Kako do samodiscipline?

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Eh, zaboravih napomenuti ovo:

Roditelji male (predškolske) djece moraju silom prilika sniziti kriterije (prorijediti pranje prozora i zavjesa, prilagoditi intervale usisavanja, prebaciti težište na čišćenje podova po kojima se dječurlija valja, a prašinu s ormara brisati 2xgodišnje, recimo... :mrgreen: , kupiti krep - posteljinu koja se ne pegla, peglati samo najnužnije itd).

Odavno sam odustala od toga da mi kuća bude "po špagi". Zadnje vrijeme je bolje otkad redovito bacam kramu (ali ne daju mi baš uvijek jer moja djeca više vole smeće npr. stare kartonske kutije od bilo kakve skupe igračke).

Kreveti im nisu savršeno zategnuti jer ih pospremaju sami. Znaju ostaviti cipele nasred predsoblja (ne da im se spremati u ormar, pogotovo ako su mokre) pa sam ubacila jedan mali gumeni tepih u kut da im bude "odlagalište" dok se cipele ne očiste. Nije sjajno, ali "drži vodu".

Redovito bacamo smeće, ali dogodi se da odemo na posao/školu/ranije vrtić i npr. ostavimo suđe od doručka u sudoperu. Ranije bih si zbog toga iščupala kosu, sad se SAMO trudim da to ne bude svaki dan, ali ako se dogodi - bože moj, nema veze!

Namjeravam otvorene police zamijeniti ormarima s vratima (tako da se dječja zbirka knjiga = krš i lom NE VIDI) itd. Izbacila sam velike tepihe i sad imamo male koje je lakše održavati. Izbacila sam s balkona cvijeće koje mi je radilo furdu od latica i lišća. Ispod lavaboa u kupaonici stavila sam ormarić za deterdžent i drugu kramu koja je inače stajala po podu. Ali kuća još uvijek nije kakva je bila prije nego sam se udala, kad sam mogla oblizivati od lustera do poda ako mi se htjelo. Pa koga briga? Kontroliramo nered koliko se može (dječji pisaći stolovi znaju biti :shock: totalni kaos, ali lokalizirani), kontroliramo dnevni raspored koliko se može i to je to! Opustimo se povremeno, svjesno ostavimo neke poslove za vikend (ili čak za godišnji) i dobro je.

---

Hm, izgleda da sam na dobrom tragu, ali da očekujem od sebe više.

Hvala na ovome!
Kod mene su ciljevi:
- obući se, pomoliti, jesti ujutro, ispraznit suđericu
- dati djeci jesti ujutro, marendu i lagani ručak
- uspavati sve skupa poslije ručka
- oprati jednu mašinu veša, stavit sušit i složit
- da je kuhinja čista
- da su podovi koliko-toliko čisti
- skuhati večeru
- opeglati mužu košulje za posao, i samo to

To znači da bih ubila svakoga tko bi krenuo na gornji kat, gdje su sobe, zatrpane vešom (ne znam odakle se stvara, valjda muž baca hrpe i hrpice kako skine sebe i djecu, ne bih znala, ali samo saniranje toga mi mi uzelo daljnjih 45 minuta dnevno...), posteljinu bezuspješno presvlačim po par dana, kupaona je ko da u njoj svinje žive, a radna soba je kao napušteni magacin.
Terasa - nema na njoj ničea, pa su prljavi samo podovi.

Prozori gore - ko modernistički vitraj.

Vrt - divlji.

Garaža - mafijaško gnijezdo. Kotlovnica - u prašini. I tako...

Peterlin, potpisujem!!! Tako nekako i mi zivimo, samo sto se ja tusiram uglavnom pred publikom :lol: inace bih se valjda kupala vikendom kad mi se muzic slucajno ukaze doma... :/

Ma radi se o nalaženju ravnoteže.

Neće nam život početi kad opeglamo zadnju košulju s hrpe i pobrišemo zadnje zrnce prašine ili kad nam vrt bude za slikanje za časopis.

To NE znači da stalno mora biti kaos. Eh, sad, to je individualno.... netko naprosto uživa u neorganiziranom vremenu i tako se snalazi, drugima je bolje (meni) ako su stvari više-manje predvidive, čak i ako ne stignemo sve obaviti.

Treba spoznati kolike su nam vlastite granice tj. ne pokušavati uprtiti više nego što možemo nositi jer to nas slomi, pa gdje smo onda???

Daklem, pamet u glavu i sve s mjerom.

Ifigenija, proći će možda puno vremena dok vrt ne bude za slikanje, ali IMAŠ VRT (mnogi ga nemaju). Dok se ne nađe vremena da sve bude uredno i kako treba, uživaj u (recimo) jednoj krasnoj ruži ili nekom drugom detalju. Ako ništa drugo, uživaj u svojoj njegovanoj djeci. I nemoj se osjećati krivom ako ne stigneš... Trebamo i odmor i opuštanje.

Ugodan život prava je ravnoteža između idealnog reda i kaosa, preopterećenja i nedostatka bilo kakvih obaveza. To je individualno. Sjećam se vremena kad nisam mogla spavati ako bi na stolu ostala čaša od vode... morala sam je oprati i spremiti. Tko li je bila ta osoba? Kao da je netko drugi živio.... Isto tako, poznam ljude koji su bili neorganizirani i (recimo) neuredni dok nisu kupili svoj stan i/ili dobili dijete... Jednostavno, organizirali su se drugačije.

Mi planiramo samo velike stvari (preuređenje kupaone, kupovina garaže i sl.) a dnevnu rutinu vozimo pomoću "autopilota" . Nadam se, zapravo sigurna sam, da tako neću živjeti za sva vremena, ali počela sam ;) nalaziti vremena za sebe i svoje potrebe VEĆ SADA. I mogu vam reći da mi je super, čak i ako je suđe ostalo u sudoperu.

Peterlin, jako lijepo rečeno :*
Ma meni problem što nemam tog autpilota, radim ili radila sam i po noći i 20sati u danu i nula sati mjesecima i sve kombinacije između koje nekad odlično pogoduju mojem vremenu s klincima, a nekad baš koma (kao kad sam morala ići raditi kad je Do imao 3ipo mjeseca). Na poslu imam timski rad, neprestan feed back i punu pozornost, radim ono što mi ide dobro, što znači da kad se jako trudim to bude genijalno, a ako se ne trudim pretjerano onda je dobro uz malo sreće.
Doma nisam vješta u ničem osim u kreativnim zadacima, za sve ostalo mi treba natprosječno mnogo truda, ne znam,učim se, mučim se , neprestano griješim, nema autopilota da mi pomogne, osim iscrpljenosti koja mi je sve manji problem što su veći, sve više mi je moja taština, činjenica da više gotovo da i ne radim posao koji volim, a ono što radim doma je onak za minus tri, osim predragocijenih trenutaka koji sve nadoknade, ali opet voljela bih da mi bolje ide, jer moj ego ipak radi, i kad se ne digne kruh, kad pogledam stan, kad se raspadnu tikvice, kad se izderem na dijete, osjećam se kao najnezahvalnije i najnesposobnije stvorenje na svijetu. Jer ako mi je omogućen luksuz da budem puno sa svojim klinicima, kakvo sam ja X da to ne znam iskoristiti.

a najgore od svega je da mi se i posao pretvorio u kaos od prevelikih pauzi i ne bivanja u toku, tako da se osjećaj frustracije širiiiii. Joj želim posao od 8-16h i autopilotaaaa.
a opet znam da prvi put kad ne bih mogla na bolovanje koliko trebam ili kad ne bih stigla raspraviti neku ključnu situaciju iz vrtića da bi me još gore grizlo.
Eto ja sam nedisciplinirana i kaotična jer bih htjela od svega najbolje i kao baš će meni to upaliti bez problema. sama sam sebi smješna, kad bolje pogledam :cry: Uf danas mi je loš dan

Ja sam kampanjac...oduvijek bila i navikla sam se tako i skroz sam u dobrim odnosima s tom činjenicom.
Sad već unaprijed znam da će nešto bit odrađeno u zadnji tren, ali će bit odrađeno i ne brinem.
Najbolje funkcioniram kad imam hrpu obaveza.
Muž i ja smo sami s kikicom...nema nikakve pomoći, ni 10 minuta mjesečno pa opet sve se stigne.
On je privatnik, radi od-do, ja idem ponovno u školu što znači jedan dan u tjednu me nema doma do 21 navečer i ostale dane imam domaće zadaće i učenje, radim normalno radno vrijeme, treniram 2 puta tjedno..često izlazim, imam hobije, putujem.
Tempo mi je brz ali ja to volim. I sve stignem...jest da kuća ne blista kao nekad prije i ručak nije baš svaki dan na stolu, ali to me ne dira, zato ja puno više blistam.
Meni se nekako čini da se puno ljudi kad dobije djecu u glavi se preoptereti s onim što moraju i što se od njih traži. Mi smo znali da smo sami, da se nekako moramo snaći i sve smo nekako ležerno, bez striktnog ritma bez prevelikih rituala i rutina, kako se koji dan može i sve je ok...svi imamo vremena za sebe i svoje hobije, organiziramo se muž i ja kako treba koji dan i nema frke. Kikica je sretno i zadovljno dijete jer mi nismo nervozni i ne paničarimo oko stvari koje se eventualno nosu odradile.
Kad čitam neke postove gore, pogotovo kad čitam moju dragu Ifi, meni dosita bude žao koliko se neki ljudi preopterete nekim stvarima u kojima bi zapravo trebali i mogli uživati...ili pak nekima koje bi slobodno mogli zanemariti ponekad.

Činjenica je da u motivaciji pomaže pročitati koliko vas se također bori sa svojim demonima, ali ja bih ipak molila ako postoji kakva knjiga, tekst, za one koji bitku neuspješno vode.... a žele da se to promijeni

Moja mama bi jednostavno rekla - žene moje, vi ste samo jako lijene!

(to se i na mene povremeno odnosi) :mrgreen:

Citiraj:

---

SpOOklica prvotno napisa

Činjenica je da u motivaciji pomaže pročitati koliko vas se također bori sa svojim demonima, ali ja bih ipak molila ako postoji kakva knjiga, tekst, za one koji bitku neuspješno vode.... a žele da se to promijeni

---

Nema pomoci izvana. Sva motivacija dolazi iznutra.

Citiraj:

---

SpOOklica prvotno napisa

Činjenica je da u motivaciji pomaže pročitati koliko vas se također bori sa svojim demonima, ali ja bih ipak molila ako postoji kakva knjiga, tekst, za one koji bitku neuspješno vode.... a žele da se to promijeni

---

Ja se više ne borim s demonima, pomirila sam se s njima :mrgreen: .

Citiraj:

---

ASTRA prvotno napisa

Moja mama bi jednostavno rekla - žene moje, vi ste samo jako lijene!

(to se i na mene povremeno odnosi) :mrgreen:

---

E vidiš meni je mama govorila da učim i da budem jako marljiva na poslu, nikad mi nije dala da puno pomažem u kući ili kuham. Eto zato sam morala početi učiti to sa 25 i bebom na rukama. Dakle ako ti ne ide samo pospremanje možda se samo nisi time dovoljno bavio u životu i trebaš malo potegnuti i nadokanditi. Vjerujem da ćemo uspjeti baš onoliko koliko nam je to važno. :mrgreen:

Citiraj:

---

SpOOklica prvotno napisa

Činjenica je da u motivaciji pomaže pročitati koliko vas se također bori sa svojim demonima, ali ja bih ipak molila ako postoji kakva knjiga, tekst, za one koji bitku neuspješno vode.... a žele da se to promijeni

---

Ima knjiga... čak više od jedne. Evo liste:

Elaine St. James: ŽIVJETI JEDNOSTAVNO (i druge njene knjige, sve na istu temu)

Paula Jhung: KAKO IZBJEGAVATI KUĆNE POSLOVE

Meni je odavno pomogla neka knjiga "1000 savjeta za domaćinstvo" (Mladinska knjiga, još od ONE države :mrgreen: ) gdje piše onak for dummies kako organizirati kućne poslove kroz dan/tjedan/sezonu, kako zamrzavati povrće, kako organizirati ormar, kako ovo... kako ono na jednostavan i efikasan način.

Inače, knjige su pune dobrih ideja ali nema ni jedne knjige koja bi vrijedila za sve i dala jedinstveni recept koji uvijek pali. Treba sjesti (na pametniji dio tijela), pogledati oko sebe i smisliti način što i kako.

Otprilike ovak:
- sad sam ovdje
- želim biti/imati/postići/promijeniti
- u tome me ometa.... 1, 2, 3
- u tome mi može pomoći (stvari, ljudi...)

Još treba smisliti samo neki vremenski okvir (NE sve odjednom, to zna ljude zadaviti i obeshrabriti, treba biti obavljivo i poticajno) i idemo.

Primjer:
Danas ću... ustati do 7:30.
Danas ću.... urediti mali balkon. (Ako je to previše, onda jednu ladicu i sl.)
Danas ću... skuhati to-i-to.

Ako uspijemo samo jedno obaviti (a prije nismo) sve pet!

Pametna žena jednom je rekla ovo:
KUHAJTE BRZO, KAKO BI MOGLI PROVESTI VIŠE VREMENA S DJETETOM PRIJE NEGO ODRASTE... :mrgreen: To vrijedi i za sve druge poslove.

Sretno!

Citiraj:

---

trudnjača prvotno napisa

Ja sve moram odraditi odmah i sad,samo ako sam tako zacrtala...Ponekad mislim da to stvarno prelazi u neku vrstu bolesti :lol: jer sama sebi naravno nabijem neki nezdravi tempo. Npr. dođem iz trgovine,pune vrećice svega,jedno dijete,drugo dijete..i umjesto da te j..... vrećice ostavim da miruju jer naravno mogu čekati,ja ih jednostavno moram što prije isprazniti i sve složiti na svoje mjesto. Ili npr. kad dođemo s vikenda,ista stvar sa torbama...Katastrofa! Ali na neki bolestan način ne podnosim kad stvari nisu na svom mjestu odn. tamo gdje sam ja zamislila da budu.
S druge strane takva moja osobina mi možda pomaže kod organiziranja vremena tijekom dana pa stvrano sve stignem: jedno dijete spremiti za vrtić,drugo je svakako stalno sa mnom,ručak je uvijek na vrijeme gotov,veš složen,suđe sklonjeno,stignem i na kavicu,ponešto pročitam,malo prosurfam,tv svakako gledam samo ponekad navečer,čak i honorarno štošta odradim i to je to.

---

uzela si mi profil :) ovako isto i ja,baš isto, ali ja imam petero djece
i sve savršeno funkcionira :D

po danima u tjednu sam si zapisala šta se radi :mrgreen:
vjerovali ili ne perem veš utorkom i četvrtkom, i to po 2-3 mašine,
nema šanse da svaki dan perem veš, zato što nas je sedmero u obitelji,
druge dane drugo radim..
imam koke i piliće 8)
subotom recimo obrezujem moje surfinije-cvijeće balkonsko,
to me opušta...
nedjeljom ništa posebno osim nužnog..
perilica pere suđe..
sve je organizirano i samo tako se osječam dobro.

ja sam ko i gita. i moram priznati da, od kad sam se pomirila sa svojim kampanjstvom, lakše živim. nemam više nerealna očekivanja sama od sebe; znam da ne bum spavala par noći prije roka i to je to. ostale noći sad spavam mirno :mrgreen:

a ja bih voljela da se, kao gita, pomirim s tim demonima.
moja je boljka što sam, osim neorganizirana, i neodlučna - želim li se miriti ili odupirati?

Citiraj:

---

SpOOklica prvotno napisa

Ajme NatasaM ja bi u toj opisanoj situaciji uzela kavu i kolače predviđene za nagradu, sjela i gledala dokumentarac, na brzinu skuhala ručak prije nego MM dođe , a navečer. bez obzira što me čeka roba za peglanje, kad bebač zaspe uzela knjigu. Roba će tu biti i sutra. :P

Znate onu od Scarlett O'Hara : O TOME ĆU RAZMIŠLJATI SUTRA....

---

I ja sam Scarlet :lol: :lol:

I ja imam Scarlet faze. Pitam se, ima li nekoga tko ih nema??? Pa ljudi smo, nismo strojevi...

Moja samodiscipilna -
imam metodu što se tiče kuće i pospremanja. Znači sistematično prođem kroz sve sobe navečer kada mala zaspe ili ako mogu nakon posla i ručka.
Gledam koja stvar nije na svom mjestu i pospremam.
Suđe gledam riješiti navečer - poželjno. Manje dobro je da ga riješim ujutro prije posla. Ne dozvoljavam da mi ostane preko dana ono od jučer.
Kupaonu rješavam dok se mala brčka u kaadi. Stvari na svoje mjesto. Sortiranje bijelo i šareno. Jedno ide u mašinu drugo u košaru. Pere se dok se uspavljujemo, poslije stavljam sušiti. Ujutro prije posla skidam. Peglanje je teži padež. Čeka me i sada hrpa. Koji put se prisiljavam kako skinem veš taj dan ga popeglati, ali ...
Veća pospremanja radim po sistemu: jedan vikend jedna soba ili skupina poslova, tipa svi prozori u stanu. Njih operem relativno brzo. Krpica i špricalica, nije problem. Podove ne volim prati, wc mrzim.

Citiraj:

---

Ana i mamino zlato prvotno napisa

Podove ne volim prati, wc mrzim.

---

Joj, draga, i ja sam mrzila pranje zahoda, a onda sam rodila dva dječaka... pa sam godinama prala školjku nekoliko puta dnevno (sada je to bar jednom dnevno) dok nisu naučili ne zapišavati sve okolo... Prošla me faza "mrzim pranje wc-a"... Sad s učenja nezapišavanja polako dolazimo do učenja pranja zahoda. I tako, na dobrom sam putu da wc uskoro ne peru samo odrasli, he he he!

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ifigenija, draga, nismo mi to organizirali zato jer težimo savršenstvu, to je došlo silom prilika...zapravo ni ne znam kako.

Ja sam imala 38 kad se prvo dijete rodilo. Nisam bila u cvijetu mladosti, a uslijedilo je drugo dijete slijedeće godine. Jedino što me spasilo je rutina. Imala sam i tetu čistilicu kad mi je trebalo, i pomoć... ali opet, djecu smo od rođenja navikli na nekakav ustaljeni ritam. Istina, ja cijeli radni vijek imam "socrealističko" radno vrijeme od 7 i navikla sam se rano dizati, ali to je otprilike uvijek izgledalo ovako (i danas isto):
- zna se kad je ustajanje radnim danom (a vikendom isto, iz navike, bilo je tako i dok sam bila na porodiljnom jer mi nisu dali spavati :mrgreen: )
- zna se kad su glavni obroci i koje jedemo zajedno (doručak, večera)
- znalo se do nedavno kad je dnevno spavanje (mlađi sin je bio veliki pospanac i nije funkcionirao bez toga, pa je rutina bila podređena njegovim fizičkim zahtjevima)
- na poslu smo do 15:30, podižemo djecu iz boravka i idemo doma na ručak
- popodne je posvećeno djeci ili s nama rade što već treba (nismo u kući nego u stanu, iskreno - ne znam kako bi bilo da smo u kući koja ima drugačije zahtjeve za održavanje)
- večera je kod nas bila dugo u 19 sati, sada je u 19:30 osim ponedjeljkom i srijedom kad su treninzi pa se pomiče za pol sata
- u 20:00 (ili 20:15 kad su treninzi) je kupanje, svakodnevno (može se birati samo hoće li puniti kadu ili se otuširati, NE može se birati hoće li se prati ili ne... )
- nakon kupanja je pričica (sad već čitaju sami, ali vole da im se čita ili priča pa im to priuštimo ili prepričavamo događaje toga dana) i gasi se svjetlo. Jučer su ga sami ugasili u 20:50, a 21:00 je apsolutni maksimum. Odu spat jer su umorni (tko ne bi bio da ustaje u 6 - 6:15 svaki dan) a ne zzato jer ih netko tjera. To ne činimo.

Rutina je proistekla iz načina života uvjetovanog radnim vremenom - da ja stignem na posao u 7 sati oni moraju ustati u 6 ujutro (sad po dogovoru s šefom mogu doći do 7:30, ali ostanem dulje pa sve štima)
Naša djeca za drugo i ne znaju, pa ustaju tako i preko ljeta, eventualno s pomakom od pol sata...

Nismo ništa radili na silu, takve su okolnosti, a pokazalo se tako dobrim da bih teško smislila bolji plan "na papiru". Sreća je i da nismo prevelike spavalice (tj. mm i mlađi sin su prosječni, a stariji sin i ja izrazito jutarnji).

Velika sreća su slobodna popodneva (da radimo do 17-18 ili smjene, rutina bi nužno izgledala drugačije).

Jedino što je bitno u cijeloj priči (teško je davati savjete kad živimo na toliko različitih načina) PRONAĆI ČVRSTE TOČKE za zajedničko vrijeme. Svejedno je da li se ustaje rano ili kasno, bitno je da je to otprilike u isto vrijeme. Kod nas su fiskne točke obroci i ta večernja pričica. Ne preskačemo doručak (naučih i ja uz djecu jesti ujutro) i trudimo se izvući najbolje što možemo iz zadanih okolnosti. Ja u kvalitetno vrijeme s djecom ubrajam pospremanje stana, košnju trave na vikendici i slično. Uključeni su. Nikada nije bilo drugačije.

Tu su još i druge obveze - kupovina, plac, stariji članovi obitelji u Zg i izvan njega, vikendica... tak da je dnevni i mjesečni raspored popunjen do daske. Nešto obavljamo s djecom, nešto bez njih... Naučila sam ne odlagati previše stvari za kasnije jer mi je tako najlakše sve obaviti. Da ima odstupanja - ima, božemoj.... ali to su iznimke, a ne pravila.

---

daj sve napiši
od zvonjave budilice, do laku noć
pusa
(u koliko je što sati, naravno da postoje iznimke, ali da se zna)

brigita, je l' ti prikupljaš materijal za knjigu? :mrgreen:

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

brigita, je l' ti prikupljaš materijal za knjigu? :mrgreen:

---

moš si mislit
:lol:

Kod mene je sve bilo po špagi dok nisam dobila dvoje djece. Bila sam jako zaposlena a opet sam sve stizala obaviti. Sada sam s njih dvoje u totalnom kaosu, i tako smo funkcionirali neko vrijeme jer sam se pomirila s tim da ne mogu 24 sata biti s djecom i imati savršeno ulašten stan pa sam se navikla na povremene hrpe robe koje su čekale peglanje. Svo vrijeme je bilo posvećeno djeci, ali ama baš svih 24 sata i u toj fazi sam jedva stizala išta.
Jedno mi dijete sada kreće u vrtić a za drugo sam našla tetu čuvalicu i presretna sam što ću napokon napraviti reda u svom životu i stanu. Jedva čekam da imam RITAM, jer ga do sada nisam imala. Kada imaš ritam kao Peterlin onda sve stigneš. Kada se zna u koje vrijeme se što radi, to je super. Lako je onda odstupit ali opet se vratiš. Ja sam neko vrijeme bila u fazi kada se nije znalo ni kada je djeci vrijeme za spavanje, nit sam znala kada ćemo izići vani, niti smo imali ujednačen ritam buđenja...kaos! Odlučila sam napraviti reda i veselila se ovom rujnu kada će svatko imati svoje obveze a ja malo više slobodnog vremena za posao, kuću, muža, sebe...
Trebaš u sebi naći rješenje, reći sebi dosta...sjesti, staviti sve na stol i odlučiti kako dalje.
Tako i autorica ovog topića..ona zna da je problem u njoj samoj i traži pomoć u nekoj literaturi. Nema te literature, znaš sve, samo trebaš odlučiti ;-)

Citiraj:

---

happygirl prvotno napisa

...Tako i autorica ovog topića..ona zna da je problem u njoj samoj i traži pomoć u nekoj literaturi. Nema te literature, znaš sve, samo trebaš odlučiti ;-)

---

X

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Složila bih se i dodala,
1.roditelji bebača do godine dana mogu se smatrati s izrazitim sretnicima ako se otuširaju, skuhaju, spavaju i pojedu na miru sve drugo je SF

2.Roditelji djece do tri godine mogu se veseliti što sad povremeno mogu ovo iz točke 1 i nadati se da će to biti sve češće

3. Roditelji djece 3-6 mogu jesti, spavati, pospremati, raditi itd kao i svi drugi ljudi, osim pojednih zima kad djeca skupe sve viroze i prehlade koje su u opticaju, kad su dječica u nekoj od kratkotrajnih, ali intenzivnih faza (npr.maštovitih strahova, cendranja)...nastabite sami niz.

Naravno, postoje odstupanja - ponekad susretnete roditelja koji sve stigne i može uz i sa svojim djetetom od samog početka, no tijekom života pokaže se da je to uvijek u jednom od 3 slučaja:

A dijete je anđelak koji je rođen da bi usrećio svoju okolinu, a dotični roditelji shvate da zasluge nisu bilu njihove tek kad i ako dobiju drugo ili treće dijete potpuno različitog karaktera ili kad anđelak u pubertetu nadoknadi ono s početka. Ako ne, neminovno postanu omraženi među roditeljima s teže odgojivom djecom ili više djece zbog svojih dobronamjenih savjeta i iščuđavanja svemu i svačemu s njihove strane i zdrave ljubomore s druge strane (nitko ne voli da jedete čokoladu pred njim dok je na dijeti)

B netko drugi je preuzeo veći dio drugih dosadnih obaveza (čišćenje, plaćanje računa, brige o financijama itd.) pa je majka odnosno dotični roditelj potpuno posvećen djetetu i zadovoljavanju njegovih i svojih potreba uključujući i zabavu i druženje.

C netko drugi brine o svim napornim djelovima podizanja djeteta, mladi roditelji su zadržali fotografiranje kod rođendanske torte i izlaske u park, kino i kazalište, kad bolje promislite nikad ih niste ni vidjeli drugdje s djetetom- baka, teta čuvalica dovodi i odvodi dijete iz vrtića - sad shvaćate da ste krivo shvatili priče kako oni sve stignu raditi, putovati, pospremiti- dijete nije s njima u to vrijeme.

---

molim te počni pisati za neke novine ili časopis, ponekad bih rado imala lijepe tekstove i na papiru

printer, makita, printer :mrgreen:

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

printer, makita, printer :mrgreen:

---

:lol: nikako da mi osobno ministarstvo raspodjele troškova dopuusti taj luksuz

a pikula možda shvati da ima talenta za još jedan honorarni posao...ukoliko uhvati dovoljno samodiscipline

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

al evo još samo jedna pametna :oops:

spooklica, ne znam radi li se kod tebe zbilja o hrpi obaveza,
ili samo o razumnom, štoviše, malom broju obaveza koje postanu ogromni zauzimači vremena jer ih se ostavlja i nagura u zadnji tren,
ali iz vlastitog iskustva - što više slobodnog vremena imaš, to ćeš manje stvari obaviti.

čini mi se da ti je tempo života dosta laganini, što je meni osobno nebrojeno puta upravo zamka.

---

Potpisujem. Kad sam u najvećoj frci: posao, dodatne radionice, klijenti, djeca, kuća - tad sve radim ko po špranci - jednostavno jer znam da ako zeznem nema popravnog, sve se uruši, nemam za kad odgoditi. A na godišnjem (još par dana:) - odgađam non stop, trenutno na moru, imam veš mašinu i perem tek sad jer više nitko od nas nema ništa čisto.
Uglavnom, ne bih rekla da je tvoj problem odgađanje nego to što znaš da imaš lufta.
A znaš što - što bi ustajala u 7 ako ti nije nužda. Spavaj, kuhaj kad moraš etc.
Ako osjećaš nezadovoljstvo - ili misliš da moraš pa te to pere (osjećaj da bi to moralo biti drugačije - a ne mora) ili ne radiš ništa što te ispunjava (a onda je stvar da nađeš što Ti želiš raditi u životu).

Citiraj:

---

http://oglasi.roda.hr/www/delivery/l...&cb=df2dd8b43c

http://forum.roda.hr/images/misc/quote_icon.png melange prvotno napisa
al evo još samo jedna pametna

spooklica, ne znam radi li se kod tebe zbilja o hrpi obaveza,
ili samo o razumnom, štoviše, malom broju obaveza koje postanu ogromni zauzimači vremena jer ih se ostavlja i nagura u zadnji tren,
ali iz vlastitog iskustva - što više slobodnog vremena imaš, to ćeš manje stvari obaviti.

čini mi se da ti je tempo života dosta laganini, što je meni osobno nebrojeno puta upravo zamka.



Potpisujem. Kad sam u najvećoj frci: posao, dodatne radionice, klijenti, djeca, kuća - tad sve radim ko po špranci - jednostavno jer znam da ako zeznem nema popravnog, sve se uruši, nemam za kad odgoditi. A na godišnjem (još par dana:-) - odgađam non stop, trenutno na moru, imam veš mašinu i perem tek sad jer više nitko od nas nema ništa čisto.
Uglavnom, ne bih rekla da je tvoj problem odgađanje nego to što znaš da imaš lufta.
A znaš što - što bi ustajala u 7 ako ti nije nužda. Spavaj, kuhaj kad moraš etc.
Ako osjećaš nezadovoljstvo - ili misliš da moraš pa te to pere (osjećaj da bi to moralo biti drugačije - a ne mora) ili ne radiš ništa što te ispunjava (a onda je stvar da nađeš što Ti želiš raditi u životu).

---

Ovo sve potpisujem i dodajem, rad, rad i samo rad je jedini lijek za sve.
I ja jedva čekam dan kad ću ponovno na posao, doma sam sa djecom tako da jako dobro znam što govoriš.
To su sve zamke pre jednostavnog života i današnjih kradiljivaca vremena internet, tv...

Kad ne radim na komp. tj kad mi nije potreban internet ja osobno iskopačvam kabel i odnosim ga daleko od stana,
u to doba kad nemam interneta imam neopisivo monogo vremena za rad, djecu i sve ostale blagodati ovakvog života.
Navečer muž donese svoj laptop sa kojega na par minuta prosurfam na brzinu i to je sve.
Dok sam doma sa djecom ovo mi je jedina opcija, jednostavno iskopčam i to je to, jednostavnije mi je tako koliko god smiješno zvučalo.

I moram reći da je život sto puta ljepši i kvalitetniji, a ja zadovoljnija jer mi je sve tip top, od stana do djece, do muža :)...ma divota.

Tako da je moj savjet NE internetu ili striktno ograničen pristup internetu, naravno samo u slučaju ako samokontrola šteka.

Peterlin, hvala ti na nadahnjujućim postovima!

Uhh... Gdje me nadje sa temom. Ja isto ne mogu da se natjeram na konstruktivne poslove zadnjih godinu dana... Roda je kriva :) Previse sam visila na forumu: prije zaceca, pa trudnoca, pa porod, pa nakon poroda haha... redovono citajuci i sve ostale podforume i teme. Uzas. Sad maleni ima 3 mjeseca a ja MORAM obaviti sve dok spava (sto je po danu jako malo, ponekad samo sat i po ukupno, u boljim danima tri i po). Dakle i pospremanje i peglanje i kuhanje i pranje sudja... I tu negdje uklopiti i honorarni posao koji radim od kuce. Trebalo bi i magistarski ali eto, teza ceka bolja vremena...

Citiraj:

---

Romeo&Julija prvotno napisa

po danima u tjednu sam si zapisala šta se radi :mrgreen:
vjerovali ili ne perem veš utorkom i četvrtkom, i to po 2-3 mašine,
nema šanse da svaki dan perem veš, zato što nas je sedmero u obitelji,
druge dane drugo radim..
imam koke i piliće 8)
subotom recimo obrezujem moje surfinije-cvijeće balkonsko,
to me opušta...
nedjeljom ništa posebno osim nužnog..
perilica pere suđe..
sve je organizirano i samo tako se osječam dobro.

---

wow kako ti uspjevaš sve s vas sedmero napraviti
bravo
daj još štogod napiši

činjenica je da je veća efikasnost kad ima više stvari za napraviti, nego kad ih je manje. ima ovdje kampanjki, kako čitam, još. na faksu sam znao lude ispite spremiti za par dana, a kojekakva čudesica sam taljigao tjednima. eto, tako je ispalo i u životu. žena, ja i debela, posla kao u priči. i obaveza. trudimo se smanjiti obaveze. natalitetom u smislu gorenapisanog :-)

Citiraj:

---

makita prvotno napisa

:lol: nikako da mi osobno ministarstvo raspodjele troškova dopuusti taj luksuz

a pikula možda shvati da ima talenta za još jedan honorarni posao...ukoliko uhvati dovoljno samodiscipline

---

hvala ti makita, pišem ja i furam povremeno paraleno i nekoliko honorarnih poslova, pa jedan ozbiljna posao tri mjeseca pa ništa, nije kod mene do samodiscipline nego ja vodim jako nepredvidiv život koji bez planera u rokovniku i na mobu, malog noteza i ploče na zidu ne funkcionira uopće. A reminderi mi iskaču po mailu ko da radim u kontroli leta ne zato što ja radim nešto jako važno ili jako pametno nego što uvijek radim nešto drugačije, novo, s novim rasporedom, novim ljudima ,kontkatima ili pak ne radim ništa izvan kuće, a tek onda treba znat organizirat taj veliki blure u kojem stigneš sve (šivat, heklat,slikat,pisat, vježbat, volontirat) ili ništa. Zato ja progutam svoj ponos, ne umišljam daj e moja volja neki svemogući alat i pišem, crtam i planiram sve po vsod jedino tako uspjevam i zadovoljna sam onim što obavim, ali isto tako trebalo mi je dugo da ne mislim da su moji planovi nešto važnije od stvarnog života, ako treba sve mjenjat sad i odmah mjenjam, ako treba otkantat sve i čubit najveće postignuće mi je bilo to narpavit bez grižnje savjesti i naći si zabavu tipa forum, pa i tv ako treba, jer ako već moram čubit zašto bi se još morala dodatno kažnjavat.

Ma nije štos u tome da je lakše rasporedit vrijeme kad imaš više obaveza, nego kao je netko vodje pametno napisao,da je lakše organizirat sam sebe kad si zadovoljan nekim postignućem ili kad imaš cilj u kojem se samoostvaruješ. Kad radiš posao s kojim se teško ili nikako identificiraš i kad ne vidiš jasnu nagradu koji vežeš uz svoje napredovanje u vještinama, novac itd. onda se jako teško motivirati. Zato kad ne radiš izvan kuće ili radiš neki necijenjen posao u lošim uvjetima treba zakopati duboko u sebe i naći pravu motivaciju i staviti si je u vidkrug dok je ne integriraš u svoj identite kao polugu samodiscipline. Sve drugo je čista prisila, a sve što radiš bez ljubavi, dugoročno, bolje da nisi ni radio.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Više imam samodiscipline sada kada sam uz sve još i 8 h dnevno na poslu, nego kada sam bila s njih dvoje doma po cijele dane.
jer znam da nemam vremena i da moram sve stići i onda se primim posla.
A čim sam doma mislim kako imam vremena i onda sve nekako u zadnji čas.
Nekada mni se dogodi kada radim popodne da visim na netu dok ne moram krenuti i onda u zadnji čas drž-nedaj, ali to je rijetko.

Uglavnom ustanemo rano kad MM ide na posao, znači oko 7, nekada i ranije.
Obavim neke poslove koje mi se nije dalo navečer, operem suđa kaj je ostalo od večere i slčine sitnice, pokupim stvari kaj su klinci poostavljali i sl. Onda furam malene u vrtić i kada se vratim doma prvo obavim sve kaj moram.
Ručak, ak imam kaj veša, malo posisam i sl.
I onda kad mi ostane vremena radim nekaj kaj mi je srcu milo...
A najviše se mrzim i budem nervozna kada mi se neda nešto napraviti i kada se nikako ne mogu prisiliti da to nešto napravim!

---

Evo, ovako nešto slično je kod mene.
Ipak, daleko sam od organiziranosti i discipline - sve stignem, ali ima i onoga "5 do 12", adrenalina, "drž'-ne daj" situacija, osjećaja Scarlett O'Hare, koja je spomenuta, sasvim zgodno!:-)

Čitala sam neke knjige na ovu temu, mogu preporučiti neki naslov ako ima zainteresiranih.
Stvari su poznate, ali repetitio est mater studiorum.
Jednostavno kažeš sam sebi, trebam se pokrenuti, mijenjati sustav koji ne šljaka i treba naprijed da stvari štimaju.
Jer sve shvaćamo da više nismo školarke, studentice, djevojke koje imaju svo vrijeme svijeta samo za sebe, a obitelj traži svoje - vrijeme, ljubav, posvećenost ... cijelo naše biće, koje je daleko od savršenstva.;-)

Joj, kad vas čitam zavidim vam. Ja sam ona druga controlfreak krajnost. Tako sam ovo ljeto inzistirala da mogu sam čistiti 4 obiteljska apartmana koja iznajmljujemo čuvati svoje troje djece ( 10, 2 i skoro godinu dana stare), kuhati za nas 8 i prati i sve ovo kućansko, i pisati diplomski ( koji nekim čudom u moj cf životu nisam na vrijeme napravila). I stvarno meni je teško zamislivo da netko s dvoje djece ne stiže skuhat i oprati a da ne radi. Ono, najiskrenije, ne mogu to pojmiti. Stvarno bi se trebale zamijeniti na barem mjesec dana. Možda je to jednostavno genetski predodređen kapacitet organizma. Ono, ja spavam malo, oko 5 sati po noći i popodne kad moji odu spavat meni ne pada na pamet ići u krevet, ja ili perem ili surfam ili čitam neke znanstvene idiotarije koje mi ne trebaju ali me vesele. I najgore je da sam takva otkad znam za sebe. I nije da se ja ne opustim nikad, opustim se ja ali uvijek u petoj brzini. Samo da zaključim, ja zavidim svima kojima je moguće sjedit toliko dugo da ručak ne stignu skuhat...

Citiraj:

---

sveta brigita prvotno napisa

wow kako ti uspjevaš sve s vas sedmero napraviti
bravo
daj još štogod napiši

---

:mrgreen:
i još k tome kolike onda kante za veš imaš
70 l???
i kako ti se sve to osuši
meni je sada ok kad je lijepo vrijeme, ali kad dođe ono prelazno razdoblje, bez grijanja, nikad mi se veš ne osuši
a isto tako preko zime, nemam toliko radijatora da bi osušila u jednom danu 3 mašine

i kak možeš posložiti u jednom danu 3 veš mašine.
samo kad ti se čarape nakupe to je koma :roll:

(početak mog posta gore ide ovako :oops:



ma htjela sam te pitati za to pranje veša
to onda pereš preko dana. (mislim tada ti je skuplja struja
i onda ide zeleni smajlić