drugi, malo pretrazivanje poslova...I vec je podne. Pa treba nesto za rucak, oko toga malo, pojedem, malo odmorim (jer sam se naradila :mrgreen: ) i zacas idem po malca. Kad dode doma sav je zaigran i samo me trazi da nesto radimo. I brzo dode vecer, klinca treba nahranit, okupat, uspavat...a onda, pogled na kaos u stanu, hvatanje za glavu, zivciranje jer nisam nis napravila...Ali, sutra je novi dan...pa sve ispocetka... :mrgreen:
Ifigenija, moja čistilica dođe na 3 h 1xtjedno (očisti WC , kupaonicu, usisa i opere sve podove i opegla veš kojeg nema baš puno je se pegla samo najnužnije). Spas za 90kn tjedno!
Bitan dodatak duševnom miru: ostalih 6 dana ignoriramo WC, kupaonicu i podove. Nema veze ako se slavine ne sjaje ili podovi ne blistaju. Baš me briga.
Ifi :love:
Moj najveći izazov je:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=73903
kako to postići, točno to što si se i sama pitala.
Već par dana mozgam pa nikako da smislim nešto suvislo, a evo pogodila si.
Što se tiče sređivanja i održavanja kuće.
Moj ti je savjet - održavati na pristojnoj razini.
Ne dozvoliti da se nakuplja, bilo prljavi ili čisti veš, bilo zamazano suđe u sudoperu.
Bilo razbacana roba po stanu, šta god.
Moj moto je - uvijek sve na svoje mjesto - ali odmah, ne poslije.
Kuham i odmah spremam, kako zamažem - operem, odložim u perilicu.
Pa npr. sa stola slažem odmah u perilicu, nema gomilanja i ostavljanja za poslije.
Veš sa štrika odmah slažem i stavljam u ormar.
Ma mogla bi u nedogled.
Uglavnom i ja radim stalno nešto i uvijek imam posla, ali uvijek mi je "čisto i uredno", samo popravljam.
Nemam nekog velikog nereda da zjapi na mene stalno.
Znaći nemam taj teret koji tebe smeta, jer koliko god se trudila štajaznam pospremiti sav veš i motaš se oko toga cijeli dan,
ili usput počneš nešto drugo pa treče, pa sve na pola i tako te pojede.
I stalno neki dio ne štima.
Dogovori se s TM da ti pomogne ili pričuva klince.
Napravi si sve, upicani onako kako voliš i onda "održavaj".
Malo sam odužila, al eto uhvatila me nostalgija za "koliko ste uistinu pedantne?" :mrgreen:
Ja radim ovako kao Kahna - osjećam se kaotično u neredu, kad su stvari razbacane. Uvijek pomalo pospremam usput, a da li je neka površina čista od naslaga prašine ili prljavštine time se ne opterećujem.
Moji najveći izazovi se mogu svrstati u jednu grupu, a to su ne vikati, ostati smiren i kontrolirati se najbolje što mogu - znači kako ostati 8)
Inače sam velika vikalica i deralica bez potrebe i nikako to dovesti u red, a tako sam zmrdala i mm koji je pokupio moje loše navike ( a morao se čovjek izboriti i nadglasati ), a i sa G mi nije svejedno kako se to na njemu odražava kad dreknem ( a mislim da nema opravdanja ) jer on naravno cvili, ili gundra ili zahtjeva, prohtjeva...i šta već ne izvoljeva...
a što može ceeeendraaati...joj tad mi je nateže zadržati 8)
Postoji i drugi izazov ( mama-bračna družica ) teško mi je to hendlati i mislim da u nekim stavrima dosta griješim i nije mm-u lako...trebala bi u ovoj 100% mami naći i iskopati ispod naslaga prašine ženu koja ima i druge potrebe, ako se razumijemo :mrgreen:
A If, što se tiče spremanja i nereda - nisam neki frik i nije bed tipkati, a da me suđe čeka ( pa nema noge ), ali...hmm...ima dana da me taj nered tako stisne i unervozi da bi najradije da sam jedna moja frendica kojoj i kad ladicu otvoriš unutra bude sve skoro po abecedi, ali to nisam ja i moram se naučiti nositi sa onim što jesam i koje su moje mogućnosti, a što se tiče spremanja i urednosti - tu su one dosta ograničene.
Teško je, i ponekad pomislim kad se nađem usred tog sveopćeg kaosa ( tu ne mislim na igračke, jer njih ne smatram neredom :mrgreen: ) šta bi bilo i kako bi se grozno osjećala da mi npr tada banu neki nenadani gosti ( tipa neki rod od mm-a ili sl. ) i bude mi stvarno loše...mislim si šta bi pomislili...kako ovi žive :nope:
I ono što kažeš, koji osjećaj olakšanja kad uspiješ koliko toliko pospremiti, i onaj neizbježni zaključak - pa nije to ni tako teško, zašto to nebi tako češće mogla bilo bi mi lakše...eee, ali....onda nebi bio izazov ( e kad barem nebi bio mislim si ) ;)
Ifigenija
ak sam dobro skuzila po potpisu vidim da ti sin vise nije beba
nek malo pomogne
pocni ga ucit da stavi svoj tanjur u sudoper
da ti pomogne natrpat ves masinu
da skupa s tobom razvaci ves
da vadi sudje iz perilice
daj mu da guli krumpire
reze mrkvu za juhu
i tak neke stvari koje on moze
i daj nemoj da ti zivot unistava pospremanje
kad ti se posprema pospremaj
kad ti se ne posprema - nemoj
i nemoj se osjecat krivom sto nisi
pa kaj bu se dogodilo?
bus sutra pospremila!
i zakljucaj 2-3 sobe
i nemoj ih koristit pa ces imat manje za pospremat
kuhinja, dnevna, spavaca, kupaona - to je sve sto ti treba
ako cemo o ciscenju onda cu prebaciti ovaj topik na onaj kucanski 8)
Moj najveći roditeljski izazov je ne pretjerivati u svojim očekivanjima, ne razočarati se ili naljutiti kad se stvari krenu drugačije nego sam planirala, i znati prepoznati kada takva neplanirana situacija traži intervenciju, a kad treba samo pustiti da se odvija svojim tokom.
flower :oops: ...offtopičarim, ali moram nadodati da se slažem s Mukicom...upravo zato u kući imam (samo) 4 tanjura, 4 vilice i 4 žlice...gosti mi piju iz plastičnih čaša :/ ...štedim se, po tom pitanju, maksimalno... ;)Citiraj:
Mukica prvotno napisa
Ifigenija, ako mi odgovoriš sa da na sljedeća pitanja, sličiš mojim nekadašnjim navikama pa ću ti napisati kako sam si ja pomogla.
Ujutro kad ustaneš sve što upotrijebiš ne stavljaš odmah na mjesto?
Gdje što skinete sa sebe ti i ukućani tu i ostane neko vrijeme (majca na naslonu) dok ne zasmeta?
Teško je oprati suđe baš odmah iza jela?
Pod mi je prljav, evo sada ću samo da još riješim to...i to...joj pa mogu i kasnije.......?
Roba se suši na sušilu dok ne sliči sušenom bakalaru?
Ima toga još.
Do pred godinu dana gušila sam se u vlastitom neredu dok ne bih počela padati preko stvari, mama je vječito kad bi dočla pi*karala i spremala. Ja ako bih se uhvatila spremanja to je znalo gtrajati satima i trebala sam biti sama, i svaki put si kažem nikad više sad ću redovito. I već drugi dan je po par stvari bilo van svog mjesta.
Jedino što sam stvarno uvijek čistila i ribala je wc, svaki dan. Valjda sam rođena za pranje zahoda :lol: to volim.
Ostala sam trudna i zabrinula se. Napravila sam raspored na zidu kad je MM doma tko šta radi. A ja sama imam raspored svaku prostoriju jedan dan i to navečer prije spavanja sat vremena. Prisilila sam se potrpati suđe u mašinu prije spavanja pomesti kuhinju i staviti sve na svoje mjesto. A uz to jednu večer sat vremena dnevna dok škicam u CSI, pa drugu kupaona detaljno, pa treću soba, itd. Manje je nereda od kad sam si uvela neki raspored, kojeg se pridržavam.
I ja to zovem KREATIVNI NERED, ljepše zvuči.
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, to ja vristim od mukeeeeeee, zar ne kuzite da ovo nije pdf o ciscenju i savjetima :predaja: sutra ga definitivno selim...
pa roditeljstvo je samo po sebi izazov, buduci da okrene zivot naopacke i sve sto je prije bilo vazno postane nebitno.
ja gledam na roditejstvo kao dio zivota, a zivot nastojim organizirati da bude zabavan. vazno je da se dobro osjecamo i uzivamo zajedno, a manje vazno red u kuci, propisna vecera svaki dan u isto vrijeme, ili sadrzaji slobodnog vremena...
ja sam odgovorila da na sva tvoja pitanja :/ pomagaj nenaa
daj raspored na pp ili nešto, bar neku slamku nade za mene da i ja to mogu :mrgreen:
Baš kako ti kažeš pospremim i mislim gle kako je to lako, ali drugi dan majca simo..novine tamo..papiri..trenirka..ah da ne nabrajam,znaš već.
Sori flower nemogu si pomoći :oops: , ovo mi je prevažno...prebaci ako treba ali nemoj nam uskratiti savjete.
Ili ostavi i dalje ovu temu,ali nam prebaci dio o čišćenju i organizaciji pa da tamo nastavimo, ako je tu oftopik too much.
Skrušeno molim :saint:
Kavin vidi ovdje malo ;)
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...light=pedantne
Cure, ima hrpa topica sa savjetima kako se organizirati, a postoji i Pretražnik, nebi vjerovale ali on zaista funkcionira ;).
Jedan od topica na kojem možete nastaviti:
koliko ste uspjesne u organiziranju kucanskih poslova