Kako prestati dojiti bez osjećaja krivice i grižnje savjesti

eto da javim naše (ne)uspjehe:

u petak smo odlučili da ja i moje dragocjene cike odemo spavati u drugu sobu...znaći dođemo iz večernje šetnje, papamo, pa se G i ja mazimo i cikimo i ja mu pričam kako moram ići pa-pa ali da sam ujutro nazad a da ako mu to bude preteško neka me zove i ja ću doći...onda odem kroz izlazna vrata i mašemo pa-pa...on se ode nakon tog rastanka kupati sa tatom i nakon toga odu u sobu maziti se i spavati...i za čudo to im uspjeva...probudi se nakon cca 4 sata (to je napredak), tata dođe, da mu vode i pomazi ga, čak ga nekad ni ne vadi iz kinbača ako G ne traži...i ZASPI DALJE...ja dođem oko 7-8 h ujutro na jutarnje cickanje i tako još spavamo do 10.30 h...ssve je bilo super do jučer...jučer je već počeo urlati prilikom mog "odlaska" i nije prestajao...tako da sam se smilovala i spavala s njim...prokužio je naš raspored i vrijeme je da ga malo izmjenimo...

u svakom slučaju prilićno sam zadovoljna, mada nam je cilj spavanje u komadu kako bi konačno mogli sinu prepustiti sobu i preurediti stan :)

eto...vidjet ćemo što nosi današnji dan...ali moram priznati da se MM jako dobro snalazi i jako sam ponosna na njih dvoje budući da sam zadnjih 13 mjeseci isključivo ja bila budna preko noći i uspavljivala dijete...i da...konačno sam se naspavala preko vikenda...

Evo vratili se s mora i cicamo sve u 16...
MM i ja smo se dogovorili da mu necemo još ciku uzeti jer je tako jako voli...

smaja, avatar je prekrasan :zaljubljen:

angie :*

smaja - :heart: baš mi je drago da ste tako odlučili!

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

jeste li procitale juulovu kako reci ne mirne savjesti?

kad mami vise nije gust, ili joj dapace smeta, ima pravo reci da je dosegnula svoje granice i da vise ne zeli i ne moze. i ima pravo to provesti.

dapace, mislim da je duzna prestati kad osjeca da vise ne zeli, jer u protivnom daje pogresne poruke, cini nesto protiv svoje volje. to nije zrtva koju treba pozdraviti, to je gubitak integriteta i gazenje svojih granica. potraje li takva situacija dulje, dojenje ce ostati u sjecanju kao nesto lose, tebi svakako, a vjerojatno i djetetu.

no odluku treba donijeti bez zadrske i bez sumnje. najprije to treba sebi dopustiti.

---

Bas si to super srocila. Procitala sam knjigu koju spominjes i sa svime se slazem. Ja stvarno uzivam u dojenju, svo ovo vrijeme. I uvijek mi se cinilo da stvari idu svojim prirodnim tokom, B je nekako sam izbacivao pojedine podoje, s vremenom bi jednostavno prestao traziti, ostali smo na jednom dnevnom (za uspavljievanje) i x nocnih podoja. Ali, dolazi vrijeme kad razmisljam o drugom djetetu i NE ZELIM dojiti u trudnoci pa me zanima kako i kada dodje do toga da dijete pocne spavati noc bez budjenja, mora li se nuzno provoditi neki oblik "odvikavanja"... Savjetovali su mi da ga nosim, ali ne da se, bas se baca natrag prema krevetu i cim ga ponovo legnem namjesti se na bok, izvadi dudu i kuka dok ne udovoljim njegovim zahtjevima :roll: Skuzila sam doduse da uspijevam skratiti te podoje nudjenjem vode, a i tako sto mu u jednom trenutku kazem "ajde sada stavi dudicu i spavaj..." - ponekad me i poslusa...

Samo da dodam impresije, oko mjesec dana nakon prekida dojenja:

prestali smo s Petrovih 18 mjeseci - i nikad me više nije tražio. Pije mlijeko iz čaše, obožava ga, mi se mazimo kao i prije, možda i više, ako je to uopće moguće.

Jako sam zadovoljna kako je sve proteklo, glavno mi je u svemu bilo da on ne bude nesretan i nezadovoljan, no ni u jednom trenutku nije pokazao tako nešto. I inače je žderonjica, tako da nije ovisio o mom mlijeku što se glavnine prehrane tiče.
Čak i kad me vidio ispod tuša, komentirao je njam-njam, ali samo kao informaciju, bez osjećaja i želje da "prione na posao" :heart:

I ja sam čitala Juula i sve mi to super štima u teoriji, ali u praksi .... :/

P ima 22 mjeseca i obavezno traži cicu kad dođem doma s posla i onda se još neko vrijeme nacicava. Ako idemo van, ili baki i dedi na dvorište pa se igra, uopće ne misli na to, ali bojim se sad jeseni. Kad sam doma za vikend ili na godišnjem traži cicu cijelo vrijeme. Nije da meni to smeta, ali ne bih htjela dojiti do tri godine, htjela bih prestati za koji mjesec.

I kaj mi znači ako ja odlučim reći da sam dosegnula granice i ako imam pravo na to, ako ne mogu podnijeti da ostaje bez daha od plača, da vrišti "cicu, cicu" a uporna je do besvijesti i mislim da bi bila u stanju plakati danima.

Jednom sam ukinula cicanje kad se igramo na podu, nakon što smo par puta to izvodile, a mene su počela boljeti leđa pa sam rekla da to više ne želim. Bilo je plakanja do iznemoglosti, i uz to nije htjela ići pišati iz inata ili ne znam kojeg drugog razloga dok ju već nije počelo boljeti, a onda više nije mogla ili htjela pa smo se ozbiljno zabrinuli. A sve zato jer nije mogla dobiti cicu tam gdje ona hoće a mogla je npr. na podu ili na kauču i to sam joj cijelo vrijeme govorila. Mislim da bi se razboljela da joj ne dam cicu uopće.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

I ja sam čitala Juula i sve mi to super štima u teoriji, ali u praksi .... :/

P ima 22 mjeseca i obavezno traži cicu kad dođem doma s posla i onda se još neko vrijeme nacicava. Ako idemo van, ili baki i dedi na dvorište pa se igra, uopće ne misli na to, ali bojim se sad jeseni. Kad sam doma za vikend ili na godišnjem traži cicu cijelo vrijeme. Nije da meni to smeta, ali ne bih htjela dojiti do tri godine, htjela bih prestati za koji mjesec.

I kaj mi znači ako ja odlučim reći da sam dosegnula granice i ako imam pravo na to, ako ne mogu podnijeti da ostaje bez daha od plača, da vrišti "cicu, cicu" a uporna je do besvijesti i mislim da bi bila u stanju plakati danima.

Jednom sam ukinula cicanje kad se igramo na podu, nakon što smo par puta to izvodile, a mene su počela boljeti leđa pa sam rekla da to više ne želim. Bilo je plakanja do iznemoglosti, i uz to nije htjela ići pišati iz inata ili ne znam kojeg drugog razloga dok ju već nije počelo boljeti, a onda više nije mogla ili htjela pa smo se ozbiljno zabrinuli. A sve zato jer nije mogla dobiti cicu tam gdje ona hoće a mogla je npr. na podu ili na kauču i to sam joj cijelo vrijeme govorila. Mislim da bi se razboljela da joj ne dam cicu uopće.

---

eh, tako sam i ja mislila. ali prošlo je sasvim bezbolno. :shock:
u sedmom mjesecu, dakle imala je 2 godine i 2 mjeseca, ja sam morala piti neki antibiotik. koji je u principu bio kompatibilan s dojenjem, ali, eto, odlučila sam probati pa što bude.
ona je tako ozbiljno shvatila tu činjenicu da mama mora piti lijek i da ona ne smije cicu, da nije niti jednom pitala.
prvih par dana je ponavljala da će ona opet papati cicu kad mamu više neće bubati :zaljubljen: ali obzirom da je to neki antibiotik koji se pije 15 dana :mrgreen: i to je brzo zaboravila.
jedini problem koji je tada nastao, a zbog kojega sam u više navrata bila spremna joj opet dati cicu, ali ipak nisam, bio je taj da jednostavno nije znala kako zaspati sa mnom i bez cice.
tako da nam je uspavljivanje navečer trajalo i po par sati. ali nije plakala, nego se vrtila, okretala, skakala - nemam pojma što sve ne.
da je počela plakati i tražiti cicu, ja bih joj sigurno i dala. ali, ovako mi je bilo bezveze.

bilo mi je malo žao, ali s druge strane i fora jer se napokon grlimo i mazimo onako za pravo. dok sam dojila, svaki moj pokušaj maženja završavao je njenim cendranjem i cicom u ustima. :mrgreen:

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

I ja sam čitala Juula i sve mi to super štima u teoriji, ali u praksi .... :/

P ima 22 mjeseca i obavezno traži cicu kad dođem doma s posla i onda se još neko vrijeme nacicava. Ako idemo van, ili baki i dedi na dvorište pa se igra, uopće ne misli na to, ali bojim se sad jeseni. Kad sam doma za vikend ili na godišnjem traži cicu cijelo vrijeme. Nije da meni to smeta, ali ne bih htjela dojiti do tri godine, htjela bih prestati za koji mjesec.

I kaj mi znači ako ja odlučim reći da sam dosegnula granice i ako imam pravo na to, ako ne mogu podnijeti da ostaje bez daha od plača, da vrišti "cicu, cicu" a uporna je do besvijesti i mislim da bi bila u stanju plakati danima.

Jednom sam ukinula cicanje kad se igramo na podu, nakon što smo par puta to izvodile, a mene su počela boljeti leđa pa sam rekla da to više ne želim. Bilo je plakanja do iznemoglosti, i uz to nije htjela ići pišati iz inata ili ne znam kojeg drugog razloga dok ju već nije počelo boljeti, a onda više nije mogla ili htjela pa smo se ozbiljno zabrinuli. A sve zato jer nije mogla dobiti cicu tam gdje ona hoće a mogla je npr. na podu ili na kauču i to sam joj cijelo vrijeme govorila. Mislim da bi se razboljela da joj ne dam cicu uopće.

---

eh, tako sam i ja mislila. ali prošlo je sasvim bezbolno. :shock:
u sedmom mjesecu, dakle imala je 2 godine i 2 mjeseca, ja sam morala piti neki antibiotik. koji je u principu bio kompatibilan s dojenjem, ali, eto, odlučila sam probati pa što bude.
ona je tako ozbiljno shvatila tu činjenicu da mama mora piti lijek i da ona ne smije cicu, da nije niti jednom pitala.
prvih par dana je ponavljala da će ona opet papati cicu kad mamu više neće bubati :zaljubljen: ali obzirom da je to neki antibiotik koji se pije 15 dana :mrgreen: i to je brzo zaboravila.
jedini problem koji je tada nastao, a zbog kojega sam u više navrata bila spremna joj opet dati cicu, ali ipak nisam, bio je taj da jednostavno nije znala kako zaspati sa mnom i bez cice.
tako da nam je uspavljivanje navečer trajalo i po par sati. ali nije plakala, nego se vrtila, okretala, skakala - nemam pojma što sve ne.
da je počela plakati i tražiti cicu, ja bih joj sigurno i dala. ali, ovako mi je bilo bezveze.

bilo mi je malo žao, ali s druge strane i fora jer se napokon grlimo i mazimo onako za pravo. dok sam dojila, svaki moj pokušaj maženja završavao je njenim cendranjem i cicom u ustima. :mrgreen:

Htjela sam vas pozdraviti i oprostiti se s ovog foruma....

Naše dojenje je završilo bezbolno i bez osjećaja grižnje savijesti.. :heart:
Ne dojimo vec oko 3 tjedna, izbacili smo vecernje podoje zahvaljujući Blanki Vlašic i njenim skokovima :lol: jer smo gledali iz kreveta "tete " kako skaće i zaspali uz nju...

Slijedećih par večeri smo opet čekali da tete dođe i u međuvremenu zaspali... Ostali smo bili na jutarnjem cicanju koje smo postupno maknuli tako da smo stavljali motore i ključeve da cicaju... :lol:

Tako da moj sin više ne cica, ali zato cicaju ključevi i motori...

Eto tako je bilo kod nas... Sad više uopće ne treža, pita za cicu, ja mu ju pokažem on joj da pusu i brzo je pokrije i kaže "aja" (da cica ide spavati)

I to je to... bez grižnje savijesti... a u međuvremenu sam saznala i da sam trudna.... :D

stvarno si uspjela fino, na najlipsi nacin prekinuti dojenje, odnosno i ti i plavokosi princ.
čestitke na drugoj trudnoći :D

Već neko vrijeme razmišljam kako prestati... pomalo mi je počelo biti tlaka. Inače već dugo ne sisa preko dana, a za uspavljivanje ju ne koristi već godinu dana. Ali zato sisa po noći. I to često više puta, ali kako prestati? Na koji način započeti? Nekoliko sam puta pokušala ne dati mu preko noći i nakon puno,puno deranja, vrištanja i plakanja zaspao je, ali se ubrzo probudio i opet sve ispočetka i onda bih odustala. Nisam mogla podnijeti njegove suze. Je li moguće da to bezbolno prođe?

Evo i mog iskustva s prestankom dojenja.
Oko njenog drugog rođendana sam joj polako ukinula uspavljivanje na sisi. U to vrijeme su me sise grozno bolile i nisam mogla izdržati njeno nasisavanje dok ne zaspe. Lijepo sam joj objasnila da mamu jako boli i da ne može sisati ali da može sisice ljubiti i grliti (nekad ih je toliko natezala da je to bilo strašno ali brzo je prošlo). Po noći se znala još koji put probuditi i tražiti sisu - onda bi joj isto rekla da me boli i nek samo malo posisne. Brzo nakon toga je počela lijepo spavati cijelu noć u komadu. Dnevno sisanje nisam imala namjeru tako brzo ukidati ali kako sam zatrudnila, počelo me je iritirati. Polagano je prestala s 2 godine i 4 mjeseca. Sve je prošlo bezbolno i za nju i za mene (nije bilo nikakvih upala ni zastoja ni potrebe za izdajanjem).
Nadam se da će mi i s drugim dojenje biti isto tako uspješno i dugo.

Mislim da je gotovo... Evo već pet noćiju nije ´papao sisu´. Već pola godine pokušavam smanjiti noćne podoje,ali ne baš uspješno. Objasnila sam mu da više nema mlijeka, da je sve popapao i sad može piti samo iz šolje. Ni sama ne bih vjerovala kako je to dobro prihvatio. Jedino smo prvu noć imali problema, i drugu se budio, tražio i ubrzo zaspao. Ostale je prospavao od 20,30 do 7. Vidit ćemo kako će bit dalje...

I ja bih htjela prestati dojiti, jer bih u zadnji tren, zbog mojih visokih godina (41), još pokušala ostati trudna. Čitam vaša iskustva i korisna su.
Moj problem je sljedeći: Trenutno dojim 3* - ujutro poslije spavanja, navečer prije spavanja i 1*noću, i mislim da ništa od toga ne bi bilo problem ukinuti, jer moja mrvica, 19 mj, ne inzistira, a osim toga, kada mene nema, tj. kada je u vrtiću ili s bakom, uspavljuje se bez problema - dakle - može sam. Meni je žao uskratiti sebe (i njega) toga užitka, jer je mala vjerojatnost da ću u ovoj dobi uopće ostati trudna i ponovo imati prilike dojiti, a s druge strane mogla bih cijeli život žaliti jer nisam (ranije) prekinula dojenje i pokušala imati još jedno dijete. Nekako sam si dala još vremena do ljeta iako znam da si bitno umanjujem šansu za ostanak u drugom stanju. Ima li netko slično iskustvo.
Nadahnjuju me iskustva onih koje su ostale u 2. stanju tijekom dojenja, jer po teoriji, morao je već u mjesecu odnosa započeti ciklus, jer bez njega nema ni JS, a niti oplodnje. Sve ostalo je SF. Kod mene ciklus još nije počeo - ni s dojenjem ni bez njega :-)

Ne znam što bih ti pametno rekla...i sama sam mislila da će biti puno teže i meni i njemu, ali sve je dobro ispalo. Objasnila sam mu da nema više i nakon 2 noći više nije pitao. Imao je 20 mjeseci. Planirala sam do druge, ali me sve to počelo živcirat, buđenje svakih 1,5-2 h, natezanje, a skoro da uopće nije sisao. Doduše danju već dugo nije sisao.Ipak ona je već velika, kao što sama kažeš možda će ti cijeli život biti žao ako ne ostaneš trudna, a njoj ništa ne uskraćuješ...mislim kad već nemaš ciklusa uz dojenje. Meni je počeo 46 dan nakon poroda.

Pridruzujem se i ja na ovoj temi. Moje cicalo ima 19 mjeseci i straaasno voli svoje cike. Eto, to je razlog sto mi je zbilja tesko. Sto se mene tice ja bi ga bez beda dojila i preko dvije godine ali mi smo par koji je i njega dobio iz ivf-a, nismo bas u cvijetu mladosti, vrijeme nam ide i htjeli bismo probati dobiti jos jedno dijete. Tako da sam si zacrtala da ga u slijedeca dva mjeseca moram odbiti.

Mene zadivljuje kad cujem da djeci mame mogu objasniti da one piju lijek pa ne smiju dati cicu, da su cice bubane ili kao sto je forumasica ovdje napisala, da motori i kljucevi cicaju. Jer mom malom se nista ne moze objasniti ni lijepo ni na koji drugi nacin. Kad hoce, hoce i vristat ce i plakati koliko god treba samo da dobije.

U biti se samo zelim pozaliti, a javit cu ako nam odvikavanje uspije.

Ja ću pokušati prekinuti dojenje tijekom noći. Ono je zapravo jedino koje je preostalo jer večernje prije odlaska u krevet Lucija ponekad zaboravi tražiti.

I sad se osjećam .... kao zločinac. Plače mi se od same pomisli. Gubim nešto posebno što sam joj samo ja mogla pružiti i strah me da će tu ostati rupa u našem odnosu, da to ni sa čime neću moći nadoknaditi.
Već danima to odgađam. Mm me kuži, odnosno suosjeća ali ja mu ne mogu prenijeti koliko me to zbilja boli, evo i sad plačem a samo pišem o tome, trebate me vidjeti kad započnemo razgovor o toj temi :cry:

a zašto bi prestala?

Jer mi noćno dojenje počinje predstavljati fizički problem. Ona se i dalje budi svaka dva sata i traži cicu, pa povuče par gutljaja i nastavi spavati al iju ne ispušta iz zubi. Sinoć sam skoro ostala bez bradavice kad sam se u snu htjela okrenuti a ona je, osjetivši da izmiče, zagrizla. Uz to me užasno bole leđa zbog položaja, prije 10 dana sam bila praktički nepokretna jer me uklještilo.

Imam za ispričati vrlo lijep i pozitivan prestanak dojenja. Kada je naša T. navršila dvije godine u meni je počela raditi želja da prestanemo s dojenjem. Pokušala sam procijeniti da li se kod T radi o navici ili o potrebi. Pa sam odlučila napraviti jedan mali test. Bez puno planiranja i nekakve psihičke pripreme (očito je bilo pravo vrijeme) jedno jutro sam pomislila da bih mogla malo promijeniti rutinu i vidjeti što će nam to donjeti.
Dotadašnja rutina se sastojala od toga da je ona ujutro kad se probudila zvala tatu ili mamu, obično bi tata otišao po nju u njenu sobu (spava u svojoj sobi u svojem krevetiću i skroz je zadovoljna sa time) i donio je u bračni krevet. I onda bi T cicala nekih 15 minuta.
To jutro, ja sam otišla po nju i priupitala je da li bi željela vidjeti jel došlo sunce ili pada kiša (ono nedavno kišno doba). Oduševila se idejom da idemo dizati rolete i gledati kroz prozor. Popričale smo o vremenu i krenule sa ostatkom rutine - pranje zubića, oblačenje itd...
Navečer smo pak, umjesto cicanja - plesale zagrljene uz uspavanke i pričale o nekim našim stvarima. I naravno, ispričala joj priču, izljubila je od glave i pete i rekla da je čuvam.
Sljedeće jutro smo opet išle gledati kroz prozor....

Nakon nekoliko dana, kada me jedno 10 puta pitala da bi gedala Dolu skužila sam da joj je Dora puno važnija od cice.
Tu i tamo se sjeti i pita za cicu, a onda joj tata veli - pa imaš mlijeko u frižideru.... Neki dan je odgovorila tati, daj ga donesi da natočimo mami, ona nema.
Srce malo.

E da... sada ujutro je opet uzimamo u krevet, ne pita za cicu, ne skida me, ne traži... dugo se grlimo i ljubimo.
Sada sam ja došla na svoje :) Ovo maženje u krevetu mi je jako falilo!!!
To je rekla bez težine, gorčine ili ljutnje.

Prošlo je sad malo više od mjesec dana.
Ona je i dalje vesela, zdrava i puna energije.

Citiraj:

---

Mrvna prvotno napisa

Ja ću pokušati prekinuti dojenje tijekom noći. Ono je zapravo jedino koje je preostalo jer večernje prije odlaska u krevet Lucija ponekad zaboravi tražiti.

I sad se osjećam .... kao zločinac. Plače mi se od same pomisli. Gubim nešto posebno što sam joj samo ja mogla pružiti i strah me da će tu ostati rupa u našem odnosu, da to ni sa čime neću moći nadoknaditi.
Već danima to odgađam. Mm me kuži, odnosno suosjeća ali ja mu ne mogu prenijeti koliko me to zbilja boli, evo i sad plačem a samo pišem o tome, trebate me vidjeti kad započnemo razgovor o toj temi :cry:

---

Razumijem ovu bol i stvarno mi je žao.
Htjela bih ti samo dati podršku da je važno da napraviš ono što osjećaš da moraš.
Djeca od nas moraju naučiti puno puno toga, a najvažnije je kako graditi osobnu sreću i osobnu odgovornost.

Isplači što moraš, izbaci tugu van, sjeti se koliko toga daješ za svoju divnu djevojčicu i napravi korak dalje....
Koji god on bio.... Možda ćeš shvatiti da je njena reakcija takva da sada stvarno nije pravo vrijeme... možda ćeš shvatiti da si se bezveze plašila i da je ona to puno lakše prihvatila nego ti.

Nisam za nikave univerzalne savjete, moj jedini savjet koji volim reći je: Napravi ono što osjećaš da moraš pa vidi kako ide. Uvijek možeš promjeniti odluku, zar ne?
Pusa

Citiraj:

---

Kikica1 prvotno napisa

Pridruzujem se i ja na ovoj temi. Moje cicalo ima 19 mjeseci i straaasno voli svoje cike. Eto, to je razlog sto mi je zbilja tesko. Sto se mene tice ja bi ga bez beda dojila i preko dvije godine ali mi smo par koji je i njega dobio iz ivf-a, nismo bas u cvijetu mladosti, vrijeme nam ide i htjeli bismo probati dobiti jos jedno dijete. Tako da sam si zacrtala da ga u slijedeca dva mjeseca moram odbiti.

Mene zadivljuje kad cujem da djeci mame mogu objasniti da one piju lijek pa ne smiju dati cicu, da su cice bubane ili kao sto je forumasica ovdje napisala, da motori i kljucevi cicaju. Jer mom malom se nista ne moze objasniti ni lijepo ni na koji drugi nacin. Kad hoce, hoce i vristat ce i plakati koliko god treba samo da dobije.

U biti se samo zelim pozaliti, a javit cu ako nam odvikavanje uspije.

---

Htjela bih ti samo reći (iz mog iskustva) da nije svejedno ima li dijete 19 mjeseci ili 21 ili 24. U samo 2,3 mjeseca se može dogoditi jako velika promjena (iako vjerujem da to sada tako ne izgleda) u ponašanju djeteta i sve to vrlo lako premostiti.

Pogledaj moje iskustvo - a vjerujem da sam probala sa 19 da bi imala nesretno, nezadovoljno i vrišteće dijete. A to nitko ne želi.
Isto tako, važno je da ti to stvarno jako želiš, ali da ne ideš stavom - no matter what. I ti možeš to odložiti sa mjesec, dva, tri, zar ne? (iako razumijem da vam je timing jako važan)

Svea, hvala na lijepoj priči i podršci.

Evo sad bi se ona za kojih pola sata mogla probuditi a ja se premišljam "ma možda još samo ovu noć....?" iako znam da će mi ujutro leđa otpadati.

Ipak smo uspjeli! Prva noć je bila u četvrtak navečer (prije 5 dana) i probudila se kao i inače, tražila "ti" a kad sam rekla da "ti" spava dobila je napadaj bjesnila. Ako me bilo strah da ću se sažaliti, prošlo me. Nije tužno plakala nego se derala na mene, odbijala da ju diram, zagrlim, pričam joj... pa sam odustala. Ležim kraj nje i čekam da ju prođe. U jednom trenutku ona prestane i sad već suznih očiju puže do mene sva sretna, u stilu "o, pa i ti si tu, što se nisi javila?", zagrli me i zaspi. Taj se scenarij ponavljao još dvije noći (sa sve kraćim plakanjem i sve više maženja, pod kožu mi se htjela zavući), preksinoć je imala period spavanja od skoro 6 sati, da bi sinoć legla u 9 i spavala dok ju nismo probudili za vrtić u 6! :-D
Dojenje prije spavanja je sad svečani događaj - pozove me na kauč, pobaca sve dolje da nam ne smeta i sa osmijehom od uha do uha maše da joj priđem :zaljubljen:

Mrvna,da li je uspeh potrajao?:)
Proslu noc sam se i ja odlucila pokusati s odvikavanjem.Dnevna sisanja ostavljamo do daljnjeg,bar do 2 godine nadam se.
Probudila so oko 2,trazila siku,drzala sam je u narucju,smirivala,pevusila,a ona je urlala iz petnih zila...
Pokusala oteti siku na silu,bacakala se,zavijala...i tako nekih pola sata,zamalo sam popustila.
Zapitah se-da li je ovo vredno tolike njene patnje?Doslo mi da se i ja rasplacem:(
Ali,smirila se.malo sam je nosala,pevala i zaspala je jos dugo jecajuci na suvo,spavala do 6.Tada sam joj dala,velim,dan je:)
Posikila,okrenula se i spavala do 9!Obicno se razbudi oko 6 i ostatak do ustajanja oko 8 provede jasuci po meni sa sikom u ustima,zmurecke.
Videcu sad kako ce biti nocas.
Iskoristila sam priliku jer je mm na putu 8 dana,a klinci spavaju ko topovi.O komsiluku ovom priliko ne razmisljam heheh.

Je, Kayo! Svaku treću noć prospava u komadu, a ovih noći kad se budi joj ponudim vodu, tutu, zagrljaj... Zna se ljutiti i deračit, to traje do dvije minute (to je maksimum kad svarno prekardaši) i onda u suzama i sa smajlom od uha do uha dođe meni, kao da me prvi put vidi, zagrli me i zahrče.
Ja sam ostavila samo dojenje prije spavanja, i ovo ranojutarnje sam izbacila jer sam se bojala da će ju buniti što po noći ne smije, a u zoru smije. Objašnjenja tipa "dan je-noć je, cica spava" ne bi palila jer je ona tad u polusnu i ni ne trudi se provjeriti govorim li ja istinu.

Drago mi je da je sve super!
I mi napredujemo:)
Druge noci je histerisala,ali naposletku prihvatila vodu,i uz malo nosanja i pevanja bunila se 20tak minuta.
Trecu noc se probudila,zaplakala,popila vode,siku nije trazila,drzala sam je minut i nastavila je da spava ponovo do 6h kada je dobila siku i nastavila do 9.
Idemo dalje....
Nadam se da necu postici samo to da ne trazi sisati,vec da ce sastaviti spavanje bez budjenja bar do 6h,jer to mi je i bio cilj prvenstveno.
Danju sisa bar 3 puta,cesto i vise.Ali zao mi je gasiti taj sjaj u njenim okicama kada vidi siku,kakva je to ljubav bogo mili.
Pitam je-Hoces siku?Daaaaaa! Ko ce sikiti?Jaaaa!
Ovoga nocnoga je bilo zaista dosta,sad ce 20 meseci.

Kaya, Mrvna - pratim vas pazljivo :)
Moja ima 18 mjeseci, razmisljam da nakon adaptacije u 9. mjesecu prestanemo, ali naravno ne naglo, tj. probala bih izbaciti do tada sve osim vecernjeg uspavljivanja. Nocna sam vise-manje izbacila (cak i nisu bile pretjerane drame), ali nisam bas 100% stroga pri tome, tj. uvijek prodam cicu za dulje spavanje/nocni mir (srecom, to bude mozda 1x po noci, a ponekad se izvucem i bez toga). Po danu je ionako u vrticu, pa ako ujutro odjurimo a popodne se negdje zabavimo, zna se desiti da i ne cica prije vecernjeg uspavljivanja (tad me "ubije" ona cica koja jadna ostane van upotrebe preko 12 sati).
Mene muce vikendi... onda se mota oko mene, pa svako malo iz dosade/nervoze/jer-sam-tu se sjeti i zica cicu. Najradije bih odbila, a onda cendra i normalno popustim jer ne vidim smisao da place a tako joj je lako ugoditi... samo sto me to ne dovodi blize prestanku odnosno ukidanju svih podoja osim za spavanje...
I ono sto mi je sf... kako uspavati bez cice jednog dana... Znam da se moze, mogu se pricati price, maziti, grliti, nunati, dragati... ali to sve trajeeeee a cica djeluje za tren, jos usput surfam ili gledam TV :lijena:
A jos me muci i to sto si nesto razmisljam, ako prestanem dojiti onda moram poceti paziti da uzima dovoljno kalcija, proteina, bla, bla, uglavnom da ima urednu uravnotezenu prehranu. Ovako, iskreno, ponekad pomislim sretno kako ne moram previse brinuti o tome - jer ako nesto i fali u prehrani od toga, dobit ce mlijekom.
Sve u svemu, ja sam izgleda jedna pomalo sebicna mama, glavni razlog protiv prestanka dojenja mi je vlastiti komoditet :) S druge strane, imam i dalje neki jezivi dermatitis na bradavicama od dojenja, i cesto mi je ziva muka dat joj cicu dok me boli. Ali ocito jednom i taj trenutak (prekida) mora doci, a u meni nekako lagano sazrijeva zelja da tome dodje kraj...
Javim se kad krenemo za ozbiljno po malo podrske...

Evo,obavestavam da je nas (tacnije moj)"projekat"propao:(
Tri noci nam je islo sve bolje.Da bi se dan iza toga razbolela,dobila temperaturu i trazila siku svako malo.Naravno,skoro nista nije jela.
Po noci se budila na 15 minuta,nisam izdrzala,a i ne bih mogla bolesno dete muciti.
Sad ne znam.Ozdravila je,da li da sada krenem opet ispocetka?
Ili da pricekam neki dan,pa onda?
Ne smetaju mi dnevni podoji,iako se mala prikaci svaki put kada sednem,ili joj je dosadno,ili je gladna ili pospana,uznemirena....
Nije to neko dugo i ozbiljno sisanje,ali sisamo:)
Za uspavljivanje popodne i uvece je obavezno.

Ja sam se preporodila otkada ne dezuram u krevetu. Em u miru navecer kad ona zaspi ja nesto i napravim, em se puno kvalitetnije naspavam (iako sam bila navikla u snu joj dati, ipak me to lagano ubijalo...) Ja bih na tvom mjestu probala opet, ionako je najgora prva noc, kasnije vec ide lakse (bar je tako bilo kod moje)

Sigurno cu probati opet,
samo sam u dilemi da li da je pustim neki dan dok zaboravi malo,ili da istrajem sad dok je sveze...
Znam da je individualno,ali,koliko je noci vama trebalo za ukidanje nocnih podoja?

Pa ukinuli smo u jednoj noci, a trebalo je jedno 3 noci da se prestane bas buditi (jos je znala malo cendrati u polusnu, ali ako to ignoriram prestane za pola minute). S tim da ako se probudi ranom zorom (a ovih dana je rano svitalo) onda bih joj dala. Tj. ukinula sam samo ono nacicavanje u ponoc, jedan, tri, cetiri ujutro...

Sad kad smatram da se odvikla od nocnog nacicavanja joj dam ako treba i u 2 ujutro ako se probudi - jer znam da ce dalje spavati do pred jutro. Tj, nije mi problem dati joj ako se bas probudi, ali ne dam da se u polusnu nacicava xyz puta...

Tako bih i ja,smeta me to dudlanje bez kraja i konca:)
Nocas je gospodjica spavala sve do jutos u 7!Ne znam sta joj bi?
Znaci,gresim ako je kad se probudi uzmem u narucje,nosam,pevam...?Trebala bih shushkati,ali dok lezi?
Joooj,ne znam,radim li kako treba,plasim se da moje noci ne prerastu u nosanje,pa da ispadne da je sikenje u polusnu bilo jednostavnije i lakse...

KayaR, i mi smo se riješili noćnog dojenja. jednostavno mi je već pun kufer bio umora, pucanja bezveze... bili smo na moru i MM je preuzeo uspavljivanje i noć, a ja sam se preselila u drugu sobu. prvu ga je noć nosio pa sam mu rekla da to ne radi jer će se naučiti na nosanje. i stvarno,malac je iduću noć tražio da ga nosi. ali, on ga je tada samo prebacio na sebe i F. je na njemu zaspao. sad ga uspavljujem i ja...priča, molitva i jednostavno kažem laku noć i zatvorim oči. on se prevrće, skuži da ja imam zatvorene oči i zaspe. s tim da jučer nije lagano zaspao, bilo je i dosta sparno pa sam ga ja njihala dok je ležao na boku. valjda je njihala prava riječ. i više se ne budi.

ne znam samo gdje mi je pamet bila pa to prije nisam napravila. danju doji, ali ne za uspavljivanje.

Mm je trenutno na putu,pa sam htela iskoristiti dok ga nema:)
Medjutim,ako ne uspemo ovaj put,uskoro idemo na more,pa cu je prepustiti tati hehe
I ja mislim da oni to odviknu mnogo brze i lakse nego sto mi to ocekujemo,i to onda kada mi odlucimo.
A ja sam bila neodlucna,sve do sad.

Kaya, sve super, ali ja mislim da cete onda uskoro da prestanete skroz, nadam se da si toga svesna, i da je to ono sto zelis :)
Ona malo sisa danju, ako joj ukines nocne, to vodi ka prestanku.
Nije mali staz, secam se vasih nedoumica s pocetka, i cestitam na upornosti :)

Citiraj:

---

kli_kli prvotno napisa

Kaya, sve super, ali ja mislim da cete onda uskoro da prestanete skroz, nadam se da si toga svesna, i da je to ono sto zelis
Ona malo sisa danju, ako joj ukines nocne, to vodi ka prestanku.
Nije mali staz, secam se vasih nedoumica s pocetka, i cestitam na upornosti

---

Kli_kli,zasto mislis da malo sisa danju?:-(
Mozda sam konfuzno napisala....
Probudi se ona oko 5-6 i pevisi na siki do ustajanja oko 8.Znaci,ne ispusta siku.
Zatim ima podoj za popodnevno uspavljivanje,i uvece za nocno uspavljivanje.Meni se i samo to cini dovoljno sisanja za njen uzrast.:unsure:
Plus me lovi u medjuvremenu kada god sednem,ili joj je dosadno,pospana je,uznemirena....i za to sisanje sam napisala da bas nije neko ali da se i to racuna.
A onda se jos probudi oko 2 nocu i sisala bi.Zato bih taj nocni ukinula,ostale ne bih dirala.
Sad si me pokolebala:-(.
Ako ce bez tog jednog prestati uskoro skroz da sisa,onda cu da se strpim do rodjendana....
I hvala za priznanje!
Da znas da sam i ja ponosna na nas 2.Pocetak bas nije slutio na uspeh i dug staz:heart:

Mislim da je bolje da ne pisem na ovoj temi kako smo ukinuli nocna - ove noci se cetiri puta budila!!! :-o Nadam se da je ovo iznimka iz pravila, inace cu je opet morati izmjestiti u kinderbet, tamo cvrsce spava jednom kad zaspi... valjda zato sto ne moze prepuzati cijeli krevet uzduz i poprijeko par puta, pocupati putem mene, muza, lupati nogama po nama, itd... Ali ok, jucer joj je bio neki uzbudljivi dan, i nije spavala po danu koliko inace, pa je sva bila nekako nervozna pred spavanje i jako tesko zaspala...

Kaya, meni se broj tvojih dnevnih podoja cini sasvim dostatnim da ne moras brinuti da cete prestati zato sto ukines nocno. Uostalom, ima puno iskustava tu na forumu kako mame doje i nakon sto su ukinule nocno. U stvari, dokle god se uspavljuje sisanjem ne vjerujem da ce prestati...