jako dirljiva priča, prekrasno si to napisala :heart:
Printable View
jako dirljiva priča, prekrasno si to napisala :heart:
rasplakala si me :heart:
ali ti imaš sretan kraj jedne priče...i to je najljepše od svega....
bilo bi divno imati dvije priče sa sretnim krajem u jednom životu, nešto što je nekome normalno, ali ne nama....
i ja želim još jeda sretan kraj, i svojoj djevojčici priuštiti sreću, i ona sve čuva za sestricu, brižno čuva, slaže svojim malim ručicama i sprema..
ko zna, možda ipak dočekamo još jednom sreću koju smo doživili s njom...
možda smo ju zaslužili nakon toliko truda :(
divna priča,divna priča.... :love: :love: :love: :love:
:love: :heart:
:cry: :love:
:love: predivna priča :love: nek budu dva sretna kraja :)Citiraj:
Zato se još uvijek živo sjećam onog dana... Bio je početak ljeta 2001, kad me moj suprug pozvao na parkiralište iza zgrade u kojoj radim. Držao je nalaz u ruci - prvi spermiogram koji je napravio. Izgledao je kao da će se srušiti na taj vreli asfalt na kojem je stajao…i, iako je oko nas sve bilo provansalski prepuno boja... kao da će nestati u sveopćem sivilu koje će slijedećeg trenutka zavladati i u mom biću. Pogledala sam taj papirić koji nas je osudio i obilježio u odnosu na sve druge, u odnosu na cijeli, ostali vanjski svijet. Na njemu je pisalo nekoliko nula… i na kraju 1… JEDAN!!! Jedva sam pročitala opisno objašnjenje - jedan nepokretni, morfološki promijenjeni, spermij, nekoliko epitelnih stanica…ili tako nešto…Vratila sam se u ured. Srećom, bila sam sama. Toliko su me stezale sandale. Izula sam se bosa i hodala ukrug…Ne sjećam se da li sam plakala…možda i jesam…ali kasnije…U prvo vrijeme samo sam ponavljala: 'Bože moj, Bože moj, što ćemo sad'...i držala sam se za glavu, i čupala kosu, i grizla ruke da osjetim fizičku bol umjesto onog užasa iznutra, onog stiska u grlu i one rupe u, mislila sam, zauvijek praznoj utrobi.
Puno sam više plakala kasnije - pred izlozima dječje opreme i male, slatke odjeće, gledajući trudnice i mlade mame, moleći Boga da i meni na neki način podari anđela na zemlji…Ili, još mnogo kasnije, nakon neuspjelih postupaka potpomognute oplodnje.
Ali taj prvi, utjelovljeni užas nikada neću zaboraviti.
a, ovo...ovako nešto sam i ja osjećala. ova riječ užas najbolje opisuje to trenutno stanje... :(
:love2:
Prekrasno pišeš, BHany, i želim jednom čuti sretan kraj, i za tebe, i za mnoge od nas koje još čekamo
:love: :heart:
Potpisujem vikki :love:
PLačem...ali znam da ćeš dobiti kraj kakav želiš i zaslužuješ :love:
:heart:
BHany, :cry:
:love:
:heart: :love2:
ostala sam bez teksta.... :love:
:heart:
kako divno napisano, dirljivo...nemam dovoljno riječi, a od suza ionako ne vidim :love:
od srca se nadam da ćeš nam napisati taj sretan kraj...
posebnoj ženi, posebnoj djevojčici i posebnoj obitelji... :love:
Ovo je tako predivna prica :heart: ! Posebno me dirnula jer sam i sama na pocetku slicne price, da jednom malom decku omogucim da raste uz bracu ili seku. Od srca ti zelim jos jedan sretan kraj :love: !
Ajoj, BHany, rasplakala si me do bola... Pomislila sam kako sam ja sebična... Moj sinček isto moli svako veče da dobije bracu ili seku, a ja se samo pridružujem njegovim molitvama i nadam čudu. Nisam se odlučila za novi postupak, iako osjetim čežnju u sebi.
Tvoja je priča prekrasna i navodi me na razmišljanje... možda ipak... :love:
:love: :cry: , želim vama i maloj djevojčici da joj se ispuni njezin san !
cure drage :heart:
budite i vi hrabre..
i vi koje tek počinjete,
i vi koje krećete dalje, ponovo,
i vi koje ste na pola puta,
i vi koje ste nam podrška...
ja bih se voljela nadati čudu, i sigurno bih tako činila da...ali vidite po priči da čuda za mene nema... moj je izbor jednostavan...ići ili ne ići
:love:
Prekrasna priča i jako dirljiva :love:
želim tebi kao i svima nama da jednog dana i mi lobiramo za afričke slonove :*
:heart:
:love: :heart:
:heart:
Koliko god da plačem toliko mi vaša priča daje i snage za tek prestojeći prvi postupak pod pritiskom ovoga zakona
:cry: :love:
Danas na francusko-njemačkom programu arte
Rettet die Elefanten!
Kuenstliche Befruchtung bei bedrohten Tieren
Nije li to ironično...
(Spasite slonove, umjetna oplodnja ugroženih životinja)
vidi nje...podigla:-)
da stvarno ironija...
iako 'moji slonovi' nisu bili ni blizu umjetne oplodnje u svoje vrijeme...i imali su sasvim drugo značenje, ali eto - circle of life :raspa:
:love2: bez riječi..............predivno
podižem za one koji nisu čitali, meni jako draga priča:heart:
Divno, sa suzama pročitano. Hvala na priči.
:heart:
(nekako mi se čini da je ova priča ovdje slabo vidljiva, voljela bi da se preseli na Potpomgnutu)
Ja sam tek sad procitala.Citiraj:
mare41 prvotno napisa
:cry::love2:
I ja sam je tek sad vidjela i pročitala! BHany, priča je predivna i zaslužuje pohvale! Nadam se da će uskoro biti i nastavak sa još jednim sretnim dijelom!
Uvijek se iznenadim kad vidim da je ova priča podignuta.
I istina, uvijek se i sama rastužim kad je pročitam jer se sjetim kako nam je tada bilo.
No sad mi se čini da je priča možda pomalo out of date. I što se tiče trenutka u kojem živimo po pitanju u MPO-a, i što se sa Zakona, i što se tiče mog vlastitog života.
Zapravo mislim da bi priča zaista trebala imati nastavak, a za kraj...još ne znam...Puno se toga izdogađalo od 2009. godine kad je napisan epilog sadašnjosti (koja je sada prošlost :mrgreen:)
Samo zapravo trebam uhvatiti vremena.
Što se tiče prebacivanja priče na pdf potpomognuta...malo mi je neugodno da ja kao moderatorica prebacujem svoju priču na drugi pdf da bi ju ljudi kao više čitali. Ona je nekako ovdje sve ove godine,...računam da će ju naći i pročitati onaj koga zanima...što ja znam:-/
Onda ćemo je dizat da bude uočljiva jer priča je krasna!
hvala :-)