A što kažeš na ovo http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/217/1/
Printable View
A što kažeš na ovo http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/217/1/
A ista osoba napisa i ovo http://www.logoped.hr/bilingvizam.asp
Ne stignem sad sve čitati, ali vidjela sam bit. Uostalom, poznat mi je stav logopedske struke (manje-više je isti kao i stav psihologa). S dijelom se slažem, s dijelom ne. Slažem se s dijelom koji govori o djeci koja nemaju uredan jezični razvoj (dakle, koja imaju određene jezične poteškoće), ne slažem se s preporukama da dijete treba najprije usvojiti jedan, a tek onda drugi.
Razdvajanje jezičnih situacija samo je jedan od mogućih pristupa (jedna situacija - jedan jezik), među roditlejima je rašireniji pristup jedan roditelj - jedan jezik. O svojim iskustvima sam pisala na nekome od prije spomenutih topika o dvojezičnosti. Mi se konkretno držimo pravila jedan roditelj - jedan jezik, ali nismo jako rigorozni (imamo prijatelje koji jesu, ali ne primjećujemo neke razlike među našom djecom). Mogu detaljnjije o tome kasnije ako koga zanima.
Inače, na projektima na kojima radim ili sam radila rade i phiholozi i logopedi i ovo što piše u ovim tekstovima koje si linkala nisu stavovi cijele struke. Drugim riječima, ima i među psiholozima i logopedima onih koji su shvaćanjima bliže nama jezikoslovcima (kao što i među jezikoslovcima ima onih koji misle da će dva jezika negativno uthjecati na dijete, karikiram).
A samo da spomenem jedan slučaj koji puno govori sam za sebe. Dakle, moj sin je dvojezičan (od prvoga dana, tj. još iz trbuha sluša paralelno dva jezika). U dobi od druge do treće godine čuvala ga je teta čuvalica koja je po struci logoped (čista slučajnost - nije s njim radila nikakve vježbe da se razumijemo). Rekla je da je radeći s njime shvatila (a i ona je smatrala da dva jezika samo mogu zbuniti dijete) da je bila u zabludi.
Ima još (ono o tome da dvojezične osobe nikad ne svladaju jezik kao jednojezične, na primjer), ali o tome ću poslije, tj. kad stignem. Sad jurim.
Strumpf, samo mogu reci da je praksa drugacija od teorije i da netreba sve na slijepo vjerovati. Dolazim iz okruzenja u kojemu sve obitelji paralelno govore 2 do 3 strana jezika i nitko od djece nije niti zbunjen niti ima problema sa razdvajanjem jezika.
Mene zanima sve redom. Kad god ulovis vremena. :)Citiraj:
Freja prvotno napisa
Nila broji na engleskom, njemačkom, ruskom (baka je ukrajinka koja joj nekada i satima zna čitati na ruskom)...tata ju je naučio brojati na japanskom :lol:
Najsmješnija nova (za mene strana) riječ je odnedavna razvaljivanja dubrovačkog govornog konteksta pa kaže "dže" kada pita npr. dže je tata? A meni odmah kosa na glavi zavijori!!! :roll:
jesi sigurna?Citiraj:
babyboys prvotno napisa
ja sam francuski počela učiti s 21 godinu, i baš neki dan mi navratili francuzi - i rekli kako nemam nikakav naglasak...
ja, eto, radim u vrticu u grupi sa stranim jezikom. negdje sam citala da dijete vec sa 3mj kuzi razlike u jeziku ako mu se obracaju ljudi na razlicitim jezicima i tad mu se razvija sluh za jezik, koji god bio.
ja sa svojim sinom od pocetka pricam na stranom jeziku i prva rijec koju je razumio je bila upravo strana rijec. svi ostali oko njega pricaju hrvatski pa i ja kad sam u drustvu ili kad sam jednostavno preumorna za strani jezik, ali mali kuzi perfektno sve sto mu kazem. odgovara mi na hrvatskom.
ja sam apsolutno za ucenje il sto vec stranog jezika sto ranije. jasno da ce manje znati dijete koje uci 2x45min tjedno ili u jezicnim skupinama, ali smatram da je predskolska dob temelj za daljnje ucenje i da se tu usvajaju osnovne rijeci i melodioznost ili nemelodioznost pojedinog jezika. bitan je i razvoj sklonosti djeteta ka ucenju stranog jezika. tu govorim o djeci koja ne slusaju strani jezik kod kuce.
Definitivno postoji razlika, kao što netko reče, u učenju i usvajanju jezika.
Mislim da nikako ne može biti minus ako dijete odrasta u višejezičnoj obitelji.
Ali drugo je kad otac i majka potječu iz različitih zemalja i pričaju različitim jezicima, a sasvim drugo da su npr. oba roditelja Hrvati i učili su engleski u školi pa idu malo pričati međusobno ili djetetu taj jezik da bi ga mali naučio. Ovim zadnjim primjerom ste na pravom putu da dijete kad-tad nešto krivo naučite, a djeca upijaju ko spužve :)
Mislim da nema škole stranih jezika koje upisuju djecu mlađu od 3 godine. A i u vrtićima se opcija učenja stranog jezika nudi tek u starijim skupinama (3 godine na više).
nekad prode i nesto mlade dijete u vrticu sa stranim jezikom.. iskreno, ako dijete nema nikog doma ili u okolini tko prica strani jezik, prije 4.godine ne znam dal ima puno smisla, pogotovo obzirom na pedagoske standarde koji se ne postuju pa su pune grupe.. ne znam..i dobro je i nije..
Nisam zaboravila, ali ne stižem. Nadam se da ću uhvatiti vremena, ako ne prije za vikend.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
moje skromno iskustvo....živjela sam u italiji u komuni, manja djeca su išla u talijanski vrtić, a s roditeljima su pričali Hrvatski, a Engleska djeca u vrtiću talijanski, s tetama u komuni hrvatski a s mamama engleski....djeca koja su imala ok 2-3g i do tada govorila samo hrvatski, u italiji su počeli kombinirati 2 jezika, bolje govoriti talijanski, a pri korištenju hrvatkog krivo upotrebljavati padeže tj. imam osjećaj da su razmišljali na talijanskom pa si prevodili doslovno na hrvatski.
po dolasku u Hrvatsku dječak s kojim je mama povremeno doma još govorila talijanski totalno ga zaboravlja i u osnovnoj školi gdje ga trenutno uči, apsolutno ništa ne razumije i ima jako loše ocjene iz talijanskog :?
Mala engleskinja od 1g- ne govori, razumije talijanski i hrvatski, a engleski vrlo malo ili nikako.
Danas mislim da se to promjenilo nemam informacija.
Moja curica ima 2g i primjetila sam da je engleski ne zanima, ponekad pričam s njom na talijanskom primjećijem da neke stvari razumije.
Zanimljivo je što sam primjetila da je zanima španjolski jezik, par puta kada bi bila upaljena TV-a u podne i na HTV-u ide sapunica ona se utabori i gleda do kraja....nikad joj nisam prevodila, ali svoje tetke zove tija( znam da se ne piše tako, a na španjolskom znači, tetka), to mi je bilo jako čudno.
što se tiče mene kada sam došla u italiju s 23g nisam znala ni riječi talijanskog, problem je bio veći što je tamo bilo puno Hrvata s kojima sam pričala materinji jezik i Engleza i Amerikanaca s kojima samusavršavala engleski.
S obizorom na sve u 1g. sam super usvojila talijanski ( gramatika mi nije jača strana) ali pošto se njime ne služim skoro 9g zaboravila sam ga. Nisam htijela upisati školu jezika jer sam shvatila da mi ga je džaba učiti kada opet poslije neću ga imati s kim pričati tj. nemam ga gdje koristiti upotrebljavati pa ću opet zaboraviti.
po meni stvarno je najbolje naučiti jezik tako da živiš u nekoj državi gdje je on materinji i još ako imaš mogućnosti paralelno učiti gramatiku super. Uporabom jezika u svakodnevnom govoru, tj. poslu i život je najbolji način učenja.
Naravno da kao i svaki naučeni govornik više razumijem nego što pričam.
Da bilo mi je jako teško s Hrvatima u društvu s talijanima pričati talijanski iz poštovanja prema njima.
Da i dan danas mješam engleski i talijanski i dan danas mi se zalomi da jednostavno ne da na hrvatskom ne postji riječ ili pojam za nešto objasnit, ali imam osjećaj da nekad neka talijanska ili engleska riječ kraće i bolje objasne smisao nećega što sam htijela reč.
Zanimljivo u italiji mi se stalno miješao Hrvatski a kada sam došla doma shvatila sam da se nekih hrvatskih riječi u opće ne mogu sjetit, i zato se ne smijem našim ljudima koji žive par godina vani i isključivo komuniciraju na stranom jeziki, a rijetko na Hrvatskom kada dođu kući stvarno mogu imati problema s pronalaženjem riječi na Hrvatskom ( Nina Morić).
I još jedna zanimljivost, njemačkih i Francuskih filmova mogu gledati na stotine ali taj jezik ne razumijem ni riječi, mada je jedan sličan engleskom a drugi talijanskom, dok s druge strane španjolski koji nikada nisam učila, savršeno razumijem bolje od talijanskog...nedavno sam pronašla rođake u Argentini i bez problema se s njima dopiujem, rijetko kada upotrijebim riječnik. Da vjerujem da ga nikada ne bi mogla govoriti lakše mi je pisati, a i i često moram razmišljati o tome je li neka riječ talijanska ili španjolska-DIJAGNOZA?
Sorci, ti vjerojatno imas sluha za strane jezike pa nemas naglas kad govoris francuski i/ili si imala dobrog profu koji te pravilo nauciti govoriti ;)
Bas sam prosli tjedan slusala ekipu klinaca koji odrastaju 2 ili 3 jezicno (zbog multi kulti brakova njihovih roditelja) i niti jedan od njih ne brka jezike ili ima naglas. Kao i meni je ova situacija s raznim jezicima prirodna situacija za razliku od djece koji krenu uciti neki strani jezik u vrticu.
M. od rođenja uči hrvatski i njemački, none joj je odrasla u Njemačkoj pa s njom priča njemački, a mi ostali hrvatski (nono i tata je samo ponekad nešto pitaju na njemačkom jer ga i oni dobro govore, a ja pak nemam pojma). Oba jezika razumije, obraća nam se uglavnom na hrvatskom i mislim da joj to nije nikakav problem. Sad, bilo bi dobro da i ja znam švapski, ali što ću kad ne znam (a i ne sviđa mi se baš).
Kad napuni tri godine planiram je voditi u englesku igraonicu, čisto radi upoznavanja s engleskim.
Sto prije uciti, stvar je sa djecom ko i sa odraslima. Njemacki sam naucila sa 13 g. Nisam imala ni akcenta. Engleski je druga stvar...domaci me pitaju jesam li svabica. :lol:
mi smo isto dvojezicna obitelj, i sad razmisljam da doriana upisem s 3 godine u vrtić s programom na trecem jeziku, ne znam jel to bas pametno :/
Jesi ga studirala? Ako jesi, onda nisi tipičan primjer za ovo što se ovdje raspravlja. meni su fonetske vježbe na faxu pomogle da se rješim naglaska npr., a do tad sam ga imala.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Mislim da je za dijete fenomenalno da nauči strani jezik u ranoj dobi, na primjeru svoga sina vidim da mala djeca jezike uče nevjerojatnom brzinom!
L. zna puno pjesmica- brojalica na engleskom, boje, brojeve i abecedu... To je naučio kroz igru, jako brzo.. Htjela sam da bude dvojezično dijete, ali je moj naglasak jako loš i zato sam učenje jezika svela na našu igru (inače pričamo hrvatski)...
hmmm. evo i mojeg primjera. s 14 godina sam krenula u englesku školu (prethodno znanje jezika iz hrvatskih škola - zanemarivo) i kroz vrlo kratko razdoblje usvojila engleski jezik kao materinji (uz sve što je freja ranije napisala). Godinama sam vrlo rijetko govorila hrvatski i nakon povratka u Hrvatsku imala problema s tečnim govorom (više na razini slobodnog izražavanja). No to je nakon par mjeseci nestalo. kasnije, mada mi jezici nisu struka, učila sam još talijanski, španjolski i francuski i sve jezike govorila bez naglaska. valjda imam dobar sluh :-) no način na koji doživljavam engleski i hrvatski je posve drugačiji od ostalih jezika. to je razlika između učenja i usvajanja (hvala freja na objašnjenju). no svakako svaki slijedeći jezik sam brže i lakše učila.
zaboravila sam napisati da često svom 3-godišnjaku pjevam i pričam na engleskom, i zaista je nevjerojatno koliko brzo ga prihvaća. kad ponavlja to zvuči savršeno engleski. još mi je nevjerojatnije kako se dobro sporazumijevao s rođacima i njihovim klicima iz Australije kad su bili u posjetu a koji govore samo engleski (i to s jakim australskim naglaskom)!
[quote="Freja"]Nikako da uhvatim vremena ovih dana pa samo kratko.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Spomenula sam da se načelno držimo pravila jedan roditelj - jedan jezik. Ali nismo jako rigozozni jer mi se to od samoga početka činilo neprirodnim i prekrutim. Naime, prema tom pravilu jedan bi se roditelj djetetu uvijek trebao obraćati samo na jednome jeziku. I MM i ja govorimo oba jezika. Okolina govori hrvatski. Dakle, MM s mojim roditeljima, na primjer, koje vidimo vrlo često, govori hrvatski. dakle, D je od početka mogao čuti tatu kako govori i hrvatski pa nismo željeli podcjenjivati dijete inzistirajući na tome da se tata pravi lud kad mu se obrati na hrvatskome (ili obrato, da se ja pravim luda kad se meni obrati na engleskome). Naši prijatelji u Beču, koji imaju gotovo identičnu situaciju, samo je mamin jezik njemački, baš su izrazito inzistirali na tome do te mjere da se tata zaista pravio lud ako mu se mali obraćao na njemačkome. Obično mu je govori da ga ne razumije. Meni je to slanje zbunjujuće poruke djetetu - dakle, moj tata je sad s bakom govorio na njemačkom, a kad mu ja nešto kažem, ne razumije me. Što nije u redu sa mnom?
Mi smo to riješavali tako da se nitko nije pravio lud ako mu se dijete obratilo na "krivome" jeziku nego smo ponovili ono što je rekao na "pravom" jeziku i nastavili dalje (odgovorili na pitanje ili što god). Pratila sam i svog sina i tog dječaka i među njima nije bilo značajnih razlika. Dapače, u jednom je trenutku moj šest mjeseci mlađi sin bio hrabriji kad je trebalo govoriti engleski i činilo se da mu je rječnik bogatiji. Naravno, to ništa ne dokazuje jer razlozi tome mogu biti različiti. Poanta je da se pravila treba držati, ali da su dopuštene iznimke. Dvojezičnost ne bi smjela nikome biti teret.
Vidjet ćemo kako će biti s mlađim sinom, ali sa starijim zaista nismo imali nikakvih problema. Sad su mu 4,5 godine, hrvatski mu je naravno nešto dominantniji, ali bez problema se prebacuje s jezika na jezik. U posljednje vrijeme sam primijetila i da u komunikaciji s ljudima za koje zna da znaju oba jezika, bira engleski. Također je izrazito osjetljiv na nijanse u jeziku pa mi je nedavno, nakon susreta s jednom američkom dvojezičnom obitelji, rekao da njihove djevojčice govore engleski, ali malo drugačiji :lol: (s tatom govori australski engleski).
Najslađi je bio u dobi od oko tri godine kad je znao inzistirati da ja s njime govorim engleski kad je baka bila kod nas - želio je moju potpunu pozornost i nije htio da nas baka razumije!
I ne mogu a da opet ne ponovim da je puno toga u priči o dvojezičnosti individualno. Tako i savjeti i prreporuke koje vrijede za jednu obitelj, ne moraju nužno biti dobre i za drugu.
Kaae, pitaj ako te još što zanima a nisam spomenula.
Vjerojatno ulaziš u 2% ljudi koji i u odrasloj dobi (nakon puberteta) mogu svladati izvoran ili izvornome vrlo blizak izgovor.Citiraj:
Dunya prvotno napisa
A ovo je naravno istina. I pomaže i onome rečenome gore. Mozak je jednostavno "otovreniji" za različitosti i lakše prihvaća nove informacije (već je navikao ;) )Citiraj:
Dunya prvotno napisa
vezano uz naglasak - meni je engleski bio treći jezik (savladala sam ga s 3,4 godine). Imala naglasak kao i moja mama (odrasla u VB). A onda sam sa 17.god prohodala s dečkom iz Nigerije koji je engleski pričao vrlo "ruski" - ne znam kako bih se izrazila, npr. "jesterdaj i vent aut". I posljedica sedmogodišljeg hodanja je što ja danas (ako se ne kontroliram) govorim engleski s naglaskom kao da sam ga jučer učila.
Eto što ljubav može učiniti čovjeku ;)Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Šalu na stranu, ljubav je odličan motivator za učenje jezika. Ja obično preporučnim svojim studentima (hrvatskog kao stranog) da se zaljube u Hrvata/Hrvaticu jer će tako najlakše svladati padeže. :mrgreen: Neki me čak i poslušaju. 8)
ja sam isto bas nedavno razmisljala o tome sto ti Freja pises, u vezi ovog odgovaranja na svom jeziku i neinzistiranja, jer dorian jos uvijek najcesce upotrebljava moj jezik, a mm onda ponavlja ili odgovara na svom. nisam bas bila sigurna je li to najpametnije, al sad mi se cini da tako valjda mora biti, sve ostalo bi bilo preveliki stres za dijete pa bi mu se mozda na kraju ta dvojezicnost i zamjerila.
ono sto mene zanima je kako funkcionira kad dijete iz dvojezicne obitelji pohada vrtić s programom na trecem jeziku, a koji nije većinski jezik tamo gdje odrasta.
ja razmisljam o francuskom vrtiću u AF, ako nam otpadne prvi izbor, waldorfski. znam da mu to moze koristiti, ali me brine da mu ne bi mozda stetilo. jel moze djetetu nedostajati upotreba hrvatskog? i jel mu moze to sve biti preveliko opterecenje?
jer to mu onda dode skoro ko jos jedan skoro pa materinji, s obzirom na cinjenicu da ce mu bti izlozen 4 sata dnevno, 5 dana u tjednu
slazem se s frejom.
4h stranog jezika se u vrticima obicno ne provodi kao 4fixna sata jer je to nemoguce nego se jezik koristi situacijski tokom cijelog dana. radi se i na hrvatskom jer ipak zivimo u hrvatskoj i dijete mora usvojiti i hrvatski jezik. u vrticu. s 4-erosatnim programom. ipak, obzirom da djeca imaju pravo u drzavnim vrticima boraviti 10h, ostaje im jos 6h za hrvatski. teoretski.
mislim da 3.jezik ne moze stetiti, ali se ni ne moze ocekivati da ce dijete govoriti tecno taj 3.jezik koji uci u 4-satnom programu.
moji rodaci su u dvojezicnom braku i zive u zemlji s 3.jezikom, a klinci savrseno dobro znaju s kim pricaju koji jezik i ne brkaju rijeci. divim im se!
da - drugacije je vjerojatno u drugim vrticima gdje je cjelodnevni strani jezik.
Francuski vrtić u AF nije cjelodnevni (bar nije bio prije nekoliko godina- neka me ispravi netko ako se nešto promijenilo). Kikaći su tamo nekoliko sati pa nije baš savršen izbor ako vam dijete nema još netko pričuvati, tj. da ga odvede doma i bude s njim dok se ne vratite s posla.
Ne, djetetu ne može štetiti izloženost stranome jeziku dok je tako malo. Naprotiv, može mu koristiti na više načina. U svakom slučaju, materinji/hrvatski s njim pričate doma svaki dan pa ga neće "zaboraviti".
Eventualno može doći do miješanja jezika, ali to (da vas oslobodim straha) nema dugotrajne posljedice :)
Sasvim je drukčije učiti strani jezik dok si malecki i dok ga učiš kroz igru nego kad si stariji i sjediš u klupi i imaš knjige pred sobom. Prvi način je daleko lakši.
Najprije potpis na kokolinu2 - već ti je uglavnom odgovorila.Citiraj:
meda prvotno napisa
Ako do sada nisiu očila da djete ima kakvih jezičnih poteškoća, ako mu dosadašnja dvojezičnost ne stvara značajne poteškoće, nema razloga da ne ide u AF. I ja sam htjela isto, ali sam odustala zbog dva razloga koji nemaju veze s jezikom (udaljenost, 4-satni program).
Novi jezik je djetetu kao i bilo koje drugo znanje. Je li mu previše učiti i o godišnjim dobima, i o slovima, i o brojkama, i kako se rade palačninke, i kako se igra čovječe ne ljuti se itd.? Ne. Dakle, ni novi jezik nije opterećenje.
Ne znam kako je sada s AF, jesu li tamo izvorni govornici ili nisu, ali pretpostavimo da jesu. Ja ne bih očekivala da će mu francuski postati kao materinski (izgovor ima dobre šanse ako su govornici izvorni, ako nisu - govorit će kao i oni) baš zato što ga vjerojatno neće čuti u dovoljnoj mjeri izvan vrtića. A možda i hoće - ovisno o tome koliko će mu se tamo svidjeti, koliko će se zbližiti s tetama i s drugom djecom,... Dakle, ovisi u velikoj mjeri o motivaciji, tj. o potrebi da se identificira sa svojom novom okolinom. Francuski će općenito imati drugačiji status - on je "strani", dok su mu tvoj i tatin jezik prvi i drugi ili dva prva (vjerojatnije je da će međusobno miješati samo tvoj i tatin jezik; francuski ne bi trebao - ni mi kad smo učili strane jezike u vrtiću/školi/tečaju nismo došli doma i počeli miješati s hrvatskim! Eventualno se može dogoditi da neki pojam nauči prvo ili isključivo na francuskom pa da ne zna kako se kaže na njegova dva jezika). Ja bih na tvom mjestu pokušala. Ako vidiš da mu je ipak previše (što se može dogoditi, a ovisi ponajviše o djetetovu karakteru), uvijek možete odustati. A mene jako zanimaju iskustva!
Evo naše svježe anegdote:
D nije bio u vrtiću skoro četiri tjedna. Ponovo je krenuo u ponedjeljak i na odlasku mi je rekao da ne želi ići jer da će me tamo izgubiti. Ja pomislila, ah jadno malo, pa kako sad odjedno misli da će me izgubiti, odakle mu tako crne misli itd.
Baka nam je ovaj tjedan na putu (a prošli je proveo kod nje) i jučer prije spavanja pričamo mi o baki, a D kaže da ju je izgubio. Pa opet ja - pa zašto misliš da si ju izgubio, pa doći će u petak, bla bla. Ali on i dalje tužan govori da je izgubio baku. Ja inzistiram da mi objasni što misli, a on mi kaže: " Pa znaš ono, miss, I miss her." I meni se konačno upali lampica da je malo pobrkao stvari i da je još neki dan htio reći da ću mu ja nedostajati u vrtiću, a jučer da mu nedostaje baka!
Objasnila sam mu da to može reći da mu nedostaje ili da mu fali i poslije je još nekoliko puta to točno izrekao i tako smo riješili naš mali neporazum.
Mene su tata i mama upisali privatno na engleski kad sam imala 4 godine, i isla sam privatno dok nismo dobili engleski u skoli, dakle u 4. razredu ( čini mi se da sad od 1. razreda imaju engleski ) rezultat je to sto ja obozavam engleski i vjezbam ga tako da imam par prijatelja iz Amerike i UK i to mi je super praksa, a i oni me stalno hvale, kako nemaju osjećaj da pričaju s nekim kome je engleski zapravo drugi jezik:oops: . Ali ja sam vise naucila iz filmova i serija, nego u skoli. I mislim da moras imati neki talent za jezik, recimo moja sestra ne zna beknit nista osim hrvatskog, niti ju to zanima :mrgreen:
Ako dijete pokazuje interes, smatram da je to u redu i da nije prerano.
Evo i mene napokon. Sve sam procitala, hvala ti puno!Citiraj:
Freja prvotno napisa
Vjerujem da cu imati jos bezbroj pitanja, ali, pretpostavljam, tek kada i ako dodje ovo spomenuto dijete. :)
moja frendica je radila prije par godina u AF i nije izvorni govornik, al je cesto u francuskoj..
i ja mislim da dijete nece brkat jezike.
freja - fakat su ta djeca super! i moj mali nekad zna bubnut nes spontano na stranom jeziku i super mi je otkrivat nacin na koji on shvaca strani jezik.
da- moj mali zna i drugima rec koju rijec na stranom jeziku pa se nekak zbuni kad vidi da ga ne kuze. al meni je to super i ponosna sam da uopce koristi. mislim da je poanta ranog ucenja str,jezika sluh za jezike, a ne ne znam kakav vokabular. ja starijeg malog dajem na jesen u englesku grupu, sto ce mu bit 3.jezik pa cemo vidjet kak ce to funkcionirat.. mada, svi smo izlozeni engleskom jeziku preko tv-a i igracaka tak da mislim da s tim ne bi trebalo bit problema :)
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :tele: pokušaj dijete učiti strani jezik odmah kada se rodi..
Moja već zna i talijanski
A čemu ovakav komentar?Citiraj:
kfunda prvotno napisa
Mi jesmo. I ne vidim nikakav problem u tome. Osim ako je problem u tome što mi dijete sada govori dva jezika. Nekome možda je, sve je stvar percepcije.
Mislim da je gore dano dovoljno argumenata (i znanstvenih spoznaja) zašto je to dobro (i zašto katkada nije).
...ne kuzim ni ja. mislim da se iz mojih ranijih postova dalo naslutit da pricam s klincima strani jezik od rodenja (bila sam pisala da sam citala da im se vec s nekoliko mjeseci razvija sluh za pojedini jezik) i dastariji koristi taj jezik u raznim situacijama nesvjesno i odgovara mi nekad na hrvatskom, a nekad(ako je 1rijec u pitanju)na stranom. a ima 2,5g.
Ja inače "obožavam" ovakve postove s 500 smajlića :/Citiraj:
Freja prvotno napisa
kfundi, vjerojatno ja ne razumijem sto je tako strasno smjesno?!
moj L zna zna izgovarati neke riječi na hrvatskom i engleskom i sada uvodimo ruski. Baka priča isključivo engleski (jer ima daleko bolji naglasak od mene), tata hrvatski, a ja ruski.
Ne vidim problema. Jedino što vidim dugoročnu prednost koju će imati - ja danas tečno govorim tri jezika (bez hr) i razumjem još dva (iako mi gramatika nije jača strana).