svađe pred djecom

Posvađali smo se par puta pred malim, ali više ne. Općenito, manje se svađamo nego na početku zajedničkog života i baš smo se trudili iz svakog sukoba izvući nešto konstruktivno. Meni je to jako važno, MM baš i nije, on samo želi zaboraviti, ali on je iz obitelji gdje se stvari guraju pod tepih, a ja nisam. Svatko uči od svojih roditelja.
Uglavnom, primjetila sam da se I. jako uznemiri, zabrine kada se mi odrasli nešto ljutimo jedan na drugoga. Kada vidi da netko plače to mu je posebno koma.
Ne slažem se da je okej svađati se pred djetetom, jer kao, to je dio življenja. Ne bi li ih trebali učiti rješavati sukobe na mirniji i konstruktivniji način?

E sad iz dječjeg iskustva. Kod nas u kući se općenito jako rijetko vikalo, a što se tiče mojih roditelja, pamtim samo jednu njihovu svađu. Ne znam točno koliko sam godina imala, 7,8 vjerojatno. Zamolila sam ih da prestanu jer je stvarno dugo trajalo. Pamtim i danas. Koma.

I mene stvarno zanima stručno mišljenje, mada se više priklanjam ne svađanju pred djecom iako se znam s MM-om nekad porječkati pred njima.

MM je takav da u trenu plane i nakon minutu već bi se grlio (bez obzira je li problem riješen ili ne), a ja sam hladovina, stvarno teško izgubim živce, no ja onda malo po malo mrtvo-hladno bockam što je vjerujem još gore :mrgreen:
Inače, hodali smo 2 godine, pa onda još živjeli zajedno 10 godina prije nego što smo se odlučili na djecu. Nikada se nismo svađali, živjeli smo stvarno idilično, no nažalost, s djecom su stigle i svađe, ustvari, više su to neke prepirke. Ne bih se sada naravno više nikada vratila u razdoblje bez djece, no malo nas je zdrmalo to što više nemamo svoj komfor kao prije u koji smo se već bili uljuljali.
Naše prepirke su u 90% slučajeva rezultat umora. Ja sam sada kod kuće s klincima, zna mi nekada već bubnjati u glavi od dreke, hranjenja, piškenja i kakanja i kad MM dođe s posla očekujem da ih on malo preuzme, a da se ja odmorim, a on očekuje da će doći kući i odmarati se od posla jer misli da je meni super kod kuće, odmaram, visim na forumu i sl. :mrgreen: Onda ko mala djeca počnemo nabrajati tko je što i koliko taj dan radio tako da onaj umorniji može malo prileći. :roll:
Dok se raspravljamo I. za mnom (ili MM-om, kako kad) sve ponavlja, kao da si razgovor snimio na diktafon i puštaš s par sekundi zakašnjenja, pa se na kraju počnemo smijati.

Nisam primijetila da ga to nešto posebno traumatizira ali ima još nešto. MM ima naviku (još iz razdoblja prije djece) često me, jelte, lupnuti po guzici, a I. kada to vidi počne plakati i vikati: tata, nemoj tući mamu! (zamislite što misle susjedi :oops: ) i brže trči da me poljubi gdje me boli :lol:

Ja sam jučer doma imala scenu... Ne, NE mm i ja... došli su moji roditelji i pred mojom djecom nastavili ranije započetu svađu u mom domu (moja djeca nisu navikla na to). To je za moje roditelje klasika, a ja sam se odavno odvikla od toga i tolerancija mi je daleko manja.

Rezultat je :/ - s iskrenim žaljenjem sam im rekla što ih ide (ne baš prvi put u životu, ali ni daleko od toga) pa su se pokupili. To je možda za otvoriti novu temu, ali svejedno... Meni nije više u interesu da moja djeca slušaju i gledaju ono što sam ja slušala i gledala cijelu svoju mladost. Žao mi ih je, ali im ne mogu pomoći. A moj dom nije mjesto za takve predstave niti su moja djeca primjerena publika. Malo me steže oko srca, znam da sam im se zamjerila (naročito mami) ali u tom trenutku sam smatrala da smijem i svoju djecu i sebe zaštititi od toga. :/

apsolutno bih podržala Peterlin.

Ja sam zaključila, da sam prestara da bih se zamarala svađama svojih roditelja.

Peterlin, dobro si učinila.
Razumijem koliko je teško zamijeriti se/povrijediti roditelja, ali tvoja su djeca tebi ipak na prvom mjestu. Ja ne dozvoljavam da itko donosi nemir u moj dom.

Peterlin, apsolutno si dobro napravila.
MM i ja smo još i prije nego sam rodila razgovarali i uveli "zabranu" svađanja pred malenom i toga se držimo i sada kad je ona još mala i puno toga ne razumije. Ali ja sam uvjerena da djeca iako ne razumiju, jako dobro mogu osjetiti sve što se oko njih događa.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja sam jučer doma imala scenu... Ne, NE mm i ja... došli su moji roditelji i pred mojom djecom nastavili ranije započetu svađu u mom domu (moja djeca nisu navikla na to). To je za moje roditelje klasika, a ja sam se odavno odvikla od toga i tolerancija mi je daleko manja.

Rezultat je :/ - s iskrenim žaljenjem sam im rekla što ih ide (ne baš prvi put u životu, ali ni daleko od toga) pa su se pokupili. To je možda za otvoriti novu temu, ali svejedno... Meni nije više u interesu da moja djeca slušaju i gledaju ono što sam ja slušala i gledala cijelu svoju mladost. Žao mi ih je, ali im ne mogu pomoći. A moj dom nije mjesto za takve predstave niti su moja djeca primjerena publika. Malo me steže oko srca, znam da sam im se zamjerila (naročito mami) ali u tom trenutku sam smatrala da smijem i svoju djecu i sebe zaštititi od toga. :/

---

Ovo ja redovno imam sa svekijima. Pa još kad započnu usred nedeljnog ručka, krajnje je nezgodno u tom momentu se dići i otići. Jer to je, na žalost, jedini način za spasti se...
Deca mrze to da vide i čuju, i to je jedan od razloga što nerado ostaju kod njih.
Što se tiče nas dvoje, svađe su nam konstruktivne rasprave bez dreke i ružnih epiteta. Ranije smo se trudili da ih obavljamo kad deca odu na spavanje, a sada razgovaramo i pred njima. Verujem da, doklegod to ne prelazi granicu civilizovanog ponašanja, može biti korisno za njih u smislu učenja komunikacijskih veština.
Takodje i nežnosti pokazujemo pred decom. Sve je to normalan deo života i prirodno je da učestvuju u njemu.

Citiraj:

---

lucij@ prvotno napisa

Peterlin, dobro si učinila.
Razumijem koliko je teško zamijeriti se/povrijediti roditelja, ali tvoja su djeca tebi ipak na prvom mjestu. Ja ne dozvoljavam da itko donosi nemir u moj dom.

---

i ovo potpisujem!

Mi ne bježimo od rasprava pred Renatom, bez vriske, epiteta i psovki. Mada je MM kao i kod Pomikaki, on bi to rješavao kasnije što nikad ne dođe.
Vidim da mnogi pominju ružna sjećanja na roditeljske svađe, a ja od moje mame nosim obavezu svađanja pred djetetom. Njeni roditelji ( moji baka i djed) nisu se nikada svađali pred djecom, i mama mi još pamti kako je sa 15 godina mjesec dana čekala da se roditelji razvedu. Probudila se po noći i čula ih, a nije ih smjela pitati šta se dešava.
Tako da ne svađanje također može dovesti do zabuna.

mi se svađamo pred djecom, ali to isto nije urlanje, "komplimenti", psovanje.... više onako, glasno raspravljamo. mada roko recimo i tu glasniju raspravu isto ne voli i odmah nas krene "pomirivati" u stilu: ti nisi u pravu a ni ti nisi u pravu nego je tak kak ja velim... tužno.
onda smo mu probali objasniti to na taj način da se i on nekad s prijateljima i bratićima i sestričnama posvađa oko nečeg kad se igraju, ali to brzo rješe i dalje je sve ok. tako se mama i tata isto moraju oko nečega glasnije dogovoriti i to je prihvatio.

Djeca definitivno čuju i stvaraju svoje stavove; čak i kad mislimo da svađe ne utječu na njih, to se ipak događa.

Nakon onog cirkusa s mojim roditeljima (kojem su svjedočili iz druge sobe) moj stariji se potpuno povukao. Neki dan kažem ja da moram nazvat mamu, a on kaže "Nemoj...! :(

Pogađa me to, ali me profiliralo za sva vremena i nema teorije da mi svojoj djeci priuštimo isti cirkus. Iako djeca jako vole baku i dedu, njihov boravak tamo jako jaaako je limitiran vremenom koliko oni mogu izdržati bez svađe, a to nije dugo.

Nije da se mm i ja ne razilazimo u mišljenju povremeno, ali brate mili, ima i prikladnijih načina da se čovjek dogovori, bez galame, grubosti i gorih stvari. Ja sam to naučila u svojoj primarnoj obitelji na način koji ne želim svojoj djeci.

Citiraj:

---

smoki prvotno napisa

Vidim da mnogi pominju ružna sjećanja na roditeljske svađe, a ja od moje mame nosim obavezu svađanja pred djetetom. Njeni roditelji ( moji baka i djed) nisu se nikada svađali pred djecom, i mama mi još pamti kako je sa 15 godina mjesec dana čekala da se roditelji razvedu. Probudila se po noći i čula ih, a nije ih smjela pitati šta se dešava.
Tako da ne svađanje također može dovesti do zabuna.

---

ovo je prilično poučno... najgore je da dijete vidi jednu sliku na koju je naviklo, a onda svjedoči nečem što ga dovede do pitanja da li je njegova slika vlastitih roditelja sasvim pogrešna.
Treba se znati dobro posvađati, to je umijeće :) valjda je jasno što mislim pod dobro

Ajooooj....

MM ima valjda najkraći fitilj na svijetu... ja kad nešto prigovaram, nastojim to reć koliko-toliko 'normalnim' tonom, ali on... on se dereee :no: :sick: . Tisuću, al tisuću puta sam mu rekla - što prije poroda, što poslije - da će taj njegov nagli temperament utjecati na dijete, da će ga se bojati. Meni je, kad se tako svađamo, uopće nije više stalo do mene i mojih osjećaja, nego se svaki put pitam kakve će to tragove ostaviti na maloj :cry: . Inače jako volim MM, ja sam mu u biti protuteža za tu njegovu naglost, ali stvarno bude iritantno kada mu film puca rad najmanje gluposti (ja ga zaflekam za ručkom, a on se trese od nervoze i psuje sve u 16).

Inače je stvarno dobar muž i ne bih ga mijenjala (jedino se nisam još pomirila s činjenicom da nijednom nije maloj išao promijenit pelenu :x , iskreno - pozelenim od ljubomore kad vidim što sve tate pomažu svojim suprugama u rubrici 'Tata mjeseca' u časopisu Mama i Beba :oops: ).

Ali svjestan je možebitnog utjecaja (negativnog) na dijete, samo što se većinom ne može kontrolirat :roll: . Prizna, ali teško popravlja ponašanje kada dođe do 'vruće' situacije!